HORIZONTI
CENTRALNA AZIJA SVE DALJA OD RUSIJE: Strateški preokret Kazahstana – veliko njet Moskvi

Objavljeno prije
2 godinena
Objavio:
Monitor online
Vjetar u leđa Kasimu-Jomart Tokajevu dao je krah ruskog blitzkriga na Ukrajinu. Izjave Dmitrija Medvedeva, zamjenika predsjednika Savjeta za bezbjednost Rusije na društvenim mrežama (koje su kasnije tiho povučene) da Kazahstan nikad nije bio država i nacija i da će Rusija povratiti svoj raniji uticaj i teritorije, snažno su odjeknule u glavnom gradu Astani. Kazahstan je kao nacija u sovjetskom periodu doživio jednu od najgorih rusifikacija
Kasim-Jomart Tokajev je 26. novembra položio zakletvu nakon što je ponovo izabran na prijevremenim predsjedničkim izborima u Kazahstanu 20. novembra. Tokajev je dobio više od 81 odsto glasova što je tipično za autoritarne režime.
Tokajev je na inauguraciji obećao „fundamentalne reforme“, okretanje Zapadu i saradnju sa Kinom u kojoj je inače studirao a kasnije je radio u tamošnjoj sovjetskoj ambasadi. Poslije je bio premijer Kazahstana, predsjedavajući Senata i generalni direktor Kancelarije UN-a u Ženevi. Osim kazahstanskog i ruskog, Tokajev govori kineski, engleski i francuski.
U zemlji već dugo postoji jasna želja za promjenama. U januaru ove godine protesti koji su počeli zbog naglog rasta cijena goriva u udaljenoj zapadnoj provinciji su prerasli u masovne demonstracije i zahvatili čitavu zemlju u roku od dva dana. Desetine hiljada ljudi su izašli na ulice u svim većim gradovima i tražile poboljšanje društveno-ekonomskih uslova, veći uticaj u upravljanju zemljom i kraj sistema kleptokratske vlasti bliske Moskvi koji se razvio pod prvim predsjednikom Kazahstana nakon nezavisnosti, Nursultanom Nazarbajevim. Onda je uslijedio haos i krvoprolićem koje je koštalo 238 ljudskih života, što je najgore nasilje od kada se zemlja osamostalila 1992. godine.
Postoji sve više indicija i ozbiljnih navoda da su pristalice Nazarbajeva pokušale iskoristiti proteste da svrgnu Tokajeva slanjem provokatora u velike, ali do tada mirne demonstracije, kako bi podstakli nasilje.
Predsjednik je naredio lojalnim pripadnicima snaga bezbjednosti da upotrijebe smrtonosnu silu da bi se uspostavio red. Aktivirao je i član 4 Organizacije zemalja za kolektivnu bezbjednost (CSTO) predvođenog Rusijom (čije članice su još Kirgistan, Tadžikistan, Jermenija i Bjelorusija) kojim je tražena vojna pomoć od drugih članica (slično kao i član 5 NATO saveza). Rusija i druge članice su odgovorile slanjem 2.000 pripadnika elitnih jedinica, čime je pred invaziju na Ukrajinu 24. februara dodatno skočio prestiž Kremlja u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza. Prije toga je Moskva pred kraj 2020. godine svojom medijacijom okončala drugi rat između Jermenije i Azerbejdžana i rasporedila 2.000 mirovnih trupa u spornoj oblasti Nagorno-Karabah. Ruski mirovnjaci su se povukli iz Kazahstana nakon svega dvije sedmice dok su mnogi zapadni komentatori izražavali uvjerenje da će uticaj Moksve dodatno porasti u zemlji i da se Tokajev nakon „krvavog januara“ neće usuditi na reforme i demontiranje autokratskog i Kremlju naklonjenog sistema ranijeg predsjednika Nursultana Nazarbajeva.
Tokajev je formalno za nasilje okrivio teroriste obučene iz inostranstva, iako su uzročnici i učesnici bili domaći. Prvo je smijenjen Nazarbajev sa mjesta sekretara državnog Savjeta bezbjednosti 5. januara, na dan kada su protesti postali nasilni. Mjesecima prije nego što je Nazarbajev otišao s mjesta predsjednika, kancelariji sekretara Savjeta bezbjednosti dodana su ovlaštenja koja su Nazarbajevu omogućila da od predsjednika pređe na gotovo jednako moćnu funkciju. Poznavaoci tvrde da je veći dio svog predsjedničkog mandata prije januarskih nemira Tokajev stajao u sjeni Nazarbajeva i da je često bilo teško razaznati ko donosi odluke. Neki su smatrali da Tokajev želi uvesti reforme, ali to nije mogao dok god je postojao odlučujući uticaj bivšeg predsjednika.
Nakon smjene Nazarbajeva, 5. januara je uhapšen Karim Masimov, bivši premijer, državni sekretar i šef predsjedničke administracije pod Nazarbajevim koji je u momentu izbijanja protesta bio šef kazahstanskog Komiteta za nacionalnu bezbjednost (KNB). Osim njega uhapšeni su dva nećaka Nazarbajeva. Jedan od njih, Samat Abiš bio je Masimovljev zamjenik u KNB-u.
Drugi nećak Nazarbajeva, Kajrat Satibaldi osuđen je krajem septembra za pronevjeru novca iz državnih kompanija i osuđen na šest godina zatvora. Vlada je zaplijenila neke od mnogih poslova povezanih sa Bolatom Nazarbajevim, bratom bivšeg predsjednika. Bolat je pobjegao iz zemlje. Zatim je zaplijenjeno i nekoliko kompanija povezanih s Alijom, najmlađom kćerkom bivšeg predsjednika, koja je takođe pobjegla iz zemlje.
Samo nekoliko dana nakon reizbora Tokajeva, objavljena je vijest da su kazahstanski istražitelji ušli u trag oko 20 miliona dolara prebačenih iz kompanije koja pripada Darigi, najstarijoj kćeri bivšeg predsjednika, u kompaniju registrovanu na Djevičanskim ostrvima. U svom inauguracionom govoru, Tokajev je obećao da će vratiti „svu imovinu koja je ilegalno povučena iz zemlje“. Za sada nema nagovještaja da će bivši predsednik doći pod udar istrage, iako je Nursultan Nazarbajev jedan od glavnih junaka znatnog broja međunarodnih novinarskih istraga i afera koje su mapirale ili rade da uđu u trag milijardama dolara Prve familije u stranim bankama i imovini u inostranstvu.
Većina Kazahstanaca pozdravila je pad članova nekadašnje Prve familije države, čime je došlo do rasta popularnosti Tokajeva.
Vjetar u leđa Tokajevu je dao krah ruskog blitzkriga na Ukrajinu. Snimci uništenih ruskih oklopnih kolona na putevima i stepama Ukrajine su odagnali strahove i prijetnje da se Rusi mogu vratiti u puno jačem izdanju od januarske intervencije. Izjave Dmitrija Medvedeva, zamjenika predsjednika Savjeta za bezbjednost Rusije na društvenim mrežama (koje su kasnije tiho povučene) da Kazahstan nikad nije bio država i nacija i da će Rusija povratiti svoj raniji uticaj i teritorije, snažno su odjeknule u glavnom gradu Astani. Kazahstan je kao nacija u sovjetskom periodu doživio jednu od najgorih rusifikacija. Prvo je u vještački stvorenoj gladi 1932-1933. godine, u vrijeme vladavine Staljina, pomrlo preko milion i po Kazahstanaca (što se dešavalo uporedo sa genocidom izgladnjivanja ukrajinskog naroda) a još stotine hiljada su raseljene ili natjerane da napuste Kazahstan. Istovremeno, tamo su osnivane kažnjeničke kolonije neprijatelja komunističkog režima dok su etnički Rusi masovno naseljavani. Kazahstanci su 1959. godine činili svega 30 odsto stanovništva (sa pređašnjih 83 odsto prije boljševičkog etničkog inžinjeringa) dok je Rusa bilo skoro 43 odsto. Kada je propao Sovjetski Savez u Kazahstanu je živjelo skoro milion prisilno raseljenih etničkih Njemaca i skoro 900.000 etničkih Ukrajinaca. Mnogi od njih su se odselili kao i mnogi Rusi koji sada čine svega 16 odsto stanovništva, ali čije i dalje znatno prisustvo na sjeveru zemlje služi kao zgodna činjenica ruskim nacionalistima da posežu za teritorijom.
Nakon ruske agresije na Ukrajinu 24. februara Kazahstan je odbio poslati „mirovne trupe“ i „posmatrače“ u okupirani dio Donbasa čije kremaljske marionete su proglasile „nezavisnost i suverenitet“. Kasnije, u junu ove godine, po dolasku na Sankt Peterburški ekonomski forum čiji je domaćin bio predsjednik Vladimir Putin, Tokajev je u intervjuu naglasio da neće puzati pred Moskvom. Rekao je da u „Rusiji neki pogrešno interpretiraju situaciju tvrdeći da je Rusija spasila Kazahstan i da Kazahstan sada treba vječno da služi i klanja se Rusiji. Vjerujem da je ovakvo rezoniranje potpuno neopravdano i daleko od realnosti“. Tokajev je kasnije na samom forumu nazvao Putinove „narodne republike“ Luhansk i Donjetsk „kvazidržavnim entitetima“ koje njegova zemlja neće priznati.
Odgovor je stigao nakon tri dana kada je Moskva po drugi put zatvorila izvoz kazahstanske nafte (prvi put je bilo u martu) preko crnomorske luke Novorosijsk kojom ide 80 odsto naftnog izvoza Kazahstana i to najveći dio za EU. Izgovor je bio da su u vodama oko luke pronađene eksplozivne naprave (njih 50-ak) iz doba Drugog svjetskog rata. Vlasti luke Novorosijsk su saopštile da će im trebati oko „mjesec dana da deminiraju“ iako se sav ostali promet preko luke neometano odvijao. Prije toga, u martu, transport nafte je bio prekinut jer je „oluja oštetila pristanište“ pa je i za to trebalo mjesec dana „popravke“. Luka Novorosijk je ipak „proradila“ i za kazahstansku naftu polovinom jula. Za Astanu je to bilo dovoljno jasno da zemlja treba da se preorjentiše i nađe alternative za izvoz nafte i gasa. Jedina druga trasa na raspolaganju za naftu je preko Kaspijskog mora ka terminalu u Bakuu, glavnom gradu kulturološki srodnog Azerbejdžana, a odatle dalje preko Gruzije i Turske. I druge tzv. stan-zemlje su se počele udaljavati od Moskve. Predsjednik Tadžikistana je javno zatražio od Kremlja da prestane koristiti termin „bivše države Sovjetskog Saveza“ za centralnoazijske zemlje. Kirgistan je počeo kupovati naoružanje i dobijati tehničku pomoć od Turske i Zapada a istim stopama je krenuo i Uzbekistan stavljajući Moksvi do znanje da više nema primat u određivanju njegove vanjske politike.
Poboljšanje socio-ekonomskih uslova koji su traženi na januarskim protestima su, u međuvremenu, i dalje aktuelni. Početkom septembra je povećana minimalna mjesečna zarada sa 60.000 na 70.000 tengi (125 eura na 150), ali su cijene osnovnih namirnica porasle za nekih 20,5 odsto u prvih 10 mjeseci ove godine. Brašno je poskupilo za 41 odsto, šećer za skoro 73 odsto, a pirinač za trećinu.
Tokajevljev nivo posvećenosti implementaciji reformi tek treba da se dokaže, ali njegova pozadina sugerira da je on možda bolje prilagođen za suštinske promjene od njegovih kolega iz Centralne Azije i da ima puno veću podršku iz inostranstva u sadašnjem geopolitičkom spletu.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
POPLAVE AKTUELIZOVALE PROBLEM IZBJEGLIČKOG NASELJA U BERANAMA: Začarani krug
-
(NE)USPJEŠNO IZMJEŠTANJE PALEŠKOG POTOKA: Pare potrošene, problem ostao
-
Otvori, zatvori – ne radi
-
Ljubite čovječanstvo? – Mora da se šalite!
-
DR IRENA RADOVIĆ: MOBING U CRNOJ GORI (IX): Špadijer protiv Crne Gore
-
VLADIN LIJEK ZA GLAVOBOLJU: Obećavaju povišicu, pripremaju nove dažbine
HORIZONTI
SRPSKI PATRIJARH I USKRS SRPSKO – RUSKOG SVETA U KREMLJU: Za vrh SPC-a Crna Gora je otvoreno pitanje

Objavljeno prije
7 danana
25 Aprila, 2025
“Naš stav, što se tiče Kosova, Republike Srpske i Crne Gore, mislim i osećam da zavisi i od stava Ruske Federacije na globalnom nivou” kazao je Porfirije prilikom sureta sa Vladimirom Putinom. Uz želju da “budemo blizu u tom ruskom okruženju”. Irinej je dodao ispravku da je “rusko okruženje” zapravo “ruski svet” a Porfirije potvrdio “da, u ruskom svetu, u pravoslavnom svetu”. U Crnoj Gori, nije bilo reakcija zvaničnika na patrijarhov tretman Crne Gore kao provizorijuma
Tokom višednevne posjeti Moskvi patrijarh SPC Porfirije se na uskršnji utorak sastao sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. U pratnji srbijanskog patrijarha bio je mitropolit bački Irinej dok je sa ruske strane bio patrijarh moskovski i cijele Rusije Kiril i mitropolit volokolamski (ujedno predsjednik Odjeljenja za spoljne crkvene odnose) Antonije. Saopštenje su dali i SPC i pres služba ruskog predsednika.
Zanimljivo, srbijanska delegacija nije primljena u jednoj od velelepnih dvorana Kremlja gdje se inače primaju gosti visokog ranga. Uvedena je u malenu (za kremaljske uslove) sobu čiju najveću površinu ispunjava veliki okrugli sto. Na jednoj strani je sjedio ruski autokrata vidno odvojen od četvorice jerarha iza kojih su stajali kamermani i tonci da ovjekovječe podaničko poklonjenje gostiju iz Srbije. Transkripti dijela razgovora objavljeni su na portalu Kremlja i njegove Moskovske patrijaršije.
Putin je čestitao srbijanskom patrijarhu praznik “svijetlog Vaskrsenja” ali bez “Hristos voskrese” i pohvalio posebni karakter rusko-srpskih odnosa. Napomenuo je: “Očekujemo, 9. maja predsjednika Srbije u Moskvi na svečanostima posvećenim Pobjedi u Velikom otadžbinskom ratu”. Tako Rusija zove dio Drugog svjetskog rata u kome je od saveznika nacističke Njemačke postala njihov protivnik jer je Hitler prekršio dogovor. Putin je stavio do znanja da prati situaciju na Balkanu koja “nije jednostavna” i da zna za Porfirijeve “napore u jačanju pozicije Srbije, uključujući i značaj Svesrpskog Sabora, koji ste održali”. Time je priznao Porfirija kao službenika srbijanske vlasti predvođene Aleksandrom Vučićem.
Patrijarh Porfirije je takođe čestitao Uskrs Putinu i zahvalio se na prijemu. “ Želeo bih da Vam se zahvalim za sve što činite na nivou vrednosti. Jer vrednosni temelj – bez vrednosti, bez ideologije – ne ideologije, kao što bi rekli, psihološki, već u suštini – nemoguće je živeti”, kazao je. Onda se u hvaljenju bratskih odnosa dva naroda pozvao na pokojnog patrijarha Irineja (Gavrilovića) u čijem citiranju mu je pomogao Irinej bački rekavši da “naša mala (srpska) lađa, ploveći po uzburkanom moru, uvek mora biti vezana za veliki ruski brod”. Onda je Porfirije citirao jerusalimskog patrijarha Teofila (kog koga je bio dvije sedmice ranije u gostima) i koji mu je navodno rekao: “Mi pravoslavni imamo jedan adut. ‘Pitao sam: koji’? ‘Vladimir Putin – rekao mi je”, prenio je Porfirije. I zaključio: . “Te reči govore sve”.
Onda je nastavio slavospjev ruskom diktatoru. “Zahvaljujem se za podršku i stav vezano za Kosovo i Republiku Srpsku, i naravno, Crnu Goru – tamo je naš narod, naša crkva. Molimo Vas da ostanete na tom stavu i učinite sve što je moguće” zavapio je srbijanski patrijarh prije nego je krenuo u novu odu ruskom vladaru. “Naš stav, što se tiče Kosova, Republike Srpske i Crne Gore, mislim i osećam da zavisi i od stava Ruske Federacije na globalnom nivou” nastavio je Porfirije uz želju da “budemo blizu u tom ruskom okruženju”. Irinej je dodao ispravku da je “rusko okruženje” zapravo “ruski svet” na šta je Porfirije potvrdno rekao “da, u ruskom svetu, u pravoslavnom svetu”. Time je direktno potvrdio jednakost dva pojma i etnofiletistički stav srpske i ruske crkve koji je osuđen kao jeres na saboru u Carigradu 1872. godine.
Nakon ovog Porfirije se okrenuo protiv studenata u Srbiji rekavši da “i kod nas ovih dana imamo revoluciju. Kako se zove?” na šta “prevodilac” Irinej uskače “obojena”. Porfirije slavodobitno ponavlja “obojena revolucija, Vi to znate” obraćajući se Putinu čija administracija je i napravila tu kovanicu i koja nema ni trunke milosti za one koji kritikuju državnu korupciju i kriminal. “Nadam se da ćemo to iskušenje pobediti… znamo i osećamo da centri moći žele da sa Zapada razbijaju identitet srpskog naroda i kulturu” nastavio je Porfirije umiljavanje. Završio je sa željom da Putinu “Bog da snage, mudrosti”. I uz uvjeravanje da su “naše molitve uvek sa Vama”.
Putin je uzvratio da se crkva “uopšte bavi identitetom”, kod njih je to RPC.” Patrijarh Kiril ulaže mnogo napora da bi ojačao naše tradicionalne vrednosti, naša duhovna načela” objasnio je Putin. Patrijarh Kiril je, na osnovu kratko otvorenih arhiva KGB-a po raspadu Sovjetskog Saveza, još kao mladi sveštenik postao doušnik i ubrzo i agent KGB-a (pod kodnim imenom Mihailov). Kasnije je kao mitropolit volokolamski i vanjski ministar RPC-a dobio od prethodne Jeljcinovske administracije izuzeće od akciza i carina na alkohol i cigarete kako bi se “pomoglo crkvi”. Kiril je rukovodio uvozom i prepredajom duvana i alkohola i kao mitropolit je samo u doba predsjednika Jeljcina, po nekim izvještajima tadašnje opozicione štampe, napravio obrt od preko 14 milijardi dolara. Poznat je po luksuznom životu i basnoslovnom bogatstvu (jahte, automobili, ljetnjikovci skupocjeni satovi) o čemu je kratko pisala i putinovska štampa 2012. godine kada se usudio prozvati Kremlj za netransparentnost u društvu.
Kiril je na sastanku kod Putina ponovio: “Ono što se danas dešava sa ljudskim moralom, sa moralnošću na Zapadu – reći ću glasno, nema šta da se stidim – to je sve demonsko”. Na to je Porfirije odgovorio potvrdno.
Porfirijev sastanak sa Putinom je naišao na loše i osuđujuće komentare u dijelu opozicione štampe i nezavisnih medija u Srbiji. Čak je i jedan svetosavski teološki portal (teologija.net) Porfirijeve riječi u Kremlju nazvao “sramotom”. Neki oponirajući krugovi u SPC-u su neformalno optužili patrijarha da je SPC podredio Rusiji i njenim obavještajnim službama, u političkom i svakom drugom smislu, i da SPC više nije autokefalna crkva, sem formalno.
U Crnoj Gori, makar od zvaničnika do sada nije bilo reakcija na patrijarhovo, u sred Moskve, otvaranje “crnogorskog pitanja” u kome je Crna Gora suštinski kao država proglašena provizorijumom.
Iako crnogorski mitropolit Joanikije (koji se zvanično zove crnogorsko-primorski, kao da primorje nije u Crnoj Gori) nije bio u Moskvi, po njegovim izjavama tokom uskršnjih praznika se može vidjeti da nema nikakvog neslaganja između njega i SPC delegacije u Kremlju. On je iskoristio najradosniji hrišćanski praznik da opet pokrene teme podjela, posebno vraćanje kapele srbijanskog kralja Aleksandra Karađorđevića na vrh Lovćena pod vidom ispunjavanja Njegoševog amaneta.
Joanikije se osvrnuo i na “svakodnevno užasavajuće i apokaliptične ratne prizore na području Ukrajine i Palestine”. On je zatražio od Boga da blagoslovi “one koji su pomenuti dijalog započeli…da uspostave pravedni i trajni mir u Ukrajini i Palestini”. Međutim, za Joanikija, da bi se mir desio “treba odmah da prestane nasilje nad sveštenstvom, otimanje hramova, skrnavljenje svetinja i ugrožavanje vjerskih prava i sloboda koje sadašnja vlast u Ukrajini vrši nad kanonskom Ukrajinskom Pravoslavnom Crkvom (UPC)”. Kod Joanikija nema nijedne osude ruske agresije, koju je upravo ta ista UPC osudila bezbroj puta i pozvala na odbranu zemlje. Joanikije je nijem i na rušenje preko 400 pravoslavnih hramova od kojih većina pripada UPC-a. UPC je odvojila od Moskovske patrijaršije dok je jedan dio njenog sveštenstva stupio u otvorenu kolaboraciju sa ruskim agresorom zbog čega je Ukrajina pokrenula krivične istrage zbog špijunaže i saradnje s okupatorom. Ovako krivično procesuiranje javnih KGB-ovaca u mantiji za Joanikija predstavlja “sramotu za cio prosvećeni svijet i posebno za Evropu”.
Dok je Porfirije bio u Moskvi, crnogorski mitropolit se na uskšnji utorak našao na skupu u Doljanima bilizu Podgorice i u društvu šefa parlamenta Andrije Mandića i srbijanskog ambasadora Nebojše Rodića. Iz Mitropolije su naveli da je tamo “obilježena i osamdesetogodišnjica proboja jasenovačkih logoraša” i da je Joanikije u crkvi Svetog arhangela Mihaila u Doljanima „nakon liturgije osveštao jasenovački krst”. Tzv. Jasenovački krst je „po blagoslovu episkopa pakračko-slavonskoga g. Jovana nedavno poklonjen doljanskome hramu”. Navodno su daske za krst dobijene „direktno iz Jasenovca od krovne konstrukcije nekadašnjeg logora – stratišta”. Joanikije je iskoristio jasenovačku tragediju da ponovo veliča nacističkog ratnog zločinca i koljača Pavla Đurišića. Đurišić je navodno ubijen u Jasenovcu sa nekoliko komandanata nakon pokušaja da izigra dogovor s njegovim dotadašnjim saveznicima ustašama i nakon otkazivanja poslušnosti Draži Mihailoviću. “Mnogi će reći – nema Crna Gora nikakve veze sa Jasenovcem… a ima itekako” objasnio je Joanikije. “Zar nije i onaj koga optužuju da je bio saradnik okupatora…. zaštitio nejač srpsku od saradnika okupatora da ih ne pokolju, Pavle Đurišić, komandant četnički, odnosno komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini” zapitao je mitropolit. “Zar i on nije iz Crne Gore i zar nije sa njim mnogo Crnogoraca postradalo u Jasenovcu” zaključio je Joanikije ne trepnuvši.
Da su Porfirije i Joanikije živjeli u Hristovo doba i da su morali birati između Hrista s jedne i patriotskih prvosveštenika Ane i Kajafe i rimske sile upravitelja Pontija Pilata s druge strane, imali bi lak izbor.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
HAPŠENJE AKTIVISTKINJE ZA ŽENSKA PRAVA: Nastavlja se crnogorska agonija Dine Smailove

Objavljeno prije
2 sedmicena
18 Aprila, 2025
Budvanska policija je po naredbi Višeg suda u Podgorici uhapsila kazahstansku državljanku i svjetski priznatu aktivistkinju Dinu Smailovu. Ona je uhapšena zbog “molbe za ekstradiciju Republike Kazahstan“. Prema dostupnim informacijama, kazahstanska potjernica nije prošla kontrolu Interpola tako da ne postoji tzv. Crvena potjernica koja bi opravdala odluku suda
U ponedjeljak je budvanska policija po naredbi Višeg suda u Podgorici uhapsila kazahstansku državljanku i svjetski priznatu aktivistkinju za prava žena i djece Dinu Smailovu. Uprava policije je saopštila da je hapšenje izvršeno zbog “molbe za ekstradiciju Republike Kazahstan radi vođenja krivičnog postupka protiv iste”. Kazahstan je 27. decembra 2023. godine raspisao međunarodnu potjernicu za Smailovom kojoj stavlja na teret nekoliko krivičnih djela.
Vlasti terete Smailovu da je počinila „izuzetno tešku prevaru velikog obima“ protiv šest lica. Naime, ona navodno nije prijavila dobrovoljne donacije ovih osoba u ukupnom iznosu od 23 hiljade tengi ili 44 eura. Anara Kusainova, kazahstanska advokatica Smailove je krajem oktobra 2023. poslala pritužbu tužilaštvu i sudu da donacija od ukupno 44 eura ne podliježe ni krivičnoj ni prekršajnoj odgovornosti shodno članu 3 krivičnog zakonika te zemlje. Sud ove totalitarne zemlje koja pripada moskovskoj orbiti se nije obazirao na prigovore i citiranje zakona pa je raspisana potjernica za njom.
Ono što je interesantno u ovom slučaju je ponašanje crnogorskog suda. Naime, prema dostupnim informacijama, kazahstanska potjernica nije prošla kontrolu Interpola tako da ne postoji tzv. Crvena potjernica koja bi opravdala odluku suda. Crnogorski sud je, izgleda, postupao samo po zamolnici autokratske vlasti Kazahstana i bez ikakve provjere činjenica naredio njeno privođenje – što svakako nije prvi put u praksi našeg pravosuđa.
Vrijedi se podsjetiti slučaja srbijanskog državljanina Veska Dakića 2016. godine. On je u Zeti uhapšen po Interpolovoj potjernici iz Srbije zbog “teške prevare” isto kao i Smailova. Naime, Dakić nije platio telefonski račun mobilnog operatera VIPnet u iznosu od 16340 dinara ili oko 140 eura koji se čak nije ni vodio na njega. I pored ovakvog pravnog nonsensa, Dakić je proveo dva mjeseca u ekstradicionom pritvoru i onda je isporučen srbijanskoj policiji uprkos nepostojanju zakonskog osnova. Srećom po Smailovu, zahvaljujući njenoj svjetskoj slavi i intervenciji Ujedinjenih Nacija (UN), Human Rights Watch-a i zapadnih diplomatskih kanala alarmirana je crnogorska Vlada i Smailova nije doživjela sudbinu Dakića, makar za sada.. Specijalna izvjestiteljka za ljudska prava UN-a Meri Lolor je izrazila “zabrinutost zbog hapšenja in Crnoj Gori… i moguće ekstradicije zbog krivičnog gonjenja u Kazahstanu što može biti znak odmazde zbog njenog legitimnog rada na polju ljudskih prava”.
Nakon što je prenoćila u policijskom pritvoru ona je u utorak ujutro dovedena u podgorički Viši sud koji ju je nakon vijećanja pustio da se brani sa slobode. Radio Slobodna Evropa (RFE) je prenio da je sud naložio oduzimanje pasoša Smailovoj. Smailova i njen suprug Almat Mukamedžanov svakako nemaju pasoše niti mogu napustiti Crnu Goru jer čekaju da im Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) odgovori na zahtjev za međunarodnu zaštitu. Dok ne dobiju odgovor ne smiju napuštati teritoriju Crne Gore. Ministarstvo kojim rukovodi kadar Demokrata CG Danilo Šaranović ne žuri s odgovorom i do sada je probilo sve moguće rokove.
Supružnici su podnijeli zahtjev za azil 26. oktobra 2023. godine. Iz MUP-a im je 24. aprila 2024. stigla obavijest da ne mogu donijeti odluku o njihovom zahtjevu u zakonski predviđenom roku od šest mjeseci. Razlog za to je navodno „utvrđivanje složenog činjeničnog stanja, odnosno razjašnjenja složenih pravnih pitanja“. MUP je objasnio da im za to treba još 9 mjeseci – tj. da će odgovor dobiti “do 26. januara 2025. godine“. Otada je prošlo dva i po mjeseca. Specijalni izvjestitelji UN-a su do sada Vladi pisali nekoliko puta urgirajući je da izađe u susret supružnicima za čiju hrabrost i požrtvovanost su imali samo riječi hvale. U martu ove godine UN su objavile šturi i nezainteresirani odgovor vanjskog ministra Ervina Ibrahimovića u kom se on pozivao na tehničke procedure.
Prošle godine je ministru Šaranoviću pisao i Savjet za građansku kontrolu rada policije moleći urgenciju i da se riješi slučaj Smailove i njenog supruga. Ministar Šaranović je šturo i bez interesovanja odgovorio opet se pozivajući na “složeno činjenično stanje”.
U međuvremenu su supružnici počeli dobijati ozbiljne prijetnje po život i sigurnost od strane ruskog oligarha iz Kazahstana Sergeja Rižakova. Rižakov se u prijetećim video porukama Smailovoj pohvalio da ima dobre veze u Crnoj Gori i da će problem sa njom riješiti na svoj način hvaleći se kako je ratovao u Avganistanu. Uprava policije i MUP su, i pored urgencija UN-a, tek nakon treće prijave reagovale na ove prijetnje i obavijestile supružnike da će uključiti i Interpol u rješavanje problema. Rižakov je pobjegao iz Kazahstana u Italiju nakon što je njegova šestogodišnja unuka poginula od udara vozila koji se desio na njegovom imanju pod nerazjašnjenim okolnostima. Njegova supruga i nekoliko ljudi su optuženi za zataškavanje i lažno svjedočenje. Na kraju su svi oslobođeni. Dinina organizacija NeMolchiK (Ne ćutanju) je aktivno pratila slučaj i pozivala da policija utvrdi krivicu. Do sada niko nije odgovarao za ubistvo djevojčice – kako se u Kazahstanu zakonski tretira takav slučaj.
U četvrtak je crnogorskim vlastimo poslat i javni apel šest nevladinih organizacija koji je dostavila NVO 35mm. U njemu se traži da vlasti hitno dodijele Smailovoj azil. U apelu se navodi da “MUP nije adekvatno reagovao u ovom slučaju, ignorišući čak i dopis Ujedinjenih nacija (UN), na način što nijesu o tome obavijestili crnogorsko pravosuđe”. U saopštenju se ističe – i ministarstava pravde i vanjskih poslova se trebaju oglasiti da bi se “omugućila adekvatna zaštita jednom od najhrabrijih glasova u borbi protiv nasilja.
Smailova je započela svoju borbu 2016. godine kada je javno objavila na Facebook-u da je u mladosti doživjela grupno silovanje i da više neće trpjeti sveprisutno porodično i seksualno nasilje nad ženama i djecom u Kazahstanu. Zahvaljući njenom i suprugovom zalaganju mnogi slučajevi koji su ranije zavlačeni pod tepih su isplivali u javnost. Njihova NVO omogućila je da preko dvije hiljade žena i djece nađe utočište i dobije besplatnu pravnu i drugu zaštitu. Do sada je osuđeno 240 silovatelja ali i 10 policajaca zbog nemara i nepostupanja. Više od 200 državnih službenika je disciplinski odgovaralo. Bilo je za očekivati da će takva vrsta angažmana stvoriti i mnogo neprijatelja u establišmentu.
Nejasno je da li je crnogorski Viši sud u Podgorici djelovao neznaveno i nezainteresirano ili ga je neko ipak pokrenuo na akciju iz bivših proruskih struktura u vlasti Mila Đukanovića. Crnogorsko pravosuđe je i pored hapšenja nekoliko glavnih čelnih ljudi ostalo netaknuto i nereformisano. Međutim, i navodni kadar proevropskih Demokrata u MUP-u izgleda dijeli slična ideološka – proputinovska uvjerenja . To se može vidjeti po veoma malom broju odobrenih azila osobama koje su politički progonjene u državama bivšeg Sovjetskog Saveza. Neke je MUP odbio pozivajući se da ustavi Rusije i drugih autoritarnih bivših sovjetskih zemalja jamče građanska prava i slobode. U jednom rješenju tražilac azila je odbijen jer je pobjegao iz zemlje prije nego je doživio torturu u tamošnjim zatvorima.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
SELEKTIVNA POSJETA KAJE KALAS ZAPADNOM BALKANU: Kuda ide region?

Objavljeno prije
3 sedmicena
11 Aprila, 2025
Crna Gora je bila prva stanica, visoke predstavnice EU za vanjske poslove i bezbjednosnu politiku i potpredsjednice EK. Kalas je nakon Crne Gore posjetila Albaniju, a potom BiH. Kalas je u prvoj balkanskoj turneji izostavila posjete Beogradu, Prištini i Skopju. To se sada pravda „nedostatkom vremena“
Visoka predstavnica Evropske Unije (EU) za vanjske poslove i bezbjednosnu politiku i potpredsjednica Evropske komisije (EK), Kaja Kalas je prošlog ponedjeljka počela posjetu Zapadnom Balkanu. To je njena prva zvanična posjeta regionu u sadašnjem svojstvu. Prva stanica ovoj nekadašnjoj premijerki Estonije je bila Crna Gora gdje se srela sa čelnim ljudima Vlade i države – premijerom Milojkom Spajićem i predsjednikom Jakovom Milatovićem. Posjetila je i vojni aerodrom i ministra Dragana Krapovića najavivši paket vojne pomoći crnogorskoj vojsci od 6 miliona eura.
Na presu sa premijerom Spajićem Kalas je izrazila zabrinutost za regionalnu stabilnost i da se ne mogu tolerisati napadi na ustavni poredak Bosne i Hercegovine (BiH). Da li je u tom kontekstu mislila i na otvorenu podršku vučićevskog dijela crnogorske vlasti (NSD-DNP-SNP) predsjedniku Republike Srpske (RS) Miloradu Dodiku u protivustavnoj zabrani rada dijela BiH institucija na njegovoj teritoriji je ostalo nedorečeno i prepušteno istančanosti diplomatije iza scene. Kalas je stavila do znanja da su Spajić i većinski blok Vlade u saglasju s EU vanjskom i bezbjedonosnom politikom pohvalivši i crnogorsku podršku teritorijalnom integritetu Ukrajine i prihvat procentualno velikog broja izbjeglica iz te zemlje. Na pitanje o poglavlju 31 (vanjska, sigurnosna i odbrambena politika), koje nije zatvoreno prošle godine u pristupnom procesu zbog blokade Hrvatske, Kalas je rekla da je „prenijela premijeru da razvoj dobrih odnosa sa susjednim državama pomaže na EU putu“. Istakla da „nema prečica“ na putu za EU i da je „jasno da treba sprovesti značajne reforme“. Međutim ona je poručila da je EU „tu na svakom koraku za vas“ i izrazila optimizam da će se pregovaračka poglavlja uspješno zatvarati. Spajić je odgovorio tako kao da je shvatio i javnu i između redova poslatu poruku. „Crna Gora nema dileme, EU je naš strateški put, i ne postoji ništa što bi nas odvratilo s tog puta“.
Predsjednik Milatović je bio oprezniji o mogućim preprekama ka EU članstvu. U saopštenju njegovog PR ureda, predsjednik je u razgovoru s Kalas „posebnu pažnju posvetio“ pitanju nedavno potpisanog Vladinog sporazuma s Emiratima (UAE). Investicije koje se najavljuju idu čak do 35 milijardi eura u apsolutnim brojevima. Ulcinjska opština, albanske i još neke partije iskazuju skepsu prema projektu i žale se na netransparentnost Vlade. Spajićeve najave nekima liče na vremena propalih DPS kapitalnih projekata koji su pompezno najavljivani. Milatović je poručio nakon sastanka sa šeficom EU diplomatije da očekuje da se EU „jasno odredi“ prema Sporazumu sa UAE tj. „da li je u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju“ koji je Crna Gora potpisala još 2007. godine s EU na početku pristupnog puta. Kalas se sa svoje strane nije oglašavala nakon posjete predsjedničkoj rezidenciji na Cetinju. Na presu s premijerom o poslu s Emiratima je kratko rekla da je „ekonomski razvoj Crne Gore u interesu EU“ ali i da je važno da se „poštuju zakoni Crne Gore, i da kompanije iz EU imaju ista prava kao i druge“. Iz diplomatske zajednice u Podgorici vjeruju da će EK pratiti kako se odvija priča s arapskim investirom Mohamedom Alabarom i uopšte s UAE. EU zamjera Emiratima na manjku transparentnosti kada su u pitanju finansijske investicione šeme i zbog nedostatka saradnje s evropskim policijama kada su u pitanju međunarodne potjernice i borba protiv organizovanog kriminala.
Kalas je nakon Crne Gore posjetila Albaniju gdje je srela predsjednika Bajrama Begaja i premijera Edija Ramu (i njegove ministre odbrane i evropskih pitanja). Albanija za razliku od drugih balkanskih zemalja nema otvorenih pitanja sa susjedima. Nakon što je, sa velikim zakašnjenjima, otpočela pristupne pregovore sa EU, albanska vlada se kreće veoma dinamično, i po zapažanjima nekih evropskih diplomata, brže i energičnije od Crne Gore.
Nakon Albanije visoka predstavnica je stigla i na zadnje odredište njene balkanske turneje – Sarajevo. Na vojnom dijelu aerodroma Butmir Kalas je posjetila sjedište EUFOR Altea snaga u BiH gdje je dočekao glavnokomandujući general Florin – Marian Barbu. EUFOR-u su nedavno pristigla znatna pojačanja u ljudstvu i u oklopnim i helikopterskim jedinicama za borbenu podršku usljed tenzija koje raspiruju vlasti u Banja Luci na čelu s Dodikom. Kalas je na Butmiru ponovila poruku iz Podgorice podcrtala da EU neće tolerisati prijetnje teritorijalnom integritetu, suverenitetu i ustavnom poretku BiH. “Nedavna vojna pojačanja su jasna poruka da EU ostaje čvrsto posvećena stabilnosti ovog regiona i bezbjednosti BiH“, rekla je Kalas. Bila je decidna u ocjeni: „Rukovodstvo Republike Srpske podriva ustavni i pravni poredak zemlje, ugrožava osnovne slobode svih građana”. Ovakvu poruku pozdravio je i NATO. „EU i NATO su u potpunosti usklađeni u svojoj podršci stabilnoj BiH“, istakanuto je u njihovom saopštenju.
Vrh RS-a je donio protivustavne zakone kojima se zabranjuju primjene odluka Ustavnog suda BiH i Visokog predstavnika međunarodne zajednice za BiH na teritoriji RS-a. Zabranjen je i rad Suda BiH, Tužilaštva i SIPA-e (Državne agencije za istrage i zaštitu). U pripremi je u Skupštini RS-a zakon kojim se preuzimaju ingerencije Državne granične policije. Tužilaštvo BiH i Sud BiH su raspisali nacionalnu potjernicu za Dodikom, koji je prvostepeno osuđen na godinu dana zatvora i zabranu političkog djelovanja. Potjernica je raspisana i za njegovim premijerom Radovanom Viškovićem i predsjednikom RS parlamenta Nenadom Stevandićem. U toku je postupak provjere i međunarodne Interpolove potjernice nakon što je Srbija uložila primjedbu na potjernicu.
Iako je Skupština RS-a izglasala zabranu rada SIPA-e, njeno sjedište u Istočnom Sarajevu i Regionalni centar u Banja Luci nastavljaju sa radom. Ove sedmice SIPA je izvela i nekoliko akcija u RS-u u čemu je u jednom slučaju asistirao i MUP RS-a. Šef Skupštine RS-a Stevandić je to opravdao potrebom borbe protiv kriminalaca, koju „treba razdvojiti u odnosu na akcije SIPA-e, Suda i Tužilaštva BiH protiv političkih lidera i institucija RS-a“.
Kalas se u Sarajevu sastala i sa tri člana Predsjedništva BiH uključujući i srpsku predstavnicu Željku Cvijanović. Cvijanovićka se zahvalila šefici EU diplomatije za svu pomoć koju Evropa pruža u pristupnom procesu ali je odbacila kritike na račun rukovodstva RS-a. Po njoj je „neizabrani stranac“ uzrok problema u zemlji misleći na Visokog predstavnika Kristijana Šmita čiji legitimitet osporavaju Banja Luka i Beograd.
Kalas je u prvoj balkanskoj turneji izostavila posjete Beogradu, Prištini i Skopju. To se sada pravda „nedostatkom vremena“. Sjeverna Makedonija već duže ima blokadu od strane Bugarske zbog identitetskih pitanja i različitog tumačenja istorije. Diplomate u Briselu tumače zaobilaženje Srbije i Kosova kao upozorenje da strpljenje EU ima granice kao i da obje strane moraju više učiniti na normalizaciji odnosa.
Kosovo i Srbiju vode vlade u tehničkom mandatu. Nova skupština Kosova će položiti zakletvu 15. aprila ali su za sada male šanse da se brzo formira nova Vlada nakon što je Pokret Samoopredjeljenje Albina Kurtija izgubio apsolutnu većinu u parlamentu.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je saopštio ime novog mandatara – Đuro Macut. Radi se o renomiranom profesoru i doktoru interne medicine i endokrinologije. Međutim, Macut je potpuno lojalan porodici Vučić kao i raniji premijeri Miloš Vučević i Ana Brnabić. Po Ustavu Srbije Vlada vodi unutrašnju i spoljnu politiku dok predsjednik ima ceremonijalna ovlašćenja. U praksi, i na osnovu objavljenih SKY prepiski, o svemu u zemlji se pita predsjednik i njegov brat Andrej koji nema nijednu političku funkciju. Profesor Medicinskog fakulteta i smjenjeni načelnik beogradske Prve hiruške klinike Vladimir Dugalić izjavio je da se Macut „neće pitati ni za jedno ministarsko ime“. Dugalić, koji je saradjivao sa Macutom, je smijenjen jer je javno podržao studenstske proteste u Srbiji. I bivša ministarka zdravlja Danica Grujičić se slaže sa Dugalićem. „Vlada Srbije ne odlučuje ni o čemu, ministri ne odlučuju ni o čemu, to su minorne stvari o kojima mi možemo neku samostalnu odluku da donesemo“ rekla je Grujičić.
Osim tamnih oblaka u okruženju, s izuzetkom Albanije, evropska budućnost nije uvijek jasna ni kod nas, uprkos deklarativnoj podršci.
Tri dana nakon odlaska Kalas iz Crne Gore, na ESG Adria samitu u Tivtu u četvrtak premijer Spajić se opet osvrnuo na poslovni ambijent i kritike njegovog aranžmana s Emiratima. Za premijera je znakovito što (inostrana) „preduzeća ne biraju Evropu“ i „idu na drugo mjesto“. On zaključuje da „moramo da preispitamo poslovni model Evrope u cjelini i šta žele da vode“. Spajić smatra da Crna Gora može „dodati vrijednost Evropi“ s ovakvim projektima, pogotovo kao buduća članica EU.
Vrijeme će, prije ili kasnije, potvrditi ili negirati premijera. Ako se Vlada bude ponašala po 30-godišnjoj matrici Đukanovićevog režima – ishod je već sada sasvim jasan.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


PRVI MAJ U ZEMLJI UHLJEBA: Sve živo počiva

SPAJIĆEVA SEDMODNEVNA POSJETA SAD: Bez sastanaka sa zvaničnicima i dijasporom

AFERA MANDIĆI: Institucije mrtve ili se pretvaraju
Izdvajamo
-
IN ENGLISH3 sedmice
Government Summons Ambassadors for Consultations and Instructions: A Foreign Policy Tightrope
-
IN ENGLISH3 sedmice
TWILIGHT OF MONTENEGRIN INTERESTS IN AMERICA: Prayer Breakfast Instead of Real Diplomacy
-
DRUŠTVO4 sedmice
MUKE TRETMANA OTPADNIH VODA: Projekti koje prate predrasude i loša iskustva
-
SVIJET4 sedmice
SLUČAJ MARIN LE PEN: Za desnije sjutra
-
INTERVJU3 sedmice
SANJA RAONIĆ, SLIKARKA: Događanje umjetnosti kao čin otpora
-
INTERVJU2 sedmice
SANJA DAMJANOVIĆ, NAUČNICA, BIVŠA MINISTARKA NAUKE: Šansa koja ne smije biti izgubljena
-
DRUŠTVO3 sedmice
SJEVER I ULAGANJA IZ UAE: Kolašin nudi Bjelasicu i Sinjavinu
-
INTERVJU7 dana
VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Otvorena je Pandorina kutija