Povežite se sa nama

OKO NAS

CRNA GORA U NOVOJ MIGRANTSKOJ KRIZI: Još jedan test humanosti

Objavljeno prije

na

Nova migrantska i izbjeglička kriza, tvrde nadležni, ne prijeti Crnoj Gori

 

Od kad je Turska otvorila svoje granice, Evropa se ponovo suočava sa novim talasom izbjeglica i migranata. Taj talas se na granicama Crne Gore za sada ne opsjeća.

,,Trenutna situacija je stabilna. Našoj zemlji ne prijeti opasnost većeg priliva migranata”.  kazao je protekle nedjelje Ministar unutrašnjih poslova Crne Gore Mevludin Nuhodžić.

Od ranije je poznato da je Crna Gora, u većini slučajeva, samo tranzitno odredište za ljude  koji pristižu sa Bliskog istoka i pojedinih djelova Južne Azije.

Iz Direktorata za građanska stanja i lične ispave Ministarstva unutrašnjih poslova kažu da je u 2019. godini zabilježen povećan broj migranata u odnosu na 2018. godinu, kada je kroz državu prošlo oko četiri ipo hiljade migranata. Prema posljednjim podacima Međunarodne organizacije za migracije (IOM), samo tokom 2019. godine blizu osam hiljada migranata prošlo je kroz Crnu Goru na putu ka državama Evropske unije.

Po dolasku, migranti su dužni da ispoštuju zakonske procedure. Prvo im se, u slučaju kada je to potrebno, pruža adekvatna medicinska pomoć, a naknadno se utvrđuje njihov identitet. Nakon toga, informišu se o pravima koja ih sljeduju u Crnoj Gori na jeziku koji razumiju. Zatim se smještaju u centar gdje im se pruža  neophodna pomoć u skladu sa zakonom.

U Crnoj Gori postoje dva migrantska kampa – Centar za prihvat stranaca u Spužu i alternativni smještaj na Koniku. U centru u Spužu ima mjesta za oko 100 osoba, a na Koniku oko 200.

Tokom 2018. godine, u ove objekte bilo je smješteno 3153 ljudi, od čega 180 žena i 263 djece. U većini slučajeva tu su boravili samo nekoliko dana. Centar u Spužu koristi se za smještaj žena,  porodica i najugroženijih pojedinaca, dok su punoljetni muškarci koji putuju sami smješteni na Koniku.

,,Centar za azil u Spužu ima adekvatne uslove za smještaj. Na Koniku postoje problemi po pitanju sigurnosti i loših životnih standarda. Osobama koje traže azil pomažu osoblje Centra za azil i Ministarstvo unutrašnjih poslova uz podršku međunarodnih organizacija i nevladinih organizacija. Crna Gora planira da poveća svoje kapacitete za prijem migranata, otvaranjem tranzitnog centra u Božaju u blizini granice sa Albanijom. Plan je da se tu smjeste migranti po njihovom ulasku i migranti koji izraze namjeru da podnesu zahtjev za azil u Crnoj Gori”, kaže u jednom od svojih istraživanja Milan Radović iz NVO Građanska alijansa, koja se aktivno bavi migrantskim pitanjem u Crnoj Gori. Većina  migranata ulazi u Crnu Goru  duž graničnog pojasa sa Albanijom.

Crna Gora je potpisnica Ženevske konvencije o izbjeglicama iz 1951. godine. Sistem azila je uspostavljen donošenjem Zakona o azilu koji je počeo da se primjenjuje 2007. godine. Ovaj zakon zabranjuje protjerivanja, diskriminaciju, zloupotrebu ličnih podataka, kršenje prava na jedinstvo porodice i zaštite osoba sa posebnim potrebama, kao i odredbe koje se odnose na pravnu zaštitu i obaveznu saradnju s Agencijom za izbjeglice Organizacije ujedinjenih nacija (UNHCR). Od januara 2018. godine primjenjuje se novi Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti stranaca.

Podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu migranti stiču pravo na legalan boravak u Crnoj Gori, kao i na besplatnu pravnu pomoć i medicinsku zaštitu, ili, ukoliko se radi o porodicama sa djecom, pravo na besplatno osnovno i srednje obrazovanje.

U 2016. godini podneseno je 335 zahtjeva za azil, a do kraja 2017. godine 849. Najveći broj zahtjeva podnose muškarci. Najviše migranata je tada pristiglo iz Alžira, Maroka, Sirije i Pakistana. U 2018. godini registrovano je 3104 zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Prošle godine, od hiljadu ipo osoba koje su podnijele zahtjev za azil, njih 72 su izašle na intervjue, a od toga je pet migranata dobilo međunarodnu zaštitu.

U Izvještaju Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore o postupanju prema migrantima u Crnoj Gori, iz oktobra 2019. godine, zabilježeno je da se ljudska prava migranata poštuju u velikoj mjeri, da prema njima nema torture i nečovječnog ponašanja, kao i to da se poštuju propisi. U istom izvještaju ukazano je i na pojedine probleme u smještajima. U smještaju na Koniku korisnici uništavaju mobilijar, a u Prihvatilištu za strance u Spužu nema stalno zaposlenog ljekara, iako bi to bilo nužno zbog velikog broja migranata koji ovdje borave. Zabilježeni su i slučajevi krađa, tuča i samopovređivanja.

Iz Kancelarije za evropske integracije kažu da je Crna Gora do sada pokazala punu posvećenost adekvatnom pružanju zaštite strancima: ,,Preduzete su sve mjere za eventualni prihvat migranata i izbjeglica u slučaju njihovog priliva, a u skladu sa svim međunarodnim standardima u ovoj oblasti. Tokom ratova devedesetih godina prošlog vijeka, Crna Gora je prihvatila preko 120 hiljada izbjeglica, što je u tom momentu predstavljalo skoro petinu njenog ukupnog stanovništva. Takođe, u septembru 2018, na molbu Italije za pomoć oko rješavanja pitanja migranata sa broda Dićoto koji se iskrcao na Siciliji, Crna Gora je pozitivno odgovorila, prihvativši pet migranata. Može se zaključiti da kao mala zemlja i kandidat za pristupanje EU, Crna Gora predstavlja primjer državama članicama u borbi s migrantskim pritiscima”.

Događalo se da mještani pojedinih manjih mjesta i sela, kroz koja migranti prolaze na putu ka državama članicama EU, protestuju, nvodeći da im migranti nanose štetu domaćinstvima i u uništavaju imovinu. Izvještavanje o ovakvim slučajevima uglavnom ostaje bez raspleta, a podstiče ksenofobiju u društvu. ,,Zanemarujući dokaze i činjenice i navodeći da migracije i migranti predstavljaju prijetnju bezbjednosti i sigurnosti, podrivaju se temelji osnovnih ljudskih prava i evropskih vrijednosti kojima težimo kao demokratsko društvo. Zbog toga je veoma važno da Crna Gora zadrži svoj kurs po ovom pitanju i da pokažemo zrelost društva i dostojnost članstva EU”, kažu iz Kancelarije za evropske integracije.

Međunarodna organizacija za migracije saopštila je da se oko 13 hiljada migranata već nalazi na grčko-turskoj granici. Mali broj njih uspije da nastavi svoj put, jer su i Grčka i Bugarska pojačale mjere sigurnosti. U oktobru prošle godine, Crna Gora je sa Evropskom agencijom za kontrolu granica (Fronteks) zaključila sporazum po kojem će evropski policajci zajedno sa crnogorskom policijom patrolirati duž državne granice Crne Gore, dok će EU pružiti ekspertsku obuku i stručnu pomoć u nadgledanju granice. I Crnu Goru i Evropu čeka još jedan test humanosti.

Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo