Povežite se sa nama

OKO NAS

CRNA GORA U NOVOJ MIGRANTSKOJ KRIZI: Još jedan test humanosti

Objavljeno prije

na

Nova migrantska i izbjeglička kriza, tvrde nadležni, ne prijeti Crnoj Gori

 

Od kad je Turska otvorila svoje granice, Evropa se ponovo suočava sa novim talasom izbjeglica i migranata. Taj talas se na granicama Crne Gore za sada ne opsjeća.

,,Trenutna situacija je stabilna. Našoj zemlji ne prijeti opasnost većeg priliva migranata”.  kazao je protekle nedjelje Ministar unutrašnjih poslova Crne Gore Mevludin Nuhodžić.

Od ranije je poznato da je Crna Gora, u većini slučajeva, samo tranzitno odredište za ljude  koji pristižu sa Bliskog istoka i pojedinih djelova Južne Azije.

Iz Direktorata za građanska stanja i lične ispave Ministarstva unutrašnjih poslova kažu da je u 2019. godini zabilježen povećan broj migranata u odnosu na 2018. godinu, kada je kroz državu prošlo oko četiri ipo hiljade migranata. Prema posljednjim podacima Međunarodne organizacije za migracije (IOM), samo tokom 2019. godine blizu osam hiljada migranata prošlo je kroz Crnu Goru na putu ka državama Evropske unije.

Po dolasku, migranti su dužni da ispoštuju zakonske procedure. Prvo im se, u slučaju kada je to potrebno, pruža adekvatna medicinska pomoć, a naknadno se utvrđuje njihov identitet. Nakon toga, informišu se o pravima koja ih sljeduju u Crnoj Gori na jeziku koji razumiju. Zatim se smještaju u centar gdje im se pruža  neophodna pomoć u skladu sa zakonom.

U Crnoj Gori postoje dva migrantska kampa – Centar za prihvat stranaca u Spužu i alternativni smještaj na Koniku. U centru u Spužu ima mjesta za oko 100 osoba, a na Koniku oko 200.

Tokom 2018. godine, u ove objekte bilo je smješteno 3153 ljudi, od čega 180 žena i 263 djece. U većini slučajeva tu su boravili samo nekoliko dana. Centar u Spužu koristi se za smještaj žena,  porodica i najugroženijih pojedinaca, dok su punoljetni muškarci koji putuju sami smješteni na Koniku.

,,Centar za azil u Spužu ima adekvatne uslove za smještaj. Na Koniku postoje problemi po pitanju sigurnosti i loših životnih standarda. Osobama koje traže azil pomažu osoblje Centra za azil i Ministarstvo unutrašnjih poslova uz podršku međunarodnih organizacija i nevladinih organizacija. Crna Gora planira da poveća svoje kapacitete za prijem migranata, otvaranjem tranzitnog centra u Božaju u blizini granice sa Albanijom. Plan je da se tu smjeste migranti po njihovom ulasku i migranti koji izraze namjeru da podnesu zahtjev za azil u Crnoj Gori”, kaže u jednom od svojih istraživanja Milan Radović iz NVO Građanska alijansa, koja se aktivno bavi migrantskim pitanjem u Crnoj Gori. Većina  migranata ulazi u Crnu Goru  duž graničnog pojasa sa Albanijom.

Crna Gora je potpisnica Ženevske konvencije o izbjeglicama iz 1951. godine. Sistem azila je uspostavljen donošenjem Zakona o azilu koji je počeo da se primjenjuje 2007. godine. Ovaj zakon zabranjuje protjerivanja, diskriminaciju, zloupotrebu ličnih podataka, kršenje prava na jedinstvo porodice i zaštite osoba sa posebnim potrebama, kao i odredbe koje se odnose na pravnu zaštitu i obaveznu saradnju s Agencijom za izbjeglice Organizacije ujedinjenih nacija (UNHCR). Od januara 2018. godine primjenjuje se novi Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti stranaca.

Podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu migranti stiču pravo na legalan boravak u Crnoj Gori, kao i na besplatnu pravnu pomoć i medicinsku zaštitu, ili, ukoliko se radi o porodicama sa djecom, pravo na besplatno osnovno i srednje obrazovanje.

U 2016. godini podneseno je 335 zahtjeva za azil, a do kraja 2017. godine 849. Najveći broj zahtjeva podnose muškarci. Najviše migranata je tada pristiglo iz Alžira, Maroka, Sirije i Pakistana. U 2018. godini registrovano je 3104 zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Prošle godine, od hiljadu ipo osoba koje su podnijele zahtjev za azil, njih 72 su izašle na intervjue, a od toga je pet migranata dobilo međunarodnu zaštitu.

U Izvještaju Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore o postupanju prema migrantima u Crnoj Gori, iz oktobra 2019. godine, zabilježeno je da se ljudska prava migranata poštuju u velikoj mjeri, da prema njima nema torture i nečovječnog ponašanja, kao i to da se poštuju propisi. U istom izvještaju ukazano je i na pojedine probleme u smještajima. U smještaju na Koniku korisnici uništavaju mobilijar, a u Prihvatilištu za strance u Spužu nema stalno zaposlenog ljekara, iako bi to bilo nužno zbog velikog broja migranata koji ovdje borave. Zabilježeni su i slučajevi krađa, tuča i samopovređivanja.

Iz Kancelarije za evropske integracije kažu da je Crna Gora do sada pokazala punu posvećenost adekvatnom pružanju zaštite strancima: ,,Preduzete su sve mjere za eventualni prihvat migranata i izbjeglica u slučaju njihovog priliva, a u skladu sa svim međunarodnim standardima u ovoj oblasti. Tokom ratova devedesetih godina prošlog vijeka, Crna Gora je prihvatila preko 120 hiljada izbjeglica, što je u tom momentu predstavljalo skoro petinu njenog ukupnog stanovništva. Takođe, u septembru 2018, na molbu Italije za pomoć oko rješavanja pitanja migranata sa broda Dićoto koji se iskrcao na Siciliji, Crna Gora je pozitivno odgovorila, prihvativši pet migranata. Može se zaključiti da kao mala zemlja i kandidat za pristupanje EU, Crna Gora predstavlja primjer državama članicama u borbi s migrantskim pritiscima”.

Događalo se da mještani pojedinih manjih mjesta i sela, kroz koja migranti prolaze na putu ka državama članicama EU, protestuju, nvodeći da im migranti nanose štetu domaćinstvima i u uništavaju imovinu. Izvještavanje o ovakvim slučajevima uglavnom ostaje bez raspleta, a podstiče ksenofobiju u društvu. ,,Zanemarujući dokaze i činjenice i navodeći da migracije i migranti predstavljaju prijetnju bezbjednosti i sigurnosti, podrivaju se temelji osnovnih ljudskih prava i evropskih vrijednosti kojima težimo kao demokratsko društvo. Zbog toga je veoma važno da Crna Gora zadrži svoj kurs po ovom pitanju i da pokažemo zrelost društva i dostojnost članstva EU”, kažu iz Kancelarije za evropske integracije.

Međunarodna organizacija za migracije saopštila je da se oko 13 hiljada migranata već nalazi na grčko-turskoj granici. Mali broj njih uspije da nastavi svoj put, jer su i Grčka i Bugarska pojačale mjere sigurnosti. U oktobru prošle godine, Crna Gora je sa Evropskom agencijom za kontrolu granica (Fronteks) zaključila sporazum po kojem će evropski policajci zajedno sa crnogorskom policijom patrolirati duž državne granice Crne Gore, dok će EU pružiti ekspertsku obuku i stručnu pomoć u nadgledanju granice. I Crnu Goru i Evropu čeka još jedan test humanosti.

Andrea JELIĆ

Komentari

OKO NAS

GDJE JE ZAVRŠILA ARHIVA ATLAS BANKE IZ BERANA: Kontejner kao sudbina?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečajni upravnik Atlas banke Mirko Radonjić tvrdi da je arhiva sačuvana i da se nalazi na sigurnom. Neki od bivših radnika ove filijale kažu da to nije tačno. Oni se pitaju zašto nikada nije formirana komisija za izuzimanje arhivske građe

 

Da li je knjigovodstvena dokumentacija i vrijedna arhivska građa iz nekadašnje filijale Atlas banke u Beranama, koja je bila preteča svih banaka u ovom gradu, sačuvana, uništena ili ukradena?

Stečajni upravnik Atlas banke Mirko Radonjić tvrdi da je sačuvana i da se nalazi na sigurnom. Neki od bivših radnika ove filijale smatraju da to nije tačno.  Oni se pitaju zašto nikada nije formirana komisija za izuzimanje arhivske građe, „što je stečajni upravnik bio u obavezi da uradi u skladu sa Zakonom o arhivskoj građi“.

Nedavno su se pojavile fotografije i video zapis na kojem se vidi kako je sa zadnje strane zgrade Atlas banke u ovom gradu parkiran komunalni kamion, i kako dvojica radnika u paketima izbacuju razni pisani materijal.

Video zapis je, kako je Monitoru rečeno, napravio jedan od bivših deponenata ove banke koji se tu slučajno zatekao, a na snimku se čuje kako govori: „Eto gdje završi moja banka, u kontejneru. Poslaću ovo Dušku (Kneževiću) da vidi“.

Iz stečajne uprave tvrde da je sva poslovna dokumentacija zatečena u ranijoj organizacionoj jedinici banke Berane i za koju postoji obaveza čuvanja, izmještena  iz Berana. Arhivirana je kod ovlašćenog pravnog lica, društva sa ograničenom odgovornošću za špediciju, informatički inžinjering i usluge arhiviranja Knjaz Podgorica sa kojim Atlas banka AD Podgorica u stečaju ima potpisan ugovor o poslovnoj saradnj“.

„Ostala bezvrijedna, pohabana ili potpuno oštećena papirna dokumentacija, koju su pretežnim dijelom činile razne publikacije, službeni listovi, neupotrebljiv kancelarijski materijal (registratori, papirni i PVC omoti, koverte i sl.), marketinški materijal (flajeri, posteri i sl.), blanko obrasci sa oznakom banke i sl., je uništena na licu mjesta i deponovana u skladu sa ekološkim propisima“ – kažu iz stečajne uprave Atlas banke.

Dobro upućen u ovu problematiku, dugogodišnji radnik filijale Atlas banke u Beranama tvrdi da je problematično to što stečajna uprava nije konsultovala niti angažovala nikoga od starih radnika ove filijale prilikom, kako kaže, otuđivanja i uništavanja, vrijedne dokumentacije.

„Postojala je zakonska obaveza da se formira komisija od strane državnog Arhiva i radnika banke koji bi utvrđivali vrijednost dokumentacije. Kako neko ko dođe iz Podgorice može da zna šta je tu vrijedno, a šta nije“ – kaže taj bivši službenik.

On objašnjava da je ova banka, prije nego je pristupila Atlas sistemu, bila preteča svih banaka u Beranama. U njoj je čuvana sva dokumentacija svih bivših privrednih preduzeća još iz vremena SFRJ, koja su i izgradila sadašnje zdanje.

„Ova zgrada je izgrađena 1974. godine od sredstava gradske privrede, koja je u to vrijeme bila treća u Crnoj Gori. Tada je postojala samo ova banka. Ta banka se poslije rata zvala Komunalna banka Ivangrad, Andrijevica i Plav. Zatim je mijenjala ime u Osnovnu banku, potom u Montenegro banku, a 1992. godine se izdvojila iz sistema Montenegro banke i tada je formirana Beranska banka. Beranska banka je 2003. godine pripojena Atlas banci“ – kaže taj službenik.

Prema njegovim riječima u ovoj banci je čuvana sva vrijedna poslovna dokumentacija iz tog dugog perioda.

„Stečajna uprava je mogla sa građom poslije 2003. godine da radi šta god želi. Dokumentaciju iz ranijeg perioda morali su da predaju državnom Arhivu, a ne nekom privatnom preduzeću“ – smatra ovaj službenik.

On vjeruje i da u registratorima ima vrlo vrijedne dokumentacije, tako da ni oni nisu mogli biti tek tako uništeni.

„Sve to je urađeno potpuno netransparentno, i zato ostaje sumnja u to što je činjeno poslije uvođenja stečaja. Nekima od nas su i lične stvari ostale u zgradi, na radnim stolovima. Toga dana, odmah po završetku radnog vremena, pojavilo se novo obezbjeđenje, zaključali su vrata, i više niko od nas starih radnika nije mogao da uđe u zgradu“ – kaže taj bivši službenik.

Iz stečajne uprave odgovorili su i da su „osnovna sredstva, van funkcije i bez knjigovodstvene vrijednosti, iz ranijeg poslovnog prostora u Beranama, računari sa kojih je prethodno uklonjen operativni sistem, štampači i kancelarijski namještaj i sl., ustupljena bez nadoknade, odnosno donirana JU Dnevni centar za djecu i omladinu sa smetnjama i teškoćama u razvoju Berane, JU OŠ „Vuk Karadžić“ Berane, NVO Korak nade Berane, KUD Lim Berane i Streljački klub Meta Berane“.

„Oprema koja je imala knjigovodstvenu vrijednost je izmještena u Podgoricu i ista je bila predmet prodaje po javnim pozivima od decembra 2019. i januara 2020. godine“ – kažu u stečajnoj upravi.

Bivši radnici smatraju da je obaveza stečajnog urpavnika bila i da nenovčana sredstva pretvori u novčana.

„Možda nešto nema knjigovodstvenu vrijednost, ali ima novčanu. Kompjuteri, na primjer, već poslije dvije godine nemaju knjigovodstvenu vrijedost. Ali stečajni upravnik je morao da sve pretvori u novčanu vrijednost i da proda, a ne da donira i poklanja“ – kazao je sagovornik Vijesti.

Prema informacijama do kojih je Monitor došao, u jednom od sefova Atlas banke u Beranama u trenutku uvođenja stečaja, nalazio se i kilogram zubarskog zlata koje je bilo vlasništvo Fonda zdravstva.

„Vrijednost tog zlata bila je oko pedeset hiljada eura“ – tvrdi naš sagovornik.

Iz stečajene uprave je stigao odgovor da su „prema evidencijama Atlas banke AD Podgorica i zatečenom stanju prilikom uvođenja stečaja svi sefovi u ranijoj organizacionoj jedinici banke Berane bili slobodni, odnosno oslobođeni od sadržaja“.

Ko je „oslobodio“ kilogram zubarskog zlata, tajna je.

Monitor nije mogao doći do odgovora kada je posljednji put državni Arhiv izuzimao građu iz Atlas banke u Beranama. To bi, smatraju radnici, bilo značajno znati zbog odgovora na pitanje da li su ostali tragovi poslovanja beranske, odnosno ivangradske privrede, kada je ovaj grad bio treći po razvijenosti u Crnoj Gori.

Onih drugih, tranzicionih tragova o srozavanju ovog grada na dno ljestvice ravijenosti, ima na svakom koraku. Dovoljan je samo pogled na nekadašnju industrijsku zonu Rudeš, a u tužilažkim i sudskim fiokama, ko zna koliko krivičnih prijava kupi prašinu. Ako se i ti dokumenti ne unište.

Zdanje nekadašnjih banaka u ovom gradu, koje su na kraju završile pod imenom Atlas, oglašavano je na prodaju. Prodato još nije, ali će sa tom prodajom biti stavljena tačka na priču o gradu koji je imao deset hiljada radnika u privredi, aerodrom i avionsku vezu sa Podgoricom, Beogradom i Zagrebom. Generacijama rođenim krajem osamdesetih i poslije devedesetih godina u Beranama, ostaće da pamte samo bijedu.

                                                                                 Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

IZVJEŠTAJI REVIZORA I MENADŽMENTA O POSLOVANJU EPCG: Plitko ali mutno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pred akcionarima EPCG naći će se podaci koji pokazuju da troškovi poslovanja rastu brže od prihoda, da je nenaplativih potraživanja sve više, da se gubici na mreži ne smanjuju i pored velikih ulaganja, da i dalje postoje sumnje o privilegovanim klijentima kakav je bio KAP

 

Najveće i najznačajnije preduzeće u većinskom vlasništvu države, Elektroprivreda Crne Gore, iz godine u godinu posluje sve lošije i vrijedi manje.

Pokazuju to i zvanični podaci o kojima će se narednog petka, 31. jula, na redovnoj Skupštini izjasniti akcionari EPCG. Iz njih saznajemo da je posljednjeg dana prošle godine u blagajni, na tekućem i deviznom računu preduzeća bilo svega 4,5 miliona eura. Samo godinu ranije, kompanija je raspolagala sa više od 15 miliona gotovog novca.

Ravizorski iskaz o tokovima gotovog novca nije jedini podatak koji svjedoči o rastućim poteškoćama Elektroprivrede. Prošla godina je završena uz profit, ali je on za približno trećinu manji od onoga koji je ostvaren 2018. godine (28,3 naspram 44 miliona eura). Manja je i zarada po akciji za skoro trećinu, iako je Elektroprivreda tokom prošle godine otpisala oko 13 miliona akcija (10 odsto ukupnog broja) koje su se našle u njenom posjedu nakon raskida partnerstva  Vlade i italijanske A2A. Otud je očekivana odluka, odnosno prijedlog menadžmenta Skupštini, da se ove godine akcionarima ne isplaćuje dividenda. To novca što je bilo na računima EPCG, a bilo ga je mnogo, potrošeno je prethodne dvije-tri godine u sumnjivim poslovnim aranžmanima sa većinskim vlasnicima – od Pljevalja, preko Nikšića i Podgorice, do Milana.

Pred akcionarima EPCG naći će se podaci koji nedvosmisleno pokazuju da troškovi poslovanja rastu brže od prihoda, da je nenaplativih potraživanja sve više, da se gubici na mreži ne smanjuju i pored velikih ulaganja, da i dalje postoje sumnje o privilegovanim klijentima kakav je bio nekadašnji KAP.  I računovodstveni pokazatelji koji govore da se finansijske i poslovne performanse pogoršavaju.

Tako podatke o padu gotovine za tri puta prati i informacija o rastu kratkoročnih obaveza za petinu, sa 51 na 62 miliona eura, što je skupa dovelo do pada koeficijenta trenutne likvidnosti sa 0,3 na 0,07. Lošiji su i ostali koeficijenti koji pokazuju likvidnost i ekonomičnost poslovanja.

Pa ipak, gotovo da ne postoji vjerovatnoća da bi se država, kao većinski vlasnik, mogla okrenuti protiv aktuelnog menadžmenta koga predvodi predsjednik Odbora direktora Đoko Krivokapić. Toga su bili svjesni i saradnici revizorske kuće BDO koji, i pored rezervi u svom mišljenju o finansijskim iskazima Elektroprivrede, ne očekuju bilo kakve promjene u odlukama koje Skupština akcionara treba da potvrdi. „S obzirom da većinski akcionari imaju svoje predstavnike među članovima Odbora direktora Društva, koji predlaže finansijske iskaze Skupštini na odobrenje, vjerovatnoća potencijalnih izmjena zahtijevanih od strane Skupštine je mala i takvih izmjena nije bilo u prošlosti“, piše u Izvještaju revizora.

A imalo bi se o čemu razgovarati.

Krenimo od podatka da EPCG na popisu svoje imovine (nekretnine, postrojenja i oprema) trenutne procijenjene vrijednosti 575 miliona, vodi i 27 miliona vrijednu imovinu za koju nema odgovarajuću dokumentaciju o vlasništvu. Zemljište i objekti upisani na treća lica imaju vrijednost od 21 milion, dok  imovina vrijedna nešto manje od sedam miliona nije ni upisana u katastar. Revizori BDO navode kako „shodno tome, nijesmo bili u mogućnosti da utvrdimo da li bi određene korekcije bile neophodne u vezi sa stanjem navedenih sredstava…“.

Bolje upućeni, opet, kažu kako je priča o (ne)spornim nekretninama nešto što  duže vrijeme prati izvještaje o poslovanju EPCG. Baš kao i ona o gubicima na mreži. Prema Izvještaju menadžmenta EPCG, oko 15 odsto, ili skoro svaki šesti kilovat proizvedene (i kupljene) struje, Elektroprivreda je prošle godine isporučila CEDIS-u i CGES-u „za pokrivanje gubitaka“ na distributivnoj i prenosnoj mreži. I još kažu kako te isporuke „nijesu bile dio plana za 2019. godinu“.  Možda ćemo lakše razumjeti predočeni podatak ako znamo da je struja potrošena za pokrivanje gubitaka na mreži 25 puta veća od ukupne prošlogodišnje potrošnje Željezničke infrastrukture.

Ta priča jeste stara, ali, iz godine u godinu, mnogo košta potrošače koji, u konačnom, plate te gubitke. Zato ovogodišnji izvještaji menadžmenta i revizora nude i neke novitete.

EPCG je početak prošle godine dočekala sa 42,3 miliona eura oročenih kod ovdašnjih banaka na period duži od tri mjeseca. Do početka ove godine taj se iznos skoro prepolovio. Tako je posljednjeg dana 2019. Elektroprivreda raspolagala sa samo 24,7 miliona oročenih depozita. Preostali novac se preselio na štednju u Prvu banku CG i sada se tamo nalazi više od 19,1 miliona eura koji su većim dijelom oročeni na period do 12 mjeseci (što donosi niži prihod po osnovu kamata). Do prošle godine EPCG je u Prvoj oročavala samo 8,6 miliona.

Pogledamo li podatke iz Konsolidovanog izvještaja, dolazimo do saznanja da EPCG, skupa sa preduzećima u kojima ima većinsko vlasništvo (CEDIS, Rudnik uglja Pljevlja, Zeta energy) u Prvoj banci čuva 35,6 miliona eura (deset miliona više nego na kraju 2018). Mada, u istom (konsolidovanom) Izvještaju, petnaestak stranica kasnije, nailazimo na druge podatke. Tako na strani 60 piše da je Društvo (EPCG i zavisna preduzeća) kod Prve banke oročilo 19,13 miliona na period kraći od godine, a četiri miliona na duži period.

„Pored toga“, navode revizori, „Matično Društvo (misli se na EPCG) je kod Prve banke imalo položenu gotovinu i gotovinske ekvivalente u iznosu od 1,35 miliona i dati subordinirani kredit u iznosu od šest miliona eura na dan 31. decembra 2019. godine“.

Jedna od stavki na koju su revizori obratili posebnu pozornost bili su podaci EPCG o prodaji struje. „Postoji inherentni rizik u vezi sa tačnošću priznatih podataka koji proizilaze iz kompleksnosti IT sistema i procedura prodaje Društva“, upozorili su iz BDO, uz tvrdnju kako su ipak „obezbijedili razumijevanje procesa vezanih za priznavanje prihoda“. Oni su, možda, shvatili o čemu se radi, ali čitaocima njihovog i Izvještaja menadžmenta nije ponuđena mogućnost da procijene kvalitet poslovnih odnosa EPCG i, trenutno, najvećeg pojedinačnog kupca struje iz njenog sistema. Riječ je o kompaniji Uniprom, u vlasništvu Veselina Pejovića, koja već nekoliko godina upravlja ostacima nekadašnjeg Kombinata aluminijuma i Rudnika boksita. I, zvanično, to radi sa dosta uspjeha.

Podaci pripremljeni za Skupštinu akcionara EPCG otkivaju koliko je struje isporučeno Unipromu (560,6 GWh), ali nam ne nudi bilo kakve smjernice o njenoj cijeni i stepenu naplate. Umjesto toga imamo podatak da EPCG u svojim bilansima i dalje vodi potraživanja prema KAP-u iz vremena prije stečaja, dok su tom kompanijom rukovodili Vladini strateški partneri iz Rusije. I njihove of šor firme sa Kipra. Štaviše, čini se da aranžman sa Unipromom ne ide preko FC Snabdijevanje, koja strujom snabdijeva distributivne potrošače, Željezaru i Željeznicu, već preko Direkcije za upravljanje energijom. A o njoj, u ovogodišnjim Izvještajima, imamo samo ime.

Za više detalja morate potražiti pomoć gugla. Tek tako možete saznati i to da Direkcijom rukovodi Darko Krivokapić, još jedan od rođaka predsjednika Odbora direktora koji, u njegovom mandatu, pokrivaju sve više važnih mjesta u Elektroprivredi. Kao što pokazuju ponuđeni Izvještaji – sa sve manje uspjeha.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PORAZNA STATISTIKA SJEVERA: Ispod prosjeka u siromašnoj zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Konstantno smanjenje  broja  stanovnika, zaposlenih i poljoprivrednika, niža prosječna plata, diskriminacija žena na tržištu rada… To su samo neke od činjenica, koje potvrđuju da je sjever Crne Gore, po mnogo čemu,  daleko od ostatka države

 

Analiza lokalnih tržišta rada u Crnoj Gori, koja je objavljena u maju ove godine, u okviru projekata Dalji razvoj lokalnih inicijativa za zapošljavanje, razokrila je mnogo poražavajućih podataka, koji se tiču privrednog i demografskog stanja na sjeveru naše zemlje. Taj je dokument potvrdio da su regionalne razlike i dalje nesmanjene, a Sjeverni region i dalje daleko od statističkih državnih prosjeka.

Analiza , između ostalog,  predstavlja informacionu osnovu u razvijanju lokalnih strategija zapošljavanja i ljudskih resursa. Projekat  Dalji razvoj lokalnih inicijativa za zapošljavanje u Crnoj Gori,  finansira se iz sredstava EU-IPA u okviru Programa EU i Crne Gore  za zapošljavanje, obrazovanje i socijalnu politiku. „Najupečatljivije su velike regionalne razlike u stopama zaposlenosti i nezaposlenosti između Sjevernog regiona i druga dva više razvijena regiona. Stopa nezaposlenosti u Sjevernom regionu skoro je desetostruko veća u odnosu na  Primorski  regionu i,  takođe,  višestruko veća u odnosu na stopu nezaposlenosti u Središnjem regionu“,  jedna je od konstatacija iz Analize.

U tom dokumentu, u kojem je analiziran period od  2011. do 2018. godine, navodi se i da stopa zaposlenosti na sjeveru „za čak 22,6 odsto, odnosno, 19,8 manja, u odnosu na ostala dva regiona“.

U Sjevernom regionu, kao i u ostatku Crne Gore, u posmatranom periodu je došlo  do smanjenja broja registrovanih osiguranika poljoprivrednika.

Dokument je pokazao i da sjever nezaustavljivo gubi stanovništvo.Ukupan broj stanovnika u Andrijevici od 2011. do 2018. godine  pao je za  za 7,2, u Kolašinu za 11,7, u Šavniku za oko 17, a u Beranama za više od 20 procenata… Broj osnovaca u istom periodu u Kolašinu smanjio se za petinu, u Beranama za četvrtinu, u Šavniku i Mojkovcu za trećinu, u Bijelom Polju za 15 odsto.

U Bijelom  Polju, kako piše u Analizi, prije dvije godine,  nezaposlen je bio svaki deseti stanovnik. Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje (ZZZ), u toj opštini, dominirali su srednjekvalifikovani. Dugoročno nezaposlene osobe čine preko 60 odsto.

Broj registrovanih zaposlenih u Kolašinu, u istom periodu,  smanjem je za 4,4, dok je roj registrovanih nezaposlenih povećan za 24 odsto. I u toj opštini bez posla su najčešće srednjekvalifikovani. Dugoročno nezaposleni čine oko 55,4 odsto, a u toj kategoriji dominiraju žene. Više od polovine visokoškolaca zapošljeno je u javnom sektoru. To, prema Analizi, upućuje na „ograničene potrebe za visokoškolcima u privatnom sektoru i njegovu relativnu nerazvijenost“.

Više od trećene nezaposlenih Kolašinaca stariji su od 50 godina. Približno  ih je toliko i bez radnog staža. Registrovanih poljoprivrednih osiguranika u 2018. godini u Kolašinu bilo je 37, što je za čak 43,9 odsto manje nego sedam godina ranije. Najdeficitiranija zanimanja, kako piše u tom dokumentu, bila su  zanimanja sa visokim obrazovanjem,  ali i zanimanja sa srednjom stručnom spremom kao što su konobari, elektroenergetičari, autoelektričari, vozači drumskog saobraća…

Ukupan broj nezaposlenih i u opštini Gusinje je u analiziranom periodu značajno porastao. Stopa nezaposlenosti u toj opštini 2011. godine bila je čak 42, da bi se u narednih sedam godina povećala još za 22 odsto.

„Broj registrovanih zaposlenih u Plužinama smanjen je čak 30,2 odsto. Odnos između broja registrovanih zaposlenih i broja stanovnika iznosi 0,17, što je dosta ispod prosjeka Crne Gore. Poređenje broja zaposlenih i broja penzionera dodatno ukazuje na rapidno pogoršavanje stanja na lokalnom tržištu rada i starenje stanovništva“, piše u Analizi.

Plužine su zabilježile i nominalni pad prosječne zarade tokom minule  decenije. I u Pljevljima je, u posmatranom periodu,  neto prosječna zarada smanjena sa 540,  u 2011. godini na 523 eura, sedam godina kasnije. Učešće nezaposlenih u ukupnom stanovništvu opštine je konstantan i iznosi 8,3 odsto.  U toj opštini četiri  odsto stanovništva koristi naknadu za materijalno obezbjeđenje porodice (MOP).

Za sedam godina broj nazaposlenih u Rožajama je utrostručen, sa 1.032 na 3.153, pa je „u  2018. nezaposlenost je činila 13,7 odsto ukupnog stanovništva, što je značajno više u odnosu na prosjek u Crnoj Gori…“. Svaki peti Rožajac je korisnik MOP-a, što je petostruko više u odnosu na prosjek Crne Gore.

„Ukupan broj nezaposlenih u opštini Plav, u analiziranom periodu,  značajno je  porastao. Dio tog povećanja nezaposlenosti se, svakako, duguje novoregistrovanim nezaposlenima koji su željeli da ostvare pravo na doživotnu naknadu za majke sa troje ili više djece. Ipak, sveukupno gledano, broj nezaposlenih je učetvorostručen od 2011. do 2016. godine, dok je taj broj još više porastao 2018.  kada je gotovo šest puta  bio veći u odnosu na 2011-u“, navodi se u Analizi.

U toj opštini nazaposlenost čini više od 18 odsto  ukupnog stanovništva, što je tri puta više od državnog prosjeka. Dugoročno nezaposlene osobe dominiraju, a blizu 60 odsto lica na evidenciji ZZZ su žene. Čak 71 odsto nezaposlenih su bez radnog staža.

Dok je učešće žena u ukupnoj zaposlenosti u Primorskom i Središnjem regionu, inače skromnih 43, na sjeveru je taj procenat svega 38 odsto.

„Pri tome, dok žene čine više od tri petine zaposlenih stručnjaka i službenika u Crnoj Gori kao cjelini i u Primorskom i Središnjem regionu, to učešće je za obje grupe zanimanja manje od polovine u Sjevernom regionu. Jedino kad je riječ o učešću žena u osnovnim-jednostavnim zanimanjima, sjever je iznad prosjeka Crne Gore, što upućuje na veći stepen diskriminacije žena na  tržištu rada u tom dijelelu države“, navodi se u dokumentu.

Sjever zna kako je biti siromašan u siromašnoj državi.

                                                                                       Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo