SVIJET
MIGRANTSKA KRIZA I PROMJENE U EVROPI: Orban kao putokaz
Objavljeno prije
5 godinana
Objavio:
Monitor onlineOvih dana se zemlje istočne i srednje Evrope ne sukobljavaju kao 2015. godine sa EU i Nemačkom. Nisu vlasti tih zemalja promenile politiku prema migantima već se u mnogo većoj meri EU približila stavovima Višegradske grupe
„Mi to možemo!”, glasio je slogan njemačke kancelarke Angele Merkel iz avgusta 2015. Ubrzo potom Nemačka je na nekoliko nedelja otvorila granice što je omogućilo masovni dolazak izbeglica, migranata i tražitelja azila preko Mađarske, Austrije i tzv. Balkanske rute. Kritiku da je u zemlju pustila stotine hiljada neregistrovanih osoba kancelarka Merkel je tih dana odlučno odbacila: “Ukoliko sada još moramo da se izvinjavamo zato što smo u nužnoj situaciji pokazali humano lice, onda ovo više nije moja zemlja”.
Danas je ton potpuno drugačiji. Nemačka vlada je jasno dala do znanja da se događaji iz 2015. više ne sme ponoviti. Za čekanje hiljada igranata na tursko-grčkoj granici kancelarka Merkel je upotrebila pojam “slepa ulica”. “Kritičnu situaciju” kao 2015. kada su usred leta hiljade čekale na železničkoj stanici u Budimpeštiviše ne pominje.
Šta se promenilo tokom pet godina? Europska unija (EU) danas mnogo više energije ulaže u zaštitu spoljnih granica. Predsednici država i vlada zemalja članica EU neprestano ponavljaju kako je zaštita spoljnih granica prioritet. Na jednom samitu 2018. je zatvaranje granica čak uvršteno u ciljeve zajedničke migrantske politike. Hermetičko zatvaranje grčke granice je posledica ovih zaključaka.
Predsednik poslaničkog kluba Evropske narodne partije (EPP) u Evropskom parlamentu, nemački političar Manfred Veber upotrebu suzavca protiv h izbeglica smatra opravdanom. “Spoljna granica mora biti zaštićena”, rekao je Veber iz Hrišćansko demokratske unije (CDU), kancelarke Merkel. Veber smatra da je glavni krivac turski predsednik Taip Redzep Erdogan koji migrante autobusima doprema do granice.
Tu postoje paralele sa 2015. Tada je mađarski premijer Viktor Orban autobusima izbeglice dovozio do mađarsko-austrijske granice čime je jačao pritisak na Austriju i Nemačku da dozvole njihov dolazak. Kada su stotine hiljada sirijskih izbeglica 2015. dospele u EU, istočne članice EU su bile prve koji su zbog toga izrazile nezadovoljstvo. Među njima su se Bugarska i Rumunija, a pre svega članice tzv. Višegradske grupe (V4), Poljska, Mađarska, Češka i Slovačka usprotivile mehanizmu raspodele izbeglica u EU.
Vlasti tih država su pitanje izbeglica umele da iskoriste za svoje svrhe. Tako je poljska nacionalnokonzervativna stranka Pravo i pravda (PiS) mogla da pobedi na parlamentarnim izborima 2015. U Poljskoj je raspoloženje stvarano slikama izbeglica koje stižu iz Nemačke. Ni vrh stranke tada nije prezao od drastične, rasističke retorike. Moćni šef PiS Jaroslav Kačinjski govorio je o “parazitima koji u telima migranata nisu opasnost, ali jesu to – za Evropljane“.
Ovih dana se zemlje istočne i srednje Evrope ne sukobljavaju kao 2015. godine sa EU i Nemačkom. Nisu vlasti tih zemalja promenile politiku, već se u mnogo većoj meri EU približila stavovima V4.
Orban smatra da ima potvrdu za svoje postupke. On je 015, zahtevao je da EU povede više računa o zaštiti granica, a manje o doseljavanju. Tu poziciju sada deli većina zemalja EU. Poljska se ne nalazi na Balkanskoj ruti i zato dosad nije sprečavala migrante da uđu na njenu teritoriju, poput Mađarske 2015. Ili sada Grčke. No, PiS ima imidž zagovornika striktne granične politike i to ne mora da prenaglašava pred predsedničke izbore 10. maja, na kojima stranku predstavlja sadašnji šef države Andžej Duda. Dovoljno je da u kampanji polje bude prepušteno medijima bliskim vladi. Portal Politicje (Polityce) tvrdi da migranti glume, da udaraju svoju decu i drže ih nad vatrom, kako bi plakala . Na taj način se svetski mediji vuku za nos. “Tako se mobilišu standardni birači PiS“, ocenili su neki zapadnoevropski mediji.
Orban je odlučio je da udvostruči broj policajaca na granici sa Srbijom. Potražioci azila više ne bi trebalo da budu puštani ni u tranzitu zonu na toj granici. To se obrazlaže rizikom od korona virusa . Takvi postupci i prateća retorika bii Orbanu mogli da osiguraju podršku birača, takođe zaključuju zapadnoevropski mediji.
Proteklih pet godina se dosta toga dogodilo i u Nemačkoj. Stranka Alternativa za Nemacku (AfD), radikalno desnicarska, postala je popularnija. Na dnevnom redu je pitanje kako smiriti zemlju, kako se boriti protiv rastućeg desničarskog radikalizma i kako osloboditi od straha ljude stranog porekla koji žive u Nemačkoj. Kancelarka procjenjuje da bi bilo kontraproduktivno ukoliko bi se Nemačka suočila s novom izbegličkom krizom. Berlin od Grcke nije zahtevao otvaranje granice i puštanje migranata. I poruka drugih nemačkih političara je jasna: Ne dolazite.
Fridrih Merc, koji želi da bude novi predsednik CDU i eventualno kandidat za kancelara, otvoreno je rekao da je protiv prijema novih izbeglica iz Turske: „Mora im se poslati jasan signal: nema smisla dolaziti u Nemacku, ne možemo ovde da vas prihvatimo.“
Slično je reagovao i šef Stranke slobodnih demokrata (FDP) Kristijan Lindner. “Godinama kažemo da u slucaju krize mora biti moguća i zabrana ulaska na nemackoj granici, kao što to cine naši evropski partneri.“
Lider AfD Jerg Mojten je, očekivano, za hitno zatvaranje granica. „Grcka i Bugarska moraju dobiti punu finansijsku i logisticku podršku od nas za potrebnu snažnu zaštitu spoljnih granica“, napisao je Mojten na Fejsbuku. Istovremeno bi trebalo preduzeti „zaštitne mere“ na nemackim granicama.
Ovakve nedvosmislena reagovanja treba staviti u kontekst ambijernta u kome se nalazi političko pitanje svih pitanja u Evropi: Kakav je odnos vladajućih politika prema desničarima?
Za to postoje dobri razlozi. Desni ekstremisti učestvuju u vlasti u skoro svim istočnoevropskim članicama EU. U Mađarskoj i Poljskoj su čak dominantna politička snaga. U Austriji i Italiji bili su u vladajućim koalicijama, a u mnogim zapadnoevropskim zemljama dišu za vratom strankama centra.
U Nemačkoj je početkom februara srušen tabu preovlađujući još od poraza nacizma na kraju Drugog svetskog rata: Nikada u koaliciju sa strankom profašističke orijentacije. U pokrajini Tiringiji, na istoku zemlje na vlast je za kratko, došao premijer iz CDU uz podršku glasova iz AfD. Zemljotres je bio toliko jak da je generalna sekretarka CDU i savezna ministarka odbrane Anegret Kramp-Karenbauer najavila ostavku i odustajanje od težnje da nasledi Merkelovu na čelu vlade.
Baš tih dana je kancelarka Merkel je primala u posetu Orbana – čoveka protiv kojeg bi u Nemačkoj verovatno bila pokrenuta istraga zbog sumnje za huškanje i kojeg bi verojatno pratio nemački Ured za zaštitu ustavnog poretka.
Mađarski novinari podsećaju da Orban smešta svoju stranku Fideš u konzervativni spektar hrišćanskih demokrata. Do sada nije otvoreno kršio Ustav i pazi na formalnu zakonitost u oblikovanju Mađarske po svojoj meri. No, što ga pažljivije svakodnevno posmatrate, to više se stvara slika političara koji se sve češće svesno krši demokratski konsenzus, kazu poznavaoci mađarske političke scene.
Orban dugo zastupa nacionalističke pozicije. Još 2012. je u jednom govoru istakao nacionalnu zajednicu svih Mađara u kojoj su vezivne vrednosti „krv i domovina, hrišćanstvo, porodica i mađarska sloboda“ – ma šta to značilo.
Podstiče mržnju prema strancima kada dočarava sliku neprijatelja u formi opasnog mladog islamskog migrant. Govori o „organizovanom migrantskom talasu“ koji navodno uništava evropsku hrišćansku kulturu. Orban preuzima narativ desničarskog ekstremizma pa govori o „tajnoj svetskoj sili“ i „zameni stanovništva“ u Evropi.
Kada Orban kritikuje anomalije finansijskog kapitalizma ili vodi kampanju protiv Džordža Sorosa, stalno u to upliće antisemitske stereotipe. Budi i predrasude protiv Roma. Baš na nekim romskim manifestacijama kaže da u Mađarskoj svi moraju da rade i da se od socijalne pomoći i kriminala ne može živeti.
Orban je „izuzetnim državnikom“ nazvao Mikloša Hortija, koji je odgovoran za deportaciju i ubijanje stotina hiljada mađarskih Jevreja. Horti je posle Drugog sveskog rata umro u izgnanstvu u profašističkoj Portugaliji.
Više puta se izjasnio za vraćanje smrtne kazne. Oravdavao je i slučaj uzimanja “pravde” u svoje ruke kada su 2017. u jednom mađarskom selu izbušene gume na automobilu lokalnog preduzetnika, u znak osvete jer je hteo da izbegličkoj porodici omogući par dana odmora na selu. Orban u toj osveti nije video „ništa sporno“.
U poslednje vreme zahteva da se pravosnažne presude ne izvršavaju ukoliko nisu u skladu sa „zdravim narodnim osećajem“. Tako reaguje povodom obeštećenja koje je sud dodelio zatvorenicima zbog nečovečnih uslova i romskoj deci zbog segregacije u školi.
Upućeni kažu kako su Merkelovoj poznata Orbanova gledišta. Kancelarka i mađarski premijer imaju krajnje težak i distanciran odnos. Pa ipak su njihove stranke ujedinjene u EPP. Orbanov Fides nije isključen iz te porodice desničarskih stranaka nego je privremeno suspendovan. Merkel i dalje razgovara s Orbanom, a jedan od razloga je strah da Fides ne pređe u drugi stranački savez na evropskom nivou.
Mađarski novinari kritični prema premijeru upozoravaju kako Merkelovoj mora biti jasno: Viktor Orban neće, uprkos povremenim taktičkim popuštanjima, prestati da provocira, podstiče mržnju i truje atmosferu u Mađarskoj i regionu. Ti novinari poručuju: On je spreman da u pitanje dovede sve demokratske vrednosti i otvori vrata samovolji. S tim čovekom i njegovom strankom ne sme postojati zajednički politički put, ni u EPP niti bilo gde drugde. .
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
LOKALNI PREVOZ: Vožnja u rikverc
-
KAKO ŽIVE NAJSTAIJI GRAĐANI SJEVERA: Prihodi i podrška ispod prosjeka, teškoća ne fali
-
Samica od želja
-
DOK SMRT VREBA NA ULICAMA: A ostavki i smjena nigdje
-
Nikola Krstić, novinar iz Beograda: Srbija je u posljednjoj fazi raspada
-
CRNA GORA U NOVOJ MIGRANTSKOJ KRIZI: Još jedan test humanosti
SAD su dobile novog starog predsjednika. Obećao je: „Amerika je slomljena. Ja ću je oporaviti“. Jaz u toj zemlji je ogroman, a spoljnopolitički problemi sustižu jedan drugi. Nakon godina u vrhu američke i svjetske politike, jedno pitanje se samo nameće. Ima li 78-godišnji ishitreni biznismen-političar mudrosti i kapaciteta da vodi zemlju. Sigurno je samo da će njegova politika biti izazov konkurentima, ali i saveznicima
Milioni Amerikanaca glasali su na izborima, koje mnogi smatraju najvažnijim u modernoj istoriji SAD-a. Imali su priliku da se odluče između aktuelne potpredsjednice, predstavnice Demokrata Kamale Haris i bivšeg predsjednika, Republikanca Donalda Trampa. Osim za mjesto u Bijeloj kući na izborima se odlučivalo i o kontroli nad Predstavničkim domom i u Senatu SAD. Takođe, Amerikanci su glasali i za lokalne zvaničnike, sudije i različite političke inicijative.
Šesti novembar nam je donio vijesti sa američkih glasačkih mjesta. Tramp će biti naredni predsjednik SAD-a. On je najstariji predsjednik u istoriji ove zemlje. Biznismen političar suočen sa brojnim skandalima tokom karijere, sudskim procesima – krivičnim i građanskim, presudom, kaznom koja ga čeka za tri nedjelje, te izbjegnutim atentatom donio je Republikancima tako priželjkivani povratak. I to kakav.
„Pomoći ćemo našoj zemlji da zacijeli. Ovo će biti zlatno doba Amerike i to je veličanstvena pobjeda za američki narod. Opet ćemo učiniti Ameriku velikom”, ponavljao je mantre često korištene tokom kampanje u postizbornom obraćanju. Ovo danas nije isti onaj svijet u kome je do napada na Kapitol Hil Tramp bio ključni igrač. Izgleda da ni povratnik u ovalnu sobu nije onaj koga smo upoznali 2016. I jedan i drugi su ogorčeniji i opasniji. Zato kada pominje nove vrijednosti, čišćenje domaće politike i promjene kursa, nikom nije svejedno.
A možda može i gore. Svojim govorima opet je namrgodio mnoga čela. Osim potpredsjednika JD Vensa među saveznicima novi predsjednik je posebno istakao Elon Maska, milijardera i prilično kontroverznu ličnost. Tramp kaže da je upravo on „nova politička zvijezda i jako važan tip”. Mnogi, pa i iz republikanskog tabora ne bi željeli da vide ovakvo lice politike u budućnosti.
Da je izvojevao veliku pobjedu ne govore samo rezultati iz swing država, već i veliki broj afroameričkih i hispanoameričkih glasača koje je republikanac uspio privući. Što se tiče izbornog štaba Demokrata, Harisin tim je otkazao planirano pojavljivanje na izbornoj večeri na Univerzitetu Hauard u Vašingtonu, gdje je kandidatkinja studirala, nakon što je Tramp jurio ka pobjedi prilikom pristizanja prvih rezultata. U srijedu veče je priznala poraz: „Dok priznajem ove izbore, ne odustajem od borbe koja je podstakla ovu kampanju”, rekla je ona i dodala: „Borbe za slobodu, za priliku, za pravednost i dostojanstvo svih ljudi”.
Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
PROMJENLJIVA RATNA SREĆA I (NE)ADEKVATNA POMOĆ UKRAJINI: Rat iscrpljivanja resursa i nerava
Objavljeno prije
7 mjesecina
26 Aprila, 2024Do sada je Amerika poslala 44 milijarde pomoći od početka agresije prije dvije godine. Sadašnji paket je gotovo 61 milijardu dolara. Vijest je u Kijevu dočekana sa velikim olakšanjem i nadom. Nestašica artiljerijske municije i protivazdušnih sredstava još od kraja ljeta prošle godine uzima sve veći danak.. Od propasti ukrajinske kontraofanzive prošlog ljeta Rusija je ponovo preuzela inicijativu duž više od hiljadu kilometara širokog fronta
Prije dva dana je američki predsjednik Džozef Bajden potpisao paket pomoći za Ukrajinu koji je, nakon mjeseci zastoja usljed protivljenja Republikanaca, konačno izglasao Kongres 21. aprila. Usvojen je i zakon kojim se omogućava oduzimanje zamrznutih ruskih sredstava i njihovo preusmeravanje Kijevu. Do sada je Amerika poslala 44 milijarde pomoći od početka agresije prije dvije godine. Sadašnji paket od gotovo 61 milijardu dolara uključuje 13,8 milijardi za kupovinu sofisticiranog oružja, 13,4 milijardi za popunu američkih zaliha, 11 milijardi za podršku američkim saveznicima u regionu i još 13,8 milijardi za kupovinu američkih odbrambenih sistema za Ukrajinu. Dodatnih devet milijardi biće izdvojeno za ekonomsku pomoć kroz zajmove pod veoma povoljnim uslovima , koje će Bajden u potpunosti oprostiti u naredne dvije godine, uz odobrenje Kongresa. Posebno je izdvojeno 26 miliona dolara za praćenje raspodjele i trošenja američkih sredstava zbog neobuzdane korupcije u Ukrajini, posebno u Ministarstvu odbrane koje tresu korupcijski skandali.
Vijest je u Kijevu dočekana sa velikim olakšanjem uz nade predsjednika Volodimira Zelenskog da će pomoć ubrzo osjetiti „borci na prvim linijama fronta, kao i gradovi i sela koja pate od ruskog terora“.
Nestašica artiljerijske municije i protivazdušnih sredstava još od kraja ljeta prošle godine uzima sve veći danak. Utvrđeni grad Avdijevka u Donjetskoj oblasti koji je odolijevao silovitim napadima još od 2014. tokom prve ruske agresije je morao biti napušten 17. februara uprkos ogromnim gubicima koje su branitelji nanijeli ruskoj armiji plaćenicima i kriminalaima puštenim iz zatvora. Od propasti ukrajinske kontraofanzive prošlog ljeta Rusija je ponovo preuzela inicijativu duž više od hiljadu kilometara širokog fronta.
Rusija je pokrenula i razorne napade na civilnu i elektroenergetsku infrastrukturu Ukrajine u ranim satima 11. aprila sa baražom od 42 rakete i 40 dronova protiv elektrana u pet regija – Odesa, Harkov, Zaporožja, Lavov i Kijev. Termoelektrana na ugalj (TE)- Tripilska sa kapacitetom od 1,8 TW i najveća u zemlji koja opslužuje Kijev i Žitomir strujom je gotovo potpuno uništena. Video snimci koji kruže na ukrajinskim društvenim mrežama prikazuju pakao koji je zahvatio elektranu. Ruske snage su već izbacile iz stroja TE Zmivskaja u Harkovskoj oblasti i TE Vuglehirskaja u Donjeckoj oblasti. Hidroelektrana Dnjepar je takođe van pogona. DTEK, najveća ukrajinska privatna energetska kompanija, kaže da je 80 odsto njenih objekata oštećeno ili uništeno.
Izvršni direktor DTEK-a Maksim Timčenko kaže da su najnoviji napadi predstavljali stratešku promjenu u pristupu ruskog agresora. Za razliku od prethodnih napada koji su bili usmjereni na distribucijske stanice i transformatore, ruske snage sada koncentrišu svoju vatrenu moć na velike elektrane, s ciljem njihovog potpunog uništenja. Rusija je vjerovatno uništila i jedno od najvećih skladišta prirodnog gasa u Evropi, na zapadu Ukrajine, južno od Lavova. Kyiv Independent je objavio da je raspored isključenja struje već usvojen u regijama Harkov, Dnjepropetrovsk i Donjeck. Stručnjaci upozoravaju da ako Rusija nastavi sa ovakvim sistematskim napadima, moguće je da ukrajinske nuklearne elektrane neće imati dovoljno balansne struje iz elektrana na ugalj i plin i da će stoga morati biti zatvorene. Ni Ukrajina ni Zapad nemaju mogućnost da u potpunosti poprave štetu na energetskoj infrastrukturi zemlje u relevantnom vremenskom okviru prije nego se zima vrati.
Posljedice potpunog nestanka struje u Ukrajini bi mogle biti katastrofalne. Gašenje frižidera i zamrzivača u supermarketima i kućama bi povećavalo nesigurnost u snabdijevanju hranom dok bi i željeznički transport, ključan za kretanje trupa i materijala, bio ugrožen. Proizvodnja i snabdijevanje vojske bi u takvoj situaciji doveli do velikih problema i možda kolapsa ekonomije.
Ranjivost energetske mreže rezultat je dostatka raketnih odbrambenih sistema Patriot, ključnih za odbranu od ruskog vazdušnog terora. Nedostatak odbrambenih sredstava nije samo uzrokovan dosadašnjim otezanjem Republikanaca u Kongresu da odobri pomoć. Sistem Patriot, kao jedan od glavnih oslonaca vazdušne odbrane je izuzetno skup i proizvodi se u malom broju. Rakete MIM-104 koje sistem Patriot ispaljuje, proizvode se po stopi od samo 550 komada godišnje. U situaciji u kojoj se Ukrajina nalazi, godine mirnodopske proizvodnje se potroše/ispale sa lansera za svega nekoliko sedmica. Nedostatak raketa čini i sistem Patriot ranjivim na napade pa se mora računati i na to da će s vremenom pojedine jedinice biti ili oštećene ili uništene.
Washington Post javlja da Pentagon već priprema pošiljke za jednostavnija borbena sredstva koji se mogu brzo rasporediti kao što je artiljerijska municija od 155mm i da se isporuke očekuju već narednih dana. Kada je u pitanju oprema za protivvazdušnu odbranu, situacija izgleda puno mračnija, i moguće je da će Ukrajinci čekati i mjesec dana da stignu prijeko potrebne rakete. Najsofisticiranija oružja nisu još ni naručena od dobavljača koji ne povećavaju skromne proizvodne kapacitete. Logično je očekivati da će Rusija u narednim sedmicama maksimalno iskoristiti situaciju i intenzivirati napade.
Institut za proučavanje rata (ISW), američka neprofitna i nezavisna istraživačka organizacija, smatra da će doći do poboljšanja ukrajinske operativne pozicije tek u junu. Ruska vojna komanda će u međuvremenu „vjerovatno razmotriti značajne promjene u ofanzivnoj operaciji velikih razmjera“ kako bi iskoristila postojeće ukrajinske vojne deficite dok ne stignu američke zalihe. Ruske snage su vjerovatno i dalje sposobne da operativno napreduju u narednim sedmicama, navodi ISW, pogotovo u sektorima fronta zapadno od Avdijevke u Donjeckoj oblasti, ili područjima fronta gdje su ruske snage nadomak operativno značajnog cilja, u blizini Časiv Jara.
I ukrajinska vojska očekuju da Rusija otpočne svoju ljetnu ofanzivu u narednih mjesec dana, što je potvrdio je i načelnik Glavnog obavještajnog direktorata Ukrajine (HUR) general-pukovnik Kirilo Budanov.
U reakcijama na vijesti iz Amerike, među prvima se javio bivši predsjednik Rusije i sadašnji potpredsjednik ruskog Savjeta za bezbjednost Dmitri Medvedev. On je rekao da će američka pomoć „učiniti Ukrajinu još siromašnijom, više Ukrajinaca će umrijeti”. Medvedev se do sada profilirao kao najekstremniji nacional socijalista u Kremlju i zagovornik uništenja Ukrajinaca rekavši da ih „mrzi jer su gadovi i degenerici“ i da će „sve učiniti da nestanu“.
Direktor CIA-e Vilijam Berns je nedavno rekao pred Obavještajnim komitetom Senata da bez američke vojne pomoći Ukrajinci mogu izgubiti rat do kraja godine ili biti dovedeni u poziciju da Vladimir Putin diktira uslove za mir. Sa nedavno odobrenom pomoći Berns smatra da Ukrajinci mogu držati sadašnje linije. Zapadni vojni komentatori ističu da količina pomoći koju Zapad isporučuje Ukrajini je daleko od toga da joj omogući pobjedu u ratu. U ovoj fazi pomoć nije dovoljna ni da pokrene kontranapad. Zapad za sada isporučuje samo toliko koliko je neophodno za puko preživljavanje, tj. da izbjegne sudbinu koju joj želi Medvedev. Ukrajinci sve više pokušavaju nadoknaditi neisporučivanje pomoći Zapada proizvodnjom vlastitog oružja, prevashodno bespilotnih letilica domaće proizvodnje kako bi zadržali napredovanje ruskih snaga sa udaljenosti. Ukrajinski dronovi su povećali i napade na teritoriju agresora, pogotovo protiv naftnih postrojenja udaljenih stotinama kilometara od linije fronta. Dosadašnji napadi su smanjili proizvodnju za nekih 16 odsto prema procjenama koje navodi BNE Intellinews ali teško je očekivati da će napadi postići osjetljiviji ekonomski efekat osim propagandne svrhe i blamaže za rusku vojsku koja nije u stanju spriječiti dalekometne napade na vlastitu teritoriju.
Predsjednik Zelenski ne krije nelagodu zbog direktnog učešća SAD, Velike Britanije i Francuske u odbrani Izraela tokom masovnog iranskog raketnog napada 13. aprila, kada su ove tri NATO zemlje obarale iste vrste raketa i dronova iranske proizvodnje koje koristi Rusija u Ukrajini. On je podsjetio da je NATO odbio da „zatvori nebo nad Ukrajinom“ nakon početka agresije dok je „u slučaju Izraela situacija potpuno pragmatična“ rekavši da je „dobro da je sve to oboreno i hvala Bogu da su ljudi još živi“. Ipak Zelenski je optužio NATO za „dvostruke standarde“ jer očigledno „postoji dovoljno tehnologije za obaranje stotina iranskih projektila i dronova”.
Osim problema sa oružjem i municijom, Ukrajina ima problem i sa nedovoljnim ljudstvom. Uprkos ogromnim gubicima agresora koji se mjeri stotinama hiljada mrtvih i ranjenih, režim u Moskvi i dalje uspješno regrutira između 30 i 40 hiljada plaćenika mjesečno, u zemlji i širom planete. Smatra se da su ruska armija i njene paravojske 15 odsto veće nego na početku rata. Gubici Ukrajine su državna tajna ali je jasno da oni nisu mali. Zelenski je prošle sedmice potpisao kontroverzni prijedlog zakona o mobilizaciji. Krajem 2023. je Ministarstvo odbrane zatražilo od predsjednika regrutaciju dodatnih 450 do 500 hiljada vojnika kako bi ojačao odbranu Ukrajine.
Slijedi trka sa vremenom i veoma vruće ljeto.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
RAZARANJA GAZE: Sve veća cijena podrške Izraelu
Objavljeno prije
7 mjesecina
5 Aprila, 2024Galup nedavno objavljuje da je 55 posto Amerikanaca protiv rata Izraela u Gazi, a samo 36 posto ga podržava. Slika je još dramatičnija medju glasačima Demokrata, od kojih samo 18 posto podržava izraelsku agresiju, a 75 posto je protiv! Organizacijama demokratskog političkog establišmenta je sve teže da prihvati Bajdenove apele Izraelu da zaštiti civile i omogući dotok humanitarne pomoći, uz istovremene donacije oružja Izrelu
Ponedjeljak 1. aprila je bio dan kad su se stvari odvijale, onako kako bi trebalo da se odvijaju u nekom boljem svijetu, na način koji nijesmo vidjeli u prethodnih šest mjeseci neprestanih napada na Gazu, ni u reakcijama Izraela, ni u djelovanju njegovih moćnih patrona.
Radilo se o kratkotrajnoj “normalnoj”, reakciji ograničenoj na jedan “incident”, a koja je bila izazvana činjenicom da je Izrael u napadu 1. aprila prolio krv državljana moćnih, prijateljskih zemalja.
Sedam plemenitih humanitaraca iz organizacije Svjetska centralna kuhinja putovali su u konvoju od tri jasno obelježena vozila izmedju kojih je distanca bila najmanje pola kilometra. Pogodjeni su pojedinačno u odvojenim raketnim napadima od strane Izraela, u “sigurnoj” zoni kod grada Deir Al Balah u centralnoj Gazi.
Kao u slučaju desetina uništenih bolnica, škola, džamija i crkava, lokacije tri vozila su bile poznate Izraelcima. Dodatno u ovom slučaju, njihova ruta je bila unaprijed prijavljena i odobrena od Izraelske okupacione vojske.
Uprkos svim mjerama predostrožnosti,konvoj nije bio poštedjen i ubijeni su trojica Britanaca, Aurstalijanka, Poljak, humanitarc sa dvojnim američko-kanadskim državljanstom i Palestinac koji nije završio kao bezimena i nebitna žrtva kao preko 32.000 njegovih ubijenih sunarodnika.
Samo nekoliko sati poslije ovog masakra portparol izraelske vojske Daniel Hagari je održao poduži govor u kome je sa rukom na srcu rekao da se radilo o grešci i izrazio žalost zbog izgubljenih života nedužnih ljudi,
Oglasio se do sada nevidjenom brzinom državni sekretar SAD, Blinken koji je ubijene humanitarce nazvao herojima izražavajući očekivanje da će biti sprovedena brza i nezavisna istraga.
Britanski ministar inostranih poslova Dejvid Kameron je pozvao na hitni sastanak izraelsku ambasadorku u Londonu tražeći objašnjenje za ubistvo tri britanska državljanina.
Netanjahu je u toku dana dao dvije izjave u kojima figurarju riječi greška i tragedija, ali je kazao i da se “ovakve stvari dešavaju u ratu”. Ovo je i u Izraelu lojalnim vladajućim krugovima u Britaniji ocijenjeno kao neozbiljno, arogantno i bezosjećajno objašnjenje, što je dovelo do zahtjeva iz redova vladajućih kozervativaca da se obustavi prodaja oružja Izraelu.
Sa izuzetkom Generalnog sekrtetara, UN-a Guteresa, koji je istakao da se radi o ilustraciji načina na koji se vodi rat u Gazi, pozivajući na prekid vatre bez odlaganja, ni jedna od gornjih reakcija se ne bi desila da se radilo o uobičajhenim žrtvama – Palestincima.
Uz izražavanje šoka ovim najnovijim krvoprolićem, ali i brzim i detaljnim reakcijama i Izraela i njegovih Zapadnih saveznika, izvještači su podsjetili, da je u Gazi do sada ubijeno oko 200 UN humanitaraca Palestinaca. Komentatorima Al Jazeere nije promaklo da ni jednan od brojnih, prethodnih slučajeva očigledne asasinacije civila o kojima uglavnom saznajemo iz video trofeja izraelskih vojnika napravljenih mobilnim telefonima, nijesmo čuli niti priznanje niti preuzimanje odgovornosti.
Svakodnevica Gaze je tragedija za tragedijom, bez pauza izmedju. Dan masakra “stranih” humanitaraca, počeo je povlačenjem izraelske vojske iz najveće Al Šifa bolnice u centru razorenog Gaza sitija, posle dvonedjeljne invazije. Za sobom su ostavili nevidjenu devastaciju, uključujući i leševe desetina ubijenih i preminulih i destrukciju gotovo čitave medicinske opreme, namještaja i zidova bolnice.
Izraelska vojska je po povlačenju poručila svojoj javnosti da “Al Šifa više neće biti u finkciji”, proglašavajući ovaj očigledni ratni zločin uspješnom akcijom u kojoj su navodno ubili 200 vojnika Hamasa, uključujući i visoke vojne činove, a da za to nijesu ponudili ni jednog dokaza.
Teško je zamisliti da pomor boraca i lidera Hamasa u Al Šifi nije ovjekovječen brojnim video klipovima, koji bi poslužili kao pokriće za dosadašnje i buduće napade na zdravstvene, obrazovne i slične institucije, jer se u njima navodno kriju borci Hamasa, koristeći civile Gaze kao štitove.
Oštriji narativ koji je konačno počeo da stiže iz Vašingtona pod pritiskom domaćeg javnog mnjenja kome je dosta bezrezervne političke i vojne podrške Izraelu, rezultirao je prvom rezolucijom Savjeta bezbjednosti koja nalaže momentalni prekid vatre, oslobadjanje taoca i ekspanziju humanitarne pomoći, koja je prošla jer se SAD uzdržao od glasanja.
Izraelski premijer Netanjahu, a upućeni kažu i izrazito većinska populacija Izraela, su reagovali sa nevjericom i bijesom. Netanjahu je otkazao zvaničnu posjetu Bijeloj kući, uvjeravajući izraelsku javnost da ostaje na zacrtanom kursu konačne pobjede uz invaziju Rafe i totalno uništenje Hamasa, po bilo koju cijenu.
Masakri pacijenata i civila u Al Šifa bolnici, ubijanje izgladnjelih civila dok čekaju na humanitarnu pomoć, a vjerovatno i asasinacija stranih humanitaraca su Netanjahuovi praktični dokazi da će raditi što mu je volja, sa ili bez Amerike, što je strategija koju masovno podržava izraelska javnost.
Američka UN ambasadorka Linda Tomas-Grinfild je, čim je izglasana UN rezolucija o primirju, izjavila da ona nije obavezujuća. Predsjednik Bajden je uprkos oštrim riječima i odluci da humanitarnu pomoć organizuje kontra željama Izraela, Izraelu poslao sljedeći contingent oružja, bez koga ovaj rat, koga je Medjunarodni sud pravde karakterise vjerovatno genocidnim, ne bi mogao da se nastavi.
Radi se o 2000 bombi od jedne tone i 500 od četvrtine tone, koje sa lakoćom mogu da sravne sa zemljom čitave kvartove i za koje Vašington post kaže da ih Zapadne zemlje gotovo nikad ne koriste na gusto naseljenim lokacijama, kao što je Gaza, zbog izvjesnih civilnih žrtava.
Američko javno mnjenje užasnuto je do te mjere da je čak i predsjednički kandidat Donald Tramp, čije je predsjednikovanje bilo obilježeno zadovoljavanjem svakog, ma kako šokantnog zahtjeva Izraela, izjavio da Izrael pravi grešku, da mu teško pada da svaku noć gleda kako ljudima padaju zgrade na glave i da Izrael treba što prije da okonča ovaj rat.
Birači su ljuti na Bajdena i mnogi odbijaju da mu oproste saučesništvo u genocidu u Gazi. Nije mali šok da u Mičigenu, koji ima veliku arapsku i pro-palestinsku populaciju, Tramp ima 20 posto više potencijalnih glasova od Bajdena! “Bajden je mislio da se šalimo”, prokomentarisao je birač za medije.
Bajden i te kako ima razloga za brigu i ne samo u Mičigenu. Poznati istraživač javnog mnjenja organizacija Galup objavljuje nedavno da je 55 posto Amerikanaca protiv rata Izraela u Gazi, a samo 36 posto ga podržava. Slika je još dramatičnija medju glasačima Demokrata, od kojih samo 18 posto podržava izraelsku agresiju, a 75 posto je protiv!
Bajdenovi potezi kreiraju i rascjep sa bitnim organizacijama demokratskog političkog establišmenta, kome je sve teže da prihvati njegove apele Izraelu da zaštiti civile i omogući dotok humanitarne pomoći, uz istovremene donacije oružja i PR pokrića, koji ih čine mogućim. Tink tank Centar za američki progress je samo jedna od liberalnih organizacija koja je promijenila ploču i sada otvoreno zagovara obustavljanje pomoći Izraelu.
Izrael je zbog načina vojevanja u Gazi i zbog mnogih šokantnih izjava njegovih čelnika zaslužan za svoju sve veću političku izolaciju. Podržati poltiku Izraela, ovih dana znači izložiti se opasnosti za optužbe za saučesništvo u genocdu, aparthejdu i ratnim zločinima.
U Britaniji je nedavno procurila vijest da su vladini pravnici zaključili da Izrael krši medjunarodni humanitarni zakon i da su savjetovali premijera Riši Sunaka da obustavi prodaju oružja Izraelu jer bi to inkriminisalo Britaniju.
Vlada za sada odbija da ovo potvrdi, ali ćutanje na ovu temu će biti sve teže posle nedavne jednoglasne odluke “Medjunarodnog suda pravde” u Hagu, da naredi Izraelu da preduzme “sve neophodne i efektivne mjere” da spriječi dalje pogoršanje katastrofalnih životnih uslova Palestinaca u Gazi. Sud je de fakto optužio Izrael za glad u Gazi uz zahtjev da preduzme hitne mjere, uključujući otvaranje dodatnih sigurnih ruta za dostavu humanitarne pomoći u saradnji sa UN-om i obezbjedjivanje dovoljno hrane, vode, struje, goriva, smještaja i ostalih potrepština neophodnih za život.
Liderima širom svijeta, donedavnim apologetama Izraela, se izbori sužavaju pred izazovima masovne opozicije iz baze i zakonskim pritiscima. Izrael, pod trenutnim rukovodstvom, neće učiniti ništa da “prijateljima” olakša nastavljanje podrške.
Danas, (srijeda 3. mart ) glavni medjunarodni mediji su preplavljeni informacijama o ubijenim humanitarcima i analizama kako je došlo do izraelskog napada.
Detalji njihovih života i smrti su u fokusu pažnje široke javnosti koja ih s pravom identifikuje kao nesebične heroje koji su odlučili da pruže pomoć najugroženijoj populaciji na svijetu, stanovnicima Gaze.
Izvještaji o njihovoj humanitarnoj misiji i o njihovim zadnjim momentima, daju jasnu sliku i o katastrofalnom životu civila u Gazi i o načinu djelovanja izraelske ratne mašine.
Nije nerealno očekivati da će ubistvo šest medjunarodnih humanitaraca biti kap koja će preliti punu čašu i da će dovesti do kritičkog političkog preokreta koji nijesu izazvale desetine hiljada palestinskih žrtava. Njihovo stradanje će mnoge ljude širom svijeta ostaviti bez iluzija o tome da je ono što Izael naziva odbrambenim ratom za opstanak, u stvari genocid.
Crne statistike
2. april, 179. dan napada na Gazu:
– 32.916 ubijenih Palestinaca Gaze. Broj uključuje samo pronadjene i identifikovane, a ranjenih je najmanje 75.494.
– Ubijenih Palestinaca na okupiranoj Zapadnoj obali i u okupiranom Istočnom Jerusalimu je najmanje 451.
– Oko 600 izraelskih vojnika je ubijeno od 7. oktobra, a najmanje 3.302 ih je ranjeno.
– Broj ubijenih humanitaraca je 197. Prije mjesec dana UN je objavio da je ubijeno 122 novinara i medijskih radnika u Gazi uz puno veći broj dodatnih žrtava, ranjenih i uhapšenih na okupiranoj Zapadnoj obali, u Istočnom Jerusalimu i u djelovima Libana obuhvaćenim neprijateljstvima izmedju Izraela i Hizbolah boraca.
Radmila STOJANOVIĆ
Komentari
Kolumne
Novi broj
PODGORICA NA ČEKANJU: Između nove vlasti i novih izbora
TAMA CRNOGORSKOG I SRPSKOG PRAVOSUĐA: U službi gospodara i kartela
KO SAVJETUJE DRŽAVNE ZVANIČNIKE: Radno mjesto za partijske drugove
Izdvajamo
-
Izdvojeno2 sedmice
OSUJEĆEN PLAN VLADE DA SA 6,3 MILIONA POMOGNE TOMISLAVA ČELEBIĆA I ĐUKANOVIĆEV UDG: Tajna poništenog tendera
-
INTERVJU3 sedmice
VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nema reforme dok se ne odstrane kadrovi pravosudnog kartela
-
FOKUS4 sedmice
REZULTATI POPISA: Svih nas ima
-
DUHANKESA4 sedmice
35 godina “Monitora“ – kapa dolje!
-
HORIZONTI4 sedmice
ANDRIJA MANDIĆ – VOJVODA DIOBA: Od Ace do Ace
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Žeđ, 35
-
Izdvojeno4 sedmice
SLUČAJ NAČELNIKA GENERALŠTABA ZORANA LAZAREVIĆA: Politizacija bez pauze
-
ANKETA4 sedmice
TRI I PO DECENIJE MONITORA: Luča slobodnog novinarstva