Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Crveni putevi

Objavljeno prije

na

Dva saobraćajna incidenta koja su se nedavno dogodila u blizini Berana, zainteresovala su javnost, po svemu sudeći, za veliki posao koji se realizuje kroz Crnu Goru, a da se o tome ama baš ništa ne zna.

Kada se prije nepunih mjesec dana u mjestu Šćepanica, na pola puta od Berana prema Bijelom Polju, prevrnuo kamion koji je s Kosova prevozio crveni zemljani materijal nepoznatog sastava, na kratko je nastala pometnja. Magistralni put je neko vrijeme bio zatvoren, dok rasuti materijal nije raščišen sa ceste. Vlasnicima imanja gdje je prevrnuti kamion završio, s Kosova je ponuđena novčana odšteta, koju oni nijesu željeli da uzmu. Pošteni ljudi tu priliku nijesu iskoristili i odbili su odštetu, budući da niko nije stradao.

TAJANSTVENI TOVAR: Samo mjesec prije toga kamion sa sličnim utovarom, vozeći iz istog pravca, sletio je s puta i prevrnuo se u selu Dapsiće, na ulazu u Berane. Saobraćaj je takođe bio zaustavljen dok nijesu stigli stručnjaci s Kosova i raščistili rasuti materijal. Sve je postalo još misterioznije, kada je čitav slučaj prikazan kao obična saobraćajna nezgoda, iako po mnogo čemu obična nije bila.

„Zatekao sam se tu gdje se kamion prevrnuo. Niko nije smio ništa da dira dok nijesu stigli stručnjaci s Kosova, mislim iz UNMIK-a”, kaže za Monitor jedan od očevidaca.

Jedan od kamiona „istovario” je materijal ulazeći u oštru krivinu na domak Podgorice, u blizini Dromire mnogo ranije, a na mjestu istovara i nakon detaljnog čišćenja dugo je ostala crvena mrlja koju ni kiše nijesu mogle sprati.

Šta je bilo u prevrnutim kamionima koji su dolazili s Kosova? Već neko vrijeme se priča kako kamioni tokom cijelog dana špartaju na toj liniji, ostavljajući nerijetko za sobom crvene zemljane tragove. Na gužvu koju u saobraćaju prave kamioni koji dolaze s Kosova i istog dana se tamo vraćaju, žalili su se i vozači.

U policiji nezvanično saznajemo da je riječ o transportu rude s Kosova, ali da je u nadležnosti policije jedino da provjerava ispravnost vozila.

Odakle s Kosova dolaze ovi kamini i gdje idu? Šta voze i čime su utovareni u povratku? Prema saznanjima do kojih je Monitor uspio doći, kamioni najvjerovatnije polaze iz fabrike feronikla u Glogovcu, i natovareni su upravo sirovinom koja sadrži feronikl, crvenkaste boje.

Na crnogorskoj carini nezvanično nam je potvrđeno da se radi o tranzitnom poslu izvozu rude s Kosova za Kinu.

„Taj tranzit je ranije naplaćivan, ali mislim da sada, od kada smo postali kandidati za članstvo u EU, nemamo pravo da to radimo, i u tom pogledu nemamo nikave koristi od trasporta robe kroz Crnu Goru za treće zemlje. Kamioni plaćaju jedino eko taksu na godišnjem nivou, isto onoliko koliko i neko ko samo jednom uđe u našu državu”, rekao nam je sagovornik na carini u Rožajama.

Fabrika feronikla na Kosovu privatizovana je prije nekoliko godina. To je jedna od prvih kosovskih kompanija koju je misija UN stavila na prodaju. Fabrika je bila teško oštećena tokom bombardovanja. UNMIK je još prilikom tendera saopštio kako će kupcu obezbijediti dozvolu za eksploataciju i proširenje rudnika. Feronikl, čija je izgradnja 1979. godine koštala oko trista miliona dolara, prodat je za trideset miliona kompaniji IMR Alferon, registrovanoj u Engleskoj.

NEPKREKINUTI KONVOJ: Novi vlasnici nijesu odugovlačili i odmah su počeli da eksploatišu rudu, tako da se mjesečno s Kosova izveze, navodno, desetine hiljada tona sirovine, koja se osim Glogovca iskopava i u rudnicima u blizini američke vojne baze Bondstil. Srpski mediji još krajem ljeta pisali su kako se izvoz obavlja preko Luke Bar u Crnoj Gori. Misterija crvene prašine na crnogorskim putevima time bi mogla biti riješena. Upravo su se, osim vozača, i neki od mještana Bara koji žive u blizini Luke žalili ljetos kako ne mogu da rašire veš na terasama od prašine crvene boje.

Monitor otkriva da dnevno s Kosova, preko graničnog prelaza na Kuli, u Crnu Goru uđe blizu sto kamiona natovarenih zemljom bogatom feroniklom. Oni se kreću preko Rožaja, Berana, Ribarevina, kanjonom Morače do Podgorice, i dalje do Bara. Tim putem se kamioni, najčešće opet natovareni, vraćaju istog dana. Navodno se iz Kine kontejnerima iskorištena zemlja vraća tamo odakle je i uzeta, što upravo čitavom poslu daje dozu misterioznosti.

S druge strane, to bi značilo da svakog dana crnogorskim putevima, u jednom i drugom pravcu, preko redovnih, prošparta još dvjesta teško natovarenih kamiona. Taj konvoj nije prekinut ni kada je nedavno u poplavama propala magistrala u mjestu Skakavac. Šleperi su istog dana proputili zaobilaznicom preko Petnjice, zbog čega su se pobunili mještani toga kraja. Za nekoliko dana dok nije osposobljena magistrala u Skakavcu, kamioni su urnisali puteve na području Bihora, o kojima se i inače tako malo vodi računa.

UNIŠTAVANJE PUTEVA: Osim što uništavaju puteve, pretovareni kamioni istresaju crvenkastu zemlju, zbog čega mještani koji žive duž magistrale sa zebnjom čekaju da ih neko precizno obavijesti o kakvom se materijalu radi. Nije bez neke rečeno da su u strahu velike oči, jer je vrlo brzo raširena i priča kako postoji mogućnost da je teret koji se prevozi radioaktivan. Ovakve sumnje odbacio je direktor barske Luke Slobodan Pejović, kojeg su mediji u Srbiji citirali kada je izjavio da je riječ o dugoročnom poslu pretovara nikla i cinkovog oksida, te da roba ne zagađuje okolinu.

„Ovaj posao trebalo bi da traje narednih godinu i po. Radi se o količini od oko 50 hiljada tona na mjesečnom nivou. Roba jeste prljava ali ne zagađuje okolinu”, rekao je direktor barske Luke.

On je kazao da se radi o saradnji s Belgijancima, koji su obećali da će donijeti atest za robu.

Ako posao prevoza rude s Kosova do Luke Bar nije opasan, postavlja se pitanje čemu tajanstvenost i netransparentnost koje ga prate? Zašto se do sada nije oglasilo Ministarstvo zaštite životne sredine koje bi ispitalo o kakvom se materijalu radi i da li se zagađuje putni pojas i gradovi kroz koje tranzit prolazi? Ako ni zbog čega drugog onda zbog uznemirenosti građana.

Do informacije ko je sklopio ovaj posao koji navodno druge zemlje i njihove luke nijesu htjele, s kim je sklopljen i po koju cijenu, teško je zvanično doći. Nezvanično, Ministarstvo saobraćaja nije bilo previše oduševljeno zbog činjenice da će crnogorska putna infrastruktura biti toliko raubovana, smatrajući i da je zarada koju ima barska luka daleko ispod toga koliko se uništavaju crnogorski putevi i ugrožava saobraćajna bezbjednost. Takođe nezvanično, vrijednom poslu su se, međutim, obradovala dva povlašćena preduzeća iz Crne Gore koja posjeduju odgovarajuće kamione, i koja su, zajedno s firmama s Kosova, uključena u prevoz rude iz te države do luke u Baru, i nazad.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

GUBICI NA VODOVODNOJ MREŽI: Curi na sve strane  

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Podgorici svake godine mimo cijevi istoči vode u vrijednosti od oko sedam miliona eura. U podgoričkom Vodovodu  kažu da godinama rade na smanjenju gubitaka na mreži, ali sporo ide. Gubici su sa blizu 62 odsto  2010. smanjeni na 49 odsto. U ostalim gradovima gubici dostižu nevjerovatnih 70 odsto

 

U Podgorici se svake godine zbog velikih gubitaka na mreži prospe vode u tržišnoj vrijednosti od oko sedam miliona eura. U posljednjih sedam godina  prosuli smo više od 40 miliona eura vode, iznio je računicu Zoran Mikić, odbornik URA u Skupštini Glavnog grada.  Dodatno je pojasnio da se od vode koju smo prosuli, zbog gubitaka na mreži, moglo napuniti više od 50.000 olimpijskih bazena.

I dok se mnoge zemlje u svijetu suočavaju sa nedostatkom pijaće vode, a sva predviđanja govore da će ona u budućnosti imati vrijednost tečnog zlata, kod nas se ona ne samo ne štedi već se i obilato prosipa. ,,Vizionarski” sada djeluje ideja bivšeg predsjednika Filipa Vujanovića koji se za svojih mandata više puta trudio da vodu, koju ionako prosipamo, prodajemo arapskim zemljama za naftu. Kako ta, kao ni mnoge druge, ideja nije zaživjela voda nam i dalje sve više teče mimo cijevi.

Smanjenje gubitaka na vodovodnoj mreži je izazov i jedan od prioritetnih zadataka, kaže za Monitor  Filip Makrid, izvršni direktor doo Vodovod i kanalizacija Podgorica.

On ističe da je ovo preduzeće uspjelo da ukupne gubitke smanji sa nevjerovatnih 61,77 odsto, koliko su iznosili u 2010. godini na sadašnjih između 48 i 49 odsto.

Iz podgoričkog vodovoda objašnjavaju da svaki vodovodni sistem u svijetu ima tehničke gubitke, na koje utiču starost i kvalitet ugrađene vodovodne mreže. Tehnički gubici se u razvijenim zemljama kreću od 18-22%. U Podgorici tehnički gubici iznose 25-28%.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ČEMU SE ZAPADNI BALKAN NADA U 2020.: Ima li luke spasa poslije oluje

Objavljeno prije

na

Objavio:

U prvoj polovini ove godine Evropskom unijom će predsjedavati Hrvatska, a potom Njemačka. Od najmlađe članice EU se očekuje probijanje blokade procesa proširenja. Prvi potezi su ohrabrujući

 

Sa novom garniturom u Evropskoj komisiji i sa početkom predsjedavanja Hrvatske Evropskom Unijom naziru se  povoljniji vjetrovi iz Brisela prema našoj regiji. To  je  neophodno za šest država na jugoistoku Evrope za koje je prošla godina praktično bila izgubljena što se tiče procesa integracija. Čak bi se moglo zaključiti da je zbog francuskog veta regija vraćena dvije godine unazad. Odluku Pariza albanski premijer Edi Rama uporedio je sa “ostavljanjem broda na moru usred oluje”.

No, izvjestilac Evropskog Parlamenta za ovu regiju, hrvatski socijaldemokratata Tonino Picula, smatra kako je francuski predsjednik Emanuel Makron “napravio grešku” blokiranjem pristupnih pregovora Albanije i Sjeverne Makedonije, ali da je ujedno “postigao neplanirano”: uspio je pažnju EU vratiti na pitanje proširenja. Od trenutka “francuske blokade” pristupnih pregovora sa Tiranom i Skopljem gdje je to uslovljeno reformom čitavog procesa pristupanja, sve najznačajnije institucije i najviši zvaničnici EU su jasno podržali evropsku perspektivu Zapadnog Balkana. “Ta evropska perspektiva je snažan alat za stabilizaciju ove regije koja je u proteklih tridesetak godina preživjela čak pet ratova”, ističe Picula.

Pored nove predsjednice EK, njemačke političarke Ursule fon der Lejen, i novi šef diplomatije EU, Španac Žozep Borel, i povjerenik za proširenje, Mađar Oliver Varhelji, su se već na početku svojih mandata jasno založili za nastavak procesa integracije zemalja Zapadnog Balkana u EU.

Borel je u srijedu preduzeo prve konkretne korake potvrđujući odlučnost i spremnost na lični angažman da djeluje kao medijator u procesu pregovaranja između Srbije i Kosova. Na taj način ovaj nekadašnji španski ministar vanjskih poslova, zemlje koja nije priznala nezavisnost Kosova, raspršio je nade Beograda da će i sa nove funkcije visokog predstavnika EU nastaviti dosadašnju politiku prema Prištini. On je pozvao sve stranačke lidere na Kosovu da ubrzano formiraju novu vladu “u interesu Kosova i njegovih stanovnika”, na koju se čeka već 100 dana.

Analitičari u Briselu ocijenili su da su Beograd i Priština dobili jasnu poruku da će se u na samitu EU u Zagrebu početkom maja dogoditi značajan obrt kad je riječ o politici Unije prema proširenju na Zapadni Balkan. Upravo je probijanje blokade procesa proširenja EU ono što se najviše očekuje tokom hrvatskog predsjedavanja ovom organizacijom.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRENIRANJE STROGOĆE NAD MEDIJIMA: Pokazno hapšenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon nesporne profesionalne greške, tužilaštvo, na poziv Vlade, ekspresno hapsi novinarku Anđelu Đikanović. Ne osvrću se organi mnogo na pravila kada treba trenirati strogoću. Izuzimaju iz regula sve one koji za njih lažu i uzbunjuju javnost

 

U poplavi huškanja i predviđanja sukoba koji su prije Božića objavljivali  prorežimski i neki opozicioni mediji, informacija da će pripadnici specijalne kosovske specijalne jedinice ROSU biti na raspolaganju u Crnoj Gori za Badnji dan izazvala je posebnu pozornost.

Pola sata nakon što ju je objavio portal FOS media Vlada je demantovala  vijest, uz tvrdnju da lažna infomacija ima za cilj da uznemiri javnost i izazove nerede. Vlada je zatražila od tužilaštva da hitno reaguje. Tužilaštvo je, na poziv Vlade, ekspresno reagovalo, i ubrzo je glavna urednica tog portala, Anđela Đikanović, inače autorica teksta, uhapšena zbog krivičnog djela izazivanje panike i nereda. Preventivno da ne bi ponovila krivično djelo određeno joj je zadržavanje do 72 sata. Đikanović je nakon hapšenja dala otkaz na mjesto glavne urednice.

Puštanje novinarke iz zatvora tražili su Društvo profesionalnih novinara Crne Gore, Udruženje novinara Crne Gore, Sindikat medija, Centar za istraživačko novinarstvo… Uprkos objavljivanju lažne vijesti, hapšenje  novinara ne može biti opravdano, naveli su na svom Tviter nalogu Reporteri bez granica, a portparolka Evropske komisije Ana Pisonero-Hernandez saopštila je da je Evopska komisija upoznata sa slučajem hapšenja Đikanović i prati ga.

Sudija za istragu podgoričkog Osnovnog suda Miladin Pejović ukinuo je 6. januara pritvor Đikanović. Obrazložio je da ne postoje posebne okolnosti koje ukazuju da će osumnjićena ponoviti krivično djelo.

,,Tokom nepotrebnog hapšenja koleginice i treniranja strogoće nad novinarima, policija je ponovo dovela u pitanje novinarsku obavezu na zaštitu izvora time što je oduzela telefon i kompjuter koleginici. Njeno pravo da ne oda izvore, garantovano i Zakonom o medijima, povređeno je”, ističe u izjavi za Monitor Mila Radulović, predsjednica Društva profesionalnih novinara.

Ta priča prerasta jedan slučaj. Zaštita izvora informacija predstavlja osnovni uslov za rad novinara i slobodu medija. Pravo novinara da ne otkrije svoje izvore dio je prava na slobodu izražavanja u skladu sa članom 10 Konvencije, navodi se u obrazloženju Ministarstva kulture koje priprema novi Zakon o medijima.

Ne dešava se ništa slučajno. U  novom zakonu predviđen je izuzetak od dosadašnjeg pravila, koji glasi da je novinar dužan da otkrije izvor informacija kada je to neophodno radi zaštite interesa nacionalne i javne bezbjednosti, teritorijalne cjelovitosti, zaštite zdravlja i otkrivanja krivičnih djela zaprijećenih kaznom od pet godina godina ili više.  Kako je kod nas nacionalna bezbjednost veoma širok i proizvoljan pojam, novinari bi kada se ovaj zakon usvoji mogli da dođu pod još jači pritisak revnosnih tužilaca.

S druge strane odgovornost novinara i urednika mora biti sve veća u poplavi lažnih informacija koje sve češće plasiraju različiti centri moći. Uz sve to ide i tabloizacija medija čije najgore primjere imamo priliku da pratimo ove nedjelje u srpskim tabloidima koji na naslovnoj strani prenose ispovjest pedofila o tome koliko je puta silovao svoju žrtvu.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara 2020. godine
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo