Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Poplava Vlade

Objavljeno prije

na

U kriznim štabovima tvrde – poplavama je ugroženo oko hiljadu i po domaćinstava u kojima živi preko pet hiljada članova. Pomoć je stigla i iz inostranstva i svakodnevno se dijeli. Iz Instituta za javno zdravlje su upozorili na mogućnost pogoršavanja epidemiološke situacije koja je, za sada, mirna i pozvali sve da dezinfikuju domove.

Koliko je domova dezinfikovano i na koji način još se ne zna. Na pitanja upućena Institutu za javno zdravlje Monitor do zaključenja broja nije dobio odgovor.

KUĆE ROMA I EGIPĆANA NIJESU DEZINFIKOVANE: Prema informacijama Monitora Romi i Egipćani iz izbjegličkog naselja Riveresajd i domicilni Romi iz naselja Donji Talum u Beranama vraćeni su nakon poplava u domove prije nego je izvršena bilo kakva dezinfekcija potopljenih kuća.

Ovo je Monitoru potvrdio član opštinskog Kriznog štaba, rekavši da se radilo brzo zbog najavljenog zahlađenja. „Osim toga, u trenutku kada su raseljeni vraćeni u svoje kuće nije još bilo uputstva Instituta za javno zdravlje,”, rekao je naš sagovornik koji je insistirao na anonimnosti.

U činjenicu da iz nekih kuća nije bilo očišćeno ni blato uvjerio se i aktivista angažovan na terenu u vrijeme poplava. On je kazao da je povratak u domove obavljen suviše brzo i da je napravljeno niz propusta. „ To je izgledalo katastrofalno. U nekim kućama još je bilo blata do koljena. Ljudi su sami čistili bez ikakvih higijenskih sredstava. To na šta smo nailazili u nekim slučajevima nije bilo uslovno ni za životinje a ne za ljude”, objasnio nam je sagovornik.

STRAH OD ZARAZE: On strahuje od mogućnosti izbijanja zaraznih bolesti, budući da je među iseljenim mještanima Donjeg Taluma i Riversajda mnogo maloljetne djece. „Možemo samo da se molimo Bogu da ne bude neke epidemije. Ni u jednoj kući nije obavljena dezinfekcija niti deratizacija, a prilikom ranijeg obilaska u nekim prostorijama smo primijetili zmije i razne glodare. Ljudi su ipak bili prisiljeni da se vrate” , kaže sagovornik Monitora.

Upozorenje Instituta za javno zdravlje o tome na koji način postupiti prije povratka u domove koji su bili potopljeni, i uputstva za dezinfekciju i pojačanu ličnu higijenu, posebno kod djece, stiglo je sa zakašnjenjem. Za siromašne domicilne Rome i izbjeglice sa Kosova u trenutku kada ih je zadesila vodena stihija i nakon toga, i sapun je bio luksuz.

Da za sada ne bude slučajeva infekcija vjerovatno je doprinijelo izuzetno hladno vrijeme na sjeveru, ali se zato strahuje od prvog otopljavanja koje bi moglo da pogoduje razvoju virusa i bakterija.

U Beranama je bilo potopljeno oko dvjesta pedeset domaćinstava. Samo u izbjegličkom neselju Riversajd potopljeno je bilo četrdeset kuća u kojima živi oko trista nevoljnika, među kojima je više od pola maloljetne djece. Za vrijeme boravka u kolektivnim centrima, medicinski timovi su odvojili dvije mnogočlane porodice domicilnih Roma u kojima je evidentirano prisustvo žutice i sifilisa.

Na području Berana u domove nije vraćeno još deset porodica, zbog toga što su komisije procijenile da njihove kuće ili drvene barake nijesu nakon poplavljivanja uslovne za stanovanje, i za koje će morati da bude traženo novo stambeno rješenje.

POVRATAK KUĆAMA: Nikšić se lagano oporavlja od nezapamćenih poplava. Higijensko – epidemiološko stanje je stabilno. Desetak porodica vratilo se u svoje mokre domove i trude se da nastave život. „Bitno je da smo živi i zdravi, a za ostalo ćemo se nekako snaći”, pokušavaju da budu optimisti. Nivo vode u poplavljenim područjima u konstantnom je padu, pa bi trebalo da se i ostali ubrzo vrate. Problem je što se sa padom temeperature zamrzava voda što usporava njeno povlačenje.

„Za sad su nam samo pet vikendica i tri privredna objekta uz sami kanal, pod vodom. Vlasnici rade grubo čišćenje i pranje, a poslije toga ekipa Instituta za javno zdravlje vrši dezinfekciju i nakon toga je moguće useljenje. Sve zavisi od toga koliko je neko pokućstva uspio skloniti”, tvrdi Momčilo Mićunović, predsjednik Kriznog štaba u opštini Nikšić.

Najviše su stradali podovi – parketi, laminati, kao i moleraj i unutrašnja vrata. U kuće se uvukla vlaga, pa nije lako boraviti u prostorijama, a vani je previše hladno da bi se moglo stalno provjetravati.

U kriznom štabu se nadaju da će preostalih tridesetak porodica moći da se vrate u svoje domove u narednih par dana. Izuzetak je porodica iz Ozrinića, čija je kuća poplavljena do krova, pa će naredne mjesece provesti u prinudnom smještaju. Po izvještajima koje Krizni štab šalje Sektoru za vanredne situacije, ugrožena domaćinstva svakodnevno dobijaju pomoć u vidu osnovnih potrepština.

„Radi se o različitim artiklima. Dobili smo sto tona mrkog uglja za ogrijev, hranu, vodu, ali i nešto novca. Na sajtu ćemo objaviti sve informacije, ko je i šta dao i kome je ta pomoć opredijeljena, kad se sve završi. Sad nam predstoji čišćenje i dezinfekcija objekata u kojima još ima vode, komisijski pregled, konstatovanje i popisivanje nastale štete, količine stočnog fonda koji je iseljen i, ono što je možda sad najneophodnije, ogrijev i stočna hrana”, rekao nam je Mićunović.

Prema njegovim riječima voda za piće je potpuno ispravna, a električna energija je priključena na sve objekte, osim na one koji su još pod vodom. Grad se polako vraća u normalno stanje, a procjenjivanje štete, krivice i pravljenje planova za budućnost tek predstoji.

OGROMNA ŠTETA: Ulcinj je samo milošću prirode izbjegao katastrofu. Tek su centimetri nedostajali da Bojana prelije preko dotrajalih nasipa i da se pod vodom, za nekoliko minuta, nađe šest hiljada kuća, od obala Bojane do samog administrativnog središta grada.

Golgotu su prošli stanovnici sela Lisna, Bori i Fraskanjel, desetak kilometara uzvodno Bojanom. Četrdesetak kuća u tim selima je bilo sasvim poplavljeno, a imanja su i dalje uglavnom pod vodom, stoka se razbježala. Zato šteta još ne može biti procjenjena, ali je sigurno da je ona ogromna.

Mještani tvrde da ih više niko od zvaničnika ne posjećuje i da pomoći nema. Opštinski savjetnik za poljoprivredu Gani Redža tvrdi da će se sve evidentirati i proslijediti Ministrarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.

S obzirom na bijedno stanje u budžetu Opštine Ulcinj, pomoć od države unesrećenim domaćinstvima se čini jedino vjerovatnom.

Voda je, inače, prodrla i u 450 restorana, kućica i vikendica na Bojani, a pod vodom je bilo cijelo ostrvo Ada. Posljedice poplava mogu se vidjeti duž cijele Ulcinjske rivijere, koja je zatrpana otpadom i smećem koje je Bojana donijela iz unutrašnjosti Crne Gore i iz Albanije.

ČEKAJU VLADU: Mještani poplavljenih sela oko Podgorice takođe čisite kuće i čekaju ko će im poslati pomoć. Nešto već stiže. Najviše ih zanima odšteta kojom bi platili popravku kuće i okućnicu doveli u red. Protekle subote su popisne komisije za procjenu štete krenule u obilazak i tek kada oni završe posao znaće se kolika je, zapravo, šteta.

Mještani zetskih sela se nadaju da će Vlada nakon procijene štete poplavljenim domaćinstvima uručiti finansijsku pomoć. Iz Gradske opštine Golubovci su potvrdili da Komisija nema nadležnosti da procjenjuje poslovne objekte, kao ni imovinu na motorni pogon i poljoprivrednu mehanizaciju. To će se posebno raditi.

Crna Gora je za vrijeme poplava bila na nogama. I danas je, iako su kiše prošle. Premijer Đukanović, upitan zašto nije posjetio poplavljena područja, kratko je novinarima rekao: ,,Dosta je bilo slikanja”. U pravu je. Samo što sad treba da vidi šta je ko od onih koji su se slikali uradio da do svega ovoga ne dođe, ili kad je već došlo – da pomoć bude hitrija.

EKIPA MONITORA

Komentari

DRUŠTVO

NAJKRAĆA SAOBRAĆAJNICA OD BJELASNICE DO KOMOVA, PRIVATNA: Blokada uklonjena, nevolje ostale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od Raskrsnice,  pa dalje preko Bjelasice, prema Komovima, danima nijesu mogli ni turisti ni mještani. Jedina saobraćajnica, na  tom dijelu planine  privatna je. Kolašinac koji je izgradio, raočaran neažurnošću institucija, kaže da će tokom narednog ljeta, onemogućiti da njome prolaze vozila

 

Zbog haosa, koji su početkom septembra napravili različito tumačenje običajnog prava i zvaničnih propisa, s jedne, i nedogovornost nadležnih i lični sukobi, s druge strane, makadamski put, koji povezuje Bjelasicu i Komove bio je danima blokiran. Alterntativa za mješane i turiste bilo je korišćenje nekoliko puta duže saobraćjanice. Zbog, kako su obajasnili nenadležnosti, i policija i opštinske službe nijesu mogle ništa učiniti.

U blizini katuna Škale, na vasojevičkom dijelu planine,  na svom imanju Goran Dukić, vlasnik turističkog naselja u izgradnji,  spriječio je korišćenje te saobraćajnice. Put već desetak godina je, takozvani, panormaski, pa su ga, pored katunjana, sakupljača šumskih plodova, mještana obližnjih sela, koristle i turističke agencije, prilikom organizovanog obilaska Bjelasice terenskim vozilima.

Tek nakon što su mještani pozvali policiju i Komunalnu policiju, postalo je jasno da Dukić na blokadu ima i pravo.  Put je prije deceniju sam napravio, bez finansijeke pomoći bilo koga. Kako su iz policije objasnili njegvimogrčenim komšijama „ima pravo da na svom imanju, kojim prolazi dio puta, postavlja blokade“.  Put,takođe, nikada nije proglašen saobraćajnicom od javnog interesa, a druga dva stara, koja su vodila do tog imanja više ne postoje. Zbog toga, Dukićeva najava, da sledeće turističke sezone neće dozvoliti bilo kome da prolazi njegovim imanjem i turističke radnike i njegove komšije dovodi u nezavidan položaj.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ MIHAILA BANJEVIĆA – KOLATERAL U OBRAČUNU SDT SA VLASNIKOM ATLAS GRUPE: Prebrojavanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Banjević je jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za Mila Đukanovića, Dragana Brkovića i Duška Kneževića, koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu

 

Među desetinama osoba, znanih i neznanih, koje Specijalno državno tužilaštvo još od prošle jeseni saslušava u mnogobrojnim postupcima pokrenutim protiv odbjeglog vlasnika Atlas grupe Duška Kneževića, članova njegove porodice i prijatelja, krajem prošle nedjelje našao se i Mihailo Banjević, penzionisani društveno-politički radnik i rukovodilac, svojevremeno akter i svjedok nekih od najzanimljivijih tranzicionih priča u Crnoj Gori.

Prema navodima prisutnih novinara, nekadašnji potpredsjednik Atlas grupe i predsjednik borda Atlas banke u Specijalnom tužilaštvu zadržao se nekoliko sati.  Otišao je kući, navodno bez pasoša, nakon što je saslušan u vezi odobrenog kredita i naknadnog ugovora o refinansiranju koje je od Atlas bankeprije deset godina dobio Kneževićev kum Dejan Sekulić. Pa ga, kažu u Tužilaštvu, nije vratio zbog čega je, cijene, Atlas banka oštećena za više od pola miliona.

Tek treba da vidimo kako će se ta priča završiti. I kako će (i da li će) neko mjesto u njoj pripasti i Mihailu Banjeviću.

Sa sigurnošću znamo da su pomenute dužnosti –  potpredsjednik Grupe i predsjednik borda Banke – bile samo dio podugačkog popisa funkcija u Kneževićevom poslovnom sistemu koje je Banjević obavljao do decembra 2014. kada se svojevoljno povukao iz te priče.

“Podnosim ostavku na sve funkcije u članicama Atlas grupe”, pisalo je u dopisu koji je Banjevićtada uputio Dušku Kneževiću. A ostavku je pratio spisak dužnosti: potpredsjednik Atlas grupe, predsjednik Odbora direktora Atlas banke, predsjednik Odbora direktora Bolnice Meljine, predsjednik Odbora direktora Atlas HotelsgroupBar, predsjednik Odbora direktora Atlas televizije, predsjednik Odbora direktora Atlas penzija, potpredsjednik Upravnog odbora Univerziteta Mediteran, potpredsjednik Odbora direktora Jadranskog sajmaBudva i član Odbora direktora Atlas fondacije.

Knežević je tada pokušao da umanji značaj odlaska očigledno, drugog čovjeka njegovog poslovnog sistema u Crnoj Gori. Tako je u razgovoru za agenciju Mina konstatovao da je on vlasnik i prvi čovjek privatne kompanije „koja svoje kadrovske i poslovne odluke ne mora nikome objašnjavati“. Međutim, radio je upravo suprotno – nadugo i naširoko objašnjavao to što navodno ne mora –  i time pokazujući da mu Banjevićeva ostavka nije stigla kao „prava vijest u pravo vrijeme“.

A u to vrijeme, neposredno pred Banjevićev odlazak, Knežević je najavljivao kako će u Golubovcima započeti izgradnju „novog grada“. Zapravo golemog tržnog centra „sa brojnim pratećim sadržajima“. U tome je poduhvatu, prema najavama danas (ne)opravdano odsutnog biznismena, njegov glavni saveznik trebalo da bude tadašnji gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović.

Stijepović je u međuvremenu postao nosač 100 hiljada eura koje je Knežević darovao DPS-u uoči prethodnih parlamentarnih izbora. Pa aktuelni Generalni sekretar u kabinetu predsjednika Crne Gore (i DPS) Mila Đukanovića. I sumnjivo lice  sa popisa SDT Milivoja Katnića koje je, prema scenariju specijalnog tužilaštva, pomagalo Kneževiću da potroši svoj novac ali ne i Đukanoviću da zahvaljujući nezakonitim donacijama (zakonito!?) ostane na vlasti.

Uglavnom, priča o izgradnji novog grada mogla je za, inače, proračunatog, Banjevića biti kap koja je prevršila mjeru. U moru već tada loših finansijskih pokazatelja Atlas grupe. „On u takvim maštarijama ne učestvuje“, objašnjavali su nam prije pet godina oni koji su ga znali iz posla.

A tih poslova bilo je poprilično. Čak i ako izuzmemo one, dominantno političke, funkcije na koje je Banjević dolazio voljom vladajuće partije – Saveza komunista CG, odnosno, DPS-a: direktor Doma omladine Budo Tomović (današnji KIC), sekretar nekadašnjih Samoupravnih interesnih zajednica (tzv. sizova) obrazovanja, kulture, socijalnei dječije zaštite u Podgorici, direktor  Fonda za kulturu i Fonda za građevinsko zemljište…

Suštinsku moć Banjević je stekao u poslednjoj deceniji prošlog vijeka, kao direktor Fonda penzionog i invalidskog osiguranja (Fond PiO)i predsjednik Odbora direktora Kombinata aluminijuma (u godinama uoči privatizacije i generalni direktor KAP-a).

Bilo je to vrijeme ratnog raspada SFRJ, međunarodnih sankcija za SRJ, hiperinflacije (po intenzitetu – druga zabilježena u Evropi prošlog vijeka) i prvobitne akumulacije. Banjević je bio na čelu jednog od ključnih sistema i za državnu i za privatnu privredu tog doba. O tome može posvjedočiti stotinjak hiljada tadašnjih penzionera, ali i mnogobrojni direktori državnih firmi koji su na njegova vrata kucali kad god bi im ponestalo para.

Sa tada nastajućom biznis-elitom pričala se posebna priča. Tako je Banjević, kao direktor Fonda PiO i predsjednik borda KAP-a istovremeno obavljao i, doduše nezvanični, posao svojevrsnog eksternog revizora kompanije Vektra Dragana Brkovića. Izgledalo je kao da je neki izuzetno uticajan akcionar Vektre,mimo Brkovića, odabrao čovjeka od povjerenja da nadgleda i kontroliše robne i novčane tokove u kompaniji koja je,  preko noći, od lokalnog servisera francuskih automobila, izrasla u glavnog partnera KAP-a preko koje su išli svi uvozno-izvozni poslovi tada najvećeg crnogorskog preduzeća.

Kako je tako nešto bilo moguće?  Odavno je bilo jasno da Banjević i direktor KAP-a  Danilo Vuksanović bolje znaju odgovor na ovo pitanje nego i sam Brković.   Ali, znali su i zašto ćute. „To pitanje je opasno po život“, odgovorio je jednom prilikom Banjević potpisniku ovih redova. I promijenio temu. Ni danas nije mnogo drugačije. To je ostala jedna od, neotkrivenih tajni vladajuće političko-poslovne grupe.

Banjević je nakon što je završio posao u KAP-u predajući ga menadžerima ruskog tajkuna Olega Deripaske, novi poslovni angažman pronašao u – Vektri!? Faktički kao njen prvi čovjek, odmah do nominalnog vlasnika. U tom svojstvu je, krajem 2007. godine, nakon privatizacije HTP Boka, imenovan za predsjednika Odbora direktora tada najvećeg hercegnovskog preduzeća. Tada je najavio da će ulaganja u četiri novokupljena hotela (Plaža, Tamaris, Igalo i Boka) biti skoro 250 miliona, te da će Vektrado 2010. u Herceg Novom izgraditi ukupno 200 hiljada kvadrata hotelskih objekata i u njima zaposliti 1.200 ljudi.

Umjesto obećanih investicija uskoro je stigla vijest da je predsjednik borda  Boke napustio Vektru. Do danas nije razriješena enigma da li je Banjević iz Vektre otišao zato što je shvatio da od najavljenih investicija nema ništa, ili su investicije izostale zato što je on otišao iz Vektre. I prešao u Atlas grupu.

Taj transfer odigrao se u vrijeme kada su Knežević i Đukanović, kao najbolji drugovi, obilazili Bliski istok i jugoistočnu Aziju, jedan drugome podržavali poslovne poduhvate i projektovali svijetlu budućnost za sebe i svoje saradnike/podanike.

Tako je Banjević postao jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za  Đukanovića, Brkovića i Kneževića, a koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu.

Ni to Banjeviću nije prvi put. Kao predsjednik borda HTP Boka, tada u državnom vlasništvu, on se sredinom poslednje decenije prošlog vijeka suočio sa situacijom da je njegov najbliži saradnik, izvršni direktor Boke Milan Tripković, pobjegao iz zemlje nakon optužbi za pronevjeru 11 miliona maraka. Tripković je nakon višegodišnjeg skrivanja odrobijao četiri i po godine. Nestali novac nikad nije pronađen.  Banjević je nastavio karijeru jednog od najuticajnijih ljudi iz sjenke.

Status mu nijesu narušile ni kasnije optužbe Deripaskinih saradnika iz Rusala koji su nekadašnjem menadžmentu KAP-a spočitavaliprevaru vrijednu 300 miliona eura. Ali ni krivična prijava koju je prije pet-šest godina poslanik DF Branko Radulović podnio Vrhovnom državnom tužilaštvu protiv 32 osobe zbog, kako je kazao, ,,umiješanosti u malverzacije u radu KAP-a kojima je Crna Gora direktno oštećena preko dvije milijarde eura”. Visoko na toj listi bio je i Mihailo Banjević. Samo što je Tužilaštvo tada ostalo i gluvo i nijemo.

Vidjećemo na koju je stranu vjetar sudbine sada dunuo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UTICAJ TRADICIJE NA ZAPOŠLJAVANJE ŽENA U CRNOJ GORI : Običaji i u kući i na poslu 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ustav Crne Gore, Zakon o radu, Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena, Istanbulska konvencija garantuju jednakost žena i muškaraca. No, u Crnoj Gori nijesu problem zakoni, već njihova primjena i  tradicija diskriminacije

 

Crnogorska tradicija je puna hvale i poštovanja za žene, koje su, kako fraza govori – stub, a muškarac je glava porodice. O tome da je taj ,,stub” često bio preopterećen i preko granica izdržljivosti, u predanjima se malo spominje. Surovu stvarnost zabilježili su stranci koji su navraćali u naše krajeve, među njima italijanski putopisac Đuzepe Markoti koji u knjizi Priče o Crnogorkama iz 1896. godine navodi: ,,U trgovini Crne Gore žena je najomiljenije transportno sredstvo: jede manje od konja, ide prečicama kozjom okretnošću i sigurnošću, najbrža je”.

Iako su nam u tradiciji i prošlosti svijetli primjeri bili ekces, od njih se ne odustaje ni danas. Tako statistika govori da bi žene u Crnoj Gori trebale, uz neplaćen rad kod kuće, da rade preko devet sati da bi imale istu platu kao muškarci. U Vladinom Planu aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori (PAPRR) 2017-2021.piše da je razlika u zaradama između muškaraca i žena u Crnoj Gori 13,9 odsto – žene, za iste poslove, zarađuju samo 86,1 prosječne zarade isplaćene muškarcima.

Ono malo statistike i istraživanja, koja su rađena o ovom problemu, pokazuju da su žene većinski zastupljene u sektorima gdje su zarade niže od državnog prosjeka. Najviše ih je u trgovinama u kojima radi oko 40 hiljada radnika, odnosno svaki peti zaposleni – od ukupnog broja zaposlenih žena oko 86 odsto radi u uslužnim djelatnostima, a najviše ih je u trgovini (više od jedne četvrtine).

Da bi kao nekad, zaposlene u trgovinama imale bar jedan zagarantovan dan za odmor, Skupština je u junu usvojila izmjene Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je predviđeno da se trgovina na veliko i malo ne može obavljati nedjeljom i praznicima. Izmjene stupaju na snagu 15. oktobra pa će prva neradna nedjelja za trgovine biti 20. oktobar. Međutim, ove nedjelje Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) podnijela je Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti člana 35a Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je propisano da se trgovina na veliko i na malo ne može obavljati nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo