Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Lovci na svjedoka

Objavljeno prije

na

uob-slobodan-pejovic

Hajka na Slobodana Pejovića istrajnog svjedoka deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore ne posustaje. Prošlo je dovoljno vremena od posljednjeg uznemiravanja kada mu je u novembru demoliran automobil da svakome postane jasno: i taj će napad proći kao brojni raniji. Počinilac – nepoznat. Pejović je, inače, pod policijskom zaštitom. Javnost kao da se navikla na periodične napade na Slobodana Pejovića: to što ih policija ne rasvjetljava bez uzbuđenja prihvata kao očekivan ishod.

Istovremeno, u javnosti se pokušava stvoriti slika o Pejoviću kao jednom od najznačajnijih aktera lociranja i hapšenja bosanskih izbjeglica. Neprovjerena tvrdnja da je 1992. godine Slobodan Pejović bio inspektor za potrage, mnogo puta ponovljena počela je da dobija tretman ustanovljene činjenice. Navodni status „inspektora za potrage”, implicira i njegovu posebnu ulogu u ovoj zločinačkoj akciji.

Ta verzija je došla i do predstavnika Udruženja porodica deportovanih bosansko-hercegovačkih građana iz Crne Gore 1992.

Pozivajući se na tvrdnje bivših policajaca Ranka Mihajlovića i Ranka Martinovića da Pejović u to vrijeme nije bio krim-inspektor, kakvim se predstavlja, već inspektor za potrage koji je rukovodio tom sramnom akcijom, predsjednica Udruženja Jasenka Perović je protiv njega najavila tužbu.

Podgorički Dan, u broju od 10. decembra, objavljuje tekst pod naslovom Lovac hapsio i slao u smrt u kojem citira glavnog urednika ugašenog magazina Kulin Fatmira Alispahića da će „Slobodan Pejović, zvani Lovac, uskoro sjesti na optuženičku klupu zbog počinjenog ratnog zločina”. Jasno je šta termin „Lovac” – podrazumijeva.

Zanimljivo – niko Pejovića nije pitao da li je u vrijeme deportacija, zaista bio „inspektor za potrage.” Da su ga kontaktirali dobili bi crno na bijelo da je to – notorna neistina.

Monitor ekskluzivno objavljuje dva dokumenta u kojima se jasno vidi šta je u to vrijeme radio Slobodan Pejović kao službenik Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore, Centar bezbjednosti Herceg Novi.

Rješenjem broj 12970, od 13. decembra 1991. godine, koje je potpisao tadašnji ministar MUP-a Crne Gore Pavle Bulatović, Pejović, dotadašnji inspektor za suzbijanje opšteg kriminaliteta, raspoređen je na radno mjesto „inspektor za suzbijanje imovinskog kriminaliteta u CB H. Novi”, počev od 1. januara 1992. godine.

Sa radnog mjesta inspektor za suzbijanje imovinskog kriminaliteta otjeran je u penziju 1994. godine na zahtjev tadašnjeg načelnika Centra bezbjednosti Herceg Novi Gorana Žugića. To potvrđuje Rješenje broj 1862/2, od 28. decembra 1994. godine, koje je potpisao tadašnji ministar MUP-a Crne Gore Nikola Pejaković.

Sticajem okolnosti, u kojima važnu i neobičnu ulogu ima pominjani Ranko Martinović, Pejović je uz imovinske delikte dobio još jedan „referat” – krvne delikte. Na tim poslovima radio je u vrijeme deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica.

„Teške krađe, pljačke, razbojništva i krvni delikti bili su isključivo poslovi kojima sam se bavio u to vrijeme i sve do odlaska u penziju. To se da lako provjeriti, jer predmeti na kojima sam radio nalaze se u Osnovnom sudu u Herceg Novom i u Višem sudu u Podgorici”, kaže za Monitor Slobodan Pejović.

Istina je: Pejović je zaista dvije godine radio u službi za potrage, ali davnih sedamdesetih. Nekome je vraški trebalo da pobrka datume, kako bi lansirao ovu bezdušnu podvalu. Promašili su za petnaest godina.

Zanimljivo je kako je Pejović ekspresno otjeran u penziju.

U rješenju od 28. decembra 1994. godine piše da Pejoviću „služba prestaje s pravom na penziju 29. 12. 1994. godine”, dakle sjutradan. U obrazloženju se navodi: „Načelnik CB Herceg Novi, podnio je zahtjev br. 861 od 16. 12. 1994. godine, kojim traži prestanak službe s pravom na penziju za Pejović Slobodana, sa 29. 12. 1994. godine”.

„Taj zahtjev napisao je tadašnji načelnik Goran Žugić i to u Podgorici i iz ruke u ruku predao ga ministru Nikoli Pejakoviću. On je 28. decembra donio rješenje o mom penzionisanju, a sjutradan mi je naređeno da za dva sata moram napustiti kancelariju. Nekoliko puta tražio sam da mi se pokaže ili javno objavi Žugićev zahtjev broj 861, kojim traži moj otkaz. Odgovarali su mi da je to službena tajna. Ponovo ću tražiti od ministra Ivana Brajovića da se javno objavi taj dokument, jer ja nisam počinio nikakvo krivično djelo. Mislim da sam s posla otjeran iz političkih razloga”, kaže Pejović.

Pejović je od maja 1990. godine bio član Liberalnog saveza Crne Gore, a skoro osam godina i član Opštinskog odbora LSCG u Herceg Novom. Zna to UDBA–a.

Pejović je u oktobru, na svjedočenju u podgoričkom sudu prilikom suđenja grupi bivših crnogorskih policijskih funkcionera optuženih za deportaciju izbjeglica, objašnjavajući optužbe da je i on učestvovao u hapšenju, rekao da je učestvovao u jednoj akciji i da je tom prilikom izveo tri osobe iz jedne kuće, ali da ih nije priveo u Centar bezbjednosti već ih je pustio.

,,Odgovorno tvrdim, a to sam rekao i u sudu, iz te kuće nikome ni dlaka na glavi nije falila. Oni su, kada je prošla ta oluja, kada je prošla opasnost, svojim kolima, to su bili porodični ljudi, preko Makedonije, Turske pošli u zemlje zapadne Evrope”, kaže Pejović.

Podsjetimo, Pejović je prvi javno kazao da je te 1992. godine vidio kod načelnika hercegnovske policije telegram sa potpisom ministra Pavla Bulatovića sa naredbom o privođenju izbjeglica iz BiH i njihovoj predaji Radovanu Karadžiću. To je značilo samo jedno: radi se o državnom zločinu, koji se bez znanja vrha vlasti nije mogao obaviti. Da je za čitavu akciju znao državni vrh na suđenju je potvrdio i tadašnji predsjednik Momir Bulatović. Premijer je i u to vrijeme bio Milo Đukanović.

Iste tvrdnje Pejović je ponovio i 20. oktobra u nastavku suđenja bivšim policijskim funkcionerima optuženim za ovaj ratni zločin.

Pejović zbog svjedočenja godinama trpi razne vrste pritisaka. Poslije neuspjelih zastrašivanja i fizičkih napada, sada se prešlo na pokušaj njegove moralne diskreditacije. Cilj je da se ućutkaju svi potencijalni svjedoci koji bi detaljnije mogli progovoriti o ulozi u deportacijama tadašnjeg državnog vrha Crne Gore.

,,Ovo je pritisak Službe državne bezbjednosti. Neće me zastrašiti. Nije im to uspjelo proteklih 18 godina, pa neće ni sada u finišu”, odgovara na sve to Pejović.

Slobodan Pejović je za hrabro svjedočenje o nezapamćenom ratnom zločinu počinjenom na teritoriji Crne Gore dobio povelje Nacionalnog savjeta Bošnjaka Crne Gore, Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike u Torontu i nagradu za građansku hrabrost NVO GARIWO iz Sarajeva.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

GUBICI NA VODOVODNOJ MREŽI: Curi na sve strane  

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Podgorici svake godine mimo cijevi istoči vode u vrijednosti od oko sedam miliona eura. U podgoričkom Vodovodu  kažu da godinama rade na smanjenju gubitaka na mreži, ali sporo ide. Gubici su sa blizu 62 odsto  2010. smanjeni na 49 odsto. U ostalim gradovima gubici dostižu nevjerovatnih 70 odsto

 

U Podgorici se svake godine zbog velikih gubitaka na mreži prospe vode u tržišnoj vrijednosti od oko sedam miliona eura. U posljednjih sedam godina  prosuli smo više od 40 miliona eura vode, iznio je računicu Zoran Mikić, odbornik URA u Skupštini Glavnog grada.  Dodatno je pojasnio da se od vode koju smo prosuli, zbog gubitaka na mreži, moglo napuniti više od 50.000 olimpijskih bazena.

I dok se mnoge zemlje u svijetu suočavaju sa nedostatkom pijaće vode, a sva predviđanja govore da će ona u budućnosti imati vrijednost tečnog zlata, kod nas se ona ne samo ne štedi već se i obilato prosipa. ,,Vizionarski” sada djeluje ideja bivšeg predsjednika Filipa Vujanovića koji se za svojih mandata više puta trudio da vodu, koju ionako prosipamo, prodajemo arapskim zemljama za naftu. Kako ta, kao ni mnoge druge, ideja nije zaživjela voda nam i dalje sve više teče mimo cijevi.

Smanjenje gubitaka na vodovodnoj mreži je izazov i jedan od prioritetnih zadataka, kaže za Monitor  Filip Makrid, izvršni direktor doo Vodovod i kanalizacija Podgorica.

On ističe da je ovo preduzeće uspjelo da ukupne gubitke smanji sa nevjerovatnih 61,77 odsto, koliko su iznosili u 2010. godini na sadašnjih između 48 i 49 odsto.

Iz podgoričkog vodovoda objašnjavaju da svaki vodovodni sistem u svijetu ima tehničke gubitke, na koje utiču starost i kvalitet ugrađene vodovodne mreže. Tehnički gubici se u razvijenim zemljama kreću od 18-22%. U Podgorici tehnički gubici iznose 25-28%.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ČEMU SE ZAPADNI BALKAN NADA U 2020.: Ima li luke spasa poslije oluje

Objavljeno prije

na

Objavio:

U prvoj polovini ove godine Evropskom unijom će predsjedavati Hrvatska, a potom Njemačka. Od najmlađe članice EU se očekuje probijanje blokade procesa proširenja. Prvi potezi su ohrabrujući

 

Sa novom garniturom u Evropskoj komisiji i sa početkom predsjedavanja Hrvatske Evropskom Unijom naziru se  povoljniji vjetrovi iz Brisela prema našoj regiji. To  je  neophodno za šest država na jugoistoku Evrope za koje je prošla godina praktično bila izgubljena što se tiče procesa integracija. Čak bi se moglo zaključiti da je zbog francuskog veta regija vraćena dvije godine unazad. Odluku Pariza albanski premijer Edi Rama uporedio je sa “ostavljanjem broda na moru usred oluje”.

No, izvjestilac Evropskog Parlamenta za ovu regiju, hrvatski socijaldemokratata Tonino Picula, smatra kako je francuski predsjednik Emanuel Makron “napravio grešku” blokiranjem pristupnih pregovora Albanije i Sjeverne Makedonije, ali da je ujedno “postigao neplanirano”: uspio je pažnju EU vratiti na pitanje proširenja. Od trenutka “francuske blokade” pristupnih pregovora sa Tiranom i Skopljem gdje je to uslovljeno reformom čitavog procesa pristupanja, sve najznačajnije institucije i najviši zvaničnici EU su jasno podržali evropsku perspektivu Zapadnog Balkana. “Ta evropska perspektiva je snažan alat za stabilizaciju ove regije koja je u proteklih tridesetak godina preživjela čak pet ratova”, ističe Picula.

Pored nove predsjednice EK, njemačke političarke Ursule fon der Lejen, i novi šef diplomatije EU, Španac Žozep Borel, i povjerenik za proširenje, Mađar Oliver Varhelji, su se već na početku svojih mandata jasno založili za nastavak procesa integracije zemalja Zapadnog Balkana u EU.

Borel je u srijedu preduzeo prve konkretne korake potvrđujući odlučnost i spremnost na lični angažman da djeluje kao medijator u procesu pregovaranja između Srbije i Kosova. Na taj način ovaj nekadašnji španski ministar vanjskih poslova, zemlje koja nije priznala nezavisnost Kosova, raspršio je nade Beograda da će i sa nove funkcije visokog predstavnika EU nastaviti dosadašnju politiku prema Prištini. On je pozvao sve stranačke lidere na Kosovu da ubrzano formiraju novu vladu “u interesu Kosova i njegovih stanovnika”, na koju se čeka već 100 dana.

Analitičari u Briselu ocijenili su da su Beograd i Priština dobili jasnu poruku da će se u na samitu EU u Zagrebu početkom maja dogoditi značajan obrt kad je riječ o politici Unije prema proširenju na Zapadni Balkan. Upravo je probijanje blokade procesa proširenja EU ono što se najviše očekuje tokom hrvatskog predsjedavanja ovom organizacijom.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRENIRANJE STROGOĆE NAD MEDIJIMA: Pokazno hapšenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon nesporne profesionalne greške, tužilaštvo, na poziv Vlade, ekspresno hapsi novinarku Anđelu Đikanović. Ne osvrću se organi mnogo na pravila kada treba trenirati strogoću. Izuzimaju iz regula sve one koji za njih lažu i uzbunjuju javnost

 

U poplavi huškanja i predviđanja sukoba koji su prije Božića objavljivali  prorežimski i neki opozicioni mediji, informacija da će pripadnici specijalne kosovske specijalne jedinice ROSU biti na raspolaganju u Crnoj Gori za Badnji dan izazvala je posebnu pozornost.

Pola sata nakon što ju je objavio portal FOS media Vlada je demantovala  vijest, uz tvrdnju da lažna infomacija ima za cilj da uznemiri javnost i izazove nerede. Vlada je zatražila od tužilaštva da hitno reaguje. Tužilaštvo je, na poziv Vlade, ekspresno reagovalo, i ubrzo je glavna urednica tog portala, Anđela Đikanović, inače autorica teksta, uhapšena zbog krivičnog djela izazivanje panike i nereda. Preventivno da ne bi ponovila krivično djelo određeno joj je zadržavanje do 72 sata. Đikanović je nakon hapšenja dala otkaz na mjesto glavne urednice.

Puštanje novinarke iz zatvora tražili su Društvo profesionalnih novinara Crne Gore, Udruženje novinara Crne Gore, Sindikat medija, Centar za istraživačko novinarstvo… Uprkos objavljivanju lažne vijesti, hapšenje  novinara ne može biti opravdano, naveli su na svom Tviter nalogu Reporteri bez granica, a portparolka Evropske komisije Ana Pisonero-Hernandez saopštila je da je Evopska komisija upoznata sa slučajem hapšenja Đikanović i prati ga.

Sudija za istragu podgoričkog Osnovnog suda Miladin Pejović ukinuo je 6. januara pritvor Đikanović. Obrazložio je da ne postoje posebne okolnosti koje ukazuju da će osumnjićena ponoviti krivično djelo.

,,Tokom nepotrebnog hapšenja koleginice i treniranja strogoće nad novinarima, policija je ponovo dovela u pitanje novinarsku obavezu na zaštitu izvora time što je oduzela telefon i kompjuter koleginici. Njeno pravo da ne oda izvore, garantovano i Zakonom o medijima, povređeno je”, ističe u izjavi za Monitor Mila Radulović, predsjednica Društva profesionalnih novinara.

Ta priča prerasta jedan slučaj. Zaštita izvora informacija predstavlja osnovni uslov za rad novinara i slobodu medija. Pravo novinara da ne otkrije svoje izvore dio je prava na slobodu izražavanja u skladu sa članom 10 Konvencije, navodi se u obrazloženju Ministarstva kulture koje priprema novi Zakon o medijima.

Ne dešava se ništa slučajno. U  novom zakonu predviđen je izuzetak od dosadašnjeg pravila, koji glasi da je novinar dužan da otkrije izvor informacija kada je to neophodno radi zaštite interesa nacionalne i javne bezbjednosti, teritorijalne cjelovitosti, zaštite zdravlja i otkrivanja krivičnih djela zaprijećenih kaznom od pet godina godina ili više.  Kako je kod nas nacionalna bezbjednost veoma širok i proizvoljan pojam, novinari bi kada se ovaj zakon usvoji mogli da dođu pod još jači pritisak revnosnih tužilaca.

S druge strane odgovornost novinara i urednika mora biti sve veća u poplavi lažnih informacija koje sve češće plasiraju različiti centri moći. Uz sve to ide i tabloizacija medija čije najgore primjere imamo priliku da pratimo ove nedjelje u srpskim tabloidima koji na naslovnoj strani prenose ispovjest pedofila o tome koliko je puta silovao svoju žrtvu.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara 2020. godine
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo