Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Lovci na svjedoka

Objavljeno prije

na

Hajka na Slobodana Pejovića istrajnog svjedoka deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore ne posustaje. Prošlo je dovoljno vremena od posljednjeg uznemiravanja kada mu je u novembru demoliran automobil da svakome postane jasno: i taj će napad proći kao brojni raniji. Počinilac – nepoznat. Pejović je, inače, pod policijskom zaštitom. Javnost kao da se navikla na periodične napade na Slobodana Pejovića: to što ih policija ne rasvjetljava bez uzbuđenja prihvata kao očekivan ishod.

Istovremeno, u javnosti se pokušava stvoriti slika o Pejoviću kao jednom od najznačajnijih aktera lociranja i hapšenja bosanskih izbjeglica. Neprovjerena tvrdnja da je 1992. godine Slobodan Pejović bio inspektor za potrage, mnogo puta ponovljena počela je da dobija tretman ustanovljene činjenice. Navodni status „inspektora za potrage”, implicira i njegovu posebnu ulogu u ovoj zločinačkoj akciji.

Ta verzija je došla i do predstavnika Udruženja porodica deportovanih bosansko-hercegovačkih građana iz Crne Gore 1992.

Pozivajući se na tvrdnje bivših policajaca Ranka Mihajlovića i Ranka Martinovića da Pejović u to vrijeme nije bio krim-inspektor, kakvim se predstavlja, već inspektor za potrage koji je rukovodio tom sramnom akcijom, predsjednica Udruženja Jasenka Perović je protiv njega najavila tužbu.

Podgorički Dan, u broju od 10. decembra, objavljuje tekst pod naslovom Lovac hapsio i slao u smrt u kojem citira glavnog urednika ugašenog magazina Kulin Fatmira Alispahića da će „Slobodan Pejović, zvani Lovac, uskoro sjesti na optuženičku klupu zbog počinjenog ratnog zločina”. Jasno je šta termin „Lovac” – podrazumijeva.

Zanimljivo – niko Pejovića nije pitao da li je u vrijeme deportacija, zaista bio „inspektor za potrage.” Da su ga kontaktirali dobili bi crno na bijelo da je to – notorna neistina.

Monitor ekskluzivno objavljuje dva dokumenta u kojima se jasno vidi šta je u to vrijeme radio Slobodan Pejović kao službenik Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore, Centar bezbjednosti Herceg Novi.

Rješenjem broj 12970, od 13. decembra 1991. godine, koje je potpisao tadašnji ministar MUP-a Crne Gore Pavle Bulatović, Pejović, dotadašnji inspektor za suzbijanje opšteg kriminaliteta, raspoređen je na radno mjesto „inspektor za suzbijanje imovinskog kriminaliteta u CB H. Novi”, počev od 1. januara 1992. godine.

Sa radnog mjesta inspektor za suzbijanje imovinskog kriminaliteta otjeran je u penziju 1994. godine na zahtjev tadašnjeg načelnika Centra bezbjednosti Herceg Novi Gorana Žugića. To potvrđuje Rješenje broj 1862/2, od 28. decembra 1994. godine, koje je potpisao tadašnji ministar MUP-a Crne Gore Nikola Pejaković.

Sticajem okolnosti, u kojima važnu i neobičnu ulogu ima pominjani Ranko Martinović, Pejović je uz imovinske delikte dobio još jedan „referat” – krvne delikte. Na tim poslovima radio je u vrijeme deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica.

„Teške krađe, pljačke, razbojništva i krvni delikti bili su isključivo poslovi kojima sam se bavio u to vrijeme i sve do odlaska u penziju. To se da lako provjeriti, jer predmeti na kojima sam radio nalaze se u Osnovnom sudu u Herceg Novom i u Višem sudu u Podgorici”, kaže za Monitor Slobodan Pejović.

Istina je: Pejović je zaista dvije godine radio u službi za potrage, ali davnih sedamdesetih. Nekome je vraški trebalo da pobrka datume, kako bi lansirao ovu bezdušnu podvalu. Promašili su za petnaest godina.

Zanimljivo je kako je Pejović ekspresno otjeran u penziju.

U rješenju od 28. decembra 1994. godine piše da Pejoviću „služba prestaje s pravom na penziju 29. 12. 1994. godine”, dakle sjutradan. U obrazloženju se navodi: „Načelnik CB Herceg Novi, podnio je zahtjev br. 861 od 16. 12. 1994. godine, kojim traži prestanak službe s pravom na penziju za Pejović Slobodana, sa 29. 12. 1994. godine”.

„Taj zahtjev napisao je tadašnji načelnik Goran Žugić i to u Podgorici i iz ruke u ruku predao ga ministru Nikoli Pejakoviću. On je 28. decembra donio rješenje o mom penzionisanju, a sjutradan mi je naređeno da za dva sata moram napustiti kancelariju. Nekoliko puta tražio sam da mi se pokaže ili javno objavi Žugićev zahtjev broj 861, kojim traži moj otkaz. Odgovarali su mi da je to službena tajna. Ponovo ću tražiti od ministra Ivana Brajovića da se javno objavi taj dokument, jer ja nisam počinio nikakvo krivično djelo. Mislim da sam s posla otjeran iz političkih razloga”, kaže Pejović.

Pejović je od maja 1990. godine bio član Liberalnog saveza Crne Gore, a skoro osam godina i član Opštinskog odbora LSCG u Herceg Novom. Zna to UDBA–a.

Pejović je u oktobru, na svjedočenju u podgoričkom sudu prilikom suđenja grupi bivših crnogorskih policijskih funkcionera optuženih za deportaciju izbjeglica, objašnjavajući optužbe da je i on učestvovao u hapšenju, rekao da je učestvovao u jednoj akciji i da je tom prilikom izveo tri osobe iz jedne kuće, ali da ih nije priveo u Centar bezbjednosti već ih je pustio.

,,Odgovorno tvrdim, a to sam rekao i u sudu, iz te kuće nikome ni dlaka na glavi nije falila. Oni su, kada je prošla ta oluja, kada je prošla opasnost, svojim kolima, to su bili porodični ljudi, preko Makedonije, Turske pošli u zemlje zapadne Evrope”, kaže Pejović.

Podsjetimo, Pejović je prvi javno kazao da je te 1992. godine vidio kod načelnika hercegnovske policije telegram sa potpisom ministra Pavla Bulatovića sa naredbom o privođenju izbjeglica iz BiH i njihovoj predaji Radovanu Karadžiću. To je značilo samo jedno: radi se o državnom zločinu, koji se bez znanja vrha vlasti nije mogao obaviti. Da je za čitavu akciju znao državni vrh na suđenju je potvrdio i tadašnji predsjednik Momir Bulatović. Premijer je i u to vrijeme bio Milo Đukanović.

Iste tvrdnje Pejović je ponovio i 20. oktobra u nastavku suđenja bivšim policijskim funkcionerima optuženim za ovaj ratni zločin.

Pejović zbog svjedočenja godinama trpi razne vrste pritisaka. Poslije neuspjelih zastrašivanja i fizičkih napada, sada se prešlo na pokušaj njegove moralne diskreditacije. Cilj je da se ućutkaju svi potencijalni svjedoci koji bi detaljnije mogli progovoriti o ulozi u deportacijama tadašnjeg državnog vrha Crne Gore.

,,Ovo je pritisak Službe državne bezbjednosti. Neće me zastrašiti. Nije im to uspjelo proteklih 18 godina, pa neće ni sada u finišu”, odgovara na sve to Pejović.

Slobodan Pejović je za hrabro svjedočenje o nezapamćenom ratnom zločinu počinjenom na teritoriji Crne Gore dobio povelje Nacionalnog savjeta Bošnjaka Crne Gore, Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike u Torontu i nagradu za građansku hrabrost NVO GARIWO iz Sarajeva.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SENADA ADŽOVIĆA: Zbog suprotstavljanja direktorici dobio otkaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastavnik muzičkog Senad Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobio je otkaz u Osnovnj školi „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Prije toga je protestovao što mu je iz kabineta, u kojem više decenija izvodi nastavu, premješten klavir i ostala oprema za rad. Optužuje v.d. direktoricu da ga je vrijeđala na nacionalnoj osnovi. Direktorica tvrdi da je neradnik, a iz Ministarstva prosvjete, za sada, ćute

 

„Iskompleksirani Ciganine“, tako je v.d. direktorica Osnovne škole „Zarija Vujošević“ u Matagužima, Zeta, Dragana Radonjić završila prepisku na vajber grupi kolektiva ove škole sa nastavnikom muzičke umjetnosti Senadom Adžovićem iz Tuzi. Tokom tog dana, 9. novembra, 61-godišnji Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobija otkaz u ovoj školi.

Adžović je Monitoru dostavio slike pomenute prepiske. Komentar na prepisku, kao i na razloge za otkaz, i pored više pokušaja, nijesmo uspjeli  da dobijemo od direktorice Radonjić.

„Ne mogu dozvoliti uvrede na vajber grupi kolektiva, u kojoj Adžović mene naziva šovinistom. Čekajte, jeste li čuli negdje da direktor trpi mobing od zaposlenog, u stvari je istina da ja trpim poniženja i mobing od Adžovića“, izjavila je Radonjić Danu.

Ona je izjavila da „radi o teškom neradniku, a za sve postoji pedagoška dokumentacija. Senadu Adžoviću nijedan direktor ne odgovara, vječito je on ugrožen i njegova prava, koje često zloupotrebljava, na nacionalnoj osnovi“.

Cijela storija počinje kada je nova v.d. direktorica u ovoj školi početkom školske godine, kako Adžović tvrdi, bez njegovog znanja i saglasnosti, premjestila njegovu kompletnu opremu za rad – klavir, muzičku liniju i ostalo u neodgovarajući prostor. „Tražio sam da se nastavna sredstva vrate u kabinet u koji su bila i u kom više decenija izvodim nastavu“, naveo je Adžović u Prigovoru na ponašanje direktorice kojeg je 12. septembra podnio Ministarstvu prosvjete.

On u Prigovoru navodi da je taj njegov zahtjev nova direktorica uporno odbijala. „Sa njom sam takođe imao i vrlo neprijatan dijalog u kojem mi je rekla: ‘Ti radiš kod nas’. To me uvrijedilo i zbunilo. Ponovio sam: ‘Radim kod vas ili radim kod nas’, pokazujući pri tom prema njoj i prema sebi. Ponovila je: ‘Radiš kod nas’. Ovo sam shvatio vrlo jasno, onako kako mi je i upućeno“, naveo je u Prigovoru.

Adžović za Monitor objašnjava da ga je ova opaska uvrijedila i da se kasnije pokazalo da se radi o provokacijama na nacionalnoj osnovi. Ističe i da mu je otkaz uručen dok je na bolovanju.

„Ovo je nezabilježeno da se zbog premještaja klavira i opreme šalje inspekcija i to je veliki problem za školu. Inspekcija je utvrdila da nije bilo propusta prilikom donošenja odluka“, izjavila je Danu direktorica Radonjić.

U otkazu koji je potpisan 9. novembra kao razlozi se navode: neostvarivanje rezultata rada, da povjerene poslove ne obavlja savjesno, kvalitetno i u roku, ne pridržava se propisanog radnog vremena…, kao i uvredljivog ponašanja prema odgovornom licu u školi.

„Dobio sam otkaz nakon što sam prijavio poniženja i uvrede od strane direktorice. Ako nemam pravo da radim kao Senad, neka mi to kaže Ministarstvo i nema problema nikakvih. Ako država stoji iza ljudi koji to propagiraju, moj ponos i dostojanstvo neće slomiti. Neko da iskaljuje bijes i mržnju prema meni, to neću da dozvolim! Pozivam inspekciju da se uključi i da utvrdi da li je po zakonu donijeta
odluka o prekidu radnog odnosa“, izjavio je Adžović.

On je naveo i da je dobio podršku i iz Sindikata prosvjete: „Rekli su mi da će mi pružiti pravnu pomoć u ovom slučaju“.

Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović za Monitor kaže da je „neuobičajeno da se bez procedure i disciplinskog postupka dati otkaz čovjeku koji je na bolovanju. To je čini mi se presedan i bojim se da će tu biti posla za Ministarstvo prosvjete“.

Možda cijeli slučaj i ne bi dobio ove razmjere da je Adžovića od kraja septembra do sada primio neko u Ministarstvu prosvjete. On tvrdi da su mu i pored upornih poziva i odlazaka, tamo vrata zaključana.

Iz ovog ministarstva su najavili da će Adžovićev slučaj proslijediti Inspekciji rada. Njega su preko novina pozvali da se obrati toj instituciji i da im dostavi potrebnu dokumentaciju.

„Mi ćemo kompletnu dokumentaciju proslijediti nadležnoj inspekciji. Ministarstvo prosvjete je u toku sa dešavanjima u OŠ „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Po saznanju, nadležne službe pozvale su na razgovor nastavnika S.A., te smo tražili izjašnjenje direktorice škole. S obzirom na to da uprava škole nije učinila nikakve korake prema pomenutom nastavniku koji bi povlačili sankcije, ostalo je da se situacija riješi na nivou škole. Ukoliko je neka strana u ovom slučaju ostala nezadovoljna reakcijom Ministarstva, može se obratiti drugim nadležnim institucijama“, kazali su iz Ministarstva prosvjete Danu.

U međuvremenu, situacija na nivou škole je riješena tako što je Adžović dobio otkaz. Monitoru su iz Ministarstva prosvjete kazali da će izjavu o ovom slučaju dati tek krajem ove ili sljedeće nedjelje.

Adžović ističe da je razočaran kako reakcijom Ministarstva, tako i drugih institucija i organizacija kojima se obraćao, a nijesu ga udostojile ni odgovora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo