Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Lovci na svjedoka

Objavljeno prije

na

Hajka na Slobodana Pejovića istrajnog svjedoka deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore ne posustaje. Prošlo je dovoljno vremena od posljednjeg uznemiravanja kada mu je u novembru demoliran automobil da svakome postane jasno: i taj će napad proći kao brojni raniji. Počinilac – nepoznat. Pejović je, inače, pod policijskom zaštitom. Javnost kao da se navikla na periodične napade na Slobodana Pejovića: to što ih policija ne rasvjetljava bez uzbuđenja prihvata kao očekivan ishod.

Istovremeno, u javnosti se pokušava stvoriti slika o Pejoviću kao jednom od najznačajnijih aktera lociranja i hapšenja bosanskih izbjeglica. Neprovjerena tvrdnja da je 1992. godine Slobodan Pejović bio inspektor za potrage, mnogo puta ponovljena počela je da dobija tretman ustanovljene činjenice. Navodni status „inspektora za potrage”, implicira i njegovu posebnu ulogu u ovoj zločinačkoj akciji.

Ta verzija je došla i do predstavnika Udruženja porodica deportovanih bosansko-hercegovačkih građana iz Crne Gore 1992.

Pozivajući se na tvrdnje bivših policajaca Ranka Mihajlovića i Ranka Martinovića da Pejović u to vrijeme nije bio krim-inspektor, kakvim se predstavlja, već inspektor za potrage koji je rukovodio tom sramnom akcijom, predsjednica Udruženja Jasenka Perović je protiv njega najavila tužbu.

Podgorički Dan, u broju od 10. decembra, objavljuje tekst pod naslovom Lovac hapsio i slao u smrt u kojem citira glavnog urednika ugašenog magazina Kulin Fatmira Alispahića da će „Slobodan Pejović, zvani Lovac, uskoro sjesti na optuženičku klupu zbog počinjenog ratnog zločina”. Jasno je šta termin „Lovac” – podrazumijeva.

Zanimljivo – niko Pejovića nije pitao da li je u vrijeme deportacija, zaista bio „inspektor za potrage.” Da su ga kontaktirali dobili bi crno na bijelo da je to – notorna neistina.

Monitor ekskluzivno objavljuje dva dokumenta u kojima se jasno vidi šta je u to vrijeme radio Slobodan Pejović kao službenik Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore, Centar bezbjednosti Herceg Novi.

Rješenjem broj 12970, od 13. decembra 1991. godine, koje je potpisao tadašnji ministar MUP-a Crne Gore Pavle Bulatović, Pejović, dotadašnji inspektor za suzbijanje opšteg kriminaliteta, raspoređen je na radno mjesto „inspektor za suzbijanje imovinskog kriminaliteta u CB H. Novi”, počev od 1. januara 1992. godine.

Sa radnog mjesta inspektor za suzbijanje imovinskog kriminaliteta otjeran je u penziju 1994. godine na zahtjev tadašnjeg načelnika Centra bezbjednosti Herceg Novi Gorana Žugića. To potvrđuje Rješenje broj 1862/2, od 28. decembra 1994. godine, koje je potpisao tadašnji ministar MUP-a Crne Gore Nikola Pejaković.

Sticajem okolnosti, u kojima važnu i neobičnu ulogu ima pominjani Ranko Martinović, Pejović je uz imovinske delikte dobio još jedan „referat” – krvne delikte. Na tim poslovima radio je u vrijeme deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica.

„Teške krađe, pljačke, razbojništva i krvni delikti bili su isključivo poslovi kojima sam se bavio u to vrijeme i sve do odlaska u penziju. To se da lako provjeriti, jer predmeti na kojima sam radio nalaze se u Osnovnom sudu u Herceg Novom i u Višem sudu u Podgorici”, kaže za Monitor Slobodan Pejović.

Istina je: Pejović je zaista dvije godine radio u službi za potrage, ali davnih sedamdesetih. Nekome je vraški trebalo da pobrka datume, kako bi lansirao ovu bezdušnu podvalu. Promašili su za petnaest godina.

Zanimljivo je kako je Pejović ekspresno otjeran u penziju.

U rješenju od 28. decembra 1994. godine piše da Pejoviću „služba prestaje s pravom na penziju 29. 12. 1994. godine”, dakle sjutradan. U obrazloženju se navodi: „Načelnik CB Herceg Novi, podnio je zahtjev br. 861 od 16. 12. 1994. godine, kojim traži prestanak službe s pravom na penziju za Pejović Slobodana, sa 29. 12. 1994. godine”.

„Taj zahtjev napisao je tadašnji načelnik Goran Žugić i to u Podgorici i iz ruke u ruku predao ga ministru Nikoli Pejakoviću. On je 28. decembra donio rješenje o mom penzionisanju, a sjutradan mi je naređeno da za dva sata moram napustiti kancelariju. Nekoliko puta tražio sam da mi se pokaže ili javno objavi Žugićev zahtjev broj 861, kojim traži moj otkaz. Odgovarali su mi da je to službena tajna. Ponovo ću tražiti od ministra Ivana Brajovića da se javno objavi taj dokument, jer ja nisam počinio nikakvo krivično djelo. Mislim da sam s posla otjeran iz političkih razloga”, kaže Pejović.

Pejović je od maja 1990. godine bio član Liberalnog saveza Crne Gore, a skoro osam godina i član Opštinskog odbora LSCG u Herceg Novom. Zna to UDBA–a.

Pejović je u oktobru, na svjedočenju u podgoričkom sudu prilikom suđenja grupi bivših crnogorskih policijskih funkcionera optuženih za deportaciju izbjeglica, objašnjavajući optužbe da je i on učestvovao u hapšenju, rekao da je učestvovao u jednoj akciji i da je tom prilikom izveo tri osobe iz jedne kuće, ali da ih nije priveo u Centar bezbjednosti već ih je pustio.

,,Odgovorno tvrdim, a to sam rekao i u sudu, iz te kuće nikome ni dlaka na glavi nije falila. Oni su, kada je prošla ta oluja, kada je prošla opasnost, svojim kolima, to su bili porodični ljudi, preko Makedonije, Turske pošli u zemlje zapadne Evrope”, kaže Pejović.

Podsjetimo, Pejović je prvi javno kazao da je te 1992. godine vidio kod načelnika hercegnovske policije telegram sa potpisom ministra Pavla Bulatovića sa naredbom o privođenju izbjeglica iz BiH i njihovoj predaji Radovanu Karadžiću. To je značilo samo jedno: radi se o državnom zločinu, koji se bez znanja vrha vlasti nije mogao obaviti. Da je za čitavu akciju znao državni vrh na suđenju je potvrdio i tadašnji predsjednik Momir Bulatović. Premijer je i u to vrijeme bio Milo Đukanović.

Iste tvrdnje Pejović je ponovio i 20. oktobra u nastavku suđenja bivšim policijskim funkcionerima optuženim za ovaj ratni zločin.

Pejović zbog svjedočenja godinama trpi razne vrste pritisaka. Poslije neuspjelih zastrašivanja i fizičkih napada, sada se prešlo na pokušaj njegove moralne diskreditacije. Cilj je da se ućutkaju svi potencijalni svjedoci koji bi detaljnije mogli progovoriti o ulozi u deportacijama tadašnjeg državnog vrha Crne Gore.

,,Ovo je pritisak Službe državne bezbjednosti. Neće me zastrašiti. Nije im to uspjelo proteklih 18 godina, pa neće ni sada u finišu”, odgovara na sve to Pejović.

Slobodan Pejović je za hrabro svjedočenje o nezapamćenom ratnom zločinu počinjenom na teritoriji Crne Gore dobio povelje Nacionalnog savjeta Bošnjaka Crne Gore, Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike u Torontu i nagradu za građansku hrabrost NVO GARIWO iz Sarajeva.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo