Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Morsko dobro bez zaštite

Objavljeno prije

na

Države koje izlaze na more, područje morske obale najčešće tretiraju kao neprocjenjivo prirodno bogatstvo od nacionalnog interesa, kao javno dobro koje služi svima pod jednakim uslovima. Još u Rimskom pravu definisano je da vazduh, tekuća voda, more i morska obala jesu dobra koja nijesu mogla biti predmetom individualnog vlasništva, već su bila na upotrebi svih.

RED I ZAKON: Zakon o državnoj imovini Crne Gore područje morske obale koje obuhvata 18,5 odsto njene teritorije, definiše na sličan način. Morsko dobro je prirodno bogatstvo od opšteg interesa, u državnom je vlasništvu, bez mogućnosti otuđivanja i prelaska u privatno.

Prema Zakonu o morskom dobru, „prostor morskog dobra je jedinstven, veoma ograničen i kao takav mora biti dostupan svima pod istim uslovima”.

Slučaj prodaje dijela obale u budvanskoj luci na transparentan način pokazuje kako su se na jednom poslu s one strane zakona našli Ministarstvo finansija i Zaštitinik imovinsko-pravnih interesa, Opština Budva i Uprava za nekretnine.

Način na koji je Ministarstvo finansija skupa s lokalnom upravom u Budvi u novembru ove godine prodalo fizičkom licu parcelu površine 650 kvadrata u naselju Slovenska obala, koja se u cjelosti nalazi u zoni morskog dobra, izazvao je priličnu pažnju javnosti.

Po cijeni od 88.846 eura prodat je restoran Porto površine 177 kvadrata, koji od izgradnje 2001. godine funkcioniše kao privremeni objekat na osnovu Plana objekata privremenog karaktera u zoni morskog dobra i ugovora o korišćenju morskog dobra.

Po početnoj cijeni, za sumu od 497.700 eura prodato je i zemljište ispod i oko restorana, površine 646 kvadrata. Na poziv za javno nadmetanje za prodaju ekskluzivnih nekretnina u vlasništvu države, javio se, kako se i očekivalo, samo jedan kupac, dosadašnji korisnik privremenog objekta, preduzeće Porto-Budva company, čiji je izvršni direktor Nemanja Zec. Prodaja je obavljena neposredno prije isteka ugovora o korišćenju morskog dobra preduzeću Porto, koji je zaključen do 31.decembra 2010, tako da je dosadašnji korisnik imao i pravo preče kupovine.

Bio je to za preduzeće Porto i ljude s njim povezane vanredno dobar posao.

Kupili su imovinu koja se ne može prodavati, restoran i zemljište u budvanskom pristaništu po cijeni od 586.546 eura. Višestruko nižoj od njene realne vrijednosti. Prihod od prodaje ovih nekretnina ravnopravno dijele budžeti Vlade i Opštine Budva.

Spektakularna transakcija brižljivo je pripremljena. Uporedo s dobijanjem saglasnosti Vlade i Opštine, restoran Porto, jedan prizemni privremeni objekat u katastar nepokretnosti uknjižen je kao stambena zgrada koja na tom mjestu nikada nije postojala niti je bilo kojim prostornim planom predviđena.

PRESEDAN: Direktor Morskog dobra Rajko Barović potvrdio je za Monitor da je prodaja dijela obale u Budvi presedan u dosadašnjoj praksi gazdovanja i korišćenja morskog dobra i da u tome službe Javnog preduzeća nijesu učestvovale.

„Ovo je jedini takav slučaj u šest godina od kako obavljam funkciju direktora JP Morsko dobro”, kazao je Barović.

Njegov prethodnik Dragan Ivančević kaže da nije bilo otuđenja državne imovine u zoni morskog dobra ni dok je on bio na čelu Vladinog preduzeća.

„Morsko dobro, odnosno njegov dio, može se dati isključivo na korišćenje fizičkom ili pravnom licu”, ističe Ivančević i podsjeća na primjer hotela Maestral kome je uz ugovor o korišćenju bez nadoknade, ustupljeno oko 2.000 kvadrata u zaleđu plaže u Pržnu, za potrebe gradnje hotelskog bazena. Zato što taj dio parcele nije bio u posjedu HTP Budvanska rivijera, bivšeg vlasnika hotela Maestral.

O svim aspektima nezakonite promjene vlasništva na dijelu državne imovine Morsko dobro je obavijestilo zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Mirjanu Milić i državnu tužiteljicu Ranku Čarapić.

Gospođi Milić upućena su dva dopisa. U prvom od 27. septembra ove godine traži se mišljenje o pravnom poslu, o kome su , kako se navodi, obaviješteni putem medija, prijave stranaka i odbornika SO Budva „a koji predstavlja presedan u dosadašnjem raspolaganju državnom imovinom u zoni morskog dobra”.

Uz podsjećanje da je odluci SO Budva o prenosu prava na nepokretnostima putem javnog nadmetanja objekta 1 površine 177 kvadrata na katastraskoj parceli 2870/3, prethodio zaključak Vlade od 29. jula 2010, kojim je na zahtjev Opštine data saglasnost za prodaju objekta i zemljišta površine 646 kvadrata, iz Morskog dobra upozoravaju da je u listu nepokretnosti 3400 najprije unesen pogrešan upis tog dijela državne imovine.

„Restoran Porto, ili objekat 1 označen je u LN 3400 kao stambena zgrada, na kojoj je kao nosilac prava svojine upisana Opština Budva! Dok je na terenu i u pozivu za javno nadmetanje naveden restoran Porto. Privremeni objekat sadržan u Planu objekata privremenog karaktera u zoni morskog dobra Budve za period od 2010-2012.”, navodi se u dopisu.

U pozivu nije naznačeno da se objekat nalazi u zoni morskog dobra.

„Pri razmatranju predmetne odluke treba imati u vidu da je u pitanju prodaja privremenog objekta sa zemljištem ispod i oko objekta (a koje predstavlja terasu privremenog ugostiteljskog objekta Porto) koje se nalazi u Luci Budva, neposredno uz šetalište, odnosno pripada morskoj obali i predstavlja dio prirodnog bogatstva, saglasno članu 11. Zakona o državnoj imovini” objašnjavaju iz Morskog dobra.

PORTO ZA DRŽAVNOG TUŽIOCA: Stručno mišljenje zaštitnika državne imovine je izostalo. Nakon objavljivanja tendera za prodaju pomenutih nekretnina, direktor Barović se novim dopisom od 3. novembra 2010, obraća Mirjani Milić u kome, uz dostavljanje teksta javnog poziva objavljenog u listu Pobjeda, zaštitnika državne imovine po drugi put moli „za izjašnjenje u vezi konkretnog pravnog posla – prodaje objekta na kat. parceli br.2870/3 KO Budva sa pripadajućim zemljištem”.

Nekretnine su ubrzo promijenile vlasnika a odgovor od zaštitnika državne imovine na adresu JP Morsko dobro, još nije stigao.

U Morskom dobru ne gube nadu i o svemu obavještavaju državnog tužioca Crne Gore Ranku Čarapić.

U dopisu zavedenom pod broj 0103-356/8 od 16. novembra 2010, gospođi Čarapić su dostavljene osnovne informacije o načinu na koji je otuđena državna imovina u Budvi, istovjetne onima koje je dobila Mirjana Milić.

„U dopisima zaštitniku imovinsko – pravnih interesa Crne Gore, ukazali smo na činjenice s kojima smo raspolagali, tražeći da u okviru svojih ovlašćenja da mišljenje o pravnom poslu. Smatramo da je zbog zaista velikog interesovanja javnosti potrebno da Vas informišemo o navedenoj situaciji, pa Vam u prilogu dostavljamo dopise upućene zaštitniku imovinsko – pravnih interesa Crne Gore, s pratećom dokumentacijom”, piše direktor Morskog dobra državnom tužiocu.

Zašto je Vladino JP Morsko dobro isključeno iz ovog angažmana teško je dokučiti. Zbog čega su državne institucije čiji je posao zaštita državne imovine zaćutale u aferi Porto? Ko stoji iza svega biće jasno kada na mjestu privremenog objekta nikne soliter.

Prodaja Porta otvara put zakupcima djelova morskog dobra od Ulcinja do Herceg Novog, da pod istim uslovima otkupe zakupljene kvadrate. Zašto bi Porto bio izuzetak.

Porto je probni balon, prethodnica tajkunske privatizacije najskupljeg prirodnog resursa Crne Gore.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

GUBICI NA VODOVODNOJ MREŽI: Curi na sve strane  

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Podgorici svake godine mimo cijevi istoči vode u vrijednosti od oko sedam miliona eura. U podgoričkom Vodovodu  kažu da godinama rade na smanjenju gubitaka na mreži, ali sporo ide. Gubici su sa blizu 62 odsto  2010. smanjeni na 49 odsto. U ostalim gradovima gubici dostižu nevjerovatnih 70 odsto

 

U Podgorici se svake godine zbog velikih gubitaka na mreži prospe vode u tržišnoj vrijednosti od oko sedam miliona eura. U posljednjih sedam godina  prosuli smo više od 40 miliona eura vode, iznio je računicu Zoran Mikić, odbornik URA u Skupštini Glavnog grada.  Dodatno je pojasnio da se od vode koju smo prosuli, zbog gubitaka na mreži, moglo napuniti više od 50.000 olimpijskih bazena.

I dok se mnoge zemlje u svijetu suočavaju sa nedostatkom pijaće vode, a sva predviđanja govore da će ona u budućnosti imati vrijednost tečnog zlata, kod nas se ona ne samo ne štedi već se i obilato prosipa. ,,Vizionarski” sada djeluje ideja bivšeg predsjednika Filipa Vujanovića koji se za svojih mandata više puta trudio da vodu, koju ionako prosipamo, prodajemo arapskim zemljama za naftu. Kako ta, kao ni mnoge druge, ideja nije zaživjela voda nam i dalje sve više teče mimo cijevi.

Smanjenje gubitaka na vodovodnoj mreži je izazov i jedan od prioritetnih zadataka, kaže za Monitor  Filip Makrid, izvršni direktor doo Vodovod i kanalizacija Podgorica.

On ističe da je ovo preduzeće uspjelo da ukupne gubitke smanji sa nevjerovatnih 61,77 odsto, koliko su iznosili u 2010. godini na sadašnjih između 48 i 49 odsto.

Iz podgoričkog vodovoda objašnjavaju da svaki vodovodni sistem u svijetu ima tehničke gubitke, na koje utiču starost i kvalitet ugrađene vodovodne mreže. Tehnički gubici se u razvijenim zemljama kreću od 18-22%. U Podgorici tehnički gubici iznose 25-28%.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ČEMU SE ZAPADNI BALKAN NADA U 2020.: Ima li luke spasa poslije oluje

Objavljeno prije

na

Objavio:

U prvoj polovini ove godine Evropskom unijom će predsjedavati Hrvatska, a potom Njemačka. Od najmlađe članice EU se očekuje probijanje blokade procesa proširenja. Prvi potezi su ohrabrujući

 

Sa novom garniturom u Evropskoj komisiji i sa početkom predsjedavanja Hrvatske Evropskom Unijom naziru se  povoljniji vjetrovi iz Brisela prema našoj regiji. To  je  neophodno za šest država na jugoistoku Evrope za koje je prošla godina praktično bila izgubljena što se tiče procesa integracija. Čak bi se moglo zaključiti da je zbog francuskog veta regija vraćena dvije godine unazad. Odluku Pariza albanski premijer Edi Rama uporedio je sa “ostavljanjem broda na moru usred oluje”.

No, izvjestilac Evropskog Parlamenta za ovu regiju, hrvatski socijaldemokratata Tonino Picula, smatra kako je francuski predsjednik Emanuel Makron “napravio grešku” blokiranjem pristupnih pregovora Albanije i Sjeverne Makedonije, ali da je ujedno “postigao neplanirano”: uspio je pažnju EU vratiti na pitanje proširenja. Od trenutka “francuske blokade” pristupnih pregovora sa Tiranom i Skopljem gdje je to uslovljeno reformom čitavog procesa pristupanja, sve najznačajnije institucije i najviši zvaničnici EU su jasno podržali evropsku perspektivu Zapadnog Balkana. “Ta evropska perspektiva je snažan alat za stabilizaciju ove regije koja je u proteklih tridesetak godina preživjela čak pet ratova”, ističe Picula.

Pored nove predsjednice EK, njemačke političarke Ursule fon der Lejen, i novi šef diplomatije EU, Španac Žozep Borel, i povjerenik za proširenje, Mađar Oliver Varhelji, su se već na početku svojih mandata jasno založili za nastavak procesa integracije zemalja Zapadnog Balkana u EU.

Borel je u srijedu preduzeo prve konkretne korake potvrđujući odlučnost i spremnost na lični angažman da djeluje kao medijator u procesu pregovaranja između Srbije i Kosova. Na taj način ovaj nekadašnji španski ministar vanjskih poslova, zemlje koja nije priznala nezavisnost Kosova, raspršio je nade Beograda da će i sa nove funkcije visokog predstavnika EU nastaviti dosadašnju politiku prema Prištini. On je pozvao sve stranačke lidere na Kosovu da ubrzano formiraju novu vladu “u interesu Kosova i njegovih stanovnika”, na koju se čeka već 100 dana.

Analitičari u Briselu ocijenili su da su Beograd i Priština dobili jasnu poruku da će se u na samitu EU u Zagrebu početkom maja dogoditi značajan obrt kad je riječ o politici Unije prema proširenju na Zapadni Balkan. Upravo je probijanje blokade procesa proširenja EU ono što se najviše očekuje tokom hrvatskog predsjedavanja ovom organizacijom.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRENIRANJE STROGOĆE NAD MEDIJIMA: Pokazno hapšenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon nesporne profesionalne greške, tužilaštvo, na poziv Vlade, ekspresno hapsi novinarku Anđelu Đikanović. Ne osvrću se organi mnogo na pravila kada treba trenirati strogoću. Izuzimaju iz regula sve one koji za njih lažu i uzbunjuju javnost

 

U poplavi huškanja i predviđanja sukoba koji su prije Božića objavljivali  prorežimski i neki opozicioni mediji, informacija da će pripadnici specijalne kosovske specijalne jedinice ROSU biti na raspolaganju u Crnoj Gori za Badnji dan izazvala je posebnu pozornost.

Pola sata nakon što ju je objavio portal FOS media Vlada je demantovala  vijest, uz tvrdnju da lažna infomacija ima za cilj da uznemiri javnost i izazove nerede. Vlada je zatražila od tužilaštva da hitno reaguje. Tužilaštvo je, na poziv Vlade, ekspresno reagovalo, i ubrzo je glavna urednica tog portala, Anđela Đikanović, inače autorica teksta, uhapšena zbog krivičnog djela izazivanje panike i nereda. Preventivno da ne bi ponovila krivično djelo određeno joj je zadržavanje do 72 sata. Đikanović je nakon hapšenja dala otkaz na mjesto glavne urednice.

Puštanje novinarke iz zatvora tražili su Društvo profesionalnih novinara Crne Gore, Udruženje novinara Crne Gore, Sindikat medija, Centar za istraživačko novinarstvo… Uprkos objavljivanju lažne vijesti, hapšenje  novinara ne može biti opravdano, naveli su na svom Tviter nalogu Reporteri bez granica, a portparolka Evropske komisije Ana Pisonero-Hernandez saopštila je da je Evopska komisija upoznata sa slučajem hapšenja Đikanović i prati ga.

Sudija za istragu podgoričkog Osnovnog suda Miladin Pejović ukinuo je 6. januara pritvor Đikanović. Obrazložio je da ne postoje posebne okolnosti koje ukazuju da će osumnjićena ponoviti krivično djelo.

,,Tokom nepotrebnog hapšenja koleginice i treniranja strogoće nad novinarima, policija je ponovo dovela u pitanje novinarsku obavezu na zaštitu izvora time što je oduzela telefon i kompjuter koleginici. Njeno pravo da ne oda izvore, garantovano i Zakonom o medijima, povređeno je”, ističe u izjavi za Monitor Mila Radulović, predsjednica Društva profesionalnih novinara.

Ta priča prerasta jedan slučaj. Zaštita izvora informacija predstavlja osnovni uslov za rad novinara i slobodu medija. Pravo novinara da ne otkrije svoje izvore dio je prava na slobodu izražavanja u skladu sa članom 10 Konvencije, navodi se u obrazloženju Ministarstva kulture koje priprema novi Zakon o medijima.

Ne dešava se ništa slučajno. U  novom zakonu predviđen je izuzetak od dosadašnjeg pravila, koji glasi da je novinar dužan da otkrije izvor informacija kada je to neophodno radi zaštite interesa nacionalne i javne bezbjednosti, teritorijalne cjelovitosti, zaštite zdravlja i otkrivanja krivičnih djela zaprijećenih kaznom od pet godina godina ili više.  Kako je kod nas nacionalna bezbjednost veoma širok i proizvoljan pojam, novinari bi kada se ovaj zakon usvoji mogli da dođu pod još jači pritisak revnosnih tužilaca.

S druge strane odgovornost novinara i urednika mora biti sve veća u poplavi lažnih informacija koje sve češće plasiraju različiti centri moći. Uz sve to ide i tabloizacija medija čije najgore primjere imamo priliku da pratimo ove nedjelje u srpskim tabloidima koji na naslovnoj strani prenose ispovjest pedofila o tome koliko je puta silovao svoju žrtvu.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara 2020. godine
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo