Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CGO: Partijski apetiti gutaju reformski potencijal vlade

Objavljeno prije

na

Ovom restrukturiranju Vlade nije prethodila nikakva analiza potreba niti tu ima strateškog pristupa. Mnogi akteri su imali projektovane ministre unaprijed, pa se oko toga više vremena trošilo nego oko profilisanja ideološkog i programskog okvira Vlade. Posljedično, prevagnule su partijske kalkulacije što je na samom početku dovelo u pitanje posvećenost ove Vlade reformskom kursu, jer taj kurs zahtijeva i partijska i lična odricanja

 

 

MONITOR: Formiranje manjinske vlade privodi se kraju. Kako vidite sastav buduće Vlade?

ULJAREVIĆ: Taj proces je trajao neobjašnjivo i nedopustivo dugo. Mi živimo u suštinski vanrednim okolostima trajuće političke krize kada je svaki dan koji može doprinijeti snižavanju nivoa polarizacije i efektivnom funkcionisanju državne uprave jako značajan.

Izgubljeno vrijeme će plaćati i novi članovi Vlade. Zdravko Krivokapić i njemu vjerni ministri do posljednjeg dana su bili fokusirani na to kako da otežaju posao nasljednicima, a istovremeno za sebe prigrabe neku korist, bilo da je ona lična ili partijska.

Objektivno gledajući, novi sastav je izraz partijske trgovine, počev od strukture Vlade koja je stihijski mijenjana da bi se nahranili partijski apetiti, do brojnih kadrovskih rješenja, uz čast nekoliko izuzetaka.

MONITOR: Manjinska vlada će mati  20 ministara i 18 ministarstava. Vi ocjenjujete da se tu radi o stihijskoj promjeni, zašto?

ULJAREVIĆ: Ovom restrukturiranju nije prethodila nikakva analiza potreba niti tu ima nekog strateškog pristupa. Mnogi akteri su imali projektovane ministre unaprijed, pa se oko toga više vremena trošilo nego oko profilisanja ideološkog i programskog okvira Vlade. Posljedično, prevagnule su partijske kalkulacije što je na samom početku dovelo u pitanje posvećenost ove Vlade reformskom kursu, jer taj kurs zahtijeva i partijska i lična odricanja.

MONITOR: Mandatar Dritan Abazović istakao je da će nova vlada počivati na dva glavna stuba – vladavini prava i ekonomskom razvoju. Može li ovakva vlada, sa nekim starim imenima, uz DPS po dubini, obezbijediti ono što Abazović obećava?

UKLJAREVIĆ: Brzo ćemo vidjeti u kojoj mjeri se vlada oslanja i na ova dva stuba. Ali i koliko ona radi na uspostavljanju političke i društvene stabilosti, kao i kompromisu u korist građana i građanki a koji bi trebao da državni interes stavi ispred partikularnog, s obzirom da su to sve postavljene okosnice rada nove vlade u ekspozeu.

Učinci Krivokapićeve Vlade, čiji neki članovi ostavljaju iza sebe takve probleme da će biti potrebno nekoliko mandata da se saniraju, poništili su sliku DPS-a kao političkog strašila. Naime, pokazalo se da naš problem nije samo DPS, koji je nesumnjivo, mnogo prije gubitka izbora 2020. godine, ušao u dekadentnu fazu u kojoj je stvarao i hranio nepotistički, klijentelistički  i koruptivni sistem. Naš problem je ozbiljan deficit kvalitetnih političkih struktura i pojedinaca koji su spremni da preuzmu odgovornost i budu dosljedni u zalaganju za temeljne vrijednosti demokratskog društva.

Mi izlazimo iz političke faze u kojoj bilo koja partija može imati monopol, a do rješenja najboljih za javni interes moraće se dolaziti dijalogom i kompromisom sa neistomišljenicima. Legitimiciju učešća u tim procesima, po mom sudu, jedino ne bi trebalo da imaju oni koji za donošenje odluka instrukcije primaju od nedemokratskih eksternih aktera, bilo da su oni iz regiona ili Rusije i slično, jer je to u suprotnosti sa spoljnopolitičkom, ali i vrijednosnom, orijentacijom na kojoj treba da se temelji moderno crnogorsko društvo.  Podrazumijeva se  da tu legitimaciju ne mogu imati ni oni koji su se ogriješili o zakon.

MONITOR: Abazović od početka zagovaranja manjinske vlade tvrdi da će to biti vlada bez DPS-a. Da li se ovim konceptom DPS ipak vraća na političku scenu i rukovodi budućim političkim procesima?

ULJAREVIĆ:  Nikada više DPS neće imati one poluge moći koje je imao do 30. avgusta 2020. godine, ali treba imati u vidu i da DPS nije nestao nakon gubitka tih parlamentarnih izbora. Naprotiv, on se održao mnogo bolje nego što je to bilo za očekivati zato što je Vlada Zdravka Krivokapića bila toliko loša. Dodatno, bivša parlamentarna većina nije uspjela da se usaglasi oko temeljnih pravaca razvoja države što je, uz neprimjerenu nerezistentnost na uticaje Rusije, Srbije i SPC-a na neke aktere, takođe hranilo DPS. To sve rezultira novom političkom realnošću koja otvara prostor za revitalizaciju određenih segmenata učešća DPS-a u procesima donošenja odluka.

Međutim, za DPS je ova vlada nametnuta obaveza, manje zlo od prethodne, ali i dvosjekli mač. Vrlo je neizvjesno kakav će i DPS izaći iz ove situacije, a imajući u vidu da je u ove prethodne dvije godine primarno živio na slabostima protivnika a ne na nekoj svojoj novoj viziji, proaktivnosti ili snazi, a posebno je opterećenje za tu partiju nedovršen proces reforme bez koje se suštinski ne može pozicionirati dugoročno kao vodeći akter.

MONITOR: Dio civilnog sektora tražio je da se javno objavi sporazum na kom je nastala manjinska vlada, posebno nakon nezvaničnih informacija da postoje ,,parcijalni sporazumi” između pojedinih političkih subjekata koji su zaključivani u procesu pregovora. Smatrate li da je važno da se sporazum objavi?

ULJAREVIĆ: Mi smo i ranije insistirali da se partijski sporazumi kojima se uređuju javni poslovi i politike objavljuju. Treba podsjetiti da je te zahtjeve kritički orijentisanog civilnog društvu podržavala nekadašja opozicija. Međutim, nigdje se vizura ne mijenja tako brzo kao u Crnoj Gori kad neko zauzme određenu poziciju. A suština jeste da je u demokratskim društvima, kakvom i mi stremimo, to pravilo.

MONITOR: Demokrate i DF nisu prisustvovali sjednici Skupštine na kojoj se glasalo za manjinsku vladu, a Demokrate su najavile i krivične prijave Tužilaštvu protiv 46 poslanika i potpredsjednika Ervina Ibrahimovića. Isto je učinio i premijer Zdravko Krivokapić. Kako komentarišete njihovu ocjenu da se radi o pučistima, te nezakonitom i nelegitimnom izboru?

ULJAREVIĆ: Pravo je onih koji nisu zadovoljni političkim razvojem događaja da koriste dostupne demokratske mehanizme da brane svoje stanovište.

MONITOR: Novina je posebno Ministarstvo za evropske poslove. Može li ova vlada odblokirati evrointegracijski put i donijeti suštinske promjene?

ULJAREVIĆ: Ne razumijem koji je javni interes kreiranja ovog Ministarstva. Ne treba posebno obrazlagati koliko je naivno uvjerenje da kreiranje novog ministarstva samo po sebi može odblokirati proces pristupanja EU. Zasebno takvo ministarstvo nije imala nijedna zemlja koja je sada članica EU prilikom pregovora, već se politička posvećenost, gdje je to bilo potrebno, naglašavala kroz ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija.

Mi smo imali taj eksperiment u prvom dijelu mandata Vlade Duška Markovića, a što je bio izraz partijskih nadgornjavanja unutar DPS-a. Tu poziciji je tadašnji glavni pregovač Aleksandar Andrija Pejović koristio da izigrava premijera pored premijera, što je, uz sistemsku neuklopivost tog organa i njemu samom donijelo mnogo neprijatelja u istoj toj Vladi, ali i kreiralo brojne probleme unutar javne uprave, kao i u komunikaciji sa institucijama EU. Vlada je nakon ostavke Pejovića zbog utvrđenog sukoba interesa, a na prijedlog CGO-a, odustala od tog rješenja, a sjećam se da su tada to, između ostalih, pozdravili i funkcioneri URA-e.

U konačnici, naši su evropski poslovi domaći poslovi a političku volju da se ovaj proces izvede valjano mora praktično, dnevno i neupitno demonstrirati svaki član Vlade.

MONITOR.  Najnovije hapšenje dugogodišnje predsjednice Vrhovnog suda potvrđuje da je reforma pravosuđa poseban izazov. Mogu li to učiniti oni koji su ga takvim napravili?

ULJAREVIĆ: Izbor nosilaca najviših pravosudnih funkcija, kao i depolitizacija DIK-a, nijesu u mandatu izvršne vlasti i taj dio nije ni smio da se nađe u ekspozeu mandatara. Za početak bi bilo dobro da svi akteri razumiju što je čiji dio ingerencija, a što može ili treba biti dio šireg političkog dijaloga.

Reforma pravosuđa je nesumnjivo jedan od prioriteta, ali tome treba pristupiti pažljivo i vodeći računa da se kreira kompetitivan ambijent u kojem će profesionalci biti ohrabreni da se prijavljuju na javne konkurse, ali i da se oni koji ih biraju uzdrže od pokušaja njihove zloupotrebe za partijske ili neke druge interese. Svjedoci smo devastirajućih efekata dosadašnjeg partijskog kadriranja, a ozdravljenje tog dijela vlasti neće ići brzo.

Vrijeme je pokazalo da su partijski akteri kod nas jaki na riječima, ali kad su u prilici da svi koriste sistem za svoje potrebe a da u drugi plan stavljaju javno dobro. Možda to razotrkivanje ukaže i na potrebu da nam je zajednički interes da imamo jake i nezavisne institucije, a posebno u prilikama smjenjivosti vlasti koja će biti sada naše redovno stanje.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: RTCG ostaje pod političkom kontrolom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Boris Raonić će nastaviti da vraća uslugu Spajiću, ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica u RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve

 

 

MONITOR: Ostavku generalnog direktora RTCG Borisa Raonica i njegov istovremeni izbor za v.d generalnog direktora okarakterisali ste kao ,,početak realizacije dogovorenog plana”. Šta jei cilj tog plana i ko je u njemu učestvovao?

ĐUROVIĆ: Plan koji je dogovoren između nezakonito imenovanog generalnog direktora RTCG  Borsa Raonića, predsjednika Vlade i PES-a Milojka Spajića, predsjednika Skupštine i NSD Andrije Mandića i predsjednika DNP Milana Kneževića je da Raonić bude ponovo izabran na funkciju generalnog direktora RTCG, ali ovaj put na manje nezakonit način. Raonić nije ispunjavao uslove za generalnog direktora RTCG na osnovu prethodnog zakona jer nije imao 10 godina radnog iskustva u VII 1 stepenu kvalifikacije. Zato je Spajić neposredno pred usvajanje medijskih zakona izvršio izmjene da bi zakon prilagodio limitima Raonića i omogućio mu ponovni izbor na funkciju. Podsjećam, Raonić je završio pravni fakultet 2018. godine, a  uslov propisan prethodnim zakonom i nacrtom važećeg zakona od 10 godina radnog iskustva on nije mogao ispuniti. Zato je Spajić potrebno radno iskustvo spustio na pet godina.

Ovo neodoljivo podsjeća na ono što je  DPS radio 30 godina dok je bio vlast, kada su se propisi prilgođavali pojedincima koji su morali da vraćaju uslugu poltičkim mentorima tokom trajanja svog mandata. Tako će i Raonić nastaviti da vraća uslugu Spajiću ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica i RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve.

MONITOR: Može li proces koji vodi tužilaštvo uticati na taj naum?

ĐUROVIĆ: Taj proces neće uticati na naum Spajića, Raonića, Mandića i Kneževića jer je očigledano i Tužilaštvo pod političkim uticajem u ovom slučaju. Proces izviđaja zbog nepoštovanja sudske pravosnažne presude traje više od godinu. Namjerno je odugovlačen u Specijalnom državnom tužilaštvu. Sada je predmet vraćen Osnovnom državnom tužilaštvu koje neće ništa uraditi u skorijem periodu. Raonić je podnio ostavku i odlučio da bude u v.d. stanju do ponovnog izbora, jer očekuje skore nove pravosnažne presude po tužbama Nikole Markovića i Srđana Čovića kojima će se potvrditi da je u dva navrata bio nezakonito imenovan na funkciju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NEMANJA VOJINOVIĆ, REDITELJ: Slika svijeta u nestajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dokumentarni film nije komercijalna umjetnost, ali ima tu moć da otvori prozor u neke nove svjetove i postavi pitanja za koja komercijalna umjetnost nema vremena ili strpljenja

 

Dugometražni dokumentarni film „Flašaroši“ Nemanje Vojinovića prikazan je u Podgorici, na Underhillfestu – međunarodnom festivalu dokumentarnog filma. Gosti su bili reditelj filma Nemanja Vojinović i producentkinja Marija Stojnić. Film je na Sarajevo film festivalu osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film, kao i nagrade na Slobodnoj zoni i na Martovskom festivalu…

MONITOR: Na samom početku filma gledaoci su upoznati da se u blizini Beograda, u nekada moćnog središta neolitske, vinčanske kulture, donedavno nalazila jedna od najvećih deponija u svijetu. Kada ste počeli da se interesujete za ovu priču i kad ste došli na ideju da snimite ovo ostvarenje?

VOJINOVIĆ: Prva inspiracija za film došla je nakon što sam video foto reportažu sa deponije u Vinči. Bila je to fotografija sakupljača koji stoji na brdu otpada dok u pozadini leti na hiljade galebova. Mislio sam da je to neka daleka zemlja trećeg sveta, a zapravo je tu u Beogradu, u Vinči.  Vinčanska kultura mi je bila motivacija i početna tačka razmišljanja o filmu – kako je moguće da je na mestu najstarije evropske kulture sada jedna od najvećih deponija na svetu. Zašto gajimo takav nemar spram kulturno-istorijskom značajnom prostoru? Prvobitna ideja je bila da napravim vizuelno snažan esejistički film o konzumerizmu i istorijskoj vertikali vinčanskog prostora u tri sloja. Prošlost vinčanske kulture, savremeni sloj konzumerizma i modernog načina života kroz slike deponije, sa pitanjem šta će buduće generacije za nekih hiljadu godina da pomisle o našoj civilizaciji.  Onda sam otišao na deponiju i stajao na istovaru, na vrhu brda od preko pedeset metara smeća. Iznad mene preletale su na hiljade galebova, dok je teška mašinerija jurila po istovaru i mlela sve pred sobom. Okrenuo sam se, a iza mene bio je jedan potpuno nepoznati svet. Na stotine radnika, manuelnih reciklera koji sa džakovima na leđima jure ka istovaru ili se vraćaju u svoje baze punih džakova plastičnih flaša. Otvorio se jedan paralelni, nevidljivi svet, haotičan sistem u kome deluje da svako ima svoje mesto. Ljudi su me „osvojili“ i poželeo sam da prikažem neistraženi univerzum flašaroša.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

MONITOR: U vladi BiH je došlo do konfuzije u vezi sa dozvolom za dolazak kadeta iz Srbije. Željko Komšić je to nazvao agresijom, Pokret majki enklava Srebrenice i Žepe provokacijom…Kako je moguće da je, na kraju, stvar sa dozvolom bila jasna kada je Avaz objavio informaciju iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije?

BAJTAL: S „informacijom“ i bez nje – ništa ni novo ni slučajno. Našao se način da se još jednom podigne režimski spasonosna prašina za srbijanskog izvođača i njegove manje-entitetske podizvođače, koji su politiku srozali na etno-sluganski imperativ sistematskog sluđivanja i uznemiravanja bosanske javnosti. Na tome već decenijama vješto i istrajno rade. Samo to ih, uprkos golemom nezadovoljstvu gladnih i poniženih masa, održava u vlastodržačkim foteljama.

MONITOR:  Dodik najavljuje „razdruživanje“ o kojem je sačinjen i dokument. Kao povod prvo je naveo usvajanje Rezolucije, a sada više pažnje ponovo obraća na mogućnost da međunarodna zajednica utiče da se pitanje imovine BiH konačno riješi i to, kako on tvrdi, na štetu RS. Da li je „imovina“ ključna riječ za Dodika?

BAJTAL: Iskustvo postojanja države Bosne i Hercegovine, ne poznaje nikakvo „združivanje“, pa je i priča o „razdruživanju“ nelogična i besmislena. Povijesno, prije i poslije Dejtona, postoji samo BiH. I ništa više. Šta je tu združeno? Ništa! Pa kako onda „razdružiti“ nezdruženo?

Da, „imovina“ je Dodikov ključni problem. Da budem precizan i jasan – ne državna – nego njegova privatna imovina čiju vrijenost strane agencije i entitetska opozicija procjenjuju na milijarde eura, optužujući ga za njeno sumnjivo sticanje. U isto vrijeme, građani manjeg bh. entiteta bijedno tavore.  U tom sumornom košmaru, kaže službena statistika, nasilje, broj ubistava i samubistava, u manjem entitetu, u stalnom su porastu. Taj očigledni  životni problem, pokušava se maskirati nametanjem etno-tema i fabrikovanjem lažnih  problema; maštarijama o entitetu kao državi; o njenoj samostalnosti, o „razdruživanju“; medijski orkestriranom kuknjavom o „državnoj imovini“; halabukom o Rezoluciji, i čemu sve ne.

MONITOR: Dodik najavljuje i da će ponovo biti stavljen na glasanje krajnje kontroverzni prijedlog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija koji je, zbog pritiska spolja, bio povučen. Tvrdi se da je u tom Prijedlogu jasan uticaj zakonodavstva Rusije u toj oblasti. Već je zakonskim inicijativama pogoršano stanje u medijima i ljudskim pravima u RS. Ima li rješenja?

BAJTAL: Nema rješenja. Bar za sada.  Sve to  spada u opus pomenutog fabrikovanja lažnih i maskiranja stvarnih životnih problema građana tog entiteta. Besmisao je poprimio mitske razmjere tako da još samo laž može da ga održava. Otuda tobožnji neprijatelji na sve strane: neprofitne ganizacije, opozicija, ustaše, katolici, muslimani, Amerikanci, Zapad, Teheran, šiptari … Sve nesrpsko je  – antisrpsko, i samorazumljivi neprijatelj srpstva.  Jedino rješenje je odlazak tog blefera s vlasti i konačna demokratizacija javne i političke sfere djelovanja. Povijesno gledano, nikad ni jedna diktatura nije bila sposobna da riješi nijedan životni problem koji je sama stvorila. Samo ih je usložnjavala i gomilala, a krivnju kukavički nemoralno prebacivala na oponente i kritičare režima.

MONITOR: U Skupštini Srbije bi uskoro trebalo da se glasa o ratifikaciji Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničke budućnosti srpskog naroda, donijetoj kao prateći dokument Svesrpskog sabora održanog u Beogradu. Da li su ovakvi dokumenti tek „mahanje papirima“ ili i oni doprinose padu međuetničkog povjerenja u BiH?

BAJTAL: Rušenje tog povjerenja i razbijanje bilo kog oblika ljudskog zajedništva, je primarna programska zadaća tih i njima sličnih dokumenata. Ne zaboravite da SANU Momorandum, Vol. 2. imperativno nalaže: “Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske… Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati. (…) Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…“  U tome je jedini smisao i suština te besmislene Deklaracije.

MONITOR: Kako  ocjenjujete rezultate izbora za EU parlament, očekivanu pobjedu Laburista u UKi neočekivano loš rezultat ultradesnog Nacionalnog okupljanja na izborima u Francuskoj? Da li će oni ostaviti  dugoročnije posljedice na sve teže odluke koje EU i Evropa očekuju?

BAJTAL: Ja iskustveno, i u principu, ne vjerujem ni jednoj i ničijoj politici. O svakoj sudim samo na osnovu njenog praktičnog djelovanja i životnih rezultata, a nipošto po njenom egoističkom samoreklamerstvu. Treba sačekati da vidimo „šta se iza brda valja“.

 

Počinioci genocida bi da,  preimenovanjem Srebrenice, pokušaju izbrisati  mjesto genocida

MONITOR: Kako vidite skorašnju izjavu Predsjednika RS, Milorada Dodika, da u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek i najnoviju-u nizu ranijih sličnih inicijativa o Srebrenici, da opština Srebrenica promjeni ime?

BAJTAL: Izuzetno neinteligentna i cinična izjava istovremeno. Ni prva ni posljednja. A koja  iz ugla vremenske retrospektive sistematskog lažiranja stvarnosti, precizno govori kako je takva glupost samo karika u dugom lancu planski osmišljenog negiranja i relativiziranja genocida. Najprije je to bio „strašan i nepotreban zločin“, pa onda, „veliki zločin“, poslije samo „zločin“, da bi se došlo do zadivljujuće maštovite lagarije kako „u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek“. Ništa novo. Svojevremeno, njegov idol Milošević, izjavi u Hagu da je „o Bosni i Hercegovini sve čista laž“, a Karadžić, na istom sudu, i ne trepnuvši, lupi kako „Sarajevo nije bilo u opsadi“, i da „Sarajevo nije bilo ni okrznuto“. Očito, Bosanci su sami sebe granatirali na Markalama (Sarajevo)  i Kapiji (Tuzla), itd.itd. Sami sebe ubijali, sami sebe silovali, sami sebe raseljavali. I tako iz decenije u deceniju; iz mjeseca u mjesec; iz dana u dan; iz sata u sat, ređaju se cinično prozirne i bezobrazno očigledne – laži. Bez kraja i smisla.

Ostalo je još samo da se preimenovanjem Srebrenice, shodno njegovoj postrezolucijskoj neporecivosti, pokuša izbrisati i samo mjesto genocida. O tome se radi. I sad, oni se čude kako to da su od svijeta prokuženi. Jer vjeruju da su genijalni lažovi, kako ih je to, svojom doktrinom laži kao „srpskog državnog interesa“, sistematski vaspitavao „otac nacije“ Dobrica Ćosić. Otuda, logikom te pedagogije laži, svjedočimo čitavom serijalu psihijatrijski simptomatičnih nebuloza, izmišljotina i besmislica najgore vrste. One jasno govore o ideološkim projektima i djelatnim aksiomima velikosrpske politike, koju logički možemo sažeti u dva neizrečena stava njegovane mašinerije laži: „Nije bilo kako je bilo, nego je bilo kako mi kažemo da je bilo“. Odnosno, „Uradićemo sve što smo naumili, negiraćemo sve što uradimo“. I decenijama čine upravo to. Na taj način Gospođa Laž je postala gebelsovski samorazumljiv princip velikosrpske politike. Čak iskustveno dokazana konstanta. Jedina po kojoj je čitav svijet prepoznaje i pamti.

 

Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne

MONITOR: Dodikov saveznik, Viktor Orban je u velikoj i nenajavljenoj „mirovnoj“ turneji-Kijev, Moskva, Peking… Turneju je započeo po početku predsjedavanja Mađarske Savjetom EU. BiH još nije dobila datum za otpočinjanje pregovora. Može li mađarsko polugodišnje predsjedavanje EU, u tome pomoći BiH?

BAJTAL: Sve što bude u njegovoj moći, kršćanski ostrašćeni Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne, koji je poguban za njegovog psovački-nekultivisanog, vjerovatno ucijenjenog i antievropski instruisanog krimi-partnera. Veže ih sluganska, blefersko-interesna antibosanska i anticivilizacijska naci(onali)stička logika firerovski zadojene mržnje i netrpeljivosti spram svega univerzalnog i ljudskog. Žulja ih bosansko, civilizacijsko, kulturno-religijsko i ljudsko šarenilo Bosne. Ne uklapa se u pljačkaški-profitabilnu jednostranost njihove klero-etničke isključivosti i omraze.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo