Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽAVID ŠABOVIĆ, POSLANIK SDP: Ko da nam vjeruje

Objavljeno prije

na

dzavid-sabovic

MONITOR: Da li ste očekivali ovakvu odluku vrha vaše partije, da nakon više mjeseci pregovora i ponude opozicije koja im je dala odriješene ruke, uđu u vlast sa DPS-om u Podgorici?
ŠABOVIĆ: Nakon sjednice Predsjedništva jesam. Kada je odluka izglasana, samo sam rekao – bruka. Poslije, kad sam se malo sabrao i pokušao da se vratim na početak, koliko god sam išao dalje sve sam bio sigurniji da je pravi termin za odluku Predsjedništva SDP upravo taj. Bruka.

U maju i aprilu, kada smo počeli da razmišljamo o izborima napravili smo koaliciju sa Pozitivnom sa namjerom da ona kasnije, kako sam ga zvao, preraste u opšti građanski pokret. Front tvrdo zvuči, i podrazumijeva da je sa druge strane neko drugi. Termin pokret podrazumijeva buđenje i pokretanje iz ove učmalosti. Mislio sam da je cilj koalicije sa Pozitivnom, koja nam je najsličnija u parlamentu, promjena vlasti u Podgorici.

Mi smo u majske izbore ušli s namjerom da smijenimo DPS. Tada smo možda i izgubili dio onih naših birača koji su više naginjali DPS-u. Sad, poslije ovakve odluke, nemamo ni jedne ni druge.

MONITOR: Ima mišljenja da se koalicija SDP i PCG nije od početka jasno deklarisala kao opoziciona?
ŠABOVIĆ: Pa zar izjava Ranka Krivokapića da je dosta bezakonja i da ćemo promijeniti Podgoricu nije bila jasna. Tvrdim jedno: da smo glasali u julu, onda kada je Ranko rekao – da smo stavili tačku na sve, ne bi ovako bilo.

MONITOR: Pa šta se promijenilo od tada?
ŠABOVIĆ: To treba pitati one koji su se promijenili. Ja se nijesam promijenio. Kada su neki moji prijatelji u Glavnom odboru i Predsjedništvu odluku da se uđe sa DPS-om predstavili kao pobjedu, ja sam im rekao: Pa dobro, kad je tako, izađimo na izbore, pa da uberemo plodove te pobjede.

MONITOR: Šta se dešavalo u partiji svo ovo vrijeme, od kada su završeni izbori do zadnje odluke?
ŠABOVIĆ: Krajem jula sam bio više nego siguran da, kad bi se glasalo, na Predsjedništvu imamo većinu za odluku da vlast u Podgorici uzmemo skupa sa opozicijom. I velika bi većina glasala za to. Ima jedna grupa koja bi glasala u zadnjem momentu. Ono, kako glasa predsjednik.

Kasnije smo imali koncept da to bude manjinska uprava, i da nam daju podršku. Bogojević je mislio da nam tu podršku mogu dati DPS i opozicija, što je nezamislivo. To je čista utopija. To je kao ono kad je Pozitivna govorila nećemo ni sa jednima ni sa drugima, a sami ne mogu.

Siguran sam da bi gro GO SDP glasao protiv koalicije sa DPS-om u julu. Jedan moj prijatelj iz Nikšića govorio je da treba predložiti da u partijske organe nikako ne budu oni koji vrše neku funkciju u vlasti. Jer nije realno očekivati da donose pravedne odluke oni o čijim se sudbinama odlučuje.

Neki me sada pitaju – a što, Džavide ti ovako, a oni drugačije, što se ponašaš ko da si prvoborac. Ja bih rekao – a ne nijesam ja prvoborac, to su ovi kao Vujica, ja sam Španac, a to je razlika. Mi smo devedesete imali vlast u Plavu i u Baru, a oni su imali neđe dva, neđe tri odbornika. Evo i sad. Šta još treba da uradim da pokažem da mi vlast nije primarni motiv za borbu.

Ako se sjećate, 23. jula Krivokapić je rekao da smo stavili tačku na pregovore sa DPS-om. Ja sam mislio da je to istоrijska rečenica. Da li je on kasnije razmišljao da ako on to progura i pobijedi, otići će mu neko, a taj neko je iz vrha. I evo šta se dešava. Neko, ko je toliko moćan, ne znam ko jer bih rekao da znam, je očito pokazao tu svoju moć.

MONITOR: Jedna osoba pada na pamet kad se pomene moć u Crnoj Gori.
ŠABOVIĆ: Da. I još nam poruči – sad ćete glasati isto i na Skupštini i na Vladi. Jedva čekam, da dođe to glasanje, da ga poslušam. Ništa mi milije ne bi bilo nego da ja budem tas na vagu. Više bih volio no da mi neko pokloni ne znam šta. Pa da ih pitam: jel ovako rekao Milo? Pa evo ja sam protiv.

Neki moji drugari koji su članovi Predsjedništva, a neki Glavnog odbora, su mi govorili da i oni misle kao ja, ali na sjednicu Predsjedništva i Glavnog odbora nijesu došli „zbog ranije preuzetih obaveza”. Da su došli ne bi bilo samo šest protiv i dva uzdržana. Doduše i među onima koji su došli bilo je onih koji su govorili jedno, a glasali drugo.U tom trenutku sam samo želio da napustim i partiju i politiku. Kakve svrhe više ima da sjedim sa onima sa kojima neću više glasati isto, pa ne znam za šta da me predlože.

MONITOR: Ko je osim vas bio protiv?
ŠABOVIĆ: Troje iz Plava, dvoje iz Petnice, jedan iz Pljevalja uzdržan, jedan iz Rožaja. Trebalo je još četvoro iz Rožaja, troje iz Danilovgrada, dvoje iz Nikšića, četvoro s Cetinja, Berana…Tako su mi rekli ranije.

MONITOR: Kažete da je raspoloženje gro stranke na lokalnim nivoima bilo protiv odluke da se ide a DPS-om?
ŠABOVIĆ: Da. Čak i na GO, da se pričalo duže i više, a ne onoliko, možda bi bilo drugačije. A ne, pričao je Ranko sat vremena, ja, Vujica, i još dva člana od kojih je jedan bio naručen da pita što je pitao. I onda ga Ranko prekide, i prekide priču. Da se još govorilo, možda ne bi bila promijenjena konačna odluka, ali nas ne bi bilo samo šest protiv.

MONITOR: Šta ste vi govorili?
ŠABOVIĆ. Rekao sam da je ovo bruka, da nam birači neće ovo oprostiti, da ih više ne možemo lagati.

MONITOR: Kako je na kraju sjednice vrh partije obrazložio takvu odluku na Predsjedništvu, imajući u vidu izjavu Krivokapića koju pominjete, da je stavljena tačka na koaliciju sa DPS-om?
ŠABOVIĆ: Najgore su te poluistine. Bogojević je odustao. Ima jedna poruka koju sam dobio, a koja me boli. U toj me poruci obavještavaju da Bogojević navodno ruča u zatvorenom u restoranu na Cetinju sa A.Đ. Onda on ne prihvata, pa podnese ostavku, pa ne podnese, pa podnese… Računica je jasna. Ako nema jednog odbornika, ništa.

Pedugo smo pregovarali sa DPS-om. Dali smo im previše prostora i vremena da urade ono što su uradili. Prvo su pokušali da unište Pozitivnu, mada su i oni to malo nesretno uradili. Sve da se ne slažu, sve da su u pravu i jedni i drugi, nije to trebalo tako.

A onda Bogojević. Ko je njega tu birao? Nosilac liste dvije partije treba da bude neko na koga nemaju uticaj ni čelnici ovih partija koje predstavlja, a ne neke treće. Neko ko je stvarno samostalan. Bogojević nije bio to. Nije bio naš. Ono što je radio, to ni Kusturica ne bi mogao da izrežira.

MONITOR: Da li je to sve još ranije izrežirano?
ŠABOVIĆ: Ako se utvrdi tačnom ta priča da je to sve van SDP-a režirano, a da su pojedinci iz moje partije bili glumci, onda je stvarno pitanje šta ćemo više. Treba proglasit ono – Milo Rašov Prvi i nek traje dok traje.

Najgore je što ni Pozitivna ni SDP neće nikada imati više ovu šansu. Ogriješili smo se prema biračima i prema budućnosti. Ko će nam više vjerovati? Niko. Birači nam neće ovo zaboraviti. Kad ovo kažem svojim partijskim kolegama, oni kažu kako možeš da govoriš protiv svoje partije. Ja to kažem upravo zbog te partije. Vjerujem da bi se na izborima jasno pokazalo gdje je sad SDP i kakva je njegova „pobjeda”. Kad bi sada bili izbori, DPS bi sve uzeo. Mi možda ne bismo ni ušli. No to je čestitije i bolje nego ovo što smo sad uradili.

MONITOR: Šta sad?
ŠABOVIĆ: Kongres ionako dolazi dogodine, i da ga iniciramo jesenas. Neko reče, samo je Ranko lider. Ja sam sa svima u partiji dobar, prijatelji smo, ali ne bih sve podržao da budu lideri. Ako bude tako, džak na rame i nikad više.

MONITOR: Koliko je strah od istraga pojedince u SDP-u opredijelio da donesu ovakvu odluku. MANS je u tom kontekstu pominjao Vujicu Lazovića, na primjer?
ŠABOVIĆ: Neću da vjerujem da su moji drugovi umiješani u takve stvari. Ali isto tako kažem, ako ih ima, nije mi ih žao. Ne samo prijatelji i drugovi, nego i najrođeniji da su mi.

MONITOR: Šta ova odluka SDP-a znači za Crnu Goru?
ŠABOVIĆ: Ostaće ovako kako je. Ako si u partiji, dobijaš posao, ako nijesi vadi pasoš. No, jednog dana sve ovo mora eksplodirati. To što je samo 100 porodica bogato, dok su drugi na ivici egzistencije, to što onaj najbolji đak iz odeljenja nema posao i gleda kako se bogati onaj koji je od njega prepisivao… Ne može to dovijeka.

Ono što mi najteže pada je to što kad god bih u partiji zagovarao koaliciju sa opozicijom, uvijek su mi odgovarali kako možeš sa četnicima. To je toliko licemjerno. Kad Milo Đukanović pozove te iste „četnike” u Vladu, isti ti ljudi kažu: kako je to mudar politički, državnički potez.

MONITOR: I niko ne pominje Đukanovićevu ratnu, četničku fazu?
ŠABOVIĆ: To je van pameti. I nađu mene, Bošnjaka, da plaše s njima, i moje birače. A evo u Plavu funkcioniše Bošnjačka, SDP i SNP. Pa se ništa nije desilo. Odlično. U Srbiji su mogli socijalisti i bivši radikali i evropski demokrate. U Bosni su se svi promijenili. U Hrvatskoj isto. Samo ovdje nas plaše četnicima i promjenama.

Kako je govorio Čerčil: Ovo nije početak rata, ovo nije kraj rata, ovo je početak kraja rata. Ja mislim da je ovo definitivno početak kraja ove dvolične politike, hermafroditske – hoću da sam malo u vlast, da se malo pitam, da malo zaposlim moje, a da malo budem i opozicija.

MONITOR: Ima prognoza da slijedi period još oštrijih obračuna DPS-a sa kritičarima, da im je ova odluka SDP-a vjetar u leđa u tom pravcu?
ŠABOVIĆ: Znam jedno: dok budem poslanik radiću kao i do sada, u skladu sa onim u šta vjerujem i svojom savješću. Davno su mi govorili ti si pošten ali nijesi pametan. Ja sam mislio, kako nijesam, kad znam sve gradove Evrope. A on kaže – e, jeste, ali pošten istinu uvijek govori, a pametan samo kad treba. Nijesam naučio tu lekciju.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo