Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽAVID ŠABOVIĆ, POSLANIK SDP: Ko da nam vjeruje

Objavljeno prije

na

MONITOR: Da li ste očekivali ovakvu odluku vrha vaše partije, da nakon više mjeseci pregovora i ponude opozicije koja im je dala odriješene ruke, uđu u vlast sa DPS-om u Podgorici?
ŠABOVIĆ: Nakon sjednice Predsjedništva jesam. Kada je odluka izglasana, samo sam rekao – bruka. Poslije, kad sam se malo sabrao i pokušao da se vratim na početak, koliko god sam išao dalje sve sam bio sigurniji da je pravi termin za odluku Predsjedništva SDP upravo taj. Bruka.

U maju i aprilu, kada smo počeli da razmišljamo o izborima napravili smo koaliciju sa Pozitivnom sa namjerom da ona kasnije, kako sam ga zvao, preraste u opšti građanski pokret. Front tvrdo zvuči, i podrazumijeva da je sa druge strane neko drugi. Termin pokret podrazumijeva buđenje i pokretanje iz ove učmalosti. Mislio sam da je cilj koalicije sa Pozitivnom, koja nam je najsličnija u parlamentu, promjena vlasti u Podgorici.

Mi smo u majske izbore ušli s namjerom da smijenimo DPS. Tada smo možda i izgubili dio onih naših birača koji su više naginjali DPS-u. Sad, poslije ovakve odluke, nemamo ni jedne ni druge.

MONITOR: Ima mišljenja da se koalicija SDP i PCG nije od početka jasno deklarisala kao opoziciona?
ŠABOVIĆ: Pa zar izjava Ranka Krivokapića da je dosta bezakonja i da ćemo promijeniti Podgoricu nije bila jasna. Tvrdim jedno: da smo glasali u julu, onda kada je Ranko rekao – da smo stavili tačku na sve, ne bi ovako bilo.

MONITOR: Pa šta se promijenilo od tada?
ŠABOVIĆ: To treba pitati one koji su se promijenili. Ja se nijesam promijenio. Kada su neki moji prijatelji u Glavnom odboru i Predsjedništvu odluku da se uđe sa DPS-om predstavili kao pobjedu, ja sam im rekao: Pa dobro, kad je tako, izađimo na izbore, pa da uberemo plodove te pobjede.

MONITOR: Šta se dešavalo u partiji svo ovo vrijeme, od kada su završeni izbori do zadnje odluke?
ŠABOVIĆ: Krajem jula sam bio više nego siguran da, kad bi se glasalo, na Predsjedništvu imamo većinu za odluku da vlast u Podgorici uzmemo skupa sa opozicijom. I velika bi većina glasala za to. Ima jedna grupa koja bi glasala u zadnjem momentu. Ono, kako glasa predsjednik.

Kasnije smo imali koncept da to bude manjinska uprava, i da nam daju podršku. Bogojević je mislio da nam tu podršku mogu dati DPS i opozicija, što je nezamislivo. To je čista utopija. To je kao ono kad je Pozitivna govorila nećemo ni sa jednima ni sa drugima, a sami ne mogu.

Siguran sam da bi gro GO SDP glasao protiv koalicije sa DPS-om u julu. Jedan moj prijatelj iz Nikšića govorio je da treba predložiti da u partijske organe nikako ne budu oni koji vrše neku funkciju u vlasti. Jer nije realno očekivati da donose pravedne odluke oni o čijim se sudbinama odlučuje.

Neki me sada pitaju – a što, Džavide ti ovako, a oni drugačije, što se ponašaš ko da si prvoborac. Ja bih rekao – a ne nijesam ja prvoborac, to su ovi kao Vujica, ja sam Španac, a to je razlika. Mi smo devedesete imali vlast u Plavu i u Baru, a oni su imali neđe dva, neđe tri odbornika. Evo i sad. Šta još treba da uradim da pokažem da mi vlast nije primarni motiv za borbu.

Ako se sjećate, 23. jula Krivokapić je rekao da smo stavili tačku na pregovore sa DPS-om. Ja sam mislio da je to istоrijska rečenica. Da li je on kasnije razmišljao da ako on to progura i pobijedi, otići će mu neko, a taj neko je iz vrha. I evo šta se dešava. Neko, ko je toliko moćan, ne znam ko jer bih rekao da znam, je očito pokazao tu svoju moć.

MONITOR: Jedna osoba pada na pamet kad se pomene moć u Crnoj Gori.
ŠABOVIĆ: Da. I još nam poruči – sad ćete glasati isto i na Skupštini i na Vladi. Jedva čekam, da dođe to glasanje, da ga poslušam. Ništa mi milije ne bi bilo nego da ja budem tas na vagu. Više bih volio no da mi neko pokloni ne znam šta. Pa da ih pitam: jel ovako rekao Milo? Pa evo ja sam protiv.

Neki moji drugari koji su članovi Predsjedništva, a neki Glavnog odbora, su mi govorili da i oni misle kao ja, ali na sjednicu Predsjedništva i Glavnog odbora nijesu došli „zbog ranije preuzetih obaveza”. Da su došli ne bi bilo samo šest protiv i dva uzdržana. Doduše i među onima koji su došli bilo je onih koji su govorili jedno, a glasali drugo.U tom trenutku sam samo želio da napustim i partiju i politiku. Kakve svrhe više ima da sjedim sa onima sa kojima neću više glasati isto, pa ne znam za šta da me predlože.

MONITOR: Ko je osim vas bio protiv?
ŠABOVIĆ: Troje iz Plava, dvoje iz Petnice, jedan iz Pljevalja uzdržan, jedan iz Rožaja. Trebalo je još četvoro iz Rožaja, troje iz Danilovgrada, dvoje iz Nikšića, četvoro s Cetinja, Berana…Tako su mi rekli ranije.

MONITOR: Kažete da je raspoloženje gro stranke na lokalnim nivoima bilo protiv odluke da se ide a DPS-om?
ŠABOVIĆ: Da. Čak i na GO, da se pričalo duže i više, a ne onoliko, možda bi bilo drugačije. A ne, pričao je Ranko sat vremena, ja, Vujica, i još dva člana od kojih je jedan bio naručen da pita što je pitao. I onda ga Ranko prekide, i prekide priču. Da se još govorilo, možda ne bi bila promijenjena konačna odluka, ali nas ne bi bilo samo šest protiv.

MONITOR: Šta ste vi govorili?
ŠABOVIĆ. Rekao sam da je ovo bruka, da nam birači neće ovo oprostiti, da ih više ne možemo lagati.

MONITOR: Kako je na kraju sjednice vrh partije obrazložio takvu odluku na Predsjedništvu, imajući u vidu izjavu Krivokapića koju pominjete, da je stavljena tačka na koaliciju sa DPS-om?
ŠABOVIĆ: Najgore su te poluistine. Bogojević je odustao. Ima jedna poruka koju sam dobio, a koja me boli. U toj me poruci obavještavaju da Bogojević navodno ruča u zatvorenom u restoranu na Cetinju sa A.Đ. Onda on ne prihvata, pa podnese ostavku, pa ne podnese, pa podnese… Računica je jasna. Ako nema jednog odbornika, ništa.

Pedugo smo pregovarali sa DPS-om. Dali smo im previše prostora i vremena da urade ono što su uradili. Prvo su pokušali da unište Pozitivnu, mada su i oni to malo nesretno uradili. Sve da se ne slažu, sve da su u pravu i jedni i drugi, nije to trebalo tako.

A onda Bogojević. Ko je njega tu birao? Nosilac liste dvije partije treba da bude neko na koga nemaju uticaj ni čelnici ovih partija koje predstavlja, a ne neke treće. Neko ko je stvarno samostalan. Bogojević nije bio to. Nije bio naš. Ono što je radio, to ni Kusturica ne bi mogao da izrežira.

MONITOR: Da li je to sve još ranije izrežirano?
ŠABOVIĆ: Ako se utvrdi tačnom ta priča da je to sve van SDP-a režirano, a da su pojedinci iz moje partije bili glumci, onda je stvarno pitanje šta ćemo više. Treba proglasit ono – Milo Rašov Prvi i nek traje dok traje.

Najgore je što ni Pozitivna ni SDP neće nikada imati više ovu šansu. Ogriješili smo se prema biračima i prema budućnosti. Ko će nam više vjerovati? Niko. Birači nam neće ovo zaboraviti. Kad ovo kažem svojim partijskim kolegama, oni kažu kako možeš da govoriš protiv svoje partije. Ja to kažem upravo zbog te partije. Vjerujem da bi se na izborima jasno pokazalo gdje je sad SDP i kakva je njegova „pobjeda”. Kad bi sada bili izbori, DPS bi sve uzeo. Mi možda ne bismo ni ušli. No to je čestitije i bolje nego ovo što smo sad uradili.

MONITOR: Šta sad?
ŠABOVIĆ: Kongres ionako dolazi dogodine, i da ga iniciramo jesenas. Neko reče, samo je Ranko lider. Ja sam sa svima u partiji dobar, prijatelji smo, ali ne bih sve podržao da budu lideri. Ako bude tako, džak na rame i nikad više.

MONITOR: Koliko je strah od istraga pojedince u SDP-u opredijelio da donesu ovakvu odluku. MANS je u tom kontekstu pominjao Vujicu Lazovića, na primjer?
ŠABOVIĆ: Neću da vjerujem da su moji drugovi umiješani u takve stvari. Ali isto tako kažem, ako ih ima, nije mi ih žao. Ne samo prijatelji i drugovi, nego i najrođeniji da su mi.

MONITOR: Šta ova odluka SDP-a znači za Crnu Goru?
ŠABOVIĆ: Ostaće ovako kako je. Ako si u partiji, dobijaš posao, ako nijesi vadi pasoš. No, jednog dana sve ovo mora eksplodirati. To što je samo 100 porodica bogato, dok su drugi na ivici egzistencije, to što onaj najbolji đak iz odeljenja nema posao i gleda kako se bogati onaj koji je od njega prepisivao… Ne može to dovijeka.

Ono što mi najteže pada je to što kad god bih u partiji zagovarao koaliciju sa opozicijom, uvijek su mi odgovarali kako možeš sa četnicima. To je toliko licemjerno. Kad Milo Đukanović pozove te iste „četnike” u Vladu, isti ti ljudi kažu: kako je to mudar politički, državnički potez.

MONITOR: I niko ne pominje Đukanovićevu ratnu, četničku fazu?
ŠABOVIĆ: To je van pameti. I nađu mene, Bošnjaka, da plaše s njima, i moje birače. A evo u Plavu funkcioniše Bošnjačka, SDP i SNP. Pa se ništa nije desilo. Odlično. U Srbiji su mogli socijalisti i bivši radikali i evropski demokrate. U Bosni su se svi promijenili. U Hrvatskoj isto. Samo ovdje nas plaše četnicima i promjenama.

Kako je govorio Čerčil: Ovo nije početak rata, ovo nije kraj rata, ovo je početak kraja rata. Ja mislim da je ovo definitivno početak kraja ove dvolične politike, hermafroditske – hoću da sam malo u vlast, da se malo pitam, da malo zaposlim moje, a da malo budem i opozicija.

MONITOR: Ima prognoza da slijedi period još oštrijih obračuna DPS-a sa kritičarima, da im je ova odluka SDP-a vjetar u leđa u tom pravcu?
ŠABOVIĆ: Znam jedno: dok budem poslanik radiću kao i do sada, u skladu sa onim u šta vjerujem i svojom savješću. Davno su mi govorili ti si pošten ali nijesi pametan. Ja sam mislio, kako nijesam, kad znam sve gradove Evrope. A on kaže – e, jeste, ali pošten istinu uvijek govori, a pametan samo kad treba. Nijesam naučio tu lekciju.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo