Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽAVID ŠABOVIĆ, POSLANIK SDP: Ko da nam vjeruje

Objavljeno prije

na

MONITOR: Da li ste očekivali ovakvu odluku vrha vaše partije, da nakon više mjeseci pregovora i ponude opozicije koja im je dala odriješene ruke, uđu u vlast sa DPS-om u Podgorici?
ŠABOVIĆ: Nakon sjednice Predsjedništva jesam. Kada je odluka izglasana, samo sam rekao – bruka. Poslije, kad sam se malo sabrao i pokušao da se vratim na početak, koliko god sam išao dalje sve sam bio sigurniji da je pravi termin za odluku Predsjedništva SDP upravo taj. Bruka.

U maju i aprilu, kada smo počeli da razmišljamo o izborima napravili smo koaliciju sa Pozitivnom sa namjerom da ona kasnije, kako sam ga zvao, preraste u opšti građanski pokret. Front tvrdo zvuči, i podrazumijeva da je sa druge strane neko drugi. Termin pokret podrazumijeva buđenje i pokretanje iz ove učmalosti. Mislio sam da je cilj koalicije sa Pozitivnom, koja nam je najsličnija u parlamentu, promjena vlasti u Podgorici.

Mi smo u majske izbore ušli s namjerom da smijenimo DPS. Tada smo možda i izgubili dio onih naših birača koji su više naginjali DPS-u. Sad, poslije ovakve odluke, nemamo ni jedne ni druge.

MONITOR: Ima mišljenja da se koalicija SDP i PCG nije od početka jasno deklarisala kao opoziciona?
ŠABOVIĆ: Pa zar izjava Ranka Krivokapića da je dosta bezakonja i da ćemo promijeniti Podgoricu nije bila jasna. Tvrdim jedno: da smo glasali u julu, onda kada je Ranko rekao – da smo stavili tačku na sve, ne bi ovako bilo.

MONITOR: Pa šta se promijenilo od tada?
ŠABOVIĆ: To treba pitati one koji su se promijenili. Ja se nijesam promijenio. Kada su neki moji prijatelji u Glavnom odboru i Predsjedništvu odluku da se uđe sa DPS-om predstavili kao pobjedu, ja sam im rekao: Pa dobro, kad je tako, izađimo na izbore, pa da uberemo plodove te pobjede.

MONITOR: Šta se dešavalo u partiji svo ovo vrijeme, od kada su završeni izbori do zadnje odluke?
ŠABOVIĆ: Krajem jula sam bio više nego siguran da, kad bi se glasalo, na Predsjedništvu imamo većinu za odluku da vlast u Podgorici uzmemo skupa sa opozicijom. I velika bi većina glasala za to. Ima jedna grupa koja bi glasala u zadnjem momentu. Ono, kako glasa predsjednik.

Kasnije smo imali koncept da to bude manjinska uprava, i da nam daju podršku. Bogojević je mislio da nam tu podršku mogu dati DPS i opozicija, što je nezamislivo. To je čista utopija. To je kao ono kad je Pozitivna govorila nećemo ni sa jednima ni sa drugima, a sami ne mogu.

Siguran sam da bi gro GO SDP glasao protiv koalicije sa DPS-om u julu. Jedan moj prijatelj iz Nikšića govorio je da treba predložiti da u partijske organe nikako ne budu oni koji vrše neku funkciju u vlasti. Jer nije realno očekivati da donose pravedne odluke oni o čijim se sudbinama odlučuje.

Neki me sada pitaju – a što, Džavide ti ovako, a oni drugačije, što se ponašaš ko da si prvoborac. Ja bih rekao – a ne nijesam ja prvoborac, to su ovi kao Vujica, ja sam Španac, a to je razlika. Mi smo devedesete imali vlast u Plavu i u Baru, a oni su imali neđe dva, neđe tri odbornika. Evo i sad. Šta još treba da uradim da pokažem da mi vlast nije primarni motiv za borbu.

Ako se sjećate, 23. jula Krivokapić je rekao da smo stavili tačku na pregovore sa DPS-om. Ja sam mislio da je to istоrijska rečenica. Da li je on kasnije razmišljao da ako on to progura i pobijedi, otići će mu neko, a taj neko je iz vrha. I evo šta se dešava. Neko, ko je toliko moćan, ne znam ko jer bih rekao da znam, je očito pokazao tu svoju moć.

MONITOR: Jedna osoba pada na pamet kad se pomene moć u Crnoj Gori.
ŠABOVIĆ: Da. I još nam poruči – sad ćete glasati isto i na Skupštini i na Vladi. Jedva čekam, da dođe to glasanje, da ga poslušam. Ništa mi milije ne bi bilo nego da ja budem tas na vagu. Više bih volio no da mi neko pokloni ne znam šta. Pa da ih pitam: jel ovako rekao Milo? Pa evo ja sam protiv.

Neki moji drugari koji su članovi Predsjedništva, a neki Glavnog odbora, su mi govorili da i oni misle kao ja, ali na sjednicu Predsjedništva i Glavnog odbora nijesu došli „zbog ranije preuzetih obaveza”. Da su došli ne bi bilo samo šest protiv i dva uzdržana. Doduše i među onima koji su došli bilo je onih koji su govorili jedno, a glasali drugo.U tom trenutku sam samo želio da napustim i partiju i politiku. Kakve svrhe više ima da sjedim sa onima sa kojima neću više glasati isto, pa ne znam za šta da me predlože.

MONITOR: Ko je osim vas bio protiv?
ŠABOVIĆ: Troje iz Plava, dvoje iz Petnice, jedan iz Pljevalja uzdržan, jedan iz Rožaja. Trebalo je još četvoro iz Rožaja, troje iz Danilovgrada, dvoje iz Nikšića, četvoro s Cetinja, Berana…Tako su mi rekli ranije.

MONITOR: Kažete da je raspoloženje gro stranke na lokalnim nivoima bilo protiv odluke da se ide a DPS-om?
ŠABOVIĆ: Da. Čak i na GO, da se pričalo duže i više, a ne onoliko, možda bi bilo drugačije. A ne, pričao je Ranko sat vremena, ja, Vujica, i još dva člana od kojih je jedan bio naručen da pita što je pitao. I onda ga Ranko prekide, i prekide priču. Da se još govorilo, možda ne bi bila promijenjena konačna odluka, ali nas ne bi bilo samo šest protiv.

MONITOR: Šta ste vi govorili?
ŠABOVIĆ. Rekao sam da je ovo bruka, da nam birači neće ovo oprostiti, da ih više ne možemo lagati.

MONITOR: Kako je na kraju sjednice vrh partije obrazložio takvu odluku na Predsjedništvu, imajući u vidu izjavu Krivokapića koju pominjete, da je stavljena tačka na koaliciju sa DPS-om?
ŠABOVIĆ: Najgore su te poluistine. Bogojević je odustao. Ima jedna poruka koju sam dobio, a koja me boli. U toj me poruci obavještavaju da Bogojević navodno ruča u zatvorenom u restoranu na Cetinju sa A.Đ. Onda on ne prihvata, pa podnese ostavku, pa ne podnese, pa podnese… Računica je jasna. Ako nema jednog odbornika, ništa.

Pedugo smo pregovarali sa DPS-om. Dali smo im previše prostora i vremena da urade ono što su uradili. Prvo su pokušali da unište Pozitivnu, mada su i oni to malo nesretno uradili. Sve da se ne slažu, sve da su u pravu i jedni i drugi, nije to trebalo tako.

A onda Bogojević. Ko je njega tu birao? Nosilac liste dvije partije treba da bude neko na koga nemaju uticaj ni čelnici ovih partija koje predstavlja, a ne neke treće. Neko ko je stvarno samostalan. Bogojević nije bio to. Nije bio naš. Ono što je radio, to ni Kusturica ne bi mogao da izrežira.

MONITOR: Da li je to sve još ranije izrežirano?
ŠABOVIĆ: Ako se utvrdi tačnom ta priča da je to sve van SDP-a režirano, a da su pojedinci iz moje partije bili glumci, onda je stvarno pitanje šta ćemo više. Treba proglasit ono – Milo Rašov Prvi i nek traje dok traje.

Najgore je što ni Pozitivna ni SDP neće nikada imati više ovu šansu. Ogriješili smo se prema biračima i prema budućnosti. Ko će nam više vjerovati? Niko. Birači nam neće ovo zaboraviti. Kad ovo kažem svojim partijskim kolegama, oni kažu kako možeš da govoriš protiv svoje partije. Ja to kažem upravo zbog te partije. Vjerujem da bi se na izborima jasno pokazalo gdje je sad SDP i kakva je njegova „pobjeda”. Kad bi sada bili izbori, DPS bi sve uzeo. Mi možda ne bismo ni ušli. No to je čestitije i bolje nego ovo što smo sad uradili.

MONITOR: Šta sad?
ŠABOVIĆ: Kongres ionako dolazi dogodine, i da ga iniciramo jesenas. Neko reče, samo je Ranko lider. Ja sam sa svima u partiji dobar, prijatelji smo, ali ne bih sve podržao da budu lideri. Ako bude tako, džak na rame i nikad više.

MONITOR: Koliko je strah od istraga pojedince u SDP-u opredijelio da donesu ovakvu odluku. MANS je u tom kontekstu pominjao Vujicu Lazovića, na primjer?
ŠABOVIĆ: Neću da vjerujem da su moji drugovi umiješani u takve stvari. Ali isto tako kažem, ako ih ima, nije mi ih žao. Ne samo prijatelji i drugovi, nego i najrođeniji da su mi.

MONITOR: Šta ova odluka SDP-a znači za Crnu Goru?
ŠABOVIĆ: Ostaće ovako kako je. Ako si u partiji, dobijaš posao, ako nijesi vadi pasoš. No, jednog dana sve ovo mora eksplodirati. To što je samo 100 porodica bogato, dok su drugi na ivici egzistencije, to što onaj najbolji đak iz odeljenja nema posao i gleda kako se bogati onaj koji je od njega prepisivao… Ne može to dovijeka.

Ono što mi najteže pada je to što kad god bih u partiji zagovarao koaliciju sa opozicijom, uvijek su mi odgovarali kako možeš sa četnicima. To je toliko licemjerno. Kad Milo Đukanović pozove te iste „četnike” u Vladu, isti ti ljudi kažu: kako je to mudar politički, državnički potez.

MONITOR: I niko ne pominje Đukanovićevu ratnu, četničku fazu?
ŠABOVIĆ: To je van pameti. I nađu mene, Bošnjaka, da plaše s njima, i moje birače. A evo u Plavu funkcioniše Bošnjačka, SDP i SNP. Pa se ništa nije desilo. Odlično. U Srbiji su mogli socijalisti i bivši radikali i evropski demokrate. U Bosni su se svi promijenili. U Hrvatskoj isto. Samo ovdje nas plaše četnicima i promjenama.

Kako je govorio Čerčil: Ovo nije početak rata, ovo nije kraj rata, ovo je početak kraja rata. Ja mislim da je ovo definitivno početak kraja ove dvolične politike, hermafroditske – hoću da sam malo u vlast, da se malo pitam, da malo zaposlim moje, a da malo budem i opozicija.

MONITOR: Ima prognoza da slijedi period još oštrijih obračuna DPS-a sa kritičarima, da im je ova odluka SDP-a vjetar u leđa u tom pravcu?
ŠABOVIĆ: Znam jedno: dok budem poslanik radiću kao i do sada, u skladu sa onim u šta vjerujem i svojom savješću. Davno su mi govorili ti si pošten ali nijesi pametan. Ja sam mislio, kako nijesam, kad znam sve gradove Evrope. A on kaže – e, jeste, ali pošten istinu uvijek govori, a pametan samo kad treba. Nijesam naučio tu lekciju.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo