Povežite se sa nama

Reagovanja

Demagoške i politikantske opservacije

Objavljeno prije

na

Demagoške i politikantske opservacije
(Džomić kao pojačanje, Monitor, br. 1252)

Iznenađen sam izjavama prof. R. Radonjića u vašem tekstu Džomić kao pojačanje. Više sam iznenađen datim ,,argumentima” za „napuštanje” fakulteta. Iz pijeteta prema godinama i ličnog vaspitanja, uzdržat ću se da izjavu komentarišem na način koji zaslužuje. Kao dekan imam obavezu zbog studenata i javnosti bar na uzdržan odgovor. Nepristojno i nekulturno je advokatisati i komentarisati privatne živote, a naročito profesora, smatrajući da to više govori o onome ko komentariše, od onoga koga komentarišu.

Profesor se „strastveno” bavi „likom” našeg kolege, i na takve izjave ne bih reagovao da su ostale na terenu ličnih ,,strastvenih nesuglasica” koje moguće da ima sa njim, crkvom ili sa sobom. Ali, kada se opservacije privatnog života, vjerskih ili drugih opredeljenja pokušavaju vezati za fakultet onda je to ispod svakog nivoa.

Takav pristup me iznenadio od profesora demokratije i čovjeka sa velikim iskustvom. Iznenađen sam konstatacijama da ,,više nije poželjan na fakultetu” i da „nije pitan za promjene saradnika na predmetu„. Istina je da već par godina najavljuje odlazak sa fakulteta, ali zbog zdravstvenog stanja. Treba biti jako „zaboravan”, pa „izbrisati” iz pamćenja da nije bio ni jednog njegovog predloga koji fakultet nije prihvatio. Počev od tri predmeta koja je tražio i držao, po želji, bez asistenata, preko Škole retorike i Škole liderstva koje je držao, izdavanja knjiga Retorika i Znameniti govori do toga da je bio najplaćeniji profesor na fakultetu čak više od stranih profesora. Za njega je fakultet, s pravom, učinio i više od svojih mogućnosti i tako pokazao svoje poštovanje.

Profesor priznaje da je i ranije najavljivao odlazak iz zdravstvenih razloga, ali je saradnju nastavio i školske 2013/2014.g. Zato sam kao dekan zamolio asistenta sa drugog predmeta da mu na vježbama „bude pri ruci”, ali prije svega zbog brige za njegovo zdravstveno stanje. Nije bilo ,,promjene saradnika” na predmetu jer nije imao sardnike . Ako je naša briga razlog da zaključi da je „nepoželjan”, onda nemam komentar.

Profesor je teatralno iznio još tri „argumenta” zbog čega je „nedavno odlučio”, a prošlih godina najavljivao odlazak iz zdravstvenih razloga. Bio bih zahvalan da je u izjavi o „liku i privatnom životu” kolege , a indirektno fakulteta, dao profesionalne argumente kojim bi doveo u pitanje njegov pravnički kredibilitet. Ti argumenti su izostali, jer je svjestan da nije pravnik i da ne može ocjenjivati profesore prava. Kao pravnik i redovni profesor univerziteta imam bar formalne kompetencije da ocjenjujem pravničke kapacitete mlađih kolega. Imao sam prilike ne samo da vidim profesionalnu biografiju kolege Džomića sa referencama (objavljena monografija i zbornik radova, učešće na preko 20 naučnih skupova, objavio je preko 30 naučnih radova u vodećim naučnim časopisima itd.) već i da na naučnim skupovima slušam njegova izlaganja na razne teme iz oblasti prava, kao i da od profesora kragujevačkog Pravnog fakulteta, čiji je bio doktorant, slušam pohvale o njegovim pravničkim kapacitetima. Umjesto toga, profesor se bavi demagoškim i politikantskim opservacijama uz prisvajanje prava neprikosnovenog sudije i tužioca koji odlučuje koja je crkva i sveštenik ,,deklarisani protivnik Crne Gore i crnogorske nacije”. Profesor i demokrata je zaboravio da u ovoj državi postoje bezbjednosne službe, tužilački i sudski organi čija je to nadležnost. Ako već sebi daje pravo „presuđivanja” onda je korektno da te očigledne „nesuglasice„ koje ima sa crkvom, sveštenstvom ili sa sobom, raščisti sa njima, a ne da zloupotrebljava fakultet na kome nema ni politike ni religije. I na drugim fakultetima, kao i na našem, predaju profesori i saradnici koji su visoki državni funkcioneri i članovi vladajućih i opozicionih partija, kao i „akademici” nevladine organizacije. To mu nije zasmetalo, jer valjda to i nije povezano sa fakultetom.

Sledeći ,,argument” je ,,nezamislivost da u visokom školstvu bilo koje zemlje vjerski službenici učestvuju kao nastavnici”. Profesoru je, ne slučajno, sada zasmetalo svešteno lice, ali mu nije smetalo što godinama na njegovom bivšem Univerzitetu ne samo predaju ta lica već i u mantijama dolaze na predavanja.

O neutemeljenosti o sveštenim licima u nastavnom procesu govori opšte poznata činjenica da na univerzitetima u mnogim demokratskim zemljama ima predavača koji su sveštenici, a neki fakulteti društvenih nauka imaju predmete iz oblasti religije (sociologija religije, politikologija religije itd.). I danas kao nastavni predmeti na univerzitetima postoje Šerijatsko i Kanonsko pravo, ali i predmet Državno-crkveno pravo. U državama šerijatskog prava okosnicu nastavnog kadra čine upravo sveštena lica. To bi profesoru Savremenih političkih sistema moralo biti poznato, ali ponekad, kad zatreba, i ne mora biti poznato. Ne pripadam ljudima koji ne razlikuju profesiju od privatnog života pojedinaca i njihove vjere, rase, pola, političkog ili drugog ubedjenja ili prave razliku među ljudima po bilo kom drugom kriterijumu osim čovjek – nečovjek!

I treći profesorov „argument” je neki snimak sa otvaranja Ravnogorskog parka koji pominje kao događaj iz druge države na kojem je kao sveštenik na pomenu žrtvama prisustvovao naš kolega. Veoma jak ,,argument” vrijedan pravog safira samo što je malo kome moguće, osim ponekome, da to dovede u vezu sa fakultetom.

Iole razumnom čovjeku biće jasna suština njegovih ,,argumenata”. Zaboravi profesor na demokratiju, kulturu dijaloga i kolegijalnost da svoje stavove iznese i dekanu i sasluša druge argumente. Sve je to, ne slučajno, izostalo. Uz to profesor, preko saradnika, šalje poruku da o njegovom odlasku obavijestimo Ministartsvo prosvjete!?! Ako je to „kolegijalno”onda je mogao da objasni kakve veze ima Ministarstvo sa ovim? Ako je cilj toga da se nekom pošalje ,,poruka” onda će to morati da uradi sam. Izgleda da komunistički sindrom podnošenja izvještaja „nekom”, čak i za lične stvari, još uvijek živi.

Takođe, imam potrebu i da ostalim „dušebrižnicma” poručim da se ne brinu za fakultet, jer o njemu najbolju brigu i sud daju studenti i 95% zaposlenih diplomaca . Jedini relevantni sud davat će studenti kroz anonimne ocjene profesora i rada fakulteta. O angažovanju kadra će odlučivati studenti i profesionalni kapaciteti pojedinaca, a ne dušebrižnici i bilo ko van studentskog parlamenta i organa fakulteta.

Uz želju za dobrim zdravljem i bilo koju dalju diskusiju završiću riječima: „počeci evolutivnog, a naročito revolucionarnog razvoja ljudskog uma u nevrijeme nijesu preporučljivi, jer znaju da izbrišu i ono što je vrijeđelo i stvarano decenijama”.

Prof. dr Đorđije Blažić,
dekan Fakulteta za državne i evropske studije

Komentari

Reagovanja

Neistinite informacije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neistinite informacije
(Kad tužilaštvo radi i Nigdje nebom nema sačme kao iznad Crne Gore, Monitor br. 1590 i 1591)

 

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici osuđuje iznošenje neistinitih informacija, u tekstovima objavljenim, 9. i 18. aprila 2021. godine u Nedeljniku ,,Monitor“ i „Nezavisnim novinama Vijesti“, sa naslovima „Kad tužilaštvo radi” i „Nigdje nebo nema sačme kao iznad Crne Gore”, autora Predraga Nikolića, kojim se izvještava o radu državne tužiteljke Ivane Petrušić Vukašević, time narušava njen profesionalni ugled i autoritet, ali i ugled i autoritet Tužilaštva koje predstavlja.

Naime, u tekstovima, čija je tema nezakoniti lov i ribolov u nacionalnim parkovima, navedeno je da je: „Čuvarska služba NP Skadarsko jezero nedavno uhvatila dvojicu krivolovaca sa stotinama kilograma ribe i agregatima kojima je ubijena. Tužilac Ivana Petrušić Vukašević odlučila je da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela, napisala im prekršajnu prijavu i vraćeno im je oruđe za „rad” .. ”.

Od iznijetih navoda je jedino tačno da se državna tužiteljka Perušić Vukašević, a nakon što je, od strane policije, kao dežurni tužilac, upoznata da su 1. aprila 2021. godine u mjestu Aljov lug na Skadarskom jezeru, zatečena dva lica na čamcu, u kojem su bila, pretvarač i druga oprema, koja bi se mogla koristiti za nezakoniti ribolov, izjasnili da ne postoje osnovi sumnje da su učinila krivično djelo nezakonit ribolov. Ovo zbog toga što je radnja izvršena tog krivičnog djela u zakonu određena formulacijom  „Ko lovi ribu… ” ,što, po krivičnopravnoj teoriji i aktuelnoj sudskoj praksi, podrazumijeva da učinioci moraju aktivno preduzimati radnje u tom cilju (npr. polaganje mreža i agregata u vodu, upotreba osi, pušaka za ribolov i sl.) ili u svom posjedu u momentu kontrole imati ulovljenu ribu, kao neoboriv dokaz, a što u konkretnom nije slučaj. Naprotiv, radnje koje su preduzimale lica u momentu kontrole, po slovu zakona, nijesu radnje izvršenja krivičnog djela, već eventualno, pripremne radnje koje nijesu kažnjive. U prilog navedenog pravnog stanovišta je i činjenica da je u službenim ispravama nadzornika Službe zaštite Nacionalnog parka Skadarsko jezero (službenoj zabilješci, zapisniku o izvršenoj kontroli i potvrdi o oduzetim sredstvima) nije evidentirano postojanje, odnosno oduzimanje ulovljene ribe, niti radnje činjenja zatečenih lica koje bi predstavljale radnje krivičnog djela, pa takva odluka tužiteljke jedina pravilna i zakonita.

Stoga je Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici stava da je autor neistinitih tekstova prekršio više načela propisanih Kodeksom novinarske etike, jer nije ispoštovao dužnost novinara da poštuje istinu i istrajno traga za njom i da, kada izvještava o istražnim i sudskim postupcima, uvažava pretpostavku nevinosti, a takav njegov rad zasigurno ne može doprinijeti ostvarivanju javnog interesa, što bi trebalo da je zajednički cilj novinara i Državnog tužilaštva, naročito pri činjenici da rad Državnog tužilaštva počiva na transparentnosti, a da je želio, novinar je mogao provjeriti dobijene ili dobiti tačne informacije, što je, uostalom i njegova obaveza.

Vukas Radonjić,
državni tužilac i portparol u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici

Ispravka

U tekstu, koji je objavljen na portalima Monitora, CIN-CG i Vijesti, je izvršena korekcija, jer je bilo netačno napisano da su nadzornici Nacionalnog parka Skadarskog jezera uhvatili dvojicu krivolovaca sa „stotinama kilograma ribe i agregatima kojima je ubijena.“ U čamcu je bilo agregata ali nije bilo ribe, kako proizilazi i iz zapisnika nadzornika, koje nam je tužilaštvo dostavilo.

Izvinjavamo se čitaocima zbog ovog propusta.

Predrag Nikolić,
novinar Monitora

Komentari

nastavi čitati

Reagovanja

Nije četiri, nego više od 50 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije četiri, nego više od 50 hiljada

(Za četiri godine – 4.100 eura, Adnan Čirgić, Monitor, br. 1887)

 

Evo, da probamo, na najjednostavniji mogući način, da razjasnimo oko čega je nastao spor sa dr Adnanom Čirgićem, dekanom Fakulteta za crnogorski jezik i kulturu. Ministarstvo kulture svake godine sufinansira programe i projekte – kako se to službeno kaže – od značaja za ostvarenje javnog interesa iz oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva. Na tim konkursima učestvovao je i Adnan Čirgić. U okviru samostalnih autorskih projekata i Fakultet za crnogorski jezik i književnost (FCJIK) u okviru projekata izdavačkih kuća, gdje je takođe Čirgić priređivao zbornike i druga književna djela.

Čirgić u reagovanju kaže da je za četiri godine na konkursima Ministarstva kulture dobio samo 4.100 eura. Nije u pravu. Prema vjerodostojnim dokumentima u koje je Detektor imao uvid, od 2015. do 2020. godine na žiro- račun Adnana Čirgića kod ovdašnje komercijalne banke, Ministarstvo kulture je uplatilo 32.755 eura. Slovima: trideset dvije hiljade sedamsto pedeset pet eura.

Na račun FCJIK, od 2013. do  2020. godine – 54.920. eura. Slovima: pedeset četiri hiljade devesto dvadeset eura.  I to: 2013. godine – 11.000 eura;  2014. godine – 1.420 eura ; 2015 godine – 1.500 eura; 2016. godine – 4.500 eura; 2017. godine – 17.000 eura; 2018. godine – 7.500 eura; 2019. godine – 8.000 eura; 2020. godine – 4.000 eura.

Dakle, sve ukupno, 87.675 eura, na osnovu konkursa. Za četiri godine to je znatno više nego 50.000 koliko je navedeno u tekstu.

Čirgić je u reagovanju posebno naveo da 2017. godine nije dobio nikakav novac od Ministarstva kulture, iako je konkurisao. Dobio je. I to: na njegovo ime 2.500 eura na konkursu za knjigu Dijalektologija crnogorskog jezika, a 17.000 eura na konkursu za projekte u ime FCJIK.

Za neke od projekata, Adnan Čirgić i FCJIK su, za potrebe časopisa Linqua Montenegrina (Čirgić, glavni i odgovorni urednik), kod Ministarstva kulture konkurisali zajedno sa Miloradom Popovićem, i njegovim OKF i Arsom.

U tekstu nema ocjena kvaliteta projekata Adnana Čirgića, ni ocjena da li su oni kvalitetno realizovani. Posebno nijesam, ni na koji način, učestvovala u hajci protiv Čirgića, čiju posvećenost mom maternjem, crnogorskom jeziku, cijenim. Samo sam svjedočila, u kontekstu te sedmice aktuelne polemike Dragana Koprivice i Adnana Čirgića, o činjenicama koje javnost treba da zna.

 Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Reagovanja

Za četiri godine – 4.100 eura

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za četiri godine – 4.100 eura
(Apanaže, Stela O. Kovač, Monitor, br. 1586)

 

U posljednjem broju Monitora, na str. 27, u rubrici Detektor objavljen je autorski tekst Apanaže, koji potpisuje novinarka Stela O. Kovač.

U tome je tekstu izrečena bestidna laž: „Provjereno: za četiri godine od kada se pominje njegovo ime na konkursima, Adnan Čirgić je od Ministarstva kulture za projekte dobio 50.000 eura.“ Istina o tome koliko sam preko konkursa MK dobio novca za projekte (tj. za štampu knjiga) javno je dostupna, te nema sumnje da se novinarka Kovač pridružila javnoj satanizaciji i hajci koju protiv mene sprovodi Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta.

Bez obzira na to što su podaci javno dostupni, navešću Vam ih i na ovome mjestu:

Za godinu 2016. dobio sam na konkursu MK 1.000,00 eura za štampu knjige Pjesme Đura Milutinovića.

Za godinu 2017. nijesam dobio ništa iako sam imao knjigu.

Za godinu 2018. dobio sam 1.000,00 za svoju knjigu Natprirodna bića u crnogorskoj tradicijskoj kulturi.

Za godinu 2019. dobio sam 1.200,00 za priređivanje usmenoknjiževne peraške rukopisne pjesmarice Andrije Balovića.

Za godinu 2020. dobio sam 900,00 za priređivanje usmenoknjiževne pjesmarice Ivana Kolovića.

Dakle, za četiri godine 4.100,00 eura.

Napominjem da su sve knjige uredno objavljene, obavezni primjerci dostavljeni Nacionalnoj biblioteci, a potonja je u štampi. Da je i ona završena, može se provjeriti preko CIP-a koji je izdala Nacionalna biblioteka na Cetinju.

S poštovanjem,

Adnan Čirgić
(Odgovor u sljedećem broju)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo