Povežite se sa nama

Reagovanja

Demagoške i politikantske opservacije

Objavljeno prije

na

Demagoške i politikantske opservacije
(Džomić kao pojačanje, Monitor, br. 1252)

Iznenađen sam izjavama prof. R. Radonjića u vašem tekstu Džomić kao pojačanje. Više sam iznenađen datim ,,argumentima” za „napuštanje” fakulteta. Iz pijeteta prema godinama i ličnog vaspitanja, uzdržat ću se da izjavu komentarišem na način koji zaslužuje. Kao dekan imam obavezu zbog studenata i javnosti bar na uzdržan odgovor. Nepristojno i nekulturno je advokatisati i komentarisati privatne živote, a naročito profesora, smatrajući da to više govori o onome ko komentariše, od onoga koga komentarišu.

Profesor se „strastveno” bavi „likom” našeg kolege, i na takve izjave ne bih reagovao da su ostale na terenu ličnih ,,strastvenih nesuglasica” koje moguće da ima sa njim, crkvom ili sa sobom. Ali, kada se opservacije privatnog života, vjerskih ili drugih opredeljenja pokušavaju vezati za fakultet onda je to ispod svakog nivoa.

Takav pristup me iznenadio od profesora demokratije i čovjeka sa velikim iskustvom. Iznenađen sam konstatacijama da ,,više nije poželjan na fakultetu” i da „nije pitan za promjene saradnika na predmetu„. Istina je da već par godina najavljuje odlazak sa fakulteta, ali zbog zdravstvenog stanja. Treba biti jako „zaboravan”, pa „izbrisati” iz pamćenja da nije bio ni jednog njegovog predloga koji fakultet nije prihvatio. Počev od tri predmeta koja je tražio i držao, po želji, bez asistenata, preko Škole retorike i Škole liderstva koje je držao, izdavanja knjiga Retorika i Znameniti govori do toga da je bio najplaćeniji profesor na fakultetu čak više od stranih profesora. Za njega je fakultet, s pravom, učinio i više od svojih mogućnosti i tako pokazao svoje poštovanje.

Profesor priznaje da je i ranije najavljivao odlazak iz zdravstvenih razloga, ali je saradnju nastavio i školske 2013/2014.g. Zato sam kao dekan zamolio asistenta sa drugog predmeta da mu na vježbama „bude pri ruci”, ali prije svega zbog brige za njegovo zdravstveno stanje. Nije bilo ,,promjene saradnika” na predmetu jer nije imao sardnike . Ako je naša briga razlog da zaključi da je „nepoželjan”, onda nemam komentar.

Profesor je teatralno iznio još tri „argumenta” zbog čega je „nedavno odlučio”, a prošlih godina najavljivao odlazak iz zdravstvenih razloga. Bio bih zahvalan da je u izjavi o „liku i privatnom životu” kolege , a indirektno fakulteta, dao profesionalne argumente kojim bi doveo u pitanje njegov pravnički kredibilitet. Ti argumenti su izostali, jer je svjestan da nije pravnik i da ne može ocjenjivati profesore prava. Kao pravnik i redovni profesor univerziteta imam bar formalne kompetencije da ocjenjujem pravničke kapacitete mlađih kolega. Imao sam prilike ne samo da vidim profesionalnu biografiju kolege Džomića sa referencama (objavljena monografija i zbornik radova, učešće na preko 20 naučnih skupova, objavio je preko 30 naučnih radova u vodećim naučnim časopisima itd.) već i da na naučnim skupovima slušam njegova izlaganja na razne teme iz oblasti prava, kao i da od profesora kragujevačkog Pravnog fakulteta, čiji je bio doktorant, slušam pohvale o njegovim pravničkim kapacitetima. Umjesto toga, profesor se bavi demagoškim i politikantskim opservacijama uz prisvajanje prava neprikosnovenog sudije i tužioca koji odlučuje koja je crkva i sveštenik ,,deklarisani protivnik Crne Gore i crnogorske nacije”. Profesor i demokrata je zaboravio da u ovoj državi postoje bezbjednosne službe, tužilački i sudski organi čija je to nadležnost. Ako već sebi daje pravo „presuđivanja” onda je korektno da te očigledne „nesuglasice„ koje ima sa crkvom, sveštenstvom ili sa sobom, raščisti sa njima, a ne da zloupotrebljava fakultet na kome nema ni politike ni religije. I na drugim fakultetima, kao i na našem, predaju profesori i saradnici koji su visoki državni funkcioneri i članovi vladajućih i opozicionih partija, kao i „akademici” nevladine organizacije. To mu nije zasmetalo, jer valjda to i nije povezano sa fakultetom.

Sledeći ,,argument” je ,,nezamislivost da u visokom školstvu bilo koje zemlje vjerski službenici učestvuju kao nastavnici”. Profesoru je, ne slučajno, sada zasmetalo svešteno lice, ali mu nije smetalo što godinama na njegovom bivšem Univerzitetu ne samo predaju ta lica već i u mantijama dolaze na predavanja.

O neutemeljenosti o sveštenim licima u nastavnom procesu govori opšte poznata činjenica da na univerzitetima u mnogim demokratskim zemljama ima predavača koji su sveštenici, a neki fakulteti društvenih nauka imaju predmete iz oblasti religije (sociologija religije, politikologija religije itd.). I danas kao nastavni predmeti na univerzitetima postoje Šerijatsko i Kanonsko pravo, ali i predmet Državno-crkveno pravo. U državama šerijatskog prava okosnicu nastavnog kadra čine upravo sveštena lica. To bi profesoru Savremenih političkih sistema moralo biti poznato, ali ponekad, kad zatreba, i ne mora biti poznato. Ne pripadam ljudima koji ne razlikuju profesiju od privatnog života pojedinaca i njihove vjere, rase, pola, političkog ili drugog ubedjenja ili prave razliku među ljudima po bilo kom drugom kriterijumu osim čovjek – nečovjek!

I treći profesorov „argument” je neki snimak sa otvaranja Ravnogorskog parka koji pominje kao događaj iz druge države na kojem je kao sveštenik na pomenu žrtvama prisustvovao naš kolega. Veoma jak ,,argument” vrijedan pravog safira samo što je malo kome moguće, osim ponekome, da to dovede u vezu sa fakultetom.

Iole razumnom čovjeku biće jasna suština njegovih ,,argumenata”. Zaboravi profesor na demokratiju, kulturu dijaloga i kolegijalnost da svoje stavove iznese i dekanu i sasluša druge argumente. Sve je to, ne slučajno, izostalo. Uz to profesor, preko saradnika, šalje poruku da o njegovom odlasku obavijestimo Ministartsvo prosvjete!?! Ako je to „kolegijalno”onda je mogao da objasni kakve veze ima Ministarstvo sa ovim? Ako je cilj toga da se nekom pošalje ,,poruka” onda će to morati da uradi sam. Izgleda da komunistički sindrom podnošenja izvještaja „nekom”, čak i za lične stvari, još uvijek živi.

Takođe, imam potrebu i da ostalim „dušebrižnicma” poručim da se ne brinu za fakultet, jer o njemu najbolju brigu i sud daju studenti i 95% zaposlenih diplomaca . Jedini relevantni sud davat će studenti kroz anonimne ocjene profesora i rada fakulteta. O angažovanju kadra će odlučivati studenti i profesionalni kapaciteti pojedinaca, a ne dušebrižnici i bilo ko van studentskog parlamenta i organa fakulteta.

Uz želju za dobrim zdravljem i bilo koju dalju diskusiju završiću riječima: „počeci evolutivnog, a naročito revolucionarnog razvoja ljudskog uma u nevrijeme nijesu preporučljivi, jer znaju da izbrišu i ono što je vrijeđelo i stvarano decenijama”.

Prof. dr Đorđije Blažić,
dekan Fakulteta za državne i evropske studije

Komentari

Reagovanja

Neobično neutemeljeni tekst

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neobično neutemeljeni tekst
(Pazi, eksperti, Monitor, br. 1582 )

Cijenjena g-đo Stela O. (ili treba napisati gospodine),

Zahvaljujemo Vam se na jednom neobično neutemeljenom tekstu, koji ćemo iskoristiti da u cjelosti ojačamo naše timske vrijednosti i energije, ispunjavajući našu profesionalnu dužnost služenja poreskim obveznicima Crne Gore.

Ministarstvo finansija i sociljanog staranja, uz sva ostala ministarstva, je otvoreni i konstruktivni saradnik ustavno-definisanim institucijama Crne Gore. A, svi mladi ljudi su dobrodošli da osvježe učmalost, čak i kad prave greške. Neka odmah na početku karijera nauče kako da budu na otvorenom i kako se u poštenom odnosu prema javnosti može iznaći najbolji profesionalni uspjeh.

Novi tim izvršne vlasti Crne Gore ,,uzvodne tokove struje” ne usmjerava prema sebi, već pokušava u najizazovnijim momentima za crnogorsku ekonomiju i zajednicu da nađe najmanji zajednički činilac da se Crna Gora pridruži zajednici ozbiljnih, održivih ekonomija. Za taj cilj se ne mora biti eskpert, nego samo čovjek i radnik.

S poštovanjem,

Mila Kasalica,
državna sekretarka u Ministarstvu finansija i socijalnog staranja
(Odgovor našeg novinara u sljedećem broju)

Komentari

nastavi čitati

Reagovanja

Božović namjerno promašuje temu

Objavljeno prije

na

Objavio:

26Božović namjerno promašuje temu
(Netačni navodi, Monitor br. 1583)  

U prošlom broju Monitora, direktor Uprave za zaštitu kulturnih dobara Božidar Božović tražio je da se isprave netačni navodi iz teksta Nestalo rješenje o saglasnosti za izgradnju Njegoševog Mauzoleja iz 1967: Nema ga ni u Upravi za zaštitu kulturnih dobara ni u Državnom arhivu, objavljenog 12. 2. 2021. u Monitoru.

Ispravili bismo mi te netačne navode, ali netačnih navoda nema.

Cijela priča se svodi na ovo. Mi uporno od Božovića tražimo da objasni zašto su nestale, recimo, jabuke, a on priča o kruškama. Tražili smo da objasni kako je nestalo  Rješenje o saglasnosti za izgradnju Njegoševog Mauzoleja na Lovćenu iz 1967, koje je moralo biti u Upravi kojom rukovodi, i zašto je kazao Mitropoliji da je u Državnom arhivu kad ga tamo nema, niti ga je ikada bilo. Umjesto da to pojasni, Božović priča o nekom drugom rješenju, koje je eto isto nestalo, a za koje tvrdi da je u pravnoj službi  SO Cetinje. Namjerno promašuje temu, kako prvi put, kad smo tražili odgovor, tako i u demantiju.

 Monitor je imao uvid u  prepisku između Božovića i Mitropolije, iz koje se jasno vidi da je Mitropolija Crnogorsko primorska  3. februara uputila dopis Upravi za zaštitu kulturnih dobara i tražila  Rješenje o saglasnosti postavljanja Mauzoleja na Lovćenu br. 01-770 iz 1967. godine.  Božović je Mitropoliji 5. februara odgovorio da tog rješenja u Upravi nemaju jer je dato na revers Državnom arhivu. I jedni i drugi uporno izbjegavaju da odgovore na ono što nas interesuje. Mitropolija – zašto je tražila to rješenje, Božović – kako je ono nestalo iz Uprave, i zašto je u odgovoru Mitropoliji kazao da je dato na revers Državnom arhivu, kad nije.

Zato opet pozivam gospodina Božovića da objasni šta se desilo sa Rješenjem o saglasnosti za izgradnju Njegoševog Mauzoleja na Lovćenu br. 01-770 iz 1967. godine koje je morala da čuva Uprava i zašto uporno obmanjuje javnost.

Milena Perović,
novinarka Monitora

Komentari

nastavi čitati

Reagovanja

Ništa nisu demantovali, najvažnije prećutali 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ništa nisu demantovali, najvažnije prećutali 
(Neistine o sudiji Grdiniću, Monitor br. 1570)

 

Mladen Grdinić, potpredsjednik podgoričkog Osnovnog suda, junački je odgovorio na naš tekst o njemu i njegovom djelu, pod naslovom Štiteći interes Žugića i Medenice do unaprjeđenja i privilegija. Umjesto sebe, ispod štiva je potpisao portparolku tog suda Ivanu Becić. Tako je sudija Grdinić, nehotično, mnogo rekao i o „nezavisnosti“ Osnovnog suda u Podgorici kao institucije, čija funkcija, koliko se zna, nije izigravanje štita potpredsjednika suda od kritike.  Monitor u tom tekstu nije dovodio u pitanje rad kompletnog Osnovnog suda u Podgorici, već isključivo profil jednog njegovog sudije. Mladena Grdinića. Njegovim slučajem smo se bavili, zato što je praktično postao „specijalista” za sudske procese u kojima se kao učesnik pojavljuje guverner Centralne banke Crne Gore (CBCG) Radoje Žugić. 

Sudija Grdinić, kroz glasnogovornicu, u reagovanju komentariše slučaj Ivana Jovića, koji je CBCG i guvernera Žugića tužio za diskriminaciju, tvrdnjom da se „o pravnoj valjanosti odluke suda odlučuje u Žalbenom postupku, a ne na ulici ili u novinama“. Radi se o jednom od tri slučaja protiv guvernera Žugića i/ili CBCG koja su „slučajnom dodjelom“ pripala Grdiniću u jako kratkom periodu od izbora na sudijsku funkciju.

O pravnoj valjanosti odluke sudije Grdinića u tom slučaju govori ishod žalbenog postupka – nakon više od tri godine, odlukama viših instanci slučaj Ivana Jovića vraćen je sudiji Grdiniću na ponovno suđenje. Monitor je upravo ukazao da je poništena odluka sudije Grdinića kojom je on u cjelosti odbio tužbeni zahtjev Jovića kao neosnovan. Tu i takvu presudu sudije Grdinića je djelimično ukinuo Viši sud u Bijelom Polju, a potom Vrhovni sud u cjelosti.

Vrhovni sud Crne Gore je Rješenjem od 26.02.2020. godine jasno ukazao da nezakonitost presude sudije Grdinića u slučaju Ivana Jovića, u dijelu odluke o tužbenom zahtjevu kojim je traženo ponišenje spornih aneksa, povlači i nezakonitost presude u onom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje diskriminacije. Navodi iz reagovanja Grdinićeve portparolke su u potpunosti neosnovani, jer je Vrhovni sud Crne Gore analizirajući drugostepenu presudu Višeg suda u Podgorici cijenio da li je prvostepeni sud pravilno donio svoju odluku u pogledu diskriminacije i utvrdio da odluka nije zakonita.

Kako je Viši sud u Bijelom Polju vezan ovakvim ukidnim razlozima Vrhovnog suda Crne Gore, prvostepena presuda sudije Grdinića je novim rješenjem drugostepenog suda ukinuta i u preostalom dijelu, jer je zahvaćena istim ukidnim razlozima kao i u dijelu koji se tiče poništaja aneksa.

Drugi predmet guvernera Žugića, dodijeljen potpredsjedniku podgoričkog Osnovnog suda Grdiniću, odnosio se na guvernerove duševne patnje nastale povredom ugleda zbog teksta čiji je naslov Žugić doktorirao na nepostojećem studiju objavljenom u dnevnom listu Dan. Iako je, kao što i piše u našem tekstu, presudom odbio tužbeni zahtjev Žugića, portparolka sudije Grdinića u regovanju ne negira ono što je uvidom u spise predmeta i sadržaj presude i laiku kristalno jasno – da je interes guvernera zaštitio na način što je iz presude izopštio i u cjelosti marginalizovao u sudskom postupku pribavljene materijalne dokaze da institucija u vlasništvu Atlas banke, koja je Žugiću dodijelila doktorat, nije imala akreditaciju za izvođenje doktorskih studija. Portparolka sudije Grdinića takođe u reagovanju ne negira da spise predmeta o spornom doktoratu guvernera Žugića sudija Grdinić nije uputio tužilaštvu na postupanje po službenoj dužnosti.

I u slučaju bivše viceguvernerke CBCG Irene Radović, koji je takođe „slučajnom dodjelom“ dopao sudiji Grdniću u kratkom periodu od izbora na tu funkciju, dokaze o brojnim nezakonitostima pod okriljem guvernera Žugića, Grdinić je izbjegao da, po službenoj dužnosti, proslijedi tužilaštvu. Iako se radi o hitnom radnom sporu, Grdinić je na zakazivanje prvog ročišta čekao skoro pet mjesecičime je ostavljen prostor da se inscenira smjena Radovićeve i podnese krivična prijava da je navodno podnijela uz tužbu za mobing i diskriminaciju protiv guvernera Žugića povjerljiv dokument i odala tajnu sudu – sudiji Grdiniću.

Grdinić je postupak po tužbi Radovićeve vodio tako da su punomoćnici Radovićeve tražili njegovo izuzimanje zbog pristrasnosti. Posebno je frapantan stav sudije Grdinića da za presudu da li je bilo diskriminacije Radovićeve, nije bilo od značaja da se angažovani vještak izjasni oko diskrepance u primanjima viceguvernerke Radović i viceguvernera Nikole Fabrisa, uprkos nespornim materijalnom dokazima.

Da je slučaj Radovićeve velika mrlja za državu i pravosuđe svjedoči izvještaj Freedom House-a za 2020. godinu, u kom je slučaj Irene Radović zavrijedio pažnju u segmentima koji se odnose na nezavisnost sudstva i vladavinu prava.

O zahtjevu za izuzeće potpredsjednika suda Grdinića zbog pristrasnosti odlučivala je predsjednica Osnovnog suda Željka Jovović, koja u pravosudnim krugovima slovi za jako blisku saradnicu Vesne Medenice, u čijem je mandatu i izabrana za predsjednicu suda. Brojni mediji su u više navrata ukazali da se radi o kumi Medenice, a reagovanja Osnovnog suda koja demantuju te navode do sada nije bilo.

No, mnogo su važniji navodi koje sudija Grdinić, nije ni pokušao da ospori – da ga u pravosudnim krugovima vezuju za Vesnu Medenicu, koja je sa ocem sudije Grdinića blisko sarađivala godinama tokom karijere.

Portparolka sudije Grdinića pokušala je da ospori i navode Monitora koji se tiču munjevitog napredovanja Grdinića do pozicije potpredsjednika Osnovnog suda u Podgorici, stana po povoljnim uslovima od Sudskog savjeta, dva plaćena Upravna obora i višestrukog uvećanja imovine od sredine 2019 godine. Nije uspjela. Upravo uvidom u dokumentaciju Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kako portparolka sudije Grdinića velikodušno savjetuje, Monitor je ustanovio da je, samo godinu ranije, Grdinić bio bez nepokretnosti, bez članstava u upravnim odborima i sa svega 1100 eura na tekućem računu, kako to jasno pokazuje Izvještaj o prihodima i imovini ASK-a od 14.03.2018. Izvještaji ASK-a su dostupni javno i lako provjerljivi.

Prema imovinskom kartonu od 17.09.2019, sudija Grdinić ostvaruje novčani priliv u iznosu 31.300 eura, bez prijavljivanja osnova po kojem je prihod ostvaren, iako u reagovanju na članak Monitora javnost obavještava da je u pitanju poklon od majke. Oko dva mjeseca kasnije, kao uvećanje imovine veće od pet hiljada eura prijavljuje ASK-u vozilo „pežo 508 1.6. HDI“, bez navođenja koji iznos je u pitanju.

Sporna su i članstva Grdinića u upravnim odborima. U imovinskom kartonu podnešenom ASK-u, samo dan kasnije nakon što je prijavio vozilo, Grdinić prijavljuje i članstvo u Upravnom Odboru Komisije za implementaciju Projekta promocije instituta pružanja pravne pomoći po mjeri djeteta, s apanažom od 375 eura. Na sajtu ASK-a i dalje nema izvještaja nakon što je Grdinić imenovan na predlog Sudskog savjeta i u članstvo u Upravnom odboru Centra za posredovanje s mjesečnom apanažom, iako su od imenovanja na novu funkciju odlukom Vlade Crne Gore protekla četiri mjeseca.

U nečemu ćemo se složiti sa portparolkom sudije Grdinića – Osnovni sud u Podgorici niti može, niti smije izbjegavati i bagatelisati opravdane kritike. Dokumentovane, opravdane i utemljene – poput iznesenih u tekstu iz 1569. broja Monitora. Nesporno smo dokumentovano ukazali na brojne sporne aspekte koji okružuju postupanje sudije Grdinića u tri slučaja, kojima se devalvira sudijska funkcija.

Dužnost je medija da pisanjem pomognu stvranje ambijenta kako bi sudije sudile nezavisno i nepristrasno, u skladu sa Ustavom Crne Gore. Postupanje i donošenje presuda radi zaštite interesa moćnika, mora biti pod lupom javnosti. Tako se doprinosi ugledu crnogorskog pravosuđa. To je svrha Monitorovog teksta o slučaju sudije Mladena Grdinića.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo