Povežite se sa nama

Izdvojeno

DEPORTACIJE BIH IZBJEGLICA – ZLOČIN BEZ KAZNE: Gluva soba u Strazburu

Objavljeno prije

na

Evropski sud je odbacio tužbu protiv Crne Gore u kojoj se, između ostalog, tvrdi da su se crnogorski sudovi pridružili klimi zataškavanja i umanjenja značaja zločina Deportacija. Presuda u Strazburu samo će dodatno doprinijeti  domaćem prećutkivanju i težnji ka zaboravu zločina

 

Evropski Sud za ljudska prava u Strazburu odbacio je tužbu protiv Crne Gore za deportaciju bosanskohercehgovačkih izbjeglica iz 1992. godine, koju je podnijela rodbina deportovanih.

U presudi za slučaj koji je vođen pod nazivom Krdžalija i ostali protiv Crne Gore se navodi da je porodicama isplaćena odšteta te da su crnogorske vlasti preduzele određene mjere u tom slučaju.

Tužbu su u decembru 2013. podnijele devet majki i sestara žrtava deportacije, koje su se žalile na propuste nadležnih organa Crne Gore da temeljno istraže okolnosti pod kojima su nezakonito uhapšeni i stradali članovi njihovih porodica, kao i na propust da se taj događaj istraži i kazni. Tužba je dopunjena 2015. i u njoj se navodi da Crna Gora nije obezbijedila krivičnu pravdu i poštovala ljudsko pravo na život i zabranu mučenja. U njoj se zaključuje da su se crnogorski sudovi pridružili klimi zataškavanja i umanjenja značaja zločina, da nijesu popravili greške u kvalifikaciji djela tužioca, pa su na osnovu nepostojećeg pravnog standarda i oslobodili opružene.

Tea Gorjanc-Prelević iz Akcije za ljudska prava (HRA), koja je zastupala porodice žrtava u Strazburu, za Monitor kaže da je presuda u ovom slučaju mogla da bude dragocjena za zaštitu izbjeglica, da promoviše zabranu njihovog povratka tamo gdje im je život ugrožen, što je temeljno načelo međunarodnog prava, ali se desilo drugačije.

„Evropski sud za ljudska prava je dao legitimitet uputstvu crnogorskih vlasti kako izručiti izbeglice na ratom zahvaćeno područje i to njima neprijateljskoj vojsci, koja ih onda ubije, pa opet proći nekažnjeno. Ova odluka olako dozvoljava nekažnjivost kršenja prava na život.
Ispostavilo se da ako izbeglice kao taoce izručite njihovim neprijateljima u drugoj državi, koji ih onda ubiju, to opet ne znači da ste im ‘namerno’ ugrozili život, pa ne morate ni da sprovodite djelotvornu istragu“.

Crnogorska policija je u maju 1992. nezakonito uhapsila najmanje 66 civila bosanskohercegovačkih izbjeglica starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba. Samo njih 12 je preživjelo. Svi  izručeni iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Dva dana ranije, jedna grupa je upućena u  logor u Foči. Samo je nekolicina preživjela. Još nisu pronađena tijela svih žrtava deportovanih iz Herceg Novog niti se pouzdano zna gdje su stradali.

„Odluka Evropskog suda iznenadila je, a vjerujem i razočarala, sve nas koji se istrajno zalažemo za uspostavljanje tranzicione pravde i djelotvornog procesa suočavanja sa prošlošću“, kaže za Monitor Tamara Milaš, koordinatorka programa Ljudska prava u Centru za građansko obrazovanje (CGO). „Nezavisno od te odluke, ostaju činjenice – nevini ljudi su deportovani u smrt iz Crne Gore u koju su došli tražeći zaštitu, a za to nikada nije utvrđena krivično-pravna odgovornost. Kroz isplatu odštete država Crna Gora je priznala i zločin i posrednu odgovornost, što konstatuje i Evropski sud u svojoj odluci“, ističe ona.

Na to priznanje ukazuje i zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić koja je izjavila da je glavni razlog Suda da odbaci tužbu to što smatra da su crnogorski državni organi u građanskom postupku priznali kršenje određenih prava. „I u presudi Višeg suda u Podgorici naveli da su radnje državnih organa nezakonite u smislu međunarodnog prava, a država je po tom osnovu u građanskom postupku isplatila naknade materijalne i nematerijalne štete“.

Pred Višim sudom u Podgorici je vođen krivični postupak u kome je 2012. oslobođeno devet nekadašnjih policajaca koji su bili optuženi za taj ratni zločin. Sudilo se šefovima tadašnje Službe državne bezbjednosti (SDB) i Službe javne bezbjednosti Bošku Bojoviću i Milisavu Markoviću, načelniku SDB u Herceg Novom Radoju Radunoviću i operativcu te službe Dušku Bakraču, rukovodiocu SDB u Ulcinju Božidaru Stojoviću, načelniku Centra bezbjednosti (CB) i komandiru stanice policije u Herceg Novom Miloradu Ivanoviću i Miloradu Šljivančaninu, načelniku CB Bar Branku Bujiću i načelniku Odjeljenja bezbjednosti u Ulcinju Sretenu Glendži. Sud je konstatovao kako krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva nije moglo da se odnosi na pripadnike crnogorske policije koji su deportovali bosanske izbjeglice jer, kako je rečeno, oni nisu bili dio sukobljenih strana u ratu u Bosni i Hercegovini.

Ovakvu sudsku odluku kritikovali su mnogi. Profesor Međunarodnog prava na podgoričkom Pravnom fakultetu Nebojša Vučinić, koji je 10 godina bio sudija suda u Strazburu, izjavio je da sudovi u Crnoj Gori u slučajevima deportacija izbjeglica 1992. nijesu primijenili standarde Međunarodnog prava, koji su u sličnim slučajevima presuđivali da se radi o ratnom zločinu: „Sjećam se kada su ti ljudi odvedeni iz Herceg Novog da su me zvali novinari i tada sam rekao da je to kršenje fundamentalnih principa međunarodnog prava, principa zabrane vraćanja i kršenje nekih zakona i običaja rata. Tada sam rekao da će za to neko nekada debelo odgovara. Očigledno je da sam bio preveliki optimista”, izjavio je Vučinić.

Presudu suda kao pogrešnu i bez presedana kritikovao je i ekspert Evropske komisije Mauricio Salustro. On je istakao da sve ono što je utvrđeno presudom znači da su „crnogorske vlasti djelovale kao produžena ruka bosanskih Srba…“, a da zaključak do koga su
došli crnogorski sudovi ne proizilazi ni iz teksta odredbe krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, niti iz prakse sudova u svijetu, jer je opštepoznato da je za postojanje ratnog zločina sasvim dovoljno da je za vrijeme rata došlo do izvršenja neke zabranjene radnje
protiv zaštićene osobe i u bliskoj vezi sa oružanim sukobom.

Haški tribunal je u predmetu Krnojelac (upravnik logora u Foči) utvrdio da su izbjeglice nezakonito uhapšene u Crnoj Gori i izručene kao taoci ili ratni zarobljenici njima neprijateljskoj vojsci bosanskih Srba.

Iako za ovaj zločin u Crnoj Gori niko nije odgovarao, država Crna Gora je priznala svoju umiješanost i krivicu. Vlada Crne Gore je 25. decembra 2008. donijela odluku o sudskom poravnanju sa porodicama žrtava i preživjelim žrtvama deportacije 1992. godine. U predmetu Deportacija, porodicama bosanskohercegovačkih izbjeglica, na osnovu poravnanja, na ime naknade štete isplaćeno je 4.135.000 eura.

Pavličić ističe i da je Sud u Strazburu u obrazloženju presude naveo da su crnogorski organi sami priznali „povredu Evropske konvencije o ljudskim pravima u krivičnom i građanskom postupku“ jer su isplatili punomoćnike stradalih naknadom u visini, koja je u skladu sa standardom Evropskog suda, čime su izgubile status žrtve.

„Ispostavilo se da država isplatom naknade štete može da ‘otkupi’ krivičnu odgovornost svojih službenika, samo ako uz to formalistički sprovede krivični postupak protiv njih, koji se završi oslobađajućom presudom, čak iako je ta presuda očigledno protivna standardima međunarodnog humanitarnog prava“, ističe Gorjanc-Prelević.

Tokom procesa u Crnoj Gori od državnog rukovodstva Crne Gore saslušan je kao svjedok samo tadašnji predsjednik Momir Bulatović koji je ocijenio da je deportacija bila „državna greška“.

Profesor Pravnog fakulteta Milan Popović, glavni urednik Monitora Esad Kočan i poslanik Pokreta za promjene Koča Pavlović podnijeli su 2012. krivičnu prijavu protiv Đukanovića, tadašnjeg premijera i vrha tadašnje, izvršne i pravosudne vlasti Crne Gore. Prijavu su podnijeli zbog ratnog zločina „deportacija 1992. i pomaganja počiniocima zločina da izbjegnu pravdu”.

Kao ključni dokaz za taj zločin, navode svjedočenje Momira Bulatovića u podgoričkom Višem sudu u novembru 2010. godine, koji je u vrijeme izvršenja tog zločina bio šef države: „Bulatović je pred sudom nedvosmisleno potvrdio: svi smo sve znali, a Milo najviše”. Krivična prijava je  odbačena.

O ovom zločinu prvi je progovorio policijski inspektor Slobodan Pejović. Nakon toga, na njega su pucali, napadali, prijetili, ucjenjivali… DPS i državna mašinerija upregli su medijska oruđa da od heroja naprave zločinca. Nijesu uspjeli.

„Ovakva odluka Evropskog suda proizvodi i sudsku praksu kojom će se sud ubuduće voditi kada su u pitanju kršenja ljudskih prava u zaraćenim područjima, a kojih nažalost i danas ima na evropskom tlu“, upozorava Milaš.

„Najviše razočarava procena sudskog veća da ne donese presudu, već odluku, koja podnositeljke predstavke uskraćuje za mogućnost žalbe Velikom veću. Tako da sada ovaj slučaj ostaje kao jedno uputstvo evropskim državama kako da obezbede nekažnjivost najtežih kršenja ljudskih prava“, ističe Gorjanc Prelević.

Evropska komisija je u svim izvještajima o Crnoj Gori počev od 2013. godine objavljivala jedno te isto zapažanje da dosadašnje presude u predmetima ratnih zločina nijesu bile u skladu sa međunarodnim humanitarnim pravom i da je izostala puna primjena domaćeg krivičnog
prava, da treba primijeniti proaktivniji pristup u istrazi, krivičnom gonjenju i kažnjavanju ratnih zločina i da još uvijek nijesu podizane optužnice za komandnu odgovornost, saučesništvo, pomaganje i podstrekavanje. I u posljednjem izvještaju Evropske komisije navedeno je da „još uvijek izostaju opipljivi rezultati u krivičnim istragama na konkretnim slučajevima“.

Tamara Milaš naglašava: „Ovakve odluke mogu proizvoditi samo još veću štetu po cjelokupan pravni sistem i doprinijeti daljem urušavanju koncepta vladavine prava u Crnoj Gori“.

U Crnoj Gori je od 1992. do 2021. godine sprovedeno sedam krivičnih suđenja za ratne zločine izvršene na prostoru bivše Jugoslavije tokom ratova 90-ih, podaci su Akcije za ljudska prava. Optuženo je bilo 37 osoba, a pravosnažno osuđeno 11. Osuđeni su svi optuženi u predmetima Klapuh – pet, za zločin u Šrtrpcima jedan, i u slučaju Zmajević jedna osoba, a u predmetu Morinj, od šestorice optuženih osuđena su četvorica. U tri predmeta, Deportacija izbjeglica, Bukovica i Kaluđerski laz, svi optuženi su oslobođeni optužbi, njih 24.

Država je porodicama žrtava plaćala odštetu u nekim od slučajeva ratnih zločina. Sudovi su sudili i presuđivali samo one na najnižem nivou u komandnom lancu. Ogovornost naredbodavaca nikada nije bila tema crnogorskog pravosuđa.

„Nezavisno od ovakve odluke Evropskog suda, koja je bazirana na neobično uskom procesnom pristupu, ostaje obaveza institucija Crne Gore da na adekvatan način sprovedu proces utvrđivanja odgovornosti svih onih koji su učestvovali u ovom zločinu. Time se vraćamo na ranije mnogo puta istaknutu potrebu za pokretanjem pitanja odgovornosti svih onih nosilaca pravosudnih funkcija i drugih koji su doprinosili neadekvatnom sprovođenju postupka u slučaju Deportacija“, zaključuje  Tamara Milaš.

Nakon presude u Strazburu još smo dalje od pravde za žrtve i njihove porodice. A i od suočavanja sa grijesima i oporavka društva.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV VESELINA VELJOVIĆA: Skaj prepiska u centru pažnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se SDT stavom da je vijeće Višeg suda potvrdilo da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije predstavlja zakonit dokaz. Veljovićev advokat tvrdi suprotno

 

Viši sud u Podgorici potvrdio je optužnicu protiv bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Optužnicom je obuhvaćeno 15 osoba koje se terete za stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, pranje novca i zloupotreba službenog položaja. Podsjećamo, Veljović se tereti da je 2020. godine postao pripadnik kriminalne organizacije koju je 2018. godine formirao Aleksandar Mrkić radi šverca cigareta i pranja para. Konkretno, tereti se da je 25. decembra 2020. godine Mrkiću dojavio da će policija pretresti prostorije koje koristi pripadnik njegove kriminalne organizacije Mujo Nikočević.

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se i Specijalno državno tužilaštvo koje se saopštilo da je vijeće suda potvrdilo pravno stanovište SDT-a da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije, pribavljena u postupku međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, predstavlja zakonit dokaz. „Nema razloga da se dovodi u sumnju zakonitost procedure pred nadležnim inostranim pravosudnim organom koji je taj dokaz prikupio, te da se svakako međunarodna saradnja zasniva na međusobnom povjerenju, odnosno pretpostavci da je dokaz u drugoj državi pribavljen na zakonit način“, piše u saopštenju koje potpisuje specijalni tužilac Vukas Radonjić.

Veljovićev advokat Mihailo Volkov u razgovoru za Monitor kaže da ga odluka Višeg suda kojom se potvrđuje optužnica protiv njegovog klijenta nije iznenadila. Naprotiv, tvrdi, to je i očekivao. „Nijesam vjerovao da će vanraspravno vijeće Višeg suda imati dovoljno pravne kuraži da obustavi postupak, posebno pri činjenici da se u dijelu Veselina Veljovića kompletna osnovana sumnja bazira samo na navodnoj skaj prepisci koja, uzgred, ni sama po sebi nije krivično opterećujuća. Svako onaj ko je bio u Višem sudu na tim ročištima zna kvalitet takvih rješenja i značaj samog instituta potvrđivanja optužnice koji će vrlo brzo da nestane iz zakonske procedure. Tako da s tim u vezi nijesam iznenađen“, kazao je Volkov.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

UDRUŽENI PODUHVAT VUČIĆEVIH POLITIČARA, UDBE I EPISKOPA SPC: Nemoć u UN iskaljuju na Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kampanja nakon najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu vidno je orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine

 

 

Od tzv. antibirokratske revolucije 1989. godine teško da je bilo toliko povika i gnjeva na malu Crnu Goru od strane srpskog sv(ij)eta diljem regiona. Razlog je navodna izdaja „bratske Srbije“ i „interesa srpskog naroda“ zbog najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu. Kampanja je vidno orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine. Tada je crnogorska Mitropolija predvođena pokojnim Amfilohijem Radovićem ostala po strani referendumske kampanje pozvavši se na jevanđeosku maksimu „caru carevo, Bogu božje“.

U ovom slučaju se prije pet dana u kampanju uključio i sadašnji mitropolit Joanikije Mićović kome norme Jevanđelja i hrišćanske vjere ne važe kada su politički interesi Beograda i Moskve u pitanju. Mitropolit se prvo na uskršnjoj liturgiji 5.maja u Podgorici, kojoj su prisustvovali premijer, predsjednik i drugi zvaničnici, pojavio sa ruskim carskim grbom na vladičanskoj kapi (mitri). Istina, na štitu grba nije bilo ruskog Sv. Đorđa, (vjerovatno ciljana „korisna nejasnoća“) ali je ornament svakako ruski stiliziran i poruka je jasna. Kasnije je, slijedeći  poruku patrijrha SPC  Porfirija,  Joanikije rekao da „pri­ča o sre­bre­nič­kom ge­no­ci­du ni­je na­uč­no ute­me­lje­na, ali je i te ka­ko po­li­tič­ki mo­ti­vi­sa­na“. Tamo se desio, rekao je  zločin ali „lobiranje, sponzorisanje i propagiranje priče o genocidu u Srebrenici, ne može nadoknaditi nedostatke dokaza za održivost te priče“. Poruka mitropolita je da Crna Gora ne treba glasati predloženu Rezoluciju kako bi „uvijek bila otvorena za istinu,…sačuvala svoje dostojanstvo…(i) svoju unutrašnju stabilnost“.

Da je unutrašnja stabilnost i koaliciona Vlada narušena vidi se i iz izjave lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića koji je „saopštio premijeru da teško možemo nastaviti da podržavamo njegovu Vladu ukoliko CG podrži Rezoluciju“ u UN-u. Pojedini vučićevski mediji u zemlji i van su pozvali na organizaciju protesta i litije koje bi predvoditi episkopi. Andrija Mandić, predsjednik državne Skupštine i lider Nove srpske demokratije (NSD) nije prijetio izlaskom iz vlasti, na koju je toliko vremena čekao, ali je rekao da „mi srpski lideri u Crnoj Gori tu Rezoluciju i pokušaj da se Srbi proglase genocidnim narodom doživljavamo kao problem“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

APELACIONI SUD SILOVATELJU MALOLJETNICE DUPLO SMANJIO KAZNU: Nasilje u produženom trajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je u ranijim presudama izrečeno da ne postoje olakšavajuće okolnosti te da je B.B. i ranije osuđivan, Apelacioni sud je naveo da je Viši sud ,,prestrogo odmjerio” kaznu, te je sa maksimalne od 15 smanjio na osam godina.  Odluka je izazvala bijes javnosti, brojne reakcije i proteste

Maloljetnicu od 15 godina je pod prinudom početkom 2020. u svoju kuću odveo 50-godišnji  komšija B.B. ,,Ako ne dođe kod njega da ga nešto posluša” roditelji će joj ostati bez posla. Prijetnje su pojačavane, zaprijetio je i da će joj oca ubiti.

Djevojčica je krila od roditelja šta joj se dešava, dok otac nije primijetio promjene u njenom ponašanju, pregledao njen telefon i pronašao poruke komšije. Potom je djevojčica bratu ispričala o nasilnim seksualnim odnosima koje je mjesecima trpjela. Porodica je slučaj prijavila policiji nakon čega je silovatelj uhapšen i pritvoren.

Viši sud je, u dva navrata u julu 2022. i novembru 2023, B.B. osudio na maksimalnu kaznu zatvora od 15 godina. Sud je utvrdio da je B.B. od januara do juna 2020, upotrebom sile i prijetnje, u više navrata silovao djevojčicu, prijeteći joj da će joj ubiti oca ako nekome kaže.

Apelacioni sud je u februaru prošle godine ukinuo prvostepenu presudu Višeg suda koju je potpisala i jula 2022. godine donijela sutkinja Vesna Kovačević. Ona je B. B. osudila na 15 godina zatvora, ali je tadašnjom odlukom Apelacionog suda silovatelj vraćen na ponovno suđenje. Nakon toga, u novembru prošle godine sudija Višeg suda Veljko Radovanović donosi istovjetnu presudu kao i sutkinja Kovačević.

Apelacioni sud je sada preinačio odluku i smanjio kaznu sa 15 na osam godina.

Iako je u ranijim presudama izrečeno da ne postoje olakšavajuće okolnosti te da je B.B. i ranije osuđivan, Apelacioni sud je naveo da je Viši sud ,,prestrogo odmjerio” kaznu. Posljednja odluka Apelacionog suda je pravosnažna.  Ako ona ostane na snazi B.B, koji je već četiri godine u pritvoru izaći će iz zatvora tokom 20**08.????

Odluka Apelacinog suda izazvala je bijes javnosti i brojne reakcije. U srijedu je ispred ovog suda održan protest više desetina građana.  ,,Strože kazne za zločine nad djecom”, ,,Smanjite silovanje, ne kaznu”, ,,Osam godina zatvora za doživotnu traumu”, ,,Produženo silovanje nema prenaglašen značaj”, neki su od transparenata koji su se mogli vidjeti na protestu.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo