Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Deset hiljada ljudi u narko lancu

Objavljeno prije

na

Na putu droge takozvanom balkanskom rutom, kriminalne organizacije sa prostora bivše Jugoslavije veoma dobro su uvezane, naslonjene jedna na drugu. Heroin putuje od jedne do druge bande, iz jedne u drugu državu, u dugačkom i strogo kontrolisanom lancu. Prema Monitorom izvoru iz policije, veoma značajnu kariku na heroinskoj transverzali čini desetak hercegovačkih kriminalnih grupa, koje su direktno povezane sa kriminalnim grupama u Crnoj Gori. Prije svega sa kriminalnim grupama u Rožajama koje kontrolišu granicu prema Kosovu, na sjeveru, i grupama u Podgorici, odnosno na području Tuzi i granici prema Albaniji.

„Droga koja ulazu u Crnu Goru u najvećem dijelu se distribuira do Nikšića, odakle je preuzimaju hercegovačke kriminalne grupe. Šest kriminalnih narko bandi je iz Trebinja, tri su iz Bileće i jedna je iz Mostara. Sa onima u Sarajevu, u Bosni je ukupno oko petnaest kriminalnih grupa koje su uključene u transport heroina balkanskom rutom”, kaže naš dobro obaviješteni izvor.

Prema njegovim riječima heroin se iz Crne Gore prebacuje drumskim putem, u specijalnim bunkerima u vozilima, preko graničnih prelaza prema Hercegovini, ili teško pristupačnim planinskim putevima, uz pomoć utrenirane tegleće stoke.

„Sa ove strane granice se najprije na jednom konju ili magarcu, putem koji je životinjama dobro poznat, uputi probna pošiljka. Ako prođe, onda se šalje čitav tovar. Stoka je udresirana i ide sama, bez pratnje. Tako se ne izlažu opasnosti da budu otkriveni ni oni koji šalju, ni naručioci”, objašnjava taj izvor.

Naš izvor ovako opisuje kako su organizovane grupe koje djeluju u Hercegovini. Vođa prve hercegovačke narko bande iz Trebinja je, kaže ovaj policijski službenik, izvjesni Đorđe Šker. U daljem lancu ova grupa je dobro povezana sa švercerima u Rijeci i u Kopru. Glavne veze tamo su im, tvrdi naš izvor, Vid Sebastijan, Asmir Škrijelj i Igor Najzer.

Prema našem izvoru drugu grupu iz Trebinja predvodi Aleksandar Bulajić, zvani Cane Diler, treću Slaven Vukajlović koji je sa drogom uhvaćen u Beogradu, četvrtu Željko Tomašević zvani Bekrija. Na čelu pete hercegovačke trebinjske narko grupe su Predrag Rađen zvani Žabac i Aleksandar Petrović – Čombe, dok šestu predvode Nikola Šaraba i Risto Šaraba, koji su trenutno u zatvoru.

Sedma, osma i deveta hercegovačka narko grupa su stacionirane u Bileći. Na čelu sedme je Milorad Miki Kajtaz, osme Miljan Vujović i Goran Forcan, dok je vođa devete Vidoje Novićević.

Deseta hercegovačka grupa djeluje iz Mostara. Vođa te grupe dugo je bio Mladen Džidić, zajedno sa Jovom Kunovcem. Džidić je sada u zatvoru. Zbog dokazane surove likvidacije Beranca Branislava Obadovića osuđen je nedavno na sedamnaest godina zatvora. Njegova banda ipak nije prestala da radi i prenosi drogu na balkanskoj transverzali.

„Sve hercegovačke narko grupe naslanjanju se na kriminalne klanove u Rožajama, kada se radi o heroinu. Heroin iz Rožaja ide za Trebinje i Bileću, i odatle za Mostar. U Tuzima preuzimaju skank”, kaže policijski izvor.

Droga se na balkanskoj ruti iz Bosne i Hercegovine, odnosno iz Trebinja, Bileće, Sarajeva, Stolca, Metkovića i Mostara, prebacuje u Hrvatsku.

„Glavni distributivni centru u Hrvatskoj su u Splitu i na Korčuli. Tu se prepakuje i šalje za Zapadnu Evropu, drumskim saobraćajem. Vođe splitske grupe su Šćepo Bošković, Goran i Jurica Svalin i Miro Rica. Korčulansku grupu predvodi Jakša Cvitković Cvik”, kaže policijski izvor.

Droga za Hrvatsku i Sloveniju ide i rutom preko Novog Pazara i Sarajeva. U Hrvatskoj je na tom poslu, pored splitske i korčulanske, angažovano još makar osam narko bandi, dok ih u Sloveniji ima četiri do pet.

Narko grupama na prostoru Makedonije i Kosovu, broja se ne zna. Međunarodne agencije za borbu protiv organizovanog kriminala i droge odavno su ucrtale na mapama ,,avganistansku transverzalu”, na kojoj je Kosovo označeno kao veliko skladište heroina i distributivni centar za Evropu, pa i ostatak svijeta. Mađarski mediji su pisali da sa Kosova samo u toku jednog dana izađe oko stotinu kilograma heroina. Jedan zapadni diplomata na službi na Balkanu iznio je procjene obavještajnih izvora da se na području Kosova, Albanije i zapadne Makedonije u svakom trenutku nalazi bar sedam tona heroina spremnog za put na Zapad.

U analizi koju je Centar za mir na Balkanu uradio prije deset godina, podsjeća se na podatak njemačke policije koja tvrdi da se preko Kosova uveze 80 odsto evropskog heroina. U analizi se navodi da je heroin vrijedan 12 puta svoje težine u zlatu. Kilogram heroina vrijedan na Tajlandu hiljadu američkih dolara, u Kanadi ima veleprodajnu vrijednost 110 hiljada USD, dok mu ulična vrijednost dostiže čak 800 hiljada američkih dolara. Vrijednost heroina koji kroz Tursku, Makedoniju, Kosovo i Albaniju putuje na zapadnoevropsko tržište još tada je procijenjena na oko 400 milijardi američkih dolara godišnje.

Monitor je u seriji tekstova o prekograničnom švercu, uz pomoć dobro obaviještenih izvora, razotkrio čitavu mrežu kriminalaca koji kontrolišu šverc preko kosovsko-crnogorske granice. Pisali smo i o planinskim putevima kojima se preko granice švercuju sve vrste roba, i droga kao najunosnija među njima. Djelovalo je kinematografski fantastično kada smo pisali o tome da konje i terenska vozila, motore četvorotočkaše, kojima su šverceri opremljeni, zimi mijenjaju motorne sanke. Za šverc droge koriste se i dresirani lovački psi koje albanski kriminalci dočekuju na Kosovu, obljepljuju selotejpom oko njih po kilogram-dva heroina, i upućuju nazad u Crnu Goru svojim vlasnicima, „regularnim lovcima”.

Sva priča u Rožajama vrtila se oko odbjeglog narko bosa Safeta Kalića. Dokument koji je pod nazivom ,,Procjena opasnosti od organizovanog kriminala” sačinila Uprava policije Crne Gore potvrdio je ono što Monitor piše više od godinu. Postalo je potpuno jasno da su rožajski klanovi bili pod zaštitom političkih moćnika.

Kalićev klan samo je jedna od crnogorskih ekspozitura mnogo šire kriminalne grupacije Nasera Keljmendija. Vjeruje se da dugački lanac narko bandi na balkanskoj ruti kroz čitavu bivšu Jugoslaviju kontroliše Keljmendijev klan, sa sjedištem u Sarajevu i Peći. Taj narko lanac, od Crne Gore, preko Bosne i Hercegovine, Hrvatske do Slovenije, prema Monitorovom izvoru broji oko deset hiljada članova. Ne računajući Kosovo.

Deset hiljada ljudi, kao velika kompanija vrte milijarde eura na heroinskom putu prema Zapadnoj Evropi. Ne zvuči zbog toga nevjerovatno da se i bogatstvo Nasera Keljmendija mjeri milijardama. Zato mu je sada za petama Federalni istražni biro (FBI), a državno tužilaštvo Crne Gore potvrdilo je da je uključeno u međunarodnu finansijsku istragu koja se protiv njega vodi. Po imovini koju Keljmendi posjeduje u Crnoj Gori, može se zaključiti koliko je naša država važna u kontrolisanom lancu na balkanskoj ruti. U istragu protiv Keljmendija uključeni su, kako prenose mediji, još i BiH i Slovenija.

Hoće li početi da ispadaju karike u balkanskom narko lancu? Do sada se ne bi moglo reći da su hapšenja imala velikog efekta. Policijski izvor kaže da otkidanjem vrhova, ostaju da rade tijelo i kraci tih hobotnica. A Keljmendijevi kraci su vrlo dugi i brojni, tako da se njegovim eventualnim hapšenjem, bez razbijanja čitavog klana, prljavi narko poslovi neće zaustaviti.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo