Povežite se sa nama

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ I MAROVIĆ, POSLIJE SVEGA: Ljudi od stida

Objavljeno prije

na

Opet je za visoku korupciju u Crnoj Gori platio Svetozar Marović, našavši se na američkoj crnoj listi, sa još šest korumpiranih balkanskih političara i funkcionera. Ne tako davno, sumnjalo se da je jedan od razloga za dolazak visokog američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara u Crnu Goru namjera američke administracije da na tu listu uvrsti crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića. A onda se desio rat u Ukrajini

 

Ipak nije Milo Đukanović taj koji je završio na američkoj crnoj listi. Opet, platio je Svetozar Marović.

Američka vlada uvela je ekonomske sankcije nekadašnjem visokom funkcioneru DPS-a i bišem predsjedniku SCG, sada poznatijem kao šefu budvanske kriminalne grupe, zbog, kako je saopšteno, „destabilizirajućeg i koruptivnog djelovanja u regionu”.

U saopštenju američkog Ministarstva finansija, obrazlaže se da su Maroviću uvedene sankcije „zbog odgovornosti ili saučesništva, direktne ili indirektne umiješanosti u korupciju vezanu za Zapadni Balkan, uključujući i korupciju u ime ili povezanu sa vladom na Balkanu, ili aktuelnim ili bivšim vladinim zvaničnikom na bilo kojem nivou vlade na Balkanu, kao što su pronevjera javne imovine, ili oduzimanje privatne imovine u ličnu korist ili političke svrhe, ili mito”.

Ne tako davno, sumnjalo se da je jedan od razloga za dolazak visokog američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara u Crnu Goru namjera američke administracije da na crnu listu uvrsti crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića, višedecenijskog  premijera i isto toliko šefa vladajuće partije, tokom čije je vladavine zemlja postala prepoznata kao sistemski korumpirana, pa čak i mafijaška država. Panika u kabinetu Đukanovića za vrijeme Eskobarove posjete, te demantiji da je to razlog posjete visokog američkog funkcionera, išli su u prilog sumnjama da takva namjera SAD postoji. Na kraju – ništa. Barem zasad.

Kada je 2015. uhapšen Svetozar Marović, tada visoki funkcioner DPS-a, poznavaoci prilika to su objašnjavali dvojnom igrom Đukanovića. Tumačilo se da on na taj način uklanja potencijalne političke protivnike u partiji, a istovremeno tako ispunjava međunarodne obaveze u borbi protiv korupcije na visokom nivou.

Optužbe koje su Maroviću stavljene na teret od strane specijalnog tužilaštva kojim je rukovodio bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, u fiokama tužilaštva prethodno su skupljale prašinu godinama. Baš kao i brojne krivične prijave za korupciju protiv Đukanovića i njegove porodice – od afere Telekom do Limenke.

Marović je u maju 2016. godine pušten iz zatvora, nakon što je priznao krivicu i sklopio sporazum sa specijalnim tužilaštvom. Ubrzo je napustio zemlju, navodno zbog liječenja u Beogradu. Iako je za njim raspisana potjernica, srpske vlasti ne izručuju godinama Marovića Crnoj Gori. Poznavaoci ovdašnjih prilika iz svega vide zakulisne radnje, odnosno aranžman između moćnika koji je Maroviću za ćutanje omogućio slobodu.

Kada je uhapšen, Marović je, kako je i objasnio u pismu javnosti, odlučio da ćuti.  Novo pismo napisao je nakon što je objavljeno da se našao na američkoj crnoj listi i nakon izjave crnogorskog predsjednika Đukanovića tim povodom.

„Marović je bio najviši državni funkcioner u Crnoj Gori i državnoj zajednici, pa su pravosudni sistem Crne Gore i država Crna Gora pokazali beskompromisnost u realizaciji politike koja se tiče dosljedne primjene odredbi ustavno-pravnog sistema. Uz to treba podsjetiti da su obje vlade – i ona prije 30. avgusta 2020. godine i ova nakon 30. avgusta tražile od Srbije da ispunjava svoje obaveze saglasno ugovoru o međunarodno-pravnoj saradnji. Do danas nije došlo do ispunjavanja tih obaveza od strane Srbije. Vidio sam apel američkog zvaničnika prema g. Maroviću – da dođe u Crnu Goru. U redu, razumijem i taj apel, ali bih još prije razumio i apel koji bi trebalo uputiti državi Srbiji, zemlji koja je takođe kandidat u pregovorima s EU, da ispuni svoje obaveze iz ugovora o međunarodno-pravnoj saradnji i da odgovori na očekivanja države Crne Gore u slučaju izručivanja g. Marovića”, ocijenio je Đukanović.

Napomenuo je kako nije na njemu da komentariše zašto se na spisku SAD nalazi Marović: „Razumijem i pročitao sam obrazloženje da se želi djelovati prema svima koji ugrožavaju stabilan razvoj međudržavnih odnosa u našem regionu. Mogu da razumijem to obrazloženje, ali smatram da je važnije od toga da identifikujemo mjesto zastoja i pokušamo da djelujemo prema tom mjestu zastoja. U ovom slučaju, to je država Srbija, koja ne ispunjava obaveze iz međunarodnog ugovora”, rekao je Đukanović.

„Imaš li ti stida, čovječe”, uzvratio je Marović u otvorenom pismu Đukanoviću. U pismu koje su objavile beogradske Večernje novosti, Marović je optužio Đukanovića da je privatizovao državu i da se po tom osnovu njegova porodica obogatila.

„Srami se pred sobom kada nećeš pred onima koji ti i danas naivno vjeruju! Imaš ti, kažeš, razumjevanja za američke sankcije protiv mene koga si nekad prijateljem zvao. Jesu li to oni Amerikanci koje si plaćao preko lobističkih grupa uz pomoć svojih kumova ili oni preko Soroša? Da li sam ja ili ti doveo Deripasku u Crnu Goru? Da li sam ja ili ti mu prodao zemlju od 500.000 kvadratnih metara sa pogledom na more, po 10 evra, preko Opštine Kotor u dogovoru sa liberalima čineći danas većinom od DPS radikalno krilo liberala Crne Gore… po 10 evra… koju je on mojim seljanima plaćao stotinama evra i tako Crnu Goru oštetili za preko 100 miliona evra…”, dio je Marovićevog pisma, zbog koga je Specijalno državno tužilaštvo formiralo predmet.

Tužilaštvo ispituje Marovićeve navode da je Đukanović povezan sa odlukom o prodaji zemljišta u kotorskoj opštini (Grblju) ruskom oligarhu Olegu Deripaski, kojom je država oštećena za preko 100 miliona eura. „Provjerićemo navode o prodaji zemlje, a ukoliko za ostalo što je pomenuo predmeti nisu formirani, i oni će biti”, saopštili su iz tužilaštva.

Marović poziva američke istražitelje da provjere šta imaju on i njegova porodica, a šta Đukanovići. „Da li sam ja potpisao svome sinu koncesiju za male hidrocentrale, kada si mi govorio nemoj Sveto da Miloš što radi sa državom, a tvoj Blažo može i to sa tvojim potpisom. Kako te nije sramota pred Crnom Gorom?! Da vidimo šta imaš ti, a šta ja?! Zovimo američke istražitelje pošto im ti vjeruješ, da ispitaju i tako utvrde šta ima tvoj brat, a šta moj, osim više godina zatvora gđe si ga ti poslao… Da utvrde što ima sve tvoja sestra i njen sin, a šta moje sestre, da posebno pokažu što to ima moj sin, a šta tvoj koji javno prijavljuje godišnji prihod od četiri miliona”.

U pismu Marović kaže da je on bio Sanader umjesto Đukanovića. „Za to si me mogao zamoliti da si bio čovjek, umjesto da sve radiš iza leđa prijatelja. Kao što sada pokušavaš na isti način da me ponovo zloupotebljavaš da bi spasio sebe, a ja ti i sada želim dobro, kao i svakom čovjeku”.

Analitičari smatraju da trenutna crna američka lista za Balkan nije konačna. Boris Marić, doskorašnji državni sekretar Ministarstva pravde, kazao je da je ukrajinska kriza možda promjenila „listu prioriteta”, ali da su na listi ostali oni koji podsticanjem visoke korupcije prave štetu demokratskim procesima u državama Zapadnog Balkana. „Marović je samo prvi u nizu onih koji treba da se nađu na njoj, po raznim osnovama”, kaže Marić.

U saopštenju američkog ministarstva finansija i Stejt dipartmenta, u dijelu u kom se obrazlaže zašto su sankcije određene bivšem makedonskom premijeru Nikoli Gruevskom, podsjeća da „postoje vjerodostojne informacije da je Gruevski zloupotrijebio ovlašćenja za traženje i primanje mita u zamjenu za vladine ugovore, prisvajanje javnih sredstava i miješanje u izborne procese kako bi stekao političku korist za sebe i svoju stranku”. Liči na Đukanovića. Konačno, američke finansijske institucije su utvrdile da je mito za prodaju Telekoma pošao visokom državnom funkcioneru i članovima njegove porodice.

Tu nije kraj sličnostima. Bivša državna tužiteljica BiH Gordana Tadić se našla na listi jer je svojim uticajem ometala sudske procese. „Postoje vjerodostojne informacije da je Tadić manipulisala slučajevima kako bi zaštitila političke pokrovitelje od krivičnog progona”, konstatuju američko Ministartsvo finansija i Stejt dipartment.

Neodoljivo podsjeća na Crnu Goru. Na sve njene ljude bez stida.

 

Američke sankcije u praksi

„Kao rezultat današnje akcije, sva imovina i prihodi od imovine, određenih pojedinaca ili entiteta, koja se nalazi u Sjedinjenim Državama ili je u posjedu ili pod kontrolom američkih osoba mora biti blokirana i prijavljena OFAC-u (Kancelarija za kontrolu imovine stranaca Ministarstva finansija). OFAC-ovi propisi generalno zabranjuju sve transakcije američkih osoba ili osoba unutar (ili u tranzitu) Sjedinjenih Država koje uključuju bilo kakvu imovinu ili prihode od imovine označenih ili na drugi način blokiranih osoba”, obrazložilo je američko Ministartsvo finansija šta konkretno znače sankcije za sedam balkanskih funkcionera.

Branilac Svetozara Marovića, advokat Zdravko Begović saopštio je da Marović u Americi nema imovinu, te da zbog toga neće trpjeti praktičnu štetu. „Suštinski, ta jedna mjera koja se tiče ekonomskih sankcija njega neće dodirivati. Smatram da je ona donesena kako bi se podstaklo njegovo izručenje iz Srbije a kao potvrda toga stoji činjenica da je danas Ministarstvo pravde uputilo urgenciju Ministarstvu pravde Srbije, kako bi ono postupilo po potjernici radi izručenja”, ocijenio je Begović.

 

Sankcije i Balkan: Šta se kuva na Zapadu

Osim Svetozara Marovića, na američkoj crnoj listi završilo je još šest balkanskih funkcionera i javnih ličnosti.

Na listi su još po dvije osobe iz Makedonije, Bosne i Hercegovine i Albanije.

Sankcije su uvedene bivšem premijeru Sjeverne Makedonije Nikoli Gruevskom i bivšem direktoru Uprave za bezbjednost i kontraobavještajne poslove (UBK) Saši Mijalkovom. Na listi su bivša državna tužiteljka BiH Gordana Tadić, Asim Sarajlić, poslanik u Parlamentu BiH i doskorašnji visoki zvaničnik Stranke demokratske akcije (SDA). Što se tiče Albanije, ekonomske sankcije su uvedene Akifu Rakipiju, bivšem poslaniku i Jiliju Ndrokiju, vlasniku medija.

„Te smo radnje preduzeli kao odgovor na umiješanost ovih bivših zvaničnika u značajnu korupciju. Njihovi postupci potkopali su vladavinu prava, demokratske institucije i javne procese u obje zemlje i narušili vjeru javnosti u njihove vlade”, navodi se između ostalog u saopštenju američkog Ministarstva finansija i Stejt dipartmenta.

To nijesu jedine kaznene mjere Zapada kada je u pitanju region. Britanija je 11. aprila objavila da je nakon Amerike i ona uvela sankcije Miloradu Dodiku, članu  Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz RS i predsjednici tog bh. entiteta Željki Cvijanović zbog pokušaja da naruše legitimitet i funkcionalnost države BiH.

Sankcije, koje uključuju zabranu putovanja i zamrzavanje imovine, prve su u okviru režima britanskih sankcija za BiH, navedeno je iz britanske vlade.

Milena PEROVIĆ

Komentari

FOKUS

HAPŠENJE ALEKSANDRA MIJAJLOVIĆA I NJEGOVIH PARTNERA U KRIMINALNIM DUVANSKIM POSLOVIMA: Novović ušao u Grand

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola

 

Po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, ove sedmice uhapšeno je više crnogorskih biznismena i policajaca zbog kriminalnog udruživanja i šverca cigareta međunarodnih razmjera.  Jedno ime među njima posebno se ističe.  Aleksandar Mijajlović je često  povezivan sa građevinskom kompanijom Bemax, koja je svoj rast doživjela u vrijeme Đukanovićevog režima, poslujući sa državom u milionskim obrtima.

Osim Mijajlovića, uhapšeni su vlasnici podgoričke kompanije DG group Golub Vojinović i Dejan Jokić, te policajci Dragan Backović, Mirko Mijušković i Radoje Rabrenović. Narednog dana u okviru iste istrage, uhapšeni su u Nikšiću  Zoran Đukanović, vlasnik kompanije Đukanović company , Mileta Simanić i Milan Rogač. Takođe. U Nikšiću je uhapšen i Milenko Rabrenović, dugogodišnji šef obezbjeđenja Veselina Veljovića. Rabrenoviću je ranije suđeno zbog prijetnji  novinarki  Oliveri Lakić, dok je u Vijestima pisala o švercu cigareta, ali je na kraju oslobođen.

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola.

Mijajlović nije zvanično suvlasnik Bemaxa, iako ga javnost tako percipira. Ipak, brojne su i zvanične njegove veze sa tom moćnom građevinskom firmom. Prema podacima Registra privrednih kompanija, Mijajlović ima funkcije u tri kompanije čiji je osnivač Bemax –   direktor je Alec Montenegro,  član  Upravnog odbora  Arena B i ovlašćeni  zastupnik  S & I INVEST.  Osim Mijajlovića kao stvarni suvlasnik Bemaxa javnost percipira Ranka Ubovića, još jednog podgoričkog biznismena. Zvanično, njegov sin Ivan Ubović, vlasnik je kompanije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo