Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: Vrijeme da se korumpirani povuku iz politike

Objavljeno prije

na

Vjerujem da američka crna lista nije konačna i da će se dopunjavati u skladu sa ponašanjem korumpiranih i kompromitovanih funkcionera koji ne shvataju da sami treba da napuste funkcije poslanika i povuku se iz politike. Nadam se da će i ovaj proces isprovocirati pojedine funkcionere da javno saopšte podatke o svim poslovima uključujući i onim koje je vodio predsjedik DPS-a Milo Đukanović

 

MONITOR: Mandatar Dritan Abazović kazao je da smo korak do osnivanja manjinske vlade, te nagovijestio da bi u vladu mogao ući i SDP. Kako vidite pregovore oko formiranja manjinske vlade koji već prilično traju?

ĐUROVIĆ: Pregovori oko manjinske vlade traju dugo a u međuvremenu državne institucije rade u ograničenom obimu. To dovodi do lošijeg (sporijeg) ostvarenja interesa svih građana i zato ovakvo stanje treba okončati što prije. Na dinamiku formiranja vlade uticala je i invazija Rusije na Ukrajinu jer su međunarodni partneri Crne Gore postali osjetljiviji na politički uticaj partija koje su bliske političkim stavovima Rusije ili koje su pod direktnim uticajem predsjednika Srbje koji je prepoznat po svojoj bliskosti sa predsjednikom Rusije. Pregovori oko manjinske vlade počeli su u atmosferi koja je obećavala brzo okončanje, ali su nakon početka rata u Ukrajini krenula ozbiljnija uslovljavanja. Sve je počelo da podsjeća na prethodni proces formiranje vlade nakon izbora 30. avgusta 2020. Jačanje podrške manjinskoj vladi je legitimna ideja i vrijeme uloženo u širenje kruga političkih subjekata koji će participirati u vladi može se pokazati kao dobra investicija u stabilnost i brzinu donošenja važnih odluka. SDP je od 2016. i zvanično opozicona partija a treba se podsjetiti da su u Skupštini oni uskratili ranije podršku DPS-u i u značajnom periodu djelovali kooperativno sa subjetkima koji su osvojili vlast 30. avgusta 2020.

MONITOR: Da li je taj model vlade ono što treba Crnoj Gori i ako se konačno formira, kakvi će biti njeni dometi?

ĐUROVIĆ: Crnoj Gori je potrebna vlada koja ima legitmitet potvrđen u Skupštini. Nakon izgasavanja nepovjerenja vladi Zdravka Krivokapvića, ponuđena je manjinska vlada kao model izlaska iz krize koji je pojašnjen detaljnije javnosti. Iznijet je predlog da u takvu vladu neće moći da uđu predstavnici DPS-a i DF-a. Jedni zbog svoje kompromitovanosti a drugi zbog nacionalističkih stavova. U procesu formiranja su definisani prioriteti koji su vezani dobrim dijelom za obećanja političkih partija datih u susret prethodnim parlamantarnim izborima.

Druga opcija koja se pojavila nakon pada vlade Krivokapića bio je predlog Demokratske Crne Gore o organizovanju vanrednih parlamentarnih izbora. U teoriji su izbori najbolji način za izlazak iz političke krize ali treba podsjetiti da je organizacija izbora u ovom trenutku problematična iz nekoliko suviše važnih razloga. Birački spiskovi su „oslobođeni“ nekoliko hiljada birača koji zapravo nemaju pravo glasa a još su ostale vjerovatno desetine hiljada koji moraju biti brisani. Zašto spiskovi nisu očišćeni je odgovornost Vlade koja je izgubila povjerenje. Ustavni sud ima u ovom trenutku četvoro sudija a da bi donosio odluke potrebno je da svih četvoro glasaju identično. Svaka žalba/prigovor političke partije u vezi sa glasanjem na nekom biračkom mjestu na kraju procesa mora doći pred Ustavni sud. Ako sud ne može donijeti odluku, proces ne može biti okončan pa se legitimitet i legalitet takvih izbora dovode u pitanje a postoji i realna opsanost od nastavka blokade. Da bi Ustavni sud mogao da funkcioniše, neophodno je izabrati makar dvoje novih sudija. To je odgovornost partija u Skupštini, a nije ni bilo pokušaja u pretodnom periodu da se ovaj problem riješi. Da bi se organizovali fer izbori, potrebna je transformacija Državne izborne komisije i njena profesionalizacija u skladu sa preporukama OSCE-a. Potrebno je donijeti novi zakon kako bi se taj problem riješio. Sve partije koje vrše vlast su obećale građanima da će izmijeniti izborno zakonodavstvo i uvesti sistem glasanja sa otvorenim listama. Odlaganje ostvarivanja ovog obećanja za neka druga vremena je svojevrsna obmana građana. Građani žele veći uticaj na izbor svojih predstavnika u Skupštini i to im se pravo mora osigurati do sljedećih parlamentarnih izbora. U vezi sa predlogom organizovanja izbora u što skorijem roku postavlja se i pitanje ko će sprovoditi pripreme tj. da li će vlada Zdravka Krivokapića vršiti svoju funkciju do okončanja novih izbora. Na to pitanje nije niko odgovorio od predlagača ovog modela.

Treća opcija je formiranje tzv. tehničke vlade koja bi imala mandat da samo pripremi izbore. Od DF-a do sada nije bilo pojašnjenja ko bi činio tu vladu, ko bi bio predsjednik, ko ministar vanjskih poslova, da li bi se ta vlada izjašnjavala o sankcijama Rusiji ili bi imala neke druge spoljnopolitičke prioritete.

Pravi model za izlazak iz političke krize je onaj oko kojeg se može postići dogovor većine u Skupštini. O svim modelima treba razgovarati u Skupštini. Svakako se sljedeći parlamentarni izbori moraju održati već narednog proljeća. Taj period može da se iskoristi za dobrobit svih građana ili potroši besmisleno za korist političkih partija. Da bi se kriza okončala, potrebno je da Skupština radi svoj posao. To znači da potpredsjednik Skupštine Strahinja Bulajić treba da prestane sa kršenjem člana 90 Ustava i člana 83 Poslovnika o radu Skupštie koji propisuju da „prvo redovno zasijedanje počinje prvog radnog dana u martu i traje do kraja jula“. Kako je članom 84 Poslovnika predviđeno da sjednicu saziva predsjednik Skupštine a članom 16 da „ako je predsjedniku Skupštine prestao mandat prije isteka vrmena na koji je biran, dužnost predsjednika Skupštine, do izbora novog predsjednika, vrši potpredsjednik iz kluba poslanika koji ima veći broj poslanika“, onda gospodin Bulajić treba da obavi svoju funkciju i zakaže odmah sjednicu Skupštine jer dosta zakonskih propisa čeka na usvajanje.

MONITOR: Predsjednik DPS-a Milo Đukanović kazao je ove sedmice da će DPS imati jasan uticaj na manjinsku vladu. „Pozivam samo na zdravu logiku – imate vladu koju će činiti paritje koje imaju 14, 16 ili 19 poslanika u parlamentu, a potreban im je 41. Razliku do 41 davaće DPS. Šta mislite, je li to uticaj ili nije?”, kazao je. Slažete li se sa njim?

ĐUROVIĆ: Milo Đukanović šalje poruke svom biračkom tijelu u susret lokalnim izborima. DPS nema uticaja i neće ga imati na izvršnu vlast, na policiju i službe bezbjednosti, na tužilaštvo. Jedino što može DPS je ono što može i bilo koja druga partija u Skupštini, a to je da ne glasa za zakone. To može i DF i Demokratska Crna Gora i svi ostali. Oko zakonskih tekstova koji su kvalitetni i važni (kao npr. zakon  koji uređuje pitanje oduzimanja nelagalno stečene imovine) vjerujem da će i partije koje ne participiraju u trenutnoj vladi dati podršku. DPS ima priliku da se domaćoj i međunrodnoj javnosti pokaže kao partija koja je spremna da se mijenja kako bi nakon neminovnog skorog odlaska Mila Đukanovića i kompromitovanih fukcionera ova partija pokušala da se obnovi sa nekim novim ljudima. Ukoliko DPS bude pokušavao da blokira procese i bio nekooperativan, nastaviće da propada do potpunog nestanka. DPS mora da podnese kaznu koja je došla kao posljedica njihove korumpiranosti, bahatosti, halapljivosti itd…

MONITOR: Kako vidite ono što radi odlazeća vlada otkako joj je izglasano nepovjerenje?

ĐUROVIĆ: Odlazeća vlada je dobrim dijelom u izbornoj kampanji koristeći svoje fukcije za propagiranje svoje partije. Donose i odluke koje su dio predizborne propagande jer nisu utemeljene u bilo kojem planu ili strategiji koju sprovodi vlada, kao npr. dodjela nadoknada za novorođenčad. Kada je ovo nekada radio DPS, cijela javnost se dizala na noge, sada se to mnogo mirnije doživljava. Troše se milioni za socijana davanja, ponovo bez kontrole. To ukazuje na karakter ljudi u Vladi koji su po svojim djelima vrlo slični DPS-u. Nije velika pamet potrebna da bi se država zaduživala i smišljali programi koji će donijeti kratkotrajnu popularnost njihovim autorima i dugoročnu zaduženost svim građanima.

MONITOR: Kako komentarišete aferu o umiješanosti u kriminalne aktivnosti Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, kao i nečinjenje institucija koje bi time trebalo da se bave?

ĐUROVIĆ: Tek će početi da se otvaraju razne afere koje će pokazati da su najuticajniju funkcioneri iz svih grana vlasti bili u sprezi sa kriminalom. Taj proces se više ne može blokirati jer je i međunarodnim partnerima Crne Gore stalo da se korupcija i kriminal konačno odvoje od državnih institucija i da institucije u koje su uložene stotine miliona konačno počnu da rade za dobrobit svih građana a ne samo vrha jedne partije. Pošto međunarodni partneri pokazuju svakog dana da imaju podatke o različitim „poslovima“ u Crnoj Gori, nervoza kriminalaca će biti sve veća a moguće da će se neki od njih i preporučiti kao saradnici tužilaštvu.

MONITOR: Američka vlada je uvela ekonomske sankcije Svetozaru Maroviću, a na listi je još šest lica sa Balkana. Da li je lista, kada je Crna Gora u pitanju, konačna?

ĐUROVIĆ: Vjerujem da lista „zvanica“ nije konačna i da će se dopunjavati u skladu sa ponašanjem korumpiranih i kompromitovanih funkcionera koji ne shvataju da sami treba da napuste funkcije poslanika i povuku se iz politike. Nadam se da će i ovaj proces isprovocirati pojedine funkcionere da javno saopšte podatke o svim poslovima uključujući i onim koje je vodio predsjednik DPS-a Milo Đukanović. Marović je poslao signal ali iz dosadašnjeg iskustva on je spreman da trguje i ćuti, naravno u Beogradu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo