Povežite se sa nama

Izdvojeno

NAPADI NA NOVINARE: I novi biju

Objavljeno prije

na

Da je došlo do promjena, bar što se tiče toga da novinare više neće moći nekažnjeno da šikaniraju i biju, gromoglasno su najavljivali tokom protekle godine iz nove vladajuće garniture. U praksi, sve je i dalje isto

 

Malo toga se promijenilo, moćni i bahati i dalje napadaju novinare. Ekipa Gradske TV napadnuta je u nedjelju u Budvi. Brat predsjednika Opštine Budva Marka Carevića vrijeđao je i napao novinarku i kamermana na radnom zadatku, dok su u blizini kamenoloma Platac, kojim gazduje firma Carinvest, snimali prilog o divljoj deponiji.

Iz Gradske TV su pojasnili da se Savo Carević, brat prvog čovjeka metropole turizma, unosio u lice novinarki Dubravki Perović, vrijeđao je i urlao na nju, dok je kamermanu Hariju Markoviću zabranio da snima njegovo divljanje i siledžijsko ponašanje.

Iz ove TV tvrde da nisu samo novinari bili na meti: „Osim na televizijsku ekipu, porodica Carević fizički je nasrnula na jednog od okupljenih mještana, ali je, srećom, veći incident spriječen, prije svega zahvaljujući prisebnosti ostalih okupljenih građana zaseoka Višnjeva, koji su za našu televiziju govorili o ugroženosti njihovih kuća i imanja od eksploatacije šljunka, te divlje deponije koju je na javnoj površini napravilo preduzeće Carinvest. Iz Gradske su najavili da će podnijeti krivičnu prijavu protiv Sava Carevića zbog nasilničkog ponašanja.

I ovaj napad su zvaničnici i političari selektivno osudili, a dobro je došao i za politička prepucavanja.

Ranije ovakvi napadi nijesu imali povoljan epilog za novinare. Kada su tadašnji gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša i njegov sin Miljan napali ekipu Vijesti 2009. godine – Borisa Pejovića i Mihaila Jovovića, sudu je trebalo tri godine da presudi. Mlađi Mugoša je osuđen na uslovnu kaznu od pola godine zbog nanošenja teških tjelesnih povreda uredniku Vijesti Jovoviću. Stariji Mugoša je kažnjen novčano, 400 eura, zbog vrijeđanja na javnom mjestu.

Slično, i kada je Velizar Marković, brat tadašnjeg premijera Duška Markovića, uputio novinaru dnevnog lista Dan Vladimiru Otaševiću prijetnje smrću u telefonskom razgovoru 2017. godine. Osnov­no dr­žav­no tu­ži­la­štvo u Pod­go­ri­ci od­ba­ci­lo je kri­vič­nu pri­ja­vu pro­tiv Mar­ko­vi­ća, jer je na­kon is­tra­žnih rad­nji utvr­di­lo da pri­jet­nje ko­je je Mar­ko­vić upu­tio Ota­ševiću ne pred­sta­vlja­ju ni­jed­no kri­vič­no dje­lo.

Da je došlo do promjena, bar što se tiče toga da novinare više neće moći nekažnjeno da šikaniraju i biju, gromoglasno su tvrdili tokom protekle godine iz nove vladajuće garniture. Napravljen je i iskorak pa je došlo do izmjena Krivičnog zakonika kojim su popisane i predviđene veće kazne za napade na novinare.

Međutim, u praksi, i dalje je isto. Nakon incidenta u Budvi, saopšteno je da službenici Uprave policije u saradnji sa državnim tužiocem u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru rade na rasvjetljavanju napada na ekipu Gradske RTV. Nakon dva dana slučaj je bio riješen, bar što se tiče tužilaštva. „Povodom incidenta koji se 10. 4. 2022. godine dogodio prilikom snimanja reportaže za Gradsku RTV, u blizini kamenoloma Platac u Opštini Kotor, dežurni tužilac Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru naložio je službenicima Uprave policije Odjeljenja bezbjednosti Kotor da se prikupe obavještenja od svih učesnika događaja, kao i da se pribavi video snimak koji je sačinjen tom prilikom od strane Gradske RTV. Nakon ocjene svih relevantnih činjenica, postupajući tužilac je ocijenio da se u konkretnom događaju radi o prekršaju, te je dato uputstvo službenicima policije da pokrenu prekršajni postupak“, navodi se u saopštenju koje potpisuje portparol ODT-a u Kotoru, državni tužilac Tijana Čelanović.

Sada je na policiji da li će dalje da goni počinioce incidenta. Ovakvo tumačenje tužilaštva čudi s obzirom da je kao veliki demokratski iskorak krajem protekle godine objavljeno da su usvojene izmjene Krivičnog zakonika koje se odnose na novinare i zaposlene u medijima.  Izmjenama je preciziran termin „posao od javnog značaja” i pet postojećih krivičnih djela prošireno dijelom koji precizira kazne u slučaju kada je napadnuto lice koje se bavi poslom od javnog značaja, a napad je vezan za njegov rad.

Usvojeno je, između ostalog, i novo krivično djelo „sprečavanje novinara u vršenju profesionalnih zadataka“. A ono popisuje: „Ko neovlašćeno spriječi ili ometa štampanje, snimanje, prodaju ili rasturanje knjiga, časopisa, novina, audio i video kaseta ili drugih sličnih štampanih ili snimljenih stvari, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine“.

Radom tužilaštva povodom slučajeva napada na novinare nije bila zadovoljna čak ni prošla vlast. Tako je tadašnji potpredsjednik Vlade i ministar pravde Duško Marković 2013. najavio ispitivanje odgovornosti tužilaca koji su postupali u predmetu Mugoša–Jovović za vrijeme mandata Vrhovne državne tužiteljke Ranke Čarapić. Do toga nije došlo, pa nijesu ispitani ni nevjerovatni propusti tužilaca u slučaju Tufika Softića i ostalih.

Taj niz se nastavlja. U aktuelnom suđenju za napad na novinara Seada Sadikovića tužilaštvo uporno odbija da ustanovi šta se desilo sa ključnih 10 sekundi snimka prebijanja novinara. Neće u tužilaštvu čak ni da poslušaju zahtjev policije koja je insistirala: „da se utvrde razlozi zbog kojih nedostaje snimak u navedenom vremenu i da se utvrdi da li je neko od lica koja imaju pristup sistemu video nadzora sa eventualnom namjerom brisao ili dorađivao djelove video snimka“.

I pored deklarativno dobre volje nove vlasti, ne čudi ocjena Evropske komisije koja u posljednjem izvještaju navodi da je ostvaren ograničen napredak u rješavanju nasilja nad novinarima i medijima. „Uprkos određenim signalima od Vlade da će ovu oblast smatrati prioritetnom, prošlogodišnje preporuke samo su dijelom ispunjene i bezbjednost novinara ostaje ozbiljna briga. Puni i djelotvorni epilog u važnim predmetima napada na novinare tek treba da se obezbijedi“, piše u Izvještaju.

Da napomenemo da je protekla godina bila jedna od rekordnih po broju prijetnji i napada na novinare. Uprava policije ih je registrovala 25, a safejournalist, regionalna baza podataka o svim napadima na novinare, 28.

„Od ukupnog broja registrovanih slučajeva, nadležni tužilac je deset događaja kvalifikovao kao krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti, osam događaja je rasvijetljeno i izvršioci su procesuirani, dok su dva događaja nerasvijetljena. Dodatno, u pet događaja su pokrenuti prekršajni postupci protiv izvršioca prekršaja, dok je u četiri događaja nadležni državni tužilac procijenio da nema elemenata izvršenja krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti. Iz Uprave policije navode da je pet predmeta dostavljeno tužiocu na ocjenu, odlučivanje i pravnu kvalifikaciju, dok je u jednom predmetu izrečena mjera upozorenja“, podaci su Sindikata medija.

Tokom protekle godine zabilježene su četiri prijetnje smrću novinarima. Glavni i odgovorni urednik Antene M Darko Šuković, kolumnista Antene M Dragan Bursać i redakcija su primili otvorene prijetnje smrću putem društvene mreže Facebook sa naloga pod nazivom Marko Aprcović. Ovi slučajevi dobili su sudski epilog, a počinilac je osuđen na četiri mjeseca uslovno. Novinar Vijesti Borko Ždero dobio je prijetnje smrću zbog izvještavanja o eksploataciji šljunka na Morači u mjestu Botun, kada mu je jedan od mještana čiji je kamion kontrolisala policija rekao: „Dođeš li drugi put na moje privatno imanje, baciću te u Moraču”. Novinar TV Vijesti Sead Sadiković je u Centru bezbjednosti Bijelo Polje prijavio da je putem društvene mreže Facebook primio poruku sa profila izvjesnog K.Č. iz Pljevalja u kojoj su upućene riječi uvrede i prijetnji da će ga „napasti na život i tijelo”.

Desila su se i četiri fizička napada. Ispred zgrade u kojoj živi napadnut je glavni i odgovorni urednik Monitora Esad Kočan, a ovo je i jedini slučaj napada tokom protekle godine koji je dobio sudski epilog. Počinilac je kažnjen sa 10 mjeseci zatvora. Fotoreporterka Pobjede Mara Babović napadnuta je dok pratila doček patrijarha Srpske pravoslavne crkve Porfirija ispred Hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici. Slučaj nije prijavljen policiji. Novinar TV Vijesti Sead Sadiković napadnut je tokom „patriotskog” okupljanja u Bijelom Polju od strane nekoliko muškaraca. Sadiković je zadobio lakše povrede glave. Suđenje za ovaj napad je u toku. Novinarka Vijesti Jelena Jovanović pogođena je u glavu brisačem sa automobila tokom slavlja pristalica koalicije Za budućnost Nikšića. Protiv počinioca M.J. iz Nikšića podnijeta je krivična prijava zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo nasilničko ponašanje na štetu novinarke.

Broj prijetnji, vrijeđanja, omalovažavanja i ometanja da se radi posao je najveći, a mnogi slučajevi se i ne prijave.

Ove nedjelje objavljen je godišnji izvještaj Stejt dipartmenta. Za Crnu Goru se navodi: „Nasilje i maltretiranje novinara i dalje su problem“. Jesu.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

NOVINARKA PROTIV MAFIJE: Olja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživačka novinarka Olivera Lakić i njen portal Libertas obavještavaju  javnost o vezama državnih struktura sa organizovanim kriminalom. Ona još nije dočekala optužnicu protiv kriminalaca koji su je prije četiri godine s leđa upucali ispred ulaza zgrade, gdje stanuje. Prije toga je bila meta više fizičkih i verbalnih napada, koji nijesu do kraja rasvijetljeni

 

Da li bi i kada Specijalno državno tužilaštvo (SDT) procesuiralo bivšu predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu, koja se trenutno nalazi u istražnom zatvoru, ili ponovo otvorilo istražni postupak u slučaju sumnjive saradnje između pripadnika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Petra Lazovića i Ljuba Milovića, da portal Libertas nije objavio dokumenta Europol-a (evropske policije), koja ih sumnjiče za teška krivična djela? Možda bez tih informacija ne bismo ni znali da je SDT već zatvorilo slučaj policajaca-saradnika kavačkog klana.

Nakon objavljene dokumentacije Europola uslijedilo je hapšenje Vesne Medenice i još najmanje 12 osoba zbog sumnje da su bili dio organizovane kriminalne grupe. Miloš Medenica je još nedostupan tužilaštvu, navodno se u Beogradu liječi od bolesti zavisnosti.

Prema istraživanjima Libertasa, Europol je tužilaštvu i policiji u julu prošle godine dostavio dokument sa transkriptima komunikacija policijskih službenika Petra Lazovića i Ljuba Milovića sa poznatim kriminalcima Radojem Zvicerom, Veljkom Belivukom, Markom Miljkovićem i drugima. Kada je prošlog ljeta objavljeno da su Lazovići omogućili Belivuku i Miljkoviću, beogradskim kriminalcima optuženim za teške zločine, da uđu u Crnu Goru, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ubjeđivao nas je da je Zoran Lazović „najbolji crnogorski policajac“, dok je njegov sin samo izvršavao službene zadatke.

Specijalni tužilac Saša Čađenović u januaru je, za vrijeme Katnićevog mandata, donio odluku da u radnjama mlađeg Lazovića i Milovića nema krivičnog djela. Novoizabrani glavni specijalni državni tužilac Vladimir Novović naložio je da se predmet ponovo otvori. Milivoje Katnić je saopštio da nije Čađenović odbacio prijavu protiv Lazovića, već Specijalno državno tužilaštvo dok je on njime rukovodio. Ponovo je pojasnio kako je policijski službenik radio svoj posao.

„Čađenović je uzeo komunikaciju, fotografiju, stotine poruka. Petar Lazović je dao izjavu na 40 strana. Nakon toga su pozvane starješine da daju izjavu, izvršena je provjera podataka – da li su pokrenute mjere tajnog nadzora, angažovani svjedoci saradnici… Po onome što ja znam, Europol je izanalizirao našu odluku i prihvatio činjenicu“, kazao je Katnić za Antenu M. On tvrdi da su dokumenta Europol-a objavljena „nelegalno“, i da se time crta meta njemu i njegovoj porodici. Cilj je, kaže, „da se Crna Gora predstavi kao država koja ne može da funkcioniše kao samostalna, suverena, antifašistička država“.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UZ DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM: Naši majski porazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta je nama njihova borba dala? Poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka nego o slavi predaka, a iskazivanje vojne moći tokom invazije na susjeda daleko je od svijetle antifašističke istorije

 

Slavio je opet ovog vikenda Stari kontinent i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Kokteli, vijenci, koncerti, vojna parada na Crvenom trgu, a u srcu Evrope – rat.

Ove godine Danom pobjede se obilježilo 77 godina od kraja Drugog svjetskog rata, a Danom Evrope pet godina manje od pokretanja inicijative za stvaranje Evropske unije. U zemljama EU posebna važnost se daje Danu Evrope i deklaraciji Roberta Šumana koja je udarila temelj evropskom pomirenju i otvorila vrata da stari neprijatelji, prije svih Francuska i Njemačka, krenu novim putem.

U Njemačkoj i Francuskoj danas – Emanuel Makron se sreo sa veteranima iz Drugog svjetskog rata na ceremoniji pod Trijumfalnom kapijom, da bi narednog dana govorio na konferenciji Budućnost Evrope u Strazburu. Predložio je i novu evropsku organizaciju koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama da pronađu novi prostor za političku saradnju. Naravno, centralni dio govora bila je aktuelna situacija u Ukrajini.

U  Rusiji tradicionalna vojna parada. I kod njih umjesto sjećanja na desetine miliona onih koji su dali živote za neki bolji svijet, sve puca od političkih poruka koje se vrte oko rata u Ukrajini. Slovo Z je tu da podsjeti, ako je neko imao nedoumica. Vladimir Putin je u govoru ponovio da se ruska vojska u Ukrajini bori za bezbjednost Rusije i da je razlog za invaziju to što NATO prijeti Rusiji na njenim granicama. „Rusija je pozvala Zapad na otvoreni dijalog, potragu za kompromisnim rješenjem uz međusobno uvažavanje interesa. Sve je bilo uzalud. Zemlje NATO-a nisu htjele da nas saslušaju, što znači da su imale potpuno drugačije planove. Bile su u toku pripreme za operaciju u Donbasu, invaziju na zemlju koja je istorijski naša, uključujući i Krim. U Kijevu su objavili potencijalnu nabavku nuklearnog oružja, a NATO je počeo da preuzima vojnu kontrolu na teritorijama sa kojima se graničimo“, govorio je Putin.

Na strazburškoj konferenciji ni Makron, a posebno Ursula van der Lejen nijesu ispustili da kontrastiraju događaje obilježavanja velikog praznika u Rusiji i Strazburu. Osvrćući se na ženu koja se pojavila sa svojom bebom na svečanosti u Strazburu, Lejenova je rekla da želi da 9. maj proslavi „ovu sliku, daleko moćniju od bilo koje vojne parade“.

Mi na Balkanu, Evropa u malom. Samo mnogo gori. Ne odričemo se zlog sjemena.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo