Povežite se sa nama

OKO NAS

DO DŽEPARCA NA VEBU: Item, akaunt, euro

Objavljeno prije

na

Neko proba da zaradi motikom i lopatom, neko knjigom i olovkom a poneko – mišem i tastaturom. Od kuće, uz pomoć interneta.

 

Snalaženje. Tinejdžeri, stariji osnovci i srednjoškolci, brzo nauče šta znači ta riječ u zemlji u kojoj njihovi roditelji, sa dvije prosječne plate, jedva pokriju porodične troškove: kupe hranu, plate račune i rate za krediti i obezbijede osnovne nejestive potrebštine. Džeparac tu, najčešće, nije visoko na listi prioriteta. A i ako jeste, nije dovoljan. Zato se ovdje rano počne razmišljati o nekakvoj zaradi. I snalaženju.

Neko proba da zaradi motikom i lopatom, neko knjigom i olovkom a poneko – mišem i tastaturom. Od kuće, uz pomoć (brzog) interneta.

Počinje se praćenjem oglasa koji nude „brzu, laku i sigurnu zaradu”. Igranje nepopularnih igrica ili pregledanje reklama koje se plaća po satu  predstavlja najsporiji i najmanje zabavan način da se na internetu zaradi koji euro. Za višesatni nedjeljni ili dvonedjeljni angažman može se, ponekad, dobiti jedva pet do deset eura. A nekada ni toliko.

Stefan V. kaže da je i on prošao kroz ovu fazu, ali je brzo poželio da se oproba u nečemu konkretnijem i korisnijem (isplativijem). Pažnju mu je privukla mogućnost pravljenja logoa za strance (prema definiciji sa Vikipedije: logo je grafički znak ili ikona koja označava neki proizvod ili preduzeće). Izgledalo je da je u pitanju profitabilan i jednostavan posao, objašnjava naš sagovornik početak poslovne avanture u koju se upustio sa grupom drugara. „Za one koji ne znaju šta je logo –  to je slika koja je najčešće napravljena po izboru osobe koja ga koristi i služi za označavanje neke firme, profila ili proizvoda. E pa mi smo na početku po youtube-u nalazili razne pomoći (guidove) objašnjenja i prečice za rad u osnovnim programima poput FotoShop-a.  Da ih savladamo i usavršimo trebalo nam je nekoliko dana. I onda smo počeli da tražimo naše prve mušterije po internet forumima. Na samom početku, za jedan jednostavan logo bilo nam je plaćano 3–5 eura, tako da smo nedeljno zarađivali od 15 do 20 eura, zavisno od broja mušterija. Nije bilo mnogo, ali ni loše za početak. Vremenom shvatite kako je, na tom nivou, najteže naći kupce. A ukažu se i neke zabavnije stvari…”

Slična vrsta zarade na internetu, uz obavezno predznanje, predstavlja prevođenje kraćih i dužih tekstova na raznim sajtovima. U žargonu podgoričkih tinejdžera to je freelancovanje i predstavlja osobu koja nema određen posao već skuplja i razmatra ponude koje ima i prihvata onu koja mu najviše odgovara. U svijetu odraslih,  frilensing definišemo kao honorarni posao bez stalnog zaposlenja, ali da ne cjepidlačimo, suština je ista. Uglavnom, ovdje govorimo o prevođenju kataloga na sajtovima za internet trgovinu ili izradi titlova za filmove i serije. Zarada se kreće od pet eura po satu pa naviše, ali zahtijeva solidno, vrlo dobro ili odlično znanje engleskog jezika. A i crnogorskog.

Za one kojima učenje nije omiljena aktivnost, tu su igrice. I nekoliko načina da se spoje zadovoljstvo igranja i korist zarađivanja. „Nakon sati i dana provedenih u igranju Paladins, odlučili smo da napravimo naš prvi tim u igranju igrica”, prisjeća se svojih početaka Damjan B., jedan od naših sagovornika. Napominje da je to bilo znatno prije nego što su prenosi turnira u video igricama stigli na kanale državne televizije (RTCG) i u sportske programe na kablovskim televizijama (Sport klub ima kanal koji se bavi isključivo elektronskim igrama). „Ekipa je imala tri člana, koliko je bilo dovoljno za amaterske turnire. Mislili smo da ćemo lako doći do nekih nagrada. Ali, čim smo ušli u prvu fazu prvog turnira, vidjeli smo da smo još neiskusni i zeleni  za online turnire tog ranga, jer su nas protivnici dominatno pobojedili”.

Riješili su da se vrate koji korak unazad. „Pokušali smo da nađemo neki lakši način da zaradimo preko igrica. I vremenom to smo uspjeli.” Na platformi steam (steampowered.com), globalno najpoznatijoj i najrazvijenijoj platformi za kupovinu i igranje igrica koja ima stotine miliona igrača i milijarde eura prometa, postoji dio koji se zove community market. On igračima služi za kupovinu i prodaju itema (osobina, alatka, oružje, namirnica kojom igrač unapređuje osobine lika kojim upravlja)… koje koriste u svojim igricama. Trgovina se obavlja za stvaran novac. Uz to se najveći broj itema, sem onih najskupljih koji koštaju više stotina odnosno, hiljada eura, mogu dobiti i (vještijim) igranjem određene igrice.  „Počeli smo da prikupljamo i osvajamo te stvari i da ih nudimo na prodaju zainteresovanim igračima koji su imali manje vještine i sreće a više para od nas. Vremenom smo dobijali lak novac koji je stečen zabavom. To nisu velike svote novca (u najboljem slučaju nekoliko desetina eura), ali su dovoljne za džeparac. I, što je nabitnije, dobijaju se na zabavan način”, kaže Vuk V. Naš sagovornik smatra da bi za veći profit trebalo investirati u opremu za igru ali i direktno u kupovinu određenih itema. Ali, to već nosi i rizik od gubitka novca. „Ako nemate sreće ili dovoljno znanja, mozete „pasti u minus”, zato što ti itemi vremenom gube i dobijaju vrijednost kao i kripto valute. I ako ne procijenite dobro, kada da ih prodate, možete lako izgubiti novac”.

Redovni igrači znaju kako ima još načina za zaradu na steamu. „Vrlo profitabilna stvar koju smo takođe radili bila je prodaja naloga (accounta) za igrice koje smo prethodno razvili do određenog nivoa. Igrači koji nemaju vještinu ili vremena da igru počnu iz početka i dovedu je u tu fazu – obično je riječ o starijim igračima koji imaju posao i platu – spremni su da pristojno plate i preuzmu već razvijenu igricu. Svaki od nas je prodajom naloga makar jednom zaradio 50 eura ili više, a to nije mali novac”, tvrde naši sagovornici. Oni, ipak, napominju kako kupovanje tuđih naloga za igranje nije sasvim bezbjedno. Ako poslujete s nepoznatim i nepoštenim prodavcem accounta, lako možete ostati i bez naloga i bez novca jer on može da prijavi da mu je nalog ukraden (nedozvoljeno preuzeti korisničko ime i lozinku). „Tako da ukoliko imate namjeru da kupujete neki od accounta, poželjno je da poznajete tu osobu i da ste sigurni u to da vas neće iskoristiti i prevariti”.

KAO POLOVAN AUTO: Lista najskupljih itema za igricu Counter strike: global offensive

Naši sagovornici, učenici nekoliko podgoričkih srednjih škola (Elektro, Ekonomska, Gimnazija), s nelagodom pričaju o primitivnijoj varijanti preprodaje igračkih naloga koja je u prvoj polovini prošle godine bila popularna u ovdašnjim igraonicama. Tada je, naima, veliku popularnost stekla igrica Fortnite pa su mnogi željeli da što prije i što više napreduju u njoj kako bi se pohvalili  društvu. Zato su osnovci iz nižih razreda spremno plaćali 10, 15 pa i 20 eura za igricu sa popularnim i rijetkim skinovima (omogućavaju promjenu izgleda lika kojim igrač upravlja).

Takođe, naglašavaju kako u svijetu igrača na internet platformama, baš kao i među korisnicima platnih kartica ili elektronskog bankarstva, uvijek morate da čuvate svoje lične podatke od kradljivaca. Posebno opasni mogu biti „odlasci” na neprovjerene sajtove i platforme koje mame reklamirajući se jeftinijim ili besplatnim itemima.

Jednom od njih se, početkom godine, dogodilo da je prilikom ulaska na jedan novi sajt bio hakovan praktično u istom trenutku kada se prijavio (ulogovao). „U trenutku je moj nalog izgubio svu zaštitu, iako je imao čak i kod na telefonu koji je trebalo unijeti pri svakom korišćenju tog računa. Neko ga je preuzeo, ali nije uspio da ga iskoristi (preproda prikupljene iteme, na primjer) pošto smo se brzo obratili administratorima igrice  i prijavili krađu. Vlasništvo nad tim nalogom dokazali smo tako što smo ponovili broj kreditne kartice oca jednog od igrača iz naše grupe, preko koje je na tom nalogu izvršena prva uplata”, svjedoči orobljeni igrač. I odlazi, da na miru odigra neku partiju internet basketa „dok nijesu svi na internetu”. Možda se nešto i zaradi.

A koliki novac cirkuliše svijetom e-sporta, pokazuje nagradni fond na profesionalnim takmičenjima u gejmingu (igranju igrica). Tako su na turniru International 2019 takmičari u igranju igrice Dota 2 podijelili iznos od 30 miliona dolara.

Kad su rublje jače od eura

Ekipa igrača-srednjoškolaca sa Pobrežja priča kako su lane jednom „greškom u sistemu“, uspjeli da ostvare neočekivanu zaradu: „Blizu naše zgrade bio je jedan terminal na koji ste, pored plaćanja telefonskih i računa za struju,  mogli da uplaćujete novac na steam platformu. Terminal smo pronašli tako što nam je on omogućavao da uplate obavimo kešom, bez pozajmljivanja platne kartice od starijih ukućana, i pratećih objašnjenja. Ali, stvar je bila u tome da svotu koju uplatite u eurima, iz nekog nama nepoznatog razloga, terminal prebaci u ruske rublje. A na našu veliku sreću, ispalo je da su igrice mnogo jeftinije u rubljama nego u eurima. Čak duplo u nekim slučajevima. Tako smo jedno nedjelju dana jeftino kupovali i preprodavali igrice – naravno, ispod zvanične cijene – sve dok ta greška nije uočena. Zapravo, terminal je nestao, pa pretpostavljamo da je to bilo u pitanju.”

Luka RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo