Povežite se sa nama



Objavljeno prije


Some try to earn from backbreaking work, some using “a book” and “pen”, and some using a mouse and a keyboard, from home through the Internet


Managing. Teens, elderly primary school students, and high school students quickly learn what that word means in a country where their parents, with two average salaries, barely cover their family expenses: buy food, pay bills and loans, and provide basic inedible supplies. The pocket money is usually not high on the priority list. And even if it is, it is not enough. So, you start thinking early, about some kind of profit. And managing.

Some try to earn from backbreaking work, some using “a book” and “pen”, and some using a mouse and a keyboard, from home through (fast) Internet.

It all starts with following ads that offer “fast, easy, and guaranteed earnings.” Playing unpopular games or browsing paid commercials for hours is the slowest and least fun way to make money on the Internet. You sometimes barely get five to ten euros for one or two-week engagement and number of hours worked. And sometimes, not even that much.

Stefan V. said that he also went through this phase, but that very soon he wanted to try something more tangible and useful (more profitable). He was attracted to the possibility of creating a logo for foreigners (according to definition from Wikipedia: a logo is a graphic sign or an icon indicating a product or business). It seemed to be a profitable and simple business, explained our interviewee the beginning of his business adventure in which he entered with a group of friends. “For those who don’t know what a logo is – it’s an image, mostly often made by the request of a person who uses it and it serves to label a company, profile or product. Well, at the beginning we used various YouTube guides, explanations and shortcuts for work in basic programs like Photoshop. It took us several days to learn and master them. And then we started to look for our first customers in online forums. At the very beginning, we were paid 3-5 euros for a simple logo, so we earned 15 to 20 euros a week, depending on the number of customers. It wasn’t much, but it was not bad for the beginning. Over time, you realise that it is the most difficult to find customers at that level. And some more fun things emerge…”

A similar type of money-earning on the Internet, with compulsory prior knowledge, is translation of shorter and longer texts on various websites. Using the jargon of teenagers in Podgorica, this is freelancing and it refers to a person who does not have a particular job but rather collects and considers the offers he/she has and accepts the most appropriate one. In the adult world, we define freelancing as a part-time job without permanent employment, but let’s not elaborate further, the essence is the same. Basically, we’re talking about translating catalogues for online shopping websites or subtitling of movies and series. Earnings range from five euros per hour to higher amounts, but require solid, very good or excellent knowledge of English language – and Montenegrin as well.

For those to whom learning is not a favourite activity, there are games. And there are several ways to combine the pleasure of playing and the benefit of making money. “After hours and days of playing Paladins, we decided to make our first team for playing the game,” recalled Damian B., one of our interviewees. He noted that this was significantly before broadcasts of video game tournaments started on the state television (RTCG) channels and cable television sports channels (Sport klub has a channel exclusively dedicated to electronic games). “Team had three members, which was enough for amateur tournaments. We thought that we could easily win some rewards. But as soon as we entered the first phase of the first tournament, we saw that we lack experience and that we are still not up to the online tournaments of that rank, since our opponents overwhelmingly defeated us”.

They decided to take a step back. “We tried to find an easier way to make money through video games. And over time, we have succeeded”.  On the steam platform (steampowered.com), the globally best known and most developed platform for buying and playing games that has hundreds of millions of players and billions of euros turnover, there is a section called the community market. It is used by players to buy and sell items (features, tools, weapons, food with which the player improves the features of the character he/she manages)… which they use in their games. Trade is done for real money. In addition, the largest number of items, except for the most expensive ones, which cost hundreds or thousands of euros, can also be obtained by (skilful) playing a specific game. “We started to collect and win these items and to offer them for sale to interested players who had fewer skills and luck, and more money than us. Over time, we started to make “easy” money, money gained through entertainment. These are not large sums of money (at best several tens of euros), but they are sufficient for pocket money. And, what is more important, we gained it while having fun”, said Vuk V. Our interviewee believed that for higher profits, one should invest in video games equipment, but also directly in the purchase of certain items. This also carries the risk of losing money. “If you don’t have luck or enough knowledge, you can “go negative”, because over time, these items lose and gain value as well as cryptocurrencies. And if you don’t assess well when to sell them, you can easily lose money”.

Regular players know that there are various ways to make money on the steam. “Very profitable thing that we did was selling of accounts for games which we had brought beforehand to a certain level. Players who do not have the skill or time to start the game from the beginning or to reach to that stage – usually those are older players who have a job and a salary – are ready to pay decently and take over game already levelled up. Each of us has earned 50 euros or more, at least once, by selling accounts, and that is not a small amount of money”, claimed our interviewees. However, they note that buying someone else’s gaming account is not completely safe. If you do business with an unknown and dishonest account seller, you can easily be left without an account and without money since, that person can report that his/her account has been stolen (unauthorised account takeover). “So if you intend to buy one of the accounts, it is desirable that you know that person and that you are sure that he/she will not use and deceive you.”

Our interviewees, students of several high schools in Podgorica (Electro-technical, Economic, Grammar School), uneasily talked about a more primitive type of reselling of game accounts, which was popular in local gaming houses in the first half of the last year. At that time, the game Fortnite gained great popularity, so many wanted to make progress in it as soon as possible and as much as possible in order to show off to their friends. Thus primary school students from lower grades were willing to pay 10, 15 and even 20 euros for a game with popular and rare skins (they allow change appearance of a game character managed by the player).

They also emphasize that in the world of internet platform players, just like among payment cards or electronic banking users, you must always keep your personal data safe from thieves. Particularly dangerous can be “going” to unverified sites and platforms that lure by advertising cheaper or free items.

It happened that at the beginning of the year, one of them was hacked, as he entered a new site, practically, at the same time as he logged in. “Instantly, my account lost all protections, even though it even had a phone code that needed to be entered every time when account was used. Someone took it over, but failed to use it (to resell the collected items, for example) because we quickly contacted the game administrators and reported the theft. We proved the ownership of the account by repeating the credit card number, which belongs to a father of one of the players from our group, and which was used for the first payment made on that account”, stated the robbed player. And he left, to play basketball on the internet in peace “until everyone goes online”. Maybe something can be earned.

And how much money circulates in the world of e-sports, shows the prize fund at professional gaming tournaments. Thus, at the tournament International 2019, the contestants in playing Dota 2 game shared the amount of 30 million dollars.


When the ruble is stronger than the euro

Team of high school players from Pobrezje said that last year, with a “system error”, they managed to make an unexpected profit: “There was a terminal near our building where, in addition to paying for telephone and electricity bills, you could deposit money on a steam platform. We used the terminal since it allowed us to make payments by cash, without borrowing payment-cards from elder family members, and providing explanations. The thing was that the terminal, for unknown reasons, would transfer amount paid in euros to Russian rubles. Luckily for us, it turned out that games are much cheaper in rubles than in euros. Even twice in some cases. So for a week, we were cheaply buying and reselling, of course below the official price, games –– until this error was detected. In fact, the terminal disappeared, so we guess it was due to that.”





Objavljeno prije



ŽRK Budućnost, najtrofejniji crnogorski sportski klub, od 1. jula je bez generalnog sponzora i prema najavama  boriće se za golu egzistenciju. U toj situaciji takmičarske ambicije niko ne pominje



Gasi li se najtrofejniji crnogorski sportski klub? Da li će nastupati i u kojem takmičenju? Hoće li Glavni grad, novcem građana, od propasti spašavati nekadašnjeg evropskog giganta? Hoće li se naći još neko da pomogne? Sve su ovo pitanja koja ovih dana pune stupce crnogorskih novina i portala, boreći se za čitanost rame uz rame sa EP u fudbalu.

Prvog jula, kad je istekao sponzorski ugovor sa ŽRK Budućnost, saopštenjem se oglasila kompanija Bemax: „ Bila je čast što smo u prethodne tri sezone bili generalni sponzor brenda kao što je ŽRK Budućnost. Uspjeli smo da riješimo nagomilane finansijske probleme, doprinesemo formiranju tima za narednu sezonu i klub ostavimo bez ijedne neizmirene obaveze iz prethodnih sezona, uključujući i nedavno završenu 2023/24“, napisali su tim povodom.

Uslijedila je rekacija iz kluba. Podgorički Dan je 7. jula objavio tekst sa naslovom Maja Bulatović: Klub se gasi. Ljubiteljima sporta ne treba objašnjavati da je u pitanju najtrofejniji crnogorski sportski klub, osvajač dvije titule prvaka Evrope, tri Kupa pobjednika kupova, jednog Kupa EHF, nebrojeno regionalnih i domaćih trofeja. Jedini šampion Crne Gore od njene nezavisnosti.

„Na današnji dan klub se gasi. Nažalost, nije ni prvi ni posljednji, ali to je sudbina koja nas je sačekala“,  kazala je legenda Budućnosti, jugoslovenskog i crnogorskog rukometa Maja Bulatović, koja je izvršni direktor kluba. Bulatovićka je dalje objasnila da je klub ostao bez glavnog sponzora, da je u pitanju goli opstanak, da se sad intenzivno radi na tome da se troškovi i eventuralni penali minimizuju. Sa najavljenim pojačanjima raskinuće se ugovori. Sve će igračice biti slobodne… Dodala je i da je dosadašnji generalni sponzor Bemaks pokrio troškove za prošlu sezonu, ali su ostale obaveze za šesti i sedmi mjesec – od stanarina, avio karata, igračica koje su trebalo da dođu. Za Monitor nije željela da bilo šta detaljnije objašnjava.

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net



nastavi čitati



Objavljeno prije



Država bi morala da se organizovanije uključi i pomogne privatne preduzetnike u oblasti otkupa pečurke i drugih šumskih plodova. Najbolji način je, smatraju zainteresovani, razvijanje prerađivačkih i skladišnih kapaciteta



U narednih desetak dana moglo bi se znati kakva će biti sezona pečurke na sjeveru, nakon obilnih kiša koje su ovaj dio Crne Gore zahvatile u prethodnom periodu. Jedan od najvećih otkupljivača i prerađivača pečurke i šumskih plodova iz Rožaja, Feho Kalač, kaže da toliko vremena treba da se vidi da li će pečurka, sada kada je ugrijalo, krenuti i da li će je biti na početku ove sezone.

Kalač prije svega misli na vrganj i lisičarku koji su u inostranstvu najviše traženi. „Nešto vrlo malo što je bilo smrčka, to su ljudi brali za svoje potrebe ili su prodavali na primorju. Sada nam ostaje samo da čekamo i da u narednim danima vidimo hoće li ove godine biti vrgnja i lisičarke, ili će se ponoviti loša godina kao što je bila prošla.“

Kada se radi o drugim šumskim plodovima, prvenstveno borovnici i malini, on ocjenjuje da je godina vrlo loša, ali se zato nada da će uspjeti da plasira zalihe borovnice od prošle godine koje ima u svojim hladnjačama. „U nižim planinskim predjelima roda borovnice skoro da nema. Vidjećemo u vrhovima kakav će biti rod, gdje malo kasnije zrijeva, ako je neki grad ne pokosi“, objašnjava Kalač. Ovogodišnje cijene pečurke, dodaje, još nisu formirane, i to će se znati početkom avgusta, kada će, ako bude roda, berba biti u punoj sezoni.

Kalač, vlasnik preduzeća K.D. Sloga,   podsjeća da je prošlogodišnja sezona berbe  pečurke na sjeveru Crne Gore potpuno propala, i gaji nadu da se to ove godine neće ponoviti.

Tada se pokazalo da nedostatak državne strategije u ovoj oblasti dovodi na ivicu opstanka jednu značajnu privrednu granu, otkupljivače i prerađivače, ali i obične građane, odnosno berače, koji od toga ostvaruju značajne prohode. Kalač, kao iskusni privrednik u oblasti otkupa i prerade pečurki i šumskih plodova, ističe da je uspio da prošlu godinu premosti otkupom kleke i jagode.

Samo godinu ranije, 2022., pečurka je bila prerodila da se nije imala gdje skladištiti, odnosno da nije bilo dovoljno hladnjača u kojima bi se mogla sačuvati, da bi 2023. bila potpuno obrnuta situacija. Monitor je pisao kako je vrganj 2022. godine „prerodio“ i da su otkupljivači uzimali samo najkvalitetniju klasu, i to po cijeni od svega 1,5 eura, zbog malih kapaciteta privatnih hladnjača na sjeveru, dok je ona slabije klase trunula u šumama. Prošle godine vrgnja, kao se to obično kaže, nije bilo ni za lijek, a kilogram je dostizao cijenu od 13 eura.

Na stranu nedostatak skladišnih kapaciteta, kažu otkupljivači. Crna Gora, prema njihovim riječima, sve ove godine nije učinila ništa da stimuliše razvoj prerađivačkih pogona za pečurku. Pokazalo se da su otkupljivači pečurke i drugih šumskih plodova ostavljeni sami sebi. Država im nije mogla pomoći ni kada su im hladnjače ostale pune malina. Nije im mogla pomoći ni da smjeste tržišne viškove pečurke.

„Ne smijemo biti prepušteni vremenskim uslovima i rodu pečurke i šumskih plodova od godine do godine. Potrebne su nam fabrike za preradu tržišnih viškova u godinama kada robe ima mnogo. Preradi se, sačuva se do povoljnog trenutka i povoljne cijene na tržištu, i onda nema stihije“, kažu privrednici u ovoj oblasti.

Zato vlasnik K.D. Sloga iz Rožaja kaže da im ostaje da u narednih deset dana gledaju u nebo i čekaju da vide kakav će ove godine biti rod pečurke. „Ako ne rodi, svi smo na gubitku, od berača, preko otkupljivača do izvoznika“, kaže Feho Kalač.

Na sjeveru Crne Gore je značajan broj i individualnih domaćinstava, koja nijesu privredno registrovana, a bave se berbom i osnovnom preradom. Ta domaćinstva su toliko razvila posao da su počeli sami da prerađuju pečurku u kućnoj radinosti i manjim pogonima, i najčešće sušeći je, čuvaju do trenutka kada će biti bolja potražnja i cijena. U jednom takvom domaćinstvu Monitoru su kazali da sa velikim nestrpljenjem čekaju kakva će biti ova godina kada se radi o vrgnju.

„Ko hoće, može da zaradi. Jedan berač može za samo dan da skupi trideset do četrdeset kilograma vrgnja i drugih pečurki prve klase. Ako je više berača u porodici, to je znači više novca. Tolike dnevnice nema nigdje“, kažu u tom domaćinstvu.

Sezona branja pečurke, tako nije ni počela, a u lancu od berača, do otkupljivača, prerađivača i izvoznika, svi su kao na trnju.  Vrganj iz naših krajeva posebno je tražen na inostranom tržištu, prije svega italijanskom, a sezona branja, kada ga ima, traje sve do prvih snjegova.

Zbog ranije privatizacije i propasti nekih velikih poljoprivrednih preduzeća, kakvo je, na primjer, bilo beransko Agropolimlje, kada je uništena najveća hladnjača na sjeveru, sada se osjeća veliki nedostatak skladišnih prostora i hladnjača. Sagovornici Monitora slažu se da privatni preduzetnici, kojih nije malo, ipak nijesu nadosmjestili tu hladnjaču koja je pretvorena u jedan hipermarket.

Iz godine u godinu sve više se pokazuje da bi država morala da se organizovanije uključi, i da pomogne privatne preduzetnike u oblasti otkupa pečurke i drugih šumskih plodova. Najbolji način za to je, smatraju, razvijanje prerađivačkih, ali isto tako i skladišnih kapaciteta u kojima bi sirovina mogla da se čuva.

Za sada, sve se svodi na pogled uprt u nebo.

                                                               Tufik SOFTIĆ


nastavi čitati



Objavljeno prije



Nada da će Ulcinj dobiti još jedan veliki objekat za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uz vjetropark na Možuri, sve je dalje iako se prvobitno planiralo da ona proradi još krajem 2021. godine. U međuvremenu je potpisano pet aneksa za produženje roka za zakup zemljišta



Nova tenderska komisija Vlade Crne Gore za projekat solarne elektrane Briska gora u Ulcinju poništila je prošle sedmice odluku o rangiranju kandidata koja je usvojena prije šest godina. Na taj način čitav postupak je vraćen na početak, pa će se još dugo čekati na gradnju najveće solarne elektrane u Evropi.

U najnovijoj odluci Tenderske komisije, sve ponude su proglašene nevažećima, uglavnom zbog tehničkih nepravilnosti, poput nedostatka prevoda dokumentacije. Prema rang-listi iz 2018. godine, prvorangirani ponuđač je bio konzorcijum državne Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), državne firme Fortum iz Finske i kompanije Sterling & Wilson International Solar FZCO. (Fortum i EPCG po 49%, a S&W dva odsto).

Upravni sud Crne Gore je odluku prethodne Komisije o rangiranju kandidata poništio u septembru 2022. godine na prigovor jednog od ponuđača, konzorcijuma Montesolar. Onda se čekalo na izmjene Prostornog plana Crne Gore, sve do ove odluke Tenderske komisije. Nada da će Ulcinj dobiti još jedan veliki objekat za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uz vjetropark na Možuri, sve je dalje, iako se prvobitno planiralo da ona proradi još krajem 2021. godine. U međuvremenu je potpisano pet aneksa za produženje roka za zakup zemljišta.

I ekološki aktivisti smatraju da mnogo opreznije treba ulaziti u ovako velike projekte, posebno ako ne postoji procjena stanja biodiverziteta na tom području. “Već šest godina traje lutanje sada već nekoliko vlada Crne Gore u pokušajima da se izmjenom prostorno-planske dokumentacije, bez poštovanja zakonskih procedura, obezbijede uslovi da se preko 6,6 miliona kvadratnih metara površine karakterističnog pejzaža Briske gore iskrči i oslobodi vegetacije, te da se na nju postave solarni paneli”, kaže za Monitor čelnica Green Home Azra Vuković. „Treba preispitati opravdanost lokacije na kojoj je planirana solarna elektrana na Briskoj gori, kako bi se izbjegla trajna degradacija ključnih vrijednosti ovog područja kroz uništavanje pejzaža, sječu šuma i negativne uticaje na ptice, biodiverzitet, kulturno nasljeđe i lokalno stanovništvo.“

Vuković navodi da je Briska gora područje izuzetnih prirodnih, ali i kulturnih vrijednosti, koje uključuje rijeku Bojanu, Šasko jezero i Knete. “Izgradnja solarne elektrane na Briskoj gori je još jedan u nizu velikih infrastrukturnih projekata u realizaciji kojih je primijenjen pogrešan redosljed koraka. Pošto je prije zaključivanja ugovora sa investitorom i izrade izmjena i dopuna važeće prostorno – planske dokumentacije neophodno bilo sprovesti procjenu stanja biodiverziteta na predmetnom području”, dodaje Vuković.

Čitav ovaj posao vrijedan preko 210 miliona eura do zadnjih dana svog tehničkog mandata vodila je vlada premijera Duška Markovića. Tako je, na primjer, izmjenama i dopunama Prostorno-urbanističkog plana opštine Ulcinj od kraja oktobra 2020. godine stvorila sve pretpostavke za početak radova. Tim dokumentom je bilo predviđeno da se zona za izgradnju solarne elektrane poveća za gotovo dva puta, sa prvobitno planiranih 4,7 na 6,6 pa potom na čak 9,25 miliona metara kvadratnih, odnosno da se kapacitet tog energetskog objekta poveća sa 118 megavata (MW) na čak 262 MW. Isticalo se da bi planirana godišnja proizvodnja iznosila oko 450 gigavat sati (GWh) električne energije godišnje.

„Ova solarna elektrana biće najveća ovog tipa u Evropi”, poručivali su predstavnici prvorangiranog konzorcijuma i navodili da će ona zapošljavati 226 radnika.

Prema saopštenju tadašnje crnogorske vlade, izgradnjom solarne elektrane na Briskoj gori, Crna Gora daje značajan doprinos borbi sa globalnim klimatskim promjenama i pravi iskorak prema većoj energetskoj efikasnosti i nezavisnosti, a izgradnja takvog objekta dovodi do poboljšanja ukupnog elektroenergetskog sistema Crne Gore.

Ulcinjsku vlast niko nije pitao za ove planove. Nije to bilo ni potrebno, jer je ključni faktor u lokalnoj samoupravi bila DPS, tadašnja Markovićeva stranka. Činjenica je takođe da bi, iako je riječ o ogromnom području, opština Ulcinj trebalo samo od zakupnine na zemljište godišnje da dobija oko dva miliona eura. Za lokalnu samoupravu čiji je budžet oko 16 miliona eura, riječ je o značajnoj sumi.

U Ulcinju su se ponadali da bi izgradnjom ovakvih kapaciteta Ulcinj postao centar proizvodnje obnovljive energije u Crnoj Gori. Uostalom, tako mu nešto pripada po prirodnim potencijalima: prosječno godišnje sijanje sunca (insolacija) u Ulcinju dostiže čak 218 dana. To je više od 2.700 časova godišnje ili dnevno 7,4 časova. U toku ljeta taj pokazatelj je veći za 50 odsto (11,5 časova dnevno).

Poznati ulcinjski ekolog Dželal Hodžić kaže za Monitor da obzirom na izvanredne mogućnosti i čist solarni potencijal, Ulcinj i Primorje, pa i čitava država, sve svoje potrebe za električnom energijom mogu lako i jednostavno zadovoljavati gotovo isključivo od sunca. “Posebno ako se zna da se veliki dio struje u našim domaćinstvima koristi za zagrijavanje vode!?”, navodi on napominjući da u ovom slučaju treba svakako treba uzeti u obzir primjedbe renomiranih organizacija civilnog društva kakva je Green Home.

Crna Gora je u decembru prošle godine dobila prvu solarnu elektranu izgrađenu na zemlji – Čevo solar, snage 4,4 MW. Država je, inače, izdala urbanističko-tehničke uslove za gradnju 30 velikih elektrana za zelenu energiju, najvećim dijelom solarnih postrojenja, snage 4.000 MW, ali realizacija na terenu, što se najbolje vidi na primjeru Briske gore, ide prilično sporo.

        Mustafa CANKA


nastavi čitati