Povežite se sa nama

OKO NAS

POCKET MONEY PROVIDED BY THE WEB: Item, Account, Euro

Objavljeno prije

na

Some try to earn from backbreaking work, some using “a book” and “pen”, and some using a mouse and a keyboard, from home through the Internet

 

Managing. Teens, elderly primary school students, and high school students quickly learn what that word means in a country where their parents, with two average salaries, barely cover their family expenses: buy food, pay bills and loans, and provide basic inedible supplies. The pocket money is usually not high on the priority list. And even if it is, it is not enough. So, you start thinking early, about some kind of profit. And managing.

Some try to earn from backbreaking work, some using “a book” and “pen”, and some using a mouse and a keyboard, from home through (fast) Internet.

It all starts with following ads that offer “fast, easy, and guaranteed earnings.” Playing unpopular games or browsing paid commercials for hours is the slowest and least fun way to make money on the Internet. You sometimes barely get five to ten euros for one or two-week engagement and number of hours worked. And sometimes, not even that much.

Stefan V. said that he also went through this phase, but that very soon he wanted to try something more tangible and useful (more profitable). He was attracted to the possibility of creating a logo for foreigners (according to definition from Wikipedia: a logo is a graphic sign or an icon indicating a product or business). It seemed to be a profitable and simple business, explained our interviewee the beginning of his business adventure in which he entered with a group of friends. “For those who don’t know what a logo is – it’s an image, mostly often made by the request of a person who uses it and it serves to label a company, profile or product. Well, at the beginning we used various YouTube guides, explanations and shortcuts for work in basic programs like Photoshop. It took us several days to learn and master them. And then we started to look for our first customers in online forums. At the very beginning, we were paid 3-5 euros for a simple logo, so we earned 15 to 20 euros a week, depending on the number of customers. It wasn’t much, but it was not bad for the beginning. Over time, you realise that it is the most difficult to find customers at that level. And some more fun things emerge…”

A similar type of money-earning on the Internet, with compulsory prior knowledge, is translation of shorter and longer texts on various websites. Using the jargon of teenagers in Podgorica, this is freelancing and it refers to a person who does not have a particular job but rather collects and considers the offers he/she has and accepts the most appropriate one. In the adult world, we define freelancing as a part-time job without permanent employment, but let’s not elaborate further, the essence is the same. Basically, we're talking about translating catalogues for online shopping websites or subtitling of movies and series. Earnings range from five euros per hour to higher amounts, but require solid, very good or excellent knowledge of English language – and Montenegrin as well.

For those to whom learning is not a favourite activity, there are games. And there are several ways to combine the pleasure of playing and the benefit of making money. “After hours and days of playing Paladins, we decided to make our first team for playing the game,” recalled Damian B., one of our interviewees. He noted that this was significantly before broadcasts of video game tournaments started on the state television (RTCG) channels and cable television sports channels (Sport klub has a channel exclusively dedicated to electronic games). “Team had three members, which was enough for amateur tournaments. We thought that we could easily win some rewards. But as soon as we entered the first phase of the first tournament, we saw that we lack experience and that we are still not up to the online tournaments of that rank, since our opponents overwhelmingly defeated us”.

They decided to take a step back. “We tried to find an easier way to make money through video games. And over time, we have succeeded”.  On the steam platform (steampowered.com), the globally best known and most developed platform for buying and playing games that has hundreds of millions of players and billions of euros turnover, there is a section called the community market. It is used by players to buy and sell items (features, tools, weapons, food with which the player improves the features of the character he/she manages)… which they use in their games. Trade is done for real money. In addition, the largest number of items, except for the most expensive ones, which cost hundreds or thousands of euros, can also be obtained by (skilful) playing a specific game. “We started to collect and win these items and to offer them for sale to interested players who had fewer skills and luck, and more money than us. Over time, we started to make “easy” money, money gained through entertainment. These are not large sums of money (at best several tens of euros), but they are sufficient for pocket money. And, what is more important, we gained it while having fun”, said Vuk V. Our interviewee believed that for higher profits, one should invest in video games equipment, but also directly in the purchase of certain items. This also carries the risk of losing money. “If you don't have luck or enough knowledge, you can “go negative”, because over time, these items lose and gain value as well as cryptocurrencies. And if you don't assess well when to sell them, you can easily lose money”.

Regular players know that there are various ways to make money on the steam. “Very profitable thing that we did was selling of accounts for games which we had brought beforehand to a certain level. Players who do not have the skill or time to start the game from the beginning or to reach to that stage – usually those are older players who have a job and a salary – are ready to pay decently and take over game already levelled up. Each of us has earned 50 euros or more, at least once, by selling accounts, and that is not a small amount of money”, claimed our interviewees. However, they note that buying someone else's gaming account is not completely safe. If you do business with an unknown and dishonest account seller, you can easily be left without an account and without money since, that person can report that his/her account has been stolen (unauthorised account takeover). “So if you intend to buy one of the accounts, it is desirable that you know that person and that you are sure that he/she will not use and deceive you.”

Our interviewees, students of several high schools in Podgorica (Electro-technical, Economic, Grammar School), uneasily talked about a more primitive type of reselling of game accounts, which was popular in local gaming houses in the first half of the last year. At that time, the game Fortnite gained great popularity, so many wanted to make progress in it as soon as possible and as much as possible in order to show off to their friends. Thus primary school students from lower grades were willing to pay 10, 15 and even 20 euros for a game with popular and rare skins (they allow change appearance of a game character managed by the player).

They also emphasize that in the world of internet platform players, just like among payment cards or electronic banking users, you must always keep your personal data safe from thieves. Particularly dangerous can be “going” to unverified sites and platforms that lure by advertising cheaper or free items.

It happened that at the beginning of the year, one of them was hacked, as he entered a new site, practically, at the same time as he logged in. “Instantly, my account lost all protections, even though it even had a phone code that needed to be entered every time when account was used. Someone took it over, but failed to use it (to resell the collected items, for example) because we quickly contacted the game administrators and reported the theft. We proved the ownership of the account by repeating the credit card number, which belongs to a father of one of the players from our group, and which was used for the first payment made on that account”, stated the robbed player. And he left, to play basketball on the internet in peace “until everyone goes online”. Maybe something can be earned.

And how much money circulates in the world of e-sports, shows the prize fund at professional gaming tournaments. Thus, at the tournament International 2019, the contestants in playing Dota 2 game shared the amount of 30 million dollars.

 

When the ruble is stronger than the euro

Team of high school players from Pobrezje said that last year, with a “system error”, they managed to make an unexpected profit: “There was a terminal near our building where, in addition to paying for telephone and electricity bills, you could deposit money on a steam platform. We used the terminal since it allowed us to make payments by cash, without borrowing payment-cards from elder family members, and providing explanations. The thing was that the terminal, for unknown reasons, would transfer amount paid in euros to Russian rubles. Luckily for us, it turned out that games are much cheaper in rubles than in euros. Even twice in some cases. So for a week, we were cheaply buying and reselling, of course below the official price, games –– until this error was detected. In fact, the terminal disappeared, so we guess it was due to that.”

Luka RADULOVIC

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo