Povežite se sa nama

OKO NAS

MENTALNO ZDRAVLJE U CRNOJ GORI: Posljednja rupa na svirali

Objavljeno prije

na

U Crnoj Gori osim farmakoterapije, gotovo nema drugih oblika liječenja mentalno oboljelih. Ne postoji institucija koja se bavi liječenjem psihičkih poremećaja kod djece, a fali i kadra specijalizovanog iz oblasti dječje psihijatrije. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), od tri do 12 odsto mladih ima ozbiljan psihički poremećaj

 

,,Mentalno zdravlje je još veoma osjetljiva tema i mnogi izbjegavaju da o njoj govore. Više pažnje posvećujemo fizičkom zdravlju, dok mentalno obično doživljavamo olako. Stanje objekata u kojima se vodi briga o ljudima sa mentalnim oboljenjima govori dovoljno o kolektivnom stepenu svijesti o ovom problemu”, kaže za Monitor Marija Globarević, diplomirana psihološkinja i jedna od osnivača NVO Psiho Aktiv.

Iz još jedne NVO organizacije, CAZAS, su upozoravali na zabrinjavajuće rezultate istraživanja prema kojima u Crnoj Gori tek 50 odsto opšte populacije raspolaže informacijom da se mentalni poremećaji i poteškoće mogu liječiti kao i sva druga oboljenja.

Iz Kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore, ocjenjuju  da je liječenje psihijatrijskih pacijenata u crnogorskim ustanovama – neadekvatno. Ono se, uglavnom, sastoji od farmakoterapije. Materijalni uslovi, arhitektonsko-tehnički, kao i opremljenost mobilijarom u prostorijama gdje su smješteni psihijatrijski pacijenti, na Klinici za psihijatriju  Kliničkog centra Crne Gore (KCCG), kao i u Specijalnoj psihijatrijskoj bolnici Dobrota, nisu mnogo bolji.

Dobrota u Kotoru jedina je specijalizovana bolnica za psihijatriju u Crnoj Gori i radi od 1953.  Njen kapacitet je 237 kreveta, a prosječan broj pacijenata na bolničkom tretmanu se kreće od 250 do 280. U bolnici se stalno nalazi u prosjeku još oko 110 pacijenata za čijim je bolničkim liječenjem prestala potreba, ali  nemaju porodicu koja bi se starala o njima. Država nema rješenje za njihovo zbrinjavanje. Jedino je zakonom predviđen premještaj pacijenta u ustanovu socijalne zaštite kao što je dom za stare ili ustanova za osobe sa intelektualnim invaliditetom.

Marija Globarević ističe da NVO sektor igra značajnu ulogu u pružanju psihološke pomoći žrtvama nasilja: ,,Konstantni napori se ulažu i u jačanje pravne strukture. Napredak je vidljiv, ali bi državni sektor trebalo više da radi kako bi se stanje u državi poboljšalo. Nerijetko se susrijećemo sa žrtvama nasilja koje imaju loše iskustvo sa državnim organima”.

O mentalnim oboljenjima se u Crnoj Gori ćuti od najranijih godina bolesnika. O tome svjedoči činjenica da ne postoji nijedna institucija koja se bavi liječenjem psihičkih poremećaja kod djece. Do 2018. godine nisu ni sprovođena sveobuhvatna istraživanja o mentalnom zdravlju djece. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), od tri do 12 odsto mladih ima ozbiljan psihički poremećaj, a 20 odsto mladih, starosti do 18 godina, ima neki od oblika razvojnih, emocionalnih ili ponašajnih problema. Gotovo polovina svih mentalnih oboljenja se javlja do 14-e godine života, a tri četvrtine do sredine dvadesetih. Problemi mentalnog zdravlja djece i adolescenata često su praćeni drugim nevoljama, kao što su nezaposlenost u porodici, nesuglasice u školi i u porodičnim odnosima, kriminalno ponašanje, droga, alkohol.

U Crnoj Gori nema kadra specijalizovanog iz oblasti dječje psihijatrije. U centrima za mentalno zdravlje pri domovima zdravlja dostupne su usluge zaštite i tretmana mentalnog zdravlja djeci starosti od 15 godina, koje pružaju specijalisti – adultne psihijatrije.U  ovim službama ne rade ni specijalisti dječije psihologije.

Dnevni centri za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju uspostavljeni su u Bijelom Polju, Nikšiću, Pljevljima, Herceg Novom, Plavu, Ulcinju, Beranama, Cetinju, Mojkovcu, Rožajama i Podgorici. U Bijelom Polju postoji i JU Centar za podršku djeci i porodici. Pomak je napravljen kada je u pitanju tretman oboljenja u kojima dolazi do poremećaja komunikacijskih i socijalnih vještina, otvaranjem Centra za autizam u Podgorici pri Kliničkom centru Crne Gore u 2018.

Crna Gora nema ni nacionalni program prevencije suicida. Godišnje preko stotinu ljudi počini samoubistvo. Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, u 2017. godini počinjeno je 109 samoubistava, a godinu ranije 111 samoubistava. U 2018. godini evidentirano je 107 samoubistava, a tokom 11 mjeseci prošle godine 99 samoubistava. Skoro svaki treći dan neki građanin digne ruku na sebe. Najviše samoubistava dogodi se u Podgorici, Nikšiću i Pljevljima.

,,Po definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO): ‘Zdravlje predstavlja kompletno fizičko,mentalno i socijalno blagostanje, a ne samo odsustvo bolesti i nemoći’. Fizičko, mentalno i socijalno zdravlje ne možemo posmatrati odvojeno, već ka sva tri aspekta zdravlja treba usmjeriti pažnju podjednako. Mentalno zdravlje ne smije biti tabu. Treba mu pristupiti otvoreno”, ističe Globarević.

U Crnoj Gori, osim primjene medikamenata, gotovo da ne postoje drugi oblici liječenja. ,,Nije zaživjela praksa sistematizovanog asertivnog angažmana pacijenta i rada na terenu. Saradnja djelova zdravstvenih i socijalnih službi postoji u pojedinačnim slučajevima, bez šire i sistematične primjene. Metode psihosocijalne rehabilitacije su djelimično i neravnomjerno zastupljene, nema jasne podjele usluga prema nivoima zdravstvene zaštite, a ne postoje ni timovi za intervencije u ranoj psihozi”, navodi se u Strategiji zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja u Crnoj Gori za period od 2019. do 2023.

U istom dokumentu, kao jedan od vodećih projekata, izdvaja se izgradnja zatvorske bolnice do kraja 2021. Glavni razlog je taj što je liječenje i čuvanje pacijenata upućenih odlukama sudova – forenzičkih pacijenata, gotovo nemoguće, jer ne postoje adekvatni smještajni i sigurnosni uslovi za njihov tretman. Bolnica u Kotoru nema nijednu karakteristiku tehničkog obezbjeđenja koje odlikuje klasične sudske psihijatrijske bolnice u svijetu. Ogradu bolničkog kruga, službu obezbjeđenja, kompletan video-nadzor.

Vanbolnički tretman pacijenata sa poremećajima mentalnog zdravlja se realizuje u centrima za mentalno zdravlje u domovima zdravlja. Međutim, pojedini centri za mentalno zdravlje postoje kao organizacione jedinice ali ne ispunjavaju uslove koje predviđa Pravilnik o bližim uslovima u pogledu standarda, normativa i načina ostvarivanja primarne zdravstvene zaštite preko izabranog tima doktora ili izabranog doktora. Tako centri za mentalno zdravlje u Herceg Novom, još jednom gradu u kojem je zabilježen veći broj samoubistava, Budvi, Plavu, Mojkovcu i Danilovgradu funkcionišu sa samo jednim zaposlenim psihijatrom ili neuropsihijatrom. U domovima zdravlja u Andrijevici, Kolašinu i Tivtu nema centara za mentalno zdravlje ni specijalističkih psihijatrijskih ambulanti, niti se pružaju usluge iz oblasti zaštite mentalnog zdravlja.

,,Bilo je trenutaka kada sam psihički bio na ivici pucanja. Da sprovedem u djelo ‘konačno rješenje’ spriječila me je šačica prijatelja i sport. Nisam ni pomišljao da se obratim nekom stručnom. Znate kako to ide – odmah te obilježe. U društvu automatski dobijaš dijagnozu – ludak. A to ti, pored svih problema, ne treba”, kaže Monitorov anonimni sagovornik.

Prоcjenjuje se da će samо depresija u ukupnоj pоpulaciji svjetskоg stanоvništva dо 2020. gоdine biti drugi vоdeći uzrоk glоbalnоg оpterećenja bоlestima. Odmah nakоn bоlesti srca. Istraživanja pokazuju i da je životni vijek ljudi sa poremećajima mentalnog zdravlja i do 20 godina kraći.

Rizik od mentalnih poremećaja i oboljenja povećavaju siromaštvo, nezaposlenost, loši uslovi rada, neadekvatno stanovanje i loše obrazovanje. Ništa manje ni stres, genetika, ishrana ili izlaganje štetnim uticajima životne sredine. Svega toga imamo u izobilju.

Marija Globarević zaključuje: ,,Mentalna higijena je presudna za prevenciju mentalnih oboljenja. Zato je od jednake važnosti otići kod psihologa kao i kod dermatologa”.

                                                                                                                                                                    Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTRAJK U BERANSKOM SIMON VOJAŽU: Opet iz rikverca u rikverc

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zaposleni u beranskom autoprevoznom preduzeću Simon vojaž stupili su u generalni štrajk, nakon što im preko dvije godine vlasnik kompanije Mehmed Adrović nije isplatio zarade, dnevnice i ostala zakonom garantovana primanja. Najveće autoprevozno preduzeće na sjeveru države neslavni je rekorder u broju neizmirenih plata radnicima

 

Kada je u decembru 2005. godine organizovana licitacija za prodaju beranskog autoprevoznog preduzeća Jugoprevoz, pojavili su se tada malo poznati Mehmed Adrović i potpuno nepoznati luksemburkški državljanin Simon Bernar.

Mehmed Adrović, zvani Meša, koju godinu kasnije će se politički aktivirati u Demokratskoj partiji socijalista. Danas je predsjednik Opštinskog odbora te partije u Petnjici i predsjednik lokalnog parlamenta u tom mjestu.

Skoro deceniju i po kasnije, kolo sreće se okrenulo. Zaposleni u beranskom autoprevoznom preduzeću Simon vojaž stupili su u generalni štrajk, nakon što im preko dvije godine vlasnik kompanije Mehmed Adrović nije isplatio zarade, dnevnice i ostala zakonom garantovana primanja.To najveće autoprevozno preduzeće na sjeveru države neslavni je rekorder u broju neizmirenih plata svojim radnicima.

„Posljednja plata je bila za jun 2018. Mi ne znamo više ni kako ni zašto radimo. Svima nam je stalo da se preduzeće ne ugasi, ali ovo je postala potpuno neodrživa situacija” – napisali su oni u pismu koje su dostavili medijima prije štrajka.

Radnici ne mogu da vjeruju da njihova firma sa čitavim kompleksom imovine, autobuskom stanicom sa restoranom, tehničkim pregledom, servisom za održavanje motornih vozila, turističkom agencijom, kao i najvećim voznim parkom na sjeveru Crne Gore, ne može da opstane.

„Došli smo u situaciju da nam druga preduzeća zbog dugovanja oduzimaju autobuse, ili ih kupuju za male pare, a mi ne znamo gdje taj novac ide” – pišu radnici.

Došli su na ivicu, a država im je okrenula leđa. „Da li zbog toga što je vlasnik visoki funkcioner Demokratske partije socijalista, pa mu tolerišu sve što radi, odnosno ne radi” – pitaju radnici.

Zbog ovakve situacije zaposleni skoro svakodnevno napuštaju firmu i odlaze kod drugih poslodavaca. Od nekadašnjih stotinu dvadeset, ostalo je trenutno svega oko četrdeset zaposlenih.

„Mi molimo nadležne državne organe, inspekcijske službe, a zatim tužilaštvo i policiju, da se uključe u rješavanje situacije koja je postala neizdrživa. Najveći dio nas koji smo ostali i dalje da radimo, u poznim smo godinama, kada nas više niko neće. Sve mlađe što je bilo, pobjeglo je. Valja hraniti porodice, a platu nijeste primili dvije godine” – kažu radnici.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BILJNE VRSTE NA SJEVERU UGROŽENE NELEGALNIM BRANJEM: Kao ničije 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nesavjesno, nelegalno branje i prodaja, uskoro će iskorijeniti  nekoliko biljnih vrsta sa crnogorskih planina, tvrde ekolozi. Godinama stižu ista upozorenja  o alarmantnom stanju u toj oblasti, a država ne čini ništa da zaštiti biljno blago

 

Iz kolašinskog Sekretarijata za zaštitu životne sredine,  prije nekoliko dana su saopštili da je na području te opštine, kontinuirano i sve ozbiljnije, ugroženo nekoliko biljnih vrsta.  Riječ je o ljekovitom bilju i šumskim plodovima, a najugorženiji su, kažu stručnjaci za ekologiju iz te lokalne uprave, lincura, somina, borovnica… Kontrola branja šumskih plodova je nedovoljna, piše u izvještaju o stanju životne sredine.

Kolašin nije izuzetak. Nelegalnom berbom i nedostatkom sistemskih zaštitnih mehanizama ugrožene su mnoge biljne vrste. Kolašin nije izuzetak.  Stanje je isto na cijelom sjeveru. Tek pojedini sporadnični projekti, koje relizuje isključivo civilni sektor, skrenu pažnju na taj ogroman problem. Država nije učinila ništa više od deklarativnog zalaganja da se biljne vrste, među kojima su neke i zaštićene, sačuvaju.

Žuta lincura (Gentiana lutea), polako nestaje, tvrde ekolozi. Svejedno, gotovo na svakoj pijaci je moguće kupiti od onih koji su je nelegalno ubrali. To je nacionalnim zakondovstvom zaštićena biljna vrsta, uvrštena i  u međunarodnu „Habitat direktivu“. Korijen biljke je ljekovit, koristi se i u zvaničnoj i u alternativnoj medicini. Zato je nekontrolisana berba i prodaja na crnom tržištu  dovela i do nestajanja.

Na našim prostorima postala je vrlo popularna  40-ih godina prošlog vijeka, zbog čega je počela i obimnija berba, odnosno kopanje korijena. Njen hemijski sastav otkriven je tek početkom 20. vijeka, iako je  korištena mnogo prije  toga. Osim u Crnoj Gori, na Balkanu je ima u Bosni, Hrvatskoj (Lici) i jugozapadnoj Srbiji.

Zbog široke primjene, kultivacija lincure ekonomski je opravdana. Ipak, tek rijetki u našoj državi, finasirani, uglavnom, stranim grantovima, su se upustili u plantažni uzgoj te biljke i tako pokušali da sačuvaju njena prirodna staništa.

Prije nekoliko godina NVO Natura, uz podršku UNDP-a, u okviru projekta Ljekovito bilje – značaj za lokalni ekonomski razvoj i očuvanje prirodnih resursa, počela je eksperimentalno plantažni uzgoj Gentiana lutea nadomak Kolašina.  Tako je formirana prva eksperimentalna parcela za plantažno gajenje lincure u Crnoj Gori.

„Plantažna proizvodnja lincure je važna jer se na ovaj način štiti životna sredina, odnosno ova rijetka i zaštićena biljna vrsta. Zbog velike potražnje u narodnoj i zvaničnoj medicini lincura se nelegalno i nekontrolisano eksploatiše“ –  kažu u toj NVO.

Projekat podrazumijeva da se sadnice lincure vraćaju  u prirodno okruženje kako bi se na taj način povećala brojnost te rijetke biljke. Plantažna proizvodnja lincure, objašnjavaju, može da bude i značajan ekonomski oslonac stanovništva na selu. Naredne faze tog projekta su formiranje pokaznih parcela u zaštićenim područjima i formiranje eksperimentalnih parcela u okviru nekoliko domaćinstava u Kolašinu i Andrijevici.

„Sve ovo se radi u okviru aktivnost za uspostavljanje Regionalnog parka Komovi. Htjeli smo da pokažemo kako postoji i mogućnost plantažnog gajenja, ali i da zaštitimo lincuru u prirodnim staništima. Pored toga, plantažno gajenje je i siguran i dobar način da poljoprivrednici zarade“ – kaže direktor NVO Natura Mikan Medenica.

Očekivani prinos sa hektara je do 10 tona ljekovitog korijenja, tokom prvih godina, kasnije i više. Iskustva uzgajivača u okruženju svjedoče da se na hektaru zemljišta gaji i do 100.000 biljaka, uz  prinos  svježeg korijena od 24 do 40 tona. Nakon sušenja ostane od šest do 10 tona po hektaru. Taj  prinos se odnosi na biljke stare pet godina, u šestoj godini može biti i do 30 odsto veći, a u sedmoj čak i do 70 odsto.

Prema podacima, koji se mogu naći u medijima iz regiona, cijena  osušenog korijena kreće se od 10 do 12 eura po kilogramu. Ulaganja potrebna za gajenje lincure nijesu  velika – samo priprema zemlje i ručni rad. Zaštita joj nije potrebna,  jer je u prirodi ništa ne napada. Pored svega toga, plnatažni zasadi su i dalje rijetkost.

Na listi ugroženih bilnih vrsta na sjeveru je odavno i šumska  borovnica. Iako svake godine sa zvaničnih adresa stigne bar po jedan apel nesavjesnim beračima i otkupljivačima, na nivou su incidenta krivične prijave protiv njih. Na planinama sjevera svakog ljeta taj šumski plod se tamani, branjem mehaničkim sredstvima, što je zakonom zabranjeno. Posao kontrole branja borovnice, prije par godina, povjeren je Upravi za šume, čiji službenici su više puta ponovili kako niti imaju potrebnu logistiku niti im ostaje vremena da se tom poslu ozbiljnije posvete. Za to vrijeme, na stotine tona „plavog blaga“ sjevera, ubranog nelegalno, završi na evropskom tržištu. Dobro zarade samo otkupljivači.

Borovnice treba isključivo brati ručno i nikako grebenom, ponavljaju, obično početkom ljeta,  iz  Ministarstva poljoprivrede. Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je zakonom,  a za nepoštovanje zakonskih odredbi  predviđene su kazne od 2.000 do 40.000 eura.

Jednocifren je broj onih koji su tokom minule decenije platili tu kaznu. A decenijama je, od jula do septembra,  u borovnjacima na stotine berača, koji po bagatelnim cijenama prodaju ubrane plodove desetinama otkupljivača.

U više navrata na uništavanje borovnjaka upozoravali su botaničar Danijel Vincek i prof. dr Miodrag Jovančević sa Biotehničkog fakulteta iz Bijelog Polja.  Nesavjesnim branjem, pored lošeg kvaliteta berbe, uništavaju se i mješoviti pupoljci, lome stabljike, pa se svake naredne godine smanjuje rod. Drastično se smanjuju i površine pokrivene borovnjacima.

Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je Zakonom o zaštiti prirode i Pravilnikom o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i prometa nezaštićenih divljih vrsta životinja, biljaka i gljiva koje se koriste u komercijalne svrhe.

„Sakupljanje borovnice u komercijalne svrhe dozvoljeno je u optimalnoj fazi vegetativnog razvoja (fazi sazrijevanja bobice) pod uslovom da se ne upotrebljavaju mehanička sredstva (grebeni i dr.); ne čupaju ili oštećuju podzemni organi; na području sakupljanja ostavi najmanje 25 odsto od ukupno utvrđene količine biljne vrste, ne lome, oštećuju stabla i grane žbunova i ne nanosi druga šteta borovnici i njenom staništu“ regulisano je propisima, koje niko  ne poštuje.

Propisano je da branje u komercijalne svrhe treba da obavljaju samo obučeni berači. Nikada nijedna obuka zvanično nije organizovana.

                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VRHOVNI SUD RJEŠENJE MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE PROGLASIO NEZAKONITIM: Traži se ponovo domaćin kolašinskih rijeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvogodišnje nesuglasice između kolašinskih ribolovnih klubova, okončao je Vrhovni sud. Ministarstvo poljoprivrede ponovo konkursom traži klub koji će gazdovati ribljim fondom na području te opštine, nakon što je sud prethodni izbor proglasio nezakonitim

 

Rješenje kojim je Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja prije dvije godine dodijelilo upravljanje ribljim fondom na područku kolašinske opštne Sportsko ribolovnom klubu (SRK) Tara i Morača nezakonito je. Tako je odlučio Vrhovni sud,  nakon što je Sportski flaj fišing klub (SFFK) Maniro, koji je ranije gazdovao kolašinskim vodama, osporio rješenje resornog ministarstva.

U tužbi tog kluba je istaknuto da je u postupku odlučivanja Ministarstvo zanemarilo činjenicu da je SRK Tara i Morača još 2016. godine isključeno iz članstva Saveza sportsko-ribolovnih organizacija Crne Gore. Članstvo u tom savezu obaveza je za sve koji se kandiduju za gazdovanje vodama.

Iako je 2018. Ministarstvo poljoprivrede povjerilo gazdovanje vodama SRK Tara i Morača na šest godina, pritisnuti sudskim odlukama, u tom resoru ponovo konkursom traže „domaćina“.

Javni oglas će trajati do sredine narednog mjeseca.

„Očekujemo da će ovog puta resorno ministarstvo postupiti kako je presudom naloženo. Dokazali smo da SRK Tara i Morača nezakonito upravlja vodama. Gupa ljudi, okupljenih u tom klubu, godinama ruši svaki pokušaj da se na kolašinskim vodama uvede red, da se ribolov obavlja  u skladu sa zakonom, da se u našem gradu razvija i ribolovni turizam“ – kazao je Mile Lazarević iz SFFK Maniro.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo