Povežite se sa nama

OKO NAS

MENTALNO ZDRAVLJE U CRNOJ GORI: Posljednja rupa na svirali

Objavljeno prije

na

U Crnoj Gori osim farmakoterapije, gotovo nema drugih oblika liječenja mentalno oboljelih. Ne postoji institucija koja se bavi liječenjem psihičkih poremećaja kod djece, a fali i kadra specijalizovanog iz oblasti dječje psihijatrije. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), od tri do 12 odsto mladih ima ozbiljan psihički poremećaj

 

,,Mentalno zdravlje je još veoma osjetljiva tema i mnogi izbjegavaju da o njoj govore. Više pažnje posvećujemo fizičkom zdravlju, dok mentalno obično doživljavamo olako. Stanje objekata u kojima se vodi briga o ljudima sa mentalnim oboljenjima govori dovoljno o kolektivnom stepenu svijesti o ovom problemu”, kaže za Monitor Marija Globarević, diplomirana psihološkinja i jedna od osnivača NVO Psiho Aktiv.

Iz još jedne NVO organizacije, CAZAS, su upozoravali na zabrinjavajuće rezultate istraživanja prema kojima u Crnoj Gori tek 50 odsto opšte populacije raspolaže informacijom da se mentalni poremećaji i poteškoće mogu liječiti kao i sva druga oboljenja.

Iz Kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore, ocjenjuju  da je liječenje psihijatrijskih pacijenata u crnogorskim ustanovama – neadekvatno. Ono se, uglavnom, sastoji od farmakoterapije. Materijalni uslovi, arhitektonsko-tehnički, kao i opremljenost mobilijarom u prostorijama gdje su smješteni psihijatrijski pacijenti, na Klinici za psihijatriju  Kliničkog centra Crne Gore (KCCG), kao i u Specijalnoj psihijatrijskoj bolnici Dobrota, nisu mnogo bolji.

Dobrota u Kotoru jedina je specijalizovana bolnica za psihijatriju u Crnoj Gori i radi od 1953.  Njen kapacitet je 237 kreveta, a prosječan broj pacijenata na bolničkom tretmanu se kreće od 250 do 280. U bolnici se stalno nalazi u prosjeku još oko 110 pacijenata za čijim je bolničkim liječenjem prestala potreba, ali  nemaju porodicu koja bi se starala o njima. Država nema rješenje za njihovo zbrinjavanje. Jedino je zakonom predviđen premještaj pacijenta u ustanovu socijalne zaštite kao što je dom za stare ili ustanova za osobe sa intelektualnim invaliditetom.

Marija Globarević ističe da NVO sektor igra značajnu ulogu u pružanju psihološke pomoći žrtvama nasilja: ,,Konstantni napori se ulažu i u jačanje pravne strukture. Napredak je vidljiv, ali bi državni sektor trebalo više da radi kako bi se stanje u državi poboljšalo. Nerijetko se susrijećemo sa žrtvama nasilja koje imaju loše iskustvo sa državnim organima”.

O mentalnim oboljenjima se u Crnoj Gori ćuti od najranijih godina bolesnika. O tome svjedoči činjenica da ne postoji nijedna institucija koja se bavi liječenjem psihičkih poremećaja kod djece. Do 2018. godine nisu ni sprovođena sveobuhvatna istraživanja o mentalnom zdravlju djece. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), od tri do 12 odsto mladih ima ozbiljan psihički poremećaj, a 20 odsto mladih, starosti do 18 godina, ima neki od oblika razvojnih, emocionalnih ili ponašajnih problema. Gotovo polovina svih mentalnih oboljenja se javlja do 14-e godine života, a tri četvrtine do sredine dvadesetih. Problemi mentalnog zdravlja djece i adolescenata često su praćeni drugim nevoljama, kao što su nezaposlenost u porodici, nesuglasice u školi i u porodičnim odnosima, kriminalno ponašanje, droga, alkohol.

U Crnoj Gori nema kadra specijalizovanog iz oblasti dječje psihijatrije. U centrima za mentalno zdravlje pri domovima zdravlja dostupne su usluge zaštite i tretmana mentalnog zdravlja djeci starosti od 15 godina, koje pružaju specijalisti – adultne psihijatrije.U  ovim službama ne rade ni specijalisti dječije psihologije.

Dnevni centri za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju uspostavljeni su u Bijelom Polju, Nikšiću, Pljevljima, Herceg Novom, Plavu, Ulcinju, Beranama, Cetinju, Mojkovcu, Rožajama i Podgorici. U Bijelom Polju postoji i JU Centar za podršku djeci i porodici. Pomak je napravljen kada je u pitanju tretman oboljenja u kojima dolazi do poremećaja komunikacijskih i socijalnih vještina, otvaranjem Centra za autizam u Podgorici pri Kliničkom centru Crne Gore u 2018.

Crna Gora nema ni nacionalni program prevencije suicida. Godišnje preko stotinu ljudi počini samoubistvo. Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, u 2017. godini počinjeno je 109 samoubistava, a godinu ranije 111 samoubistava. U 2018. godini evidentirano je 107 samoubistava, a tokom 11 mjeseci prošle godine 99 samoubistava. Skoro svaki treći dan neki građanin digne ruku na sebe. Najviše samoubistava dogodi se u Podgorici, Nikšiću i Pljevljima.

,,Po definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO): ‘Zdravlje predstavlja kompletno fizičko,mentalno i socijalno blagostanje, a ne samo odsustvo bolesti i nemoći’. Fizičko, mentalno i socijalno zdravlje ne možemo posmatrati odvojeno, već ka sva tri aspekta zdravlja treba usmjeriti pažnju podjednako. Mentalno zdravlje ne smije biti tabu. Treba mu pristupiti otvoreno”, ističe Globarević.

U Crnoj Gori, osim primjene medikamenata, gotovo da ne postoje drugi oblici liječenja. ,,Nije zaživjela praksa sistematizovanog asertivnog angažmana pacijenta i rada na terenu. Saradnja djelova zdravstvenih i socijalnih službi postoji u pojedinačnim slučajevima, bez šire i sistematične primjene. Metode psihosocijalne rehabilitacije su djelimično i neravnomjerno zastupljene, nema jasne podjele usluga prema nivoima zdravstvene zaštite, a ne postoje ni timovi za intervencije u ranoj psihozi”, navodi se u Strategiji zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja u Crnoj Gori za period od 2019. do 2023.

U istom dokumentu, kao jedan od vodećih projekata, izdvaja se izgradnja zatvorske bolnice do kraja 2021. Glavni razlog je taj što je liječenje i čuvanje pacijenata upućenih odlukama sudova – forenzičkih pacijenata, gotovo nemoguće, jer ne postoje adekvatni smještajni i sigurnosni uslovi za njihov tretman. Bolnica u Kotoru nema nijednu karakteristiku tehničkog obezbjeđenja koje odlikuje klasične sudske psihijatrijske bolnice u svijetu. Ogradu bolničkog kruga, službu obezbjeđenja, kompletan video-nadzor.

Vanbolnički tretman pacijenata sa poremećajima mentalnog zdravlja se realizuje u centrima za mentalno zdravlje u domovima zdravlja. Međutim, pojedini centri za mentalno zdravlje postoje kao organizacione jedinice ali ne ispunjavaju uslove koje predviđa Pravilnik o bližim uslovima u pogledu standarda, normativa i načina ostvarivanja primarne zdravstvene zaštite preko izabranog tima doktora ili izabranog doktora. Tako centri za mentalno zdravlje u Herceg Novom, još jednom gradu u kojem je zabilježen veći broj samoubistava, Budvi, Plavu, Mojkovcu i Danilovgradu funkcionišu sa samo jednim zaposlenim psihijatrom ili neuropsihijatrom. U domovima zdravlja u Andrijevici, Kolašinu i Tivtu nema centara za mentalno zdravlje ni specijalističkih psihijatrijskih ambulanti, niti se pružaju usluge iz oblasti zaštite mentalnog zdravlja.

,,Bilo je trenutaka kada sam psihički bio na ivici pucanja. Da sprovedem u djelo ‘konačno rješenje’ spriječila me je šačica prijatelja i sport. Nisam ni pomišljao da se obratim nekom stručnom. Znate kako to ide – odmah te obilježe. U društvu automatski dobijaš dijagnozu – ludak. A to ti, pored svih problema, ne treba”, kaže Monitorov anonimni sagovornik.

Prоcjenjuje se da će samо depresija u ukupnоj pоpulaciji svjetskоg stanоvništva dо 2020. gоdine biti drugi vоdeći uzrоk glоbalnоg оpterećenja bоlestima. Odmah nakоn bоlesti srca. Istraživanja pokazuju i da je životni vijek ljudi sa poremećajima mentalnog zdravlja i do 20 godina kraći.

Rizik od mentalnih poremećaja i oboljenja povećavaju siromaštvo, nezaposlenost, loši uslovi rada, neadekvatno stanovanje i loše obrazovanje. Ništa manje ni stres, genetika, ishrana ili izlaganje štetnim uticajima životne sredine. Svega toga imamo u izobilju.

Marija Globarević zaključuje: ,,Mentalna higijena je presudna za prevenciju mentalnih oboljenja. Zato je od jednake važnosti otići kod psihologa kao i kod dermatologa”.

                                                                                                                                                                    Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo