Povežite se sa nama

OKO NAS

TIHI UBICA – NARKOMANIJA MEĐU MLADIMA U CRNOJ GORI: Beznađe koje raste

Objavljeno prije

na

Do droge mladi u Crnoj Gori mogu da dođu i za pola sata. Nerijetko je konzumiraju i u dvorištu škola, najčešće marihuanu, a u porastu je i upotreba teških psihoaktivnih supstanci. Mnogi od njih uporedo pate i od psihičkih poremećaja. O tome se nedovoljno govori, a fali i podrška cjelokupnog društva, saglasni su sagovornici Monitora

 

,,Konzumiraju drogu gdje stignu, uglavnom u školskom dvorištu. Biraju mjesta gdje ih kamere ne mogu usnimiti, a oni koji žele da dođu do „robe“ njima prilaze. U većini slučajeva radi se o marihuani“, tvrdi učenik A.S. iz Elektrotehničke škole Vaso Aligrudić u Podgorici.
Da je narkomanija jedan od gorućih problema mladih u Crnoj Gori pokazalo je i prošlogodišnje istraživanje Ombudsmana Djeca i bolesti zavisnosti u Crnoj Gori. Prema tom istraživanju, koje je obuhvatilo 37 osnovnih i 25 srednjih škola, marihuanu koristi više od 11 odsto učenika, dok u prosjeku preko osam učenika konzumira teške droge. ,,Polovina zavisnika od teških droga koristi jednu supstancu, a druga polovina dvije i više supstanci. Učenici u Crnoj Gori u značajno većoj mjeri od prosjeka EU zemalja koriste ilegalne (teške) droge”, navodi se u istraživanju. Čak 16 odsto učenika tvrdi da se nedozvoljene supstance često konzumiraju u školi, a pored ovoga, u porastu je i upotreba sintetičkih droga, koje su jeftine i lako dostupne.
,,Oni za koje znam da koriste marihanu to rade iza škole. A ranije i kod požarnih stepenica. Najproblematičnija je laka dostupnost droga”, kaže učenik Ž.K. iz Ekonomske škole Mirko Vešović u Podgorici. Preko 25 odsto učenika koje je obuhvatilo istraživanje Ombudsmana iznosi sličan stav. Do droge, ukoliko se želi doći, potrebno je zabrinjavajućih od pola do nekoliko sati.
Dijana Milošević iz JU Kakaricka Gora, ustanove za smještaj, rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci u Podgorici, za Monitor kaže da od marihuane uglavnom sve počinje: ,,Period adolescencije je sam po sebi najveći krizni period svakog pojedinca kada se prirodno javlja problem identiteta, poteškoće u prihvatanju autoriteta, kao i sklonost eksperimentisanju sa „zabranjenim stvarima”. Sve ovo pogoduje da adolescent dođe u kontakt sa psihoaktivnim supstancama. Uporno opstaje zabluda među mladima da marihuana nije droga ili je „laka droga” olakšava ulazak u ovaj problem, zato što je najčešće upravo marihuana prva supstanca koju zavisnici konzumiraju. Osim što ostavlja posljedice na psihu konzumenta, ovo je zabluda koja ih može koštati života”.
Prema njenim riječima, razlozi zašto se mladi upuštaju u narkomaniju su uglavnom nezadovoljstvo, zabrinutost ili pobuna protiv autoriteta, dosada, porodični problemi, vršnjačko nasilje kao i to što smatraju da su im cigarete, alkohol ili droga neka vrsta „pristupnice” određenoj grupi vršnjaka.
,,Iza sale naše škole često možete vidjeti starije momke koji djeci daju marihuanu. To je gotovo svakodnevica i omiljeno mjesto za okupljanje”, kaže još jedan učenik Elektrotehničke škole Vaso Aligrudić.
Monitor se ovim povodom obratio većini srednjih škola u Podgorici. Na pitanje na koji način rade na suzbijanju ovog problema, ni poslije više nedjelja čekanja, nije stigao odgovor.
,,Ne radi se dovoljno sa adolescentima u školama kada je riječ o narkomaniji, ali razlog za to nije u školama, već u nedovoljnoj uključenosti institucija, koje bi trebalo više da se bave ovim problemom. Ne možemo očekivati da se škola bavi i obrazovanjem djece i da bude policajac i neko ko će pored ostalih obaveza raditi sa djecom na suzbijanju ove pojave. Zato im treba pomoć i od institucija, kao i od civilnog sektora. Ovom pojavom se moraju se svi zajedno baviti, a svake godine sve je više izražena u obrazovnim ustanovama”, kažu za Monitor iz NVO Euromost, čiji je jedan od glavnih ciljeva doprinos u borbi protiv droge i svih oblika zavisnosti.
Zloupotreba droga raste svuda u svijetu, pa tako i u našoj zemlji, bez obzira na akcije koje se sprovode i kroz zdravstveni, obrazovni, pravni sistem, ističe psihološkinja Nataša Vuković, koja u sklopu akcija NVO Euromost radi sa vršnjačkim edukatorima. ,,Broj uživaoca droga postaje naročito izražen među mladima, među srednjoškolcima, pa i starijim osnovcima. Nijedna droga nije bezopasna. Neophodna je kontinuirana, sistemska i sistematska akcija cjelokupnog društva. Cilj prije svega mora biti da djeca i mladi nikada ne posegnu za drogom”.
Prema njenim riječima, neadekvatna pomoć i nedostatak oslonca porodice, prvenstveno roditelja koji nisu uspjeli da ostvare odnos povjerenja sa svojom djecom, i koji nisu uspjeli da „nametnu“ poželjne uzore, čine da mladi postanu „laka meta“.
„Proslave osamnaestih rođendana su posebno problematične. Dešava se da se iznajme stanovi, gdje se miješaju i po dvije ili tri vrste droga i velike količine alkohola. Uglavnom se radi o maturantima iz gimnazije. Moja kćerka je otišla na jedan takav rođendan i zvala me u šoku i strahu da je pokupim. Nije znala šta se dešava tamo. A tek roditelji o tome nemaju pojma”, kaže za Monitor Patricija Pobrić, direktorka NVO Naša Akcija.
Ona tvrdi da dubljem ulasku u narkomaniju nerijetko prethode već neke kriminalne radnje: ,,Obično se još u trećem razredu srednje škole mladi regrutuju da kupuju lične karte za glasanje od strane starijih učenika. Ta djeca krenu poslije i u narkomaniju. Oni su „nosilje“ i lako ih je uloviti za sitni kriminal. Od tog novca kasnije kupuju motore i automobile”.
Mnogi u narkomaniju uđu jer očekuju da će im droga olakšati svakodnevno suočavanje sa problemima. Mnogi i iz radoznalosti, sa onim, dobro poznatim – ‘samo da probam’. Na pitanje zašto neko postaje zavisnik, a neko ne, naročito ako su osobe rasle u sličnim okolnostima ili čak u istoj porodici, Nataša Vuković kaže da nema jasnog i sigurnog odgovora: ,,Jedini siguran zaključak je da jasno treba savjetovati svakog da i ne proba psihoaktivnu supstancu jer se unaprijed ne zna da li je neko osjetljiv na nju, što bi značilo da i jednokratno unošenje već stvara psihičku potrebu za ponovnim uzimanjem supstance. Takvi pacijenti u praksi postoje i za njih je zajednička karakteristika da im se „droga odmah dopala”.
Iz Euromosta kažu da se, pored suzbijanja preprodaje droga, mora raditi i na unapređivanju prevencije narkomanije kod mladih: ,,Euromost je nakon obuke prvih vršnjačkih edukatora, sada proširio radionice, osim u Bijelom Polju, i u drugim opštinama na sjeveru, kao što su Plav, Gusinje i Rožaje. Brojnost učesnika najbolje pokazuje kolika je njihova zainteresovanost. Ali, da bi u tome bilo nekog uspjeha, potrebno non-stop komunicirati sa mladima i slušati šta oni govore. Nema prevelike vajde u tome da dođe neko od stručnjaka i da im objašnjava šta je droga i kako izgleda”.
Nataša Vuković za Monitor ističe da su za narkomaniju usko vezani mentalni problemi kod mladih osoba. Njega uma i mentalnog zdravlja je još uvijek tabu tema u Crnoj Gori. ,,Istina je da posljednjih godina sve više mladih ljudi traži pomoć i savjet psihologa, ali još uvijek stidljivo, skoro uvijek uz molbu da se nigdje ne evidentira posjeta i da roditelji ne saznaju, jer je njima, najčešće, vrlo teško da prihvate činjenicu da im dijete ide kod psihologa ili psihijatra”, kaže ona.
I odnos države je sličan. ,,U našoj zemlji ne postoji ustanova u kojoj bi se liječili mladi ljudi koji imaju neku duševnu bolest”, upozorava Vuković.
U Crnoj Gori se u Institutu za javno zdravlje (IJZ) od 2013. godine vodi Nacionalni registar za narkomaniju, ali on funkcioniše samo na osnovu podataka iz zdravstvenih ustanova. O onima koji nisu prijavljeni nema informacija. Prema posljednjim procjenama, u Crnoj Gori ima više od 15.000 zavisnika od droga.
Koliko je od toga mladih i djece, ne zna se precizno. Rezultati istraživanja obeshrabruju. Sagovornici Monitora saglasni su u jednom – nedostaje komunikacije i saradnje između institucija, škola, roditelja i mladih. A problem zavisnosti nije problem pojedinca, već čitavog društva.

Milo POPOVIĆ
Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTRAJK U BERANSKOM SIMON VOJAŽU: Opet iz rikverca u rikverc

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zaposleni u beranskom autoprevoznom preduzeću Simon vojaž stupili su u generalni štrajk, nakon što im preko dvije godine vlasnik kompanije Mehmed Adrović nije isplatio zarade, dnevnice i ostala zakonom garantovana primanja. Najveće autoprevozno preduzeće na sjeveru države neslavni je rekorder u broju neizmirenih plata radnicima

 

Kada je u decembru 2005. godine organizovana licitacija za prodaju beranskog autoprevoznog preduzeća Jugoprevoz, pojavili su se tada malo poznati Mehmed Adrović i potpuno nepoznati luksemburkški državljanin Simon Bernar.

Mehmed Adrović, zvani Meša, koju godinu kasnije će se politički aktivirati u Demokratskoj partiji socijalista. Danas je predsjednik Opštinskog odbora te partije u Petnjici i predsjednik lokalnog parlamenta u tom mjestu.

Skoro deceniju i po kasnije, kolo sreće se okrenulo. Zaposleni u beranskom autoprevoznom preduzeću Simon vojaž stupili su u generalni štrajk, nakon što im preko dvije godine vlasnik kompanije Mehmed Adrović nije isplatio zarade, dnevnice i ostala zakonom garantovana primanja.To najveće autoprevozno preduzeće na sjeveru države neslavni je rekorder u broju neizmirenih plata svojim radnicima.

„Posljednja plata je bila za jun 2018. Mi ne znamo više ni kako ni zašto radimo. Svima nam je stalo da se preduzeće ne ugasi, ali ovo je postala potpuno neodrživa situacija” – napisali su oni u pismu koje su dostavili medijima prije štrajka.

Radnici ne mogu da vjeruju da njihova firma sa čitavim kompleksom imovine, autobuskom stanicom sa restoranom, tehničkim pregledom, servisom za održavanje motornih vozila, turističkom agencijom, kao i najvećim voznim parkom na sjeveru Crne Gore, ne može da opstane.

„Došli smo u situaciju da nam druga preduzeća zbog dugovanja oduzimaju autobuse, ili ih kupuju za male pare, a mi ne znamo gdje taj novac ide” – pišu radnici.

Došli su na ivicu, a država im je okrenula leđa. „Da li zbog toga što je vlasnik visoki funkcioner Demokratske partije socijalista, pa mu tolerišu sve što radi, odnosno ne radi” – pitaju radnici.

Zbog ovakve situacije zaposleni skoro svakodnevno napuštaju firmu i odlaze kod drugih poslodavaca. Od nekadašnjih stotinu dvadeset, ostalo je trenutno svega oko četrdeset zaposlenih.

„Mi molimo nadležne državne organe, inspekcijske službe, a zatim tužilaštvo i policiju, da se uključe u rješavanje situacije koja je postala neizdrživa. Najveći dio nas koji smo ostali i dalje da radimo, u poznim smo godinama, kada nas više niko neće. Sve mlađe što je bilo, pobjeglo je. Valja hraniti porodice, a platu nijeste primili dvije godine” – kažu radnici.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BILJNE VRSTE NA SJEVERU UGROŽENE NELEGALNIM BRANJEM: Kao ničije 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nesavjesno, nelegalno branje i prodaja, uskoro će iskorijeniti  nekoliko biljnih vrsta sa crnogorskih planina, tvrde ekolozi. Godinama stižu ista upozorenja  o alarmantnom stanju u toj oblasti, a država ne čini ništa da zaštiti biljno blago

 

Iz kolašinskog Sekretarijata za zaštitu životne sredine,  prije nekoliko dana su saopštili da je na području te opštine, kontinuirano i sve ozbiljnije, ugroženo nekoliko biljnih vrsta.  Riječ je o ljekovitom bilju i šumskim plodovima, a najugorženiji su, kažu stručnjaci za ekologiju iz te lokalne uprave, lincura, somina, borovnica… Kontrola branja šumskih plodova je nedovoljna, piše u izvještaju o stanju životne sredine.

Kolašin nije izuzetak. Nelegalnom berbom i nedostatkom sistemskih zaštitnih mehanizama ugrožene su mnoge biljne vrste. Kolašin nije izuzetak.  Stanje je isto na cijelom sjeveru. Tek pojedini sporadnični projekti, koje relizuje isključivo civilni sektor, skrenu pažnju na taj ogroman problem. Država nije učinila ništa više od deklarativnog zalaganja da se biljne vrste, među kojima su neke i zaštićene, sačuvaju.

Žuta lincura (Gentiana lutea), polako nestaje, tvrde ekolozi. Svejedno, gotovo na svakoj pijaci je moguće kupiti od onih koji su je nelegalno ubrali. To je nacionalnim zakondovstvom zaštićena biljna vrsta, uvrštena i  u međunarodnu „Habitat direktivu“. Korijen biljke je ljekovit, koristi se i u zvaničnoj i u alternativnoj medicini. Zato je nekontrolisana berba i prodaja na crnom tržištu  dovela i do nestajanja.

Na našim prostorima postala je vrlo popularna  40-ih godina prošlog vijeka, zbog čega je počela i obimnija berba, odnosno kopanje korijena. Njen hemijski sastav otkriven je tek početkom 20. vijeka, iako je  korištena mnogo prije  toga. Osim u Crnoj Gori, na Balkanu je ima u Bosni, Hrvatskoj (Lici) i jugozapadnoj Srbiji.

Zbog široke primjene, kultivacija lincure ekonomski je opravdana. Ipak, tek rijetki u našoj državi, finasirani, uglavnom, stranim grantovima, su se upustili u plantažni uzgoj te biljke i tako pokušali da sačuvaju njena prirodna staništa.

Prije nekoliko godina NVO Natura, uz podršku UNDP-a, u okviru projekta Ljekovito bilje – značaj za lokalni ekonomski razvoj i očuvanje prirodnih resursa, počela je eksperimentalno plantažni uzgoj Gentiana lutea nadomak Kolašina.  Tako je formirana prva eksperimentalna parcela za plantažno gajenje lincure u Crnoj Gori.

„Plantažna proizvodnja lincure je važna jer se na ovaj način štiti životna sredina, odnosno ova rijetka i zaštićena biljna vrsta. Zbog velike potražnje u narodnoj i zvaničnoj medicini lincura se nelegalno i nekontrolisano eksploatiše“ –  kažu u toj NVO.

Projekat podrazumijeva da se sadnice lincure vraćaju  u prirodno okruženje kako bi se na taj način povećala brojnost te rijetke biljke. Plantažna proizvodnja lincure, objašnjavaju, može da bude i značajan ekonomski oslonac stanovništva na selu. Naredne faze tog projekta su formiranje pokaznih parcela u zaštićenim područjima i formiranje eksperimentalnih parcela u okviru nekoliko domaćinstava u Kolašinu i Andrijevici.

„Sve ovo se radi u okviru aktivnost za uspostavljanje Regionalnog parka Komovi. Htjeli smo da pokažemo kako postoji i mogućnost plantažnog gajenja, ali i da zaštitimo lincuru u prirodnim staništima. Pored toga, plantažno gajenje je i siguran i dobar način da poljoprivrednici zarade“ – kaže direktor NVO Natura Mikan Medenica.

Očekivani prinos sa hektara je do 10 tona ljekovitog korijenja, tokom prvih godina, kasnije i više. Iskustva uzgajivača u okruženju svjedoče da se na hektaru zemljišta gaji i do 100.000 biljaka, uz  prinos  svježeg korijena od 24 do 40 tona. Nakon sušenja ostane od šest do 10 tona po hektaru. Taj  prinos se odnosi na biljke stare pet godina, u šestoj godini može biti i do 30 odsto veći, a u sedmoj čak i do 70 odsto.

Prema podacima, koji se mogu naći u medijima iz regiona, cijena  osušenog korijena kreće se od 10 do 12 eura po kilogramu. Ulaganja potrebna za gajenje lincure nijesu  velika – samo priprema zemlje i ručni rad. Zaštita joj nije potrebna,  jer je u prirodi ništa ne napada. Pored svega toga, plnatažni zasadi su i dalje rijetkost.

Na listi ugroženih bilnih vrsta na sjeveru je odavno i šumska  borovnica. Iako svake godine sa zvaničnih adresa stigne bar po jedan apel nesavjesnim beračima i otkupljivačima, na nivou su incidenta krivične prijave protiv njih. Na planinama sjevera svakog ljeta taj šumski plod se tamani, branjem mehaničkim sredstvima, što je zakonom zabranjeno. Posao kontrole branja borovnice, prije par godina, povjeren je Upravi za šume, čiji službenici su više puta ponovili kako niti imaju potrebnu logistiku niti im ostaje vremena da se tom poslu ozbiljnije posvete. Za to vrijeme, na stotine tona „plavog blaga“ sjevera, ubranog nelegalno, završi na evropskom tržištu. Dobro zarade samo otkupljivači.

Borovnice treba isključivo brati ručno i nikako grebenom, ponavljaju, obično početkom ljeta,  iz  Ministarstva poljoprivrede. Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je zakonom,  a za nepoštovanje zakonskih odredbi  predviđene su kazne od 2.000 do 40.000 eura.

Jednocifren je broj onih koji su tokom minule decenije platili tu kaznu. A decenijama je, od jula do septembra,  u borovnjacima na stotine berača, koji po bagatelnim cijenama prodaju ubrane plodove desetinama otkupljivača.

U više navrata na uništavanje borovnjaka upozoravali su botaničar Danijel Vincek i prof. dr Miodrag Jovančević sa Biotehničkog fakulteta iz Bijelog Polja.  Nesavjesnim branjem, pored lošeg kvaliteta berbe, uništavaju se i mješoviti pupoljci, lome stabljike, pa se svake naredne godine smanjuje rod. Drastično se smanjuju i površine pokrivene borovnjacima.

Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je Zakonom o zaštiti prirode i Pravilnikom o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i prometa nezaštićenih divljih vrsta životinja, biljaka i gljiva koje se koriste u komercijalne svrhe.

„Sakupljanje borovnice u komercijalne svrhe dozvoljeno je u optimalnoj fazi vegetativnog razvoja (fazi sazrijevanja bobice) pod uslovom da se ne upotrebljavaju mehanička sredstva (grebeni i dr.); ne čupaju ili oštećuju podzemni organi; na području sakupljanja ostavi najmanje 25 odsto od ukupno utvrđene količine biljne vrste, ne lome, oštećuju stabla i grane žbunova i ne nanosi druga šteta borovnici i njenom staništu“ regulisano je propisima, koje niko  ne poštuje.

Propisano je da branje u komercijalne svrhe treba da obavljaju samo obučeni berači. Nikada nijedna obuka zvanično nije organizovana.

                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VRHOVNI SUD RJEŠENJE MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE PROGLASIO NEZAKONITIM: Traži se ponovo domaćin kolašinskih rijeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvogodišnje nesuglasice između kolašinskih ribolovnih klubova, okončao je Vrhovni sud. Ministarstvo poljoprivrede ponovo konkursom traži klub koji će gazdovati ribljim fondom na području te opštine, nakon što je sud prethodni izbor proglasio nezakonitim

 

Rješenje kojim je Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja prije dvije godine dodijelilo upravljanje ribljim fondom na područku kolašinske opštne Sportsko ribolovnom klubu (SRK) Tara i Morača nezakonito je. Tako je odlučio Vrhovni sud,  nakon što je Sportski flaj fišing klub (SFFK) Maniro, koji je ranije gazdovao kolašinskim vodama, osporio rješenje resornog ministarstva.

U tužbi tog kluba je istaknuto da je u postupku odlučivanja Ministarstvo zanemarilo činjenicu da je SRK Tara i Morača još 2016. godine isključeno iz članstva Saveza sportsko-ribolovnih organizacija Crne Gore. Članstvo u tom savezu obaveza je za sve koji se kandiduju za gazdovanje vodama.

Iako je 2018. Ministarstvo poljoprivrede povjerilo gazdovanje vodama SRK Tara i Morača na šest godina, pritisnuti sudskim odlukama, u tom resoru ponovo konkursom traže „domaćina“.

Javni oglas će trajati do sredine narednog mjeseca.

„Očekujemo da će ovog puta resorno ministarstvo postupiti kako je presudom naloženo. Dokazali smo da SRK Tara i Morača nezakonito upravlja vodama. Gupa ljudi, okupljenih u tom klubu, godinama ruši svaki pokušaj da se na kolašinskim vodama uvede red, da se ribolov obavlja  u skladu sa zakonom, da se u našem gradu razvija i ribolovni turizam“ – kazao je Mile Lazarević iz SFFK Maniro.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo