Povežite se sa nama

OKO NAS

USLOVI ZA IZVOĐENJE NASTAVE FIZIČKOG VASPITANJA: Korona vratila omladinu sportu

Objavljeno prije

na

Pusta, polomljena igrališta i klupe, mladi koji hodaju gradom zagledani u pametne telefone – to su bile slike svakodnevice omladine Podgorice.  Zatvaranje škola i jednomjesečna kućna izolacija, učinili su da se tinejdžeri, nakon popuštanja mjera prevencije, masovno fizički aktiviraju. Ulice Podgorice ovih dana pune su mladih koji uživaju u vožnji bicikala, trotineta, rolera

 

Novonastala vanredna situacija usljed širenja virusa KOVID-19, zatvaranje škola i jednomjesečna kućna izolacija, učinili su da se tinejdžeri, nakon popuštanja mjera prevencije, masovno fizički aktiviraju. Ulice Podgorice ovih dana pune su mladih koji uživaju u vožnji bicikala, trotineta, rolera… Na sportskim terenima u kvartovima opet se igra basket. Trenerka stil živi širom grada.

Prije korone, situacija je bila sasvim drugačija. Pusta, polomljena igrališta i klupe. Mladi koji hodaju gradom zagledani u pametne telefone. Fotografisanje za Instagram kao omiljeni sport. Kafane, kladionice, rijetki rekreativci na biciklima. To su bile slike svakodnevice omladine glavnog grada. Sada, nakon mjesec dana izolacije, Podgorica ima drugo, ljepše lice koje liči na neki evropski ,,smart city” sa manjim brojem automobila, čistijim vazduhom i najrazličitijim vidovima alternativnog saobraćaja.

Kako su nam kazali srednjoškolci, prije zatvaranja škola, nastavi fizičkog vaspitanja prisustvovali su samo učenici koji vole sport. Profesori, kažu, imaju razumijevanja, pa se nezainteresovanima progleda kroz prste. Uslovi za izvođenje nastave u srednjim školama variraju od loših do skoro idealnih.

– Sve zavisi od profesora. Novi, mladi profesori u početku forsiraju rad, ali kasnije i oni popuste. Fizičko radi samo onaj ko želi, uglavnom momci. Ja nemam potrebu za tim. Vrijeme provedem učeći sa drugaricama neki drugi predmet. To je super opcija. Opreme i prostora imamo, uslovi u sali su odlični. Imamo mnogo sekcija – skijašku, biciklističku, planinarsku, plivačku, koje rade punom parom – rekla je M.M. učenica Gimnazije ,,Slobodan Škerović”.

I dok u Gimnaziji učenici imaju priliku da se uz rekreaciju organizovano druže i zabavljaju i tokom vanškolskih aktivnosti, u nekim srednjoškolskim obrazovnim ustanovama dešavaju se ogromni propusti, pa se časovi fizičke kulture uopšte i nijesu realizovali.

– Za četiri godine mog obrazovanja samo sam par puta ušla u salu za fizičko. Taj čas skoro nikada nismo imali. Vrijeme iskoristimo da odmorimo od škole u obližnjem kafiću ili prošetamo. Profesore fizičkog tada često vidimo u kafićima preko puta škole – rekla nam je A.P. učenica Srednje ekonomske škole ,,Mirko Vešović”.

Razloge za izbjegavanje nastave fizičkog vaspitanja, čiji je uticaj od presudne važnosti za psihofizički razvoj adolescenata, treba tražiti i u pojavi novih tehnologija, koje osvajaju umove omladine, vezujući ih za kompjuter i surfovanje po internetu.

-Imamo teren u kvartu, super je, ali dešava se da nemaš s kime da igraš basket, svi su na netu i mrzi ih da izlaze napolje – kaže S.L.

Osim toga, tinejdžeri uglavnom provode vrijeme u kafićima, igrajući tombolu ili ispunjavajući tikete za sportske kladionice ili su na ulici. Istraživanja govore o porastu bolesti zavisnosti od droge, alkohola i kocke među mladima. Starosna granica zavisnika iz godine u godinu sve je niža. Čini se da bi nekadašnja kampanja Sportom protiv droge (2010), danas bila potrebnija mladima pružajući im jasniji uvid na moguću drugačiju stvarnost. A možda je i izolacija zbog korone to mnogo brže postigla.

– U dvorištu moje zgrade izgrađen je novi košarkaški teren. Puno djece se tu igra. Tereni su u mnogo boljem stanju nego ranije. Napokon se nešto počelo mijenjati – rekao je M.Ž.

Direktor SSŠ „Vaso Aligrudić” Veselin Pićurić istakao je da se nastava fizičkog obrazovanja zahvaljujući novim mladim profesorima odvija redovno, kao i da su učenici u prilici da u okviru tog predmeta nauče i osnove plesa. On je dodao da su sportski tereni na otvorenom obnovljeni prije tri godine u saradnji sa Ministarstvom sporta i stalno su dostupni rekreativcima u okolini. Međutim, sala za fizičko vaspitanje i dalje je neuslovna.

-Sportska sala, sagrađena početkom 70-ih, je dotrajala i nikada nije generalno rekonstruisana. Krov prokišnjava, stari drveni prozori su propali, pa svake godine moramo da popravljamo parket. Ona jedina nije obnovljena u okviru programa Energetska efikasnost u javnim ustanovama prije tri godine. Koristi je oko 3.000 učenika iz Elektrotehničke, Hemijske i Građevinske škole. Ta djeca zaslužuju normalnu salu i adekvatne uslove –  objašnjava Pićurić.

Uprkos različitim startnim pozicijama, čini se da su najsrećniji oni đaci koji imaju dobrog nastavnika u osnovnoj školi, koji uspijeva da ispuni svoju misiju uprkos postojećim ograničenjima – da kod mladih kroz zabavu i druženje razvije dobru navike rekreacije, često zahvaljujući svojim idejama, entuzijazmu i vannastavnim aktivnostima.

-Svi profesori koji vode djecu na takmičenja, to rade jer vole svoj posao. A suština nije biti prvi, kao što neki misle, već je važno učestvovati. Često povedem djecu na utakmicu, skijanje, plivanje… I tokom ovog perioda krize, nastava fizičkog se odvija na internet platformama, a djeca šalju svoje video sadržaje sa uspješno urađenim vježbama. Svi mi radimo, a svako na svoj način. Naši gosti na časovima su i naši prijatelji, glumci, pjevači, sportisti, koji sa djecim razgovaraju o tome zašto vole sport. Važno je da ne doživljamo sportove kao konkurenciju, već da se fokusiramo na to da probudimo kod djece želju da se bave nekim sportom. Tek tada je naša misija je uspjela, a nije nam lako, jer se borimo protiv tehnologije, nedostatka slobodnog vremena i svega ostalog što čini savremeni život – poručio je nastavnik fizičkog vasputanja u OŠ „Pavle Rovinski“ Velimir Vlahović.

Dobro bi bilo da se dobre ideje i navike ustale, a loše svedu na što manju mjeru.

 

Sportski baloni kao alternativa

Školske sale i otvoreni tereni nisu jedina mjesta gdje se mladi bave sportskim aktivnostima. Za vrijeme loših vremenskih prilika omladina se opredjeljuje za korišćenje sportskih balona iako su nezadovoljni kvalitetom vazduha unutar istih. ,,Forsiram otvoreni prostor, zdravije je, jedino ako vremenski uslovi nisu dobri, opredjeljujem se za balone, mada je unutra zagušljivo. Termini nisu skupi, zavisi, svako da po 1,5 do 2,5 eura – to nije skupo kad se više njih okupi da igra”, kaže nam srednjoškolac M.K.
Cijene termina su djeci prihvatljive, a novac koji se ostvari od sportskih balona koristi se u školske svrhe. ,,Od prihoda ostvarenih iznajmljivanjem školskog prostora vlasnicima sportskih balona, 70 odsto ide školi, a 30 odsto Fondu za talente Ministarstva prosvjete”, rekla nam je  direktorica OŠ ,,Pavle Rovinski” Dijana Laković.
U Gimnaziji „Slobodan Škerović“ uprava škole na inovativan način planira da uloži prihod koji ostvaruju od balona. ,,Ugovori sa vlasnicima sportskih balona ističu naredne godine. Ostvarena dobit koristi se za potrebe škole. U planu razvojnog plana mog drugog mandata planirala sam da iza Gimnazije bude napravljen park i eventualno da se vrati atletska staza”, najavila je direktorica Gimnazije Zoje Bojanić.

 

Rekonstrukcija i izgradnja sala

U Ministarstvu prosvjete ističu da posljednjih godina puno novca ulažu u izgradnju i obnavljanje postojeće sportske infrastrukture.

Samo prošle godine rađeno je, samostalno ili u saradnji sa drugim subjektima, na čak 16 projekata koji se odnose na rekonstrukcije ili izgradnju sala širom Crne Gore. Opremljene su, izgrađene ili rekonstruisane sale OŠ „Ristan Pavlović“ u Pljevljima, Pomorske škole u Kotoru, OŠ „Marko Miljanov“ u Bijelom Polju, OŠ „Salko Aljković“ u Pljevljima, Gimnazije na Cetinju, osnovne škole u Rožajama, Gimnazije u Tuzima, OŠ „Blažo Jokov Orlandić“ u Baru, OŠ ,,Oktoih” u Podgorici, OŠ ,,Orjenski bataljon” u Bijeloj i mnoge druge, te sportski tereni u Plavu i Gusinju. Ubrzo kreće rekonstrukcija i sale za rožajsku gimnaziju i srednju stručnu školu, a gradiće se se i sala za OŠ „Lovćenski partizanski odred“ na Cetinju

Irena ČEJOVIĆ
Elena DABETIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo