Povežite se sa nama

OKO NAS

USLOVI ZA IZVOĐENJE NASTAVE FIZIČKOG VASPITANJA: Korona vratila omladinu sportu

Objavljeno prije

na

Pusta, polomljena igrališta i klupe, mladi koji hodaju gradom zagledani u pametne telefone – to su bile slike svakodnevice omladine Podgorice.  Zatvaranje škola i jednomjesečna kućna izolacija, učinili su da se tinejdžeri, nakon popuštanja mjera prevencije, masovno fizički aktiviraju. Ulice Podgorice ovih dana pune su mladih koji uživaju u vožnji bicikala, trotineta, rolera

 

Novonastala vanredna situacija usljed širenja virusa KOVID-19, zatvaranje škola i jednomjesečna kućna izolacija, učinili su da se tinejdžeri, nakon popuštanja mjera prevencije, masovno fizički aktiviraju. Ulice Podgorice ovih dana pune su mladih koji uživaju u vožnji bicikala, trotineta, rolera… Na sportskim terenima u kvartovima opet se igra basket. Trenerka stil živi širom grada.

Prije korone, situacija je bila sasvim drugačija. Pusta, polomljena igrališta i klupe. Mladi koji hodaju gradom zagledani u pametne telefone. Fotografisanje za Instagram kao omiljeni sport. Kafane, kladionice, rijetki rekreativci na biciklima. To su bile slike svakodnevice omladine glavnog grada. Sada, nakon mjesec dana izolacije, Podgorica ima drugo, ljepše lice koje liči na neki evropski ,,smart city” sa manjim brojem automobila, čistijim vazduhom i najrazličitijim vidovima alternativnog saobraćaja.

Kako su nam kazali srednjoškolci, prije zatvaranja škola, nastavi fizičkog vaspitanja prisustvovali su samo učenici koji vole sport. Profesori, kažu, imaju razumijevanja, pa se nezainteresovanima progleda kroz prste. Uslovi za izvođenje nastave u srednjim školama variraju od loših do skoro idealnih.

– Sve zavisi od profesora. Novi, mladi profesori u početku forsiraju rad, ali kasnije i oni popuste. Fizičko radi samo onaj ko želi, uglavnom momci. Ja nemam potrebu za tim. Vrijeme provedem učeći sa drugaricama neki drugi predmet. To je super opcija. Opreme i prostora imamo, uslovi u sali su odlični. Imamo mnogo sekcija – skijašku, biciklističku, planinarsku, plivačku, koje rade punom parom – rekla je M.M. učenica Gimnazije ,,Slobodan Škerović”.

I dok u Gimnaziji učenici imaju priliku da se uz rekreaciju organizovano druže i zabavljaju i tokom vanškolskih aktivnosti, u nekim srednjoškolskim obrazovnim ustanovama dešavaju se ogromni propusti, pa se časovi fizičke kulture uopšte i nijesu realizovali.

– Za četiri godine mog obrazovanja samo sam par puta ušla u salu za fizičko. Taj čas skoro nikada nismo imali. Vrijeme iskoristimo da odmorimo od škole u obližnjem kafiću ili prošetamo. Profesore fizičkog tada često vidimo u kafićima preko puta škole – rekla nam je A.P. učenica Srednje ekonomske škole ,,Mirko Vešović”.

Razloge za izbjegavanje nastave fizičkog vaspitanja, čiji je uticaj od presudne važnosti za psihofizički razvoj adolescenata, treba tražiti i u pojavi novih tehnologija, koje osvajaju umove omladine, vezujući ih za kompjuter i surfovanje po internetu.

-Imamo teren u kvartu, super je, ali dešava se da nemaš s kime da igraš basket, svi su na netu i mrzi ih da izlaze napolje – kaže S.L.

Osim toga, tinejdžeri uglavnom provode vrijeme u kafićima, igrajući tombolu ili ispunjavajući tikete za sportske kladionice ili su na ulici. Istraživanja govore o porastu bolesti zavisnosti od droge, alkohola i kocke među mladima. Starosna granica zavisnika iz godine u godinu sve je niža. Čini se da bi nekadašnja kampanja Sportom protiv droge (2010), danas bila potrebnija mladima pružajući im jasniji uvid na moguću drugačiju stvarnost. A možda je i izolacija zbog korone to mnogo brže postigla.

– U dvorištu moje zgrade izgrađen je novi košarkaški teren. Puno djece se tu igra. Tereni su u mnogo boljem stanju nego ranije. Napokon se nešto počelo mijenjati – rekao je M.Ž.

Direktor SSŠ „Vaso Aligrudić” Veselin Pićurić istakao je da se nastava fizičkog obrazovanja zahvaljujući novim mladim profesorima odvija redovno, kao i da su učenici u prilici da u okviru tog predmeta nauče i osnove plesa. On je dodao da su sportski tereni na otvorenom obnovljeni prije tri godine u saradnji sa Ministarstvom sporta i stalno su dostupni rekreativcima u okolini. Međutim, sala za fizičko vaspitanje i dalje je neuslovna.

-Sportska sala, sagrađena početkom 70-ih, je dotrajala i nikada nije generalno rekonstruisana. Krov prokišnjava, stari drveni prozori su propali, pa svake godine moramo da popravljamo parket. Ona jedina nije obnovljena u okviru programa Energetska efikasnost u javnim ustanovama prije tri godine. Koristi je oko 3.000 učenika iz Elektrotehničke, Hemijske i Građevinske škole. Ta djeca zaslužuju normalnu salu i adekvatne uslove –  objašnjava Pićurić.

Uprkos različitim startnim pozicijama, čini se da su najsrećniji oni đaci koji imaju dobrog nastavnika u osnovnoj školi, koji uspijeva da ispuni svoju misiju uprkos postojećim ograničenjima – da kod mladih kroz zabavu i druženje razvije dobru navike rekreacije, često zahvaljujući svojim idejama, entuzijazmu i vannastavnim aktivnostima.

-Svi profesori koji vode djecu na takmičenja, to rade jer vole svoj posao. A suština nije biti prvi, kao što neki misle, već je važno učestvovati. Često povedem djecu na utakmicu, skijanje, plivanje… I tokom ovog perioda krize, nastava fizičkog se odvija na internet platformama, a djeca šalju svoje video sadržaje sa uspješno urađenim vježbama. Svi mi radimo, a svako na svoj način. Naši gosti na časovima su i naši prijatelji, glumci, pjevači, sportisti, koji sa djecim razgovaraju o tome zašto vole sport. Važno je da ne doživljamo sportove kao konkurenciju, već da se fokusiramo na to da probudimo kod djece želju da se bave nekim sportom. Tek tada je naša misija je uspjela, a nije nam lako, jer se borimo protiv tehnologije, nedostatka slobodnog vremena i svega ostalog što čini savremeni život – poručio je nastavnik fizičkog vasputanja u OŠ „Pavle Rovinski“ Velimir Vlahović.

Dobro bi bilo da se dobre ideje i navike ustale, a loše svedu na što manju mjeru.

 

Sportski baloni kao alternativa

Školske sale i otvoreni tereni nisu jedina mjesta gdje se mladi bave sportskim aktivnostima. Za vrijeme loših vremenskih prilika omladina se opredjeljuje za korišćenje sportskih balona iako su nezadovoljni kvalitetom vazduha unutar istih. ,,Forsiram otvoreni prostor, zdravije je, jedino ako vremenski uslovi nisu dobri, opredjeljujem se za balone, mada je unutra zagušljivo. Termini nisu skupi, zavisi, svako da po 1,5 do 2,5 eura – to nije skupo kad se više njih okupi da igra”, kaže nam srednjoškolac M.K.
Cijene termina su djeci prihvatljive, a novac koji se ostvari od sportskih balona koristi se u školske svrhe. ,,Od prihoda ostvarenih iznajmljivanjem školskog prostora vlasnicima sportskih balona, 70 odsto ide školi, a 30 odsto Fondu za talente Ministarstva prosvjete”, rekla nam je  direktorica OŠ ,,Pavle Rovinski” Dijana Laković.
U Gimnaziji „Slobodan Škerović“ uprava škole na inovativan način planira da uloži prihod koji ostvaruju od balona. ,,Ugovori sa vlasnicima sportskih balona ističu naredne godine. Ostvarena dobit koristi se za potrebe škole. U planu razvojnog plana mog drugog mandata planirala sam da iza Gimnazije bude napravljen park i eventualno da se vrati atletska staza”, najavila je direktorica Gimnazije Zoje Bojanić.

 

Rekonstrukcija i izgradnja sala

U Ministarstvu prosvjete ističu da posljednjih godina puno novca ulažu u izgradnju i obnavljanje postojeće sportske infrastrukture.

Samo prošle godine rađeno je, samostalno ili u saradnji sa drugim subjektima, na čak 16 projekata koji se odnose na rekonstrukcije ili izgradnju sala širom Crne Gore. Opremljene su, izgrađene ili rekonstruisane sale OŠ „Ristan Pavlović“ u Pljevljima, Pomorske škole u Kotoru, OŠ „Marko Miljanov“ u Bijelom Polju, OŠ „Salko Aljković“ u Pljevljima, Gimnazije na Cetinju, osnovne škole u Rožajama, Gimnazije u Tuzima, OŠ „Blažo Jokov Orlandić“ u Baru, OŠ ,,Oktoih” u Podgorici, OŠ ,,Orjenski bataljon” u Bijeloj i mnoge druge, te sportski tereni u Plavu i Gusinju. Ubrzo kreće rekonstrukcija i sale za rožajsku gimnaziju i srednju stručnu školu, a gradiće se se i sala za OŠ „Lovćenski partizanski odred“ na Cetinju

Irena ČEJOVIĆ
Elena DABETIĆ

Komentari

Izdvojeno

SJEVER I 5G TEHNOLOGIJA: Testiranje mreže i predrasuda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora i dalje čeka na stvaranje regulatornih i tehničkih uslova za implementaciju 5G mreže na nivou države. No, minule sedmice, Crnogorski Telekom je, bez najave, pustio u probni rad bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama, čime je testirana 5G mreža. To je izazvalao burne reakcije, ali i strah, dijela građana u te dvije opštine

 

Građani sjevera Crne Gore još imaju puno nedoumica, ali i straha vezano za 5G tehnologiju, pokazalo se minule sedmice. Negodovanje, uznemirenost i optužbe na račun Crnogorskog Telekoma,  pratili su puštanje u eksperimentalni rad dvije bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama. Ako je  suditi i prema onome što je poručeno iz ekoloških organizacija na sjeveru,  država, odnosno,  mobilni oprateri,  prije  implementacije 5G tehnologije moraće da ulože mnogo truda na edukaciji i informisanju građana. Reakcije sa sjevera pokazale su i da to do sada nije činjeno na odgovorajući način.

Kako za Monitor kaže Zdravko Janušević, izvršni direktor NVO Bjelopoljski demokratski centar,  najproblematičnije je  što  su iz „cijelog procesa izopšteni građani“. On skreće pažnju i na, kako tvrdi, činjenicu da je prilikom postavljanja i puštanja u probni rad baznih stanica zaobiđena i lokalna uprava.

„To sam provjerio i u nadležnom sekretarijatu, uopšte nijesu bili obaviješteni o svemu ovome. Sve ostale bazne stanice pratila je odgovorajuća dokumentacija sa lokalnog nivoa. Ovog puta ne. Nije bilo prilike za javnu raspravu, nema Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu. Ne znamo koje su posljedice po zdravlje građana. Telekom je pokazao određenu drskost i nezainteresovanost za stav građana… “, kaže sagovornik Monitora.

On podsjeća da je grupa NVO sa sjevera,  prije nekoliko dana,  na konferenciji za štampu, postavila brojna pitanja tom mobilnom operateru.  Interesovalo ih je „da  li su sprovedena mjerenja zračenja i koliki je uticaj elekromagnetnog zračenja na građane“.  Pitali su i zbog čega Elaborat,  koji je uradio Elektrotehnički fakultet, nije javno prezentovan. Zamjerili su i što se postavljanje 5G mreže desilo u samom centru Bijelog Polja.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PRIČA O LOKALNIM HODAČIMA: Pretresanje skrivenih džepova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mladi bračni par Ivan i Ivana Mandić se, u zenitu pandemije izazvane virusom COVID-19, koja je učinila da zaboravimo na putovanja u inostranstvo, okrenuo promociji domaćeg turizma na posve drugačiji način. Njihovi vlogovi, internet dnevnici u video formatu, sistematizovani u Jutjub kanal simbolično nazvan Lokalni hodači, otvoren tek malo manje od pola godine, već broje hiljade pregleda

 

Kada u zatišju pojedinci marljivo ucrtavaju Crnu Goru na turističku mapu svijeta, otvara se čudesna kutija. Tada zaboravljena i zanemarena mjesta dobijaju priliku da šarmiraju, i odjednom teza „nemamo bog zna šta da ponudimo turistima” – ne odslikava realnost. To je i misija Lokalnih hodača.

Mladi bračni par, Ivan i Ivana Mandić, se, u zenitu pandemije izazvane virusom COVID-19, koja je zaustavila gotovo čitav svijet, i učinila da zaboravimo na putovanja u inostranstvo, okrenuo promociji domaćeg turizma na posve drugačiji način. Njihovi vlogovi, internet dnevnici u video formatu, sistematizovani u Jutjub kanal simbolično nazvan Lokalni hodači, otvoren tek malo manje od pola godine, već broje hiljade pregleda.

„Lokalni hodači su lokalni bračni par Ivana i Ivan, kao i svi njihovi slučajni ili namjerni saputnici, čiji je cilj da upoznaju svaki kutak Crne Gore. Već duže vrijeme nastojimo da obiđemo što je moguće više njih, pa su vlogovi logičan nastavak te priče”, kaže za Monitor Ivana Mandić.

Svaki je priča za sebe. Od Slivskog ponora, preko podgoričkog starog groblja, tragovima rimskog akvadukta (Mostine), do tvrđave Kosmač, Mandići, oboje strastveni ljubitelji prirode, doživljavaju Crnu Goru iz drugačije perspektive. Prvobitna ideja, tek da otkriju lijepe lokacije za izlet ili piknik, doživljava metamorfozu – prerasta u želju za upoznavanjem sopstvene zemlje i njenih kulturno-istorijskih područja. Tako je fokus tura na koje idu Mandići uglavnom odlazak do nekog utvrđenja – Crvene stijene, Đuteze, Lontodokla (Gradine Martinićke), Obluna, kao i do lokacija koje imaju značajno mjesto u istoriji Podgorice i Crne Gore uopšte, a nalaze se u jezgru grada, poput Jusovače, koja je, zbog nemara nadležnih, u stanju raspadanja ili Sahat kule, čiju su unutrašnjost, uz posebnu dozvolu JU Muzeja i galerija Podgorice, uspjeli da snime i približe i onima koji nisu imali prilike da je posjete.

Ivan, videograf i fotograf po struci, zadužen je za snimanje i montiranje video klipova, dok Ivana, inače politikološkinja, istražuje i pronalazi zanimljive činjenice o mjestima koja obilaze.

Na pitanje zbog čega se najčešće odlučujemo na upoznavanje sopstvene zemlje tek kad “istrošimo” druge opcije, Ivan odgovara da razlog leži u tome što su nam ljepote sopstvene zemlje nadohvat ruke, pa za njih „imamo kad”. „Možda je najveća ironija u tome što o njima ne znamo dovoljno. U potpunom ludilu koje je pandemija izazvala, dobro je to što smo, barem na kratko vrijeme „bacilli oko” na krajolike oko sebe. Samo još da naučimo da o njima vodimo računa”, napominje.

Najviše reakcija i komentara izazvali su vlogovi o Kaluđerovom oku, koje se nalazi na teritoriji glavnog grada, kao i Godinju, kod Bara. „Teško je reći koji obilazak nam je najdraži, s obzirom na to da sve više širimo svoj radijus na dalje lokalitete od Podgorice, koji su priča za sebe. Volimo kad snimamo neki koji je spojnica zanimljive istorijske priče i prirodne ljepote, kao što je to recimo Manastir Prečista Krajinska i šuma kestenja”, navode Mandići.

Kosmač, pećinu Magara, Velju Goru, Bobiju ili Vezačku pećinu – obaveza je svakog građanina Crne Gore da ih barem jednom posjeti. „Mjesta na kojima je dobar pogled na jezero, more, grad, uvijek ostave snažan utisak na nas. Najviše nam je godilo Godinje, gdje smo dan proveli u nekoj drugoj vremenskoj dimenziji, uz tople pozdrave i druženje sa lokalcima”, kaže Ivana Mandić.

Vlogovi, a naročito turistički, na Jutjubu su izuzetno praćeni, i u svijetu ljudi od kreiranja takvog video sadržaja mogu solidno i da zarade. Značaj koji ta vrsta promocije ima – prepoznat je i vrednovan. Mandići za sada još uvijek ne znaju da li će monetizovati, odnosno unovčiti, svoj Jutjub kanal. Teško je da išta prognoziraju. Uz pomoć drona, kamere Go pro action i FUJI digitalnog fotoaparata, osvojili su publiku, radom i ispred i iza kamere. Pratioci na društvenim mrežama prepoznali su njihov kontent (sadržaj) po kvalitetu. Proces snimanja i montaže zahtijeva planiranje, strpljenje i trud, ali ljubav prema hobiju ne poznaje poteškoće.

Kako Podgorica, sem Duklje i Meduna, o kojima bi trebalo bolje informisati prolaznike na licu mjesta, u najbližoj okolini ima šta da ponudi, Lokalni hodači smatraju da bi određene kulturno-istorijske lokacije van glavnog grada trebalo učiniti vidljivijim i atraktivnijim, kako za sugrađane, tako i za turiste. Važno je i da se on mapira kao turistički zanimljiv, jer je kroz istoriju uvijek bio plodno tlo razvoja starih civilizacija. Nadležne turističke organizacije bi trebalo da učine više u vezi sa tim, smatraju Mandići. „Za početak, potrebno je obnoviiti smjernice ka određenim lokalitetima i info table. Svakako, ažurnija komunikacija putem društvenih platformi u toku godine nije naodmet”.

Njihove emisije sa kratkih putovanja imaju za cilj, kako su objasnili, prvenstveno da pokažu ljudima „šta propuštaju”, ali i da postanu svjesni da se priroda mora poštovati i njegovati. Boravak u njoj za Lokalne hodače je bijeg od užurbanosti i usplahirenosti grada. „Kolektivno, svijest o očuvanju životne sredine se još uvijek nije razvila”, smatraju Mandići. Kuda god bi otišli, naišli bi na smeće, uglavnom na plastične boce i kese, a odskora i na hirurške maske. Sem toga, pojedina utvrđenja od kulturno-istorijskog značaja „ukrašavaju” i grafiti.

Želja za eskapizmom od stvarnosti eskalirala je tokom korona pandemije. Pa je prerasla u potrebu. Jer lokalnog hodača i čine radoznalost i težnja da upozna prostor u kom živi.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANE: SLUČAJ AGROPOLIMLJE: Sjećanje na pljačku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivredni kombinat koji je nekada zapošljavao 800 radnika je rasturen,  mala preduzeća koja su nastala njegovom segmentacijom postala su lak plijen tajkuna, dok su radnici i mali akcionari ostali bez ičega

 

Nekadašnji radnici i akcionari rasparčanog i kroz proces tranzicije opljačkanog preduzeća Agropolimlje zatražili su od nadležnih pravosudnih organa da preispitaju dešavanja u toku privatizacionih procesa u nekadašnjem poljoprivrednom gigantu. Oni tvrde da su određena lica prilikom privatizacije preduzeća kontinuirano, u dužem vremnskom periodu, preduzimala brojne nedozvoljene radnje u cilju pribavljanja protivpravne imovinske koristi na štetu radnika, akcionara i države.

Predstavnik akcionara Refik Zujović ističe da već godinama od najvećih instanci u Crnoj Gori uzaludno traže da se utvrdi zbog čega nadležne institucije nijesu preduzele mjere kako bi se stalo na put potpune likvidacije Agropolimlja, i na vrijeme spriječile neodgovorno ponašanje stečajnih upravnika, stečajnih sudija, tužilaca, inspekcijskih službi i Područne jedinice Uprave za nekretnine Berane.

„Na naše zahtjeve niko se ozbiljno nije osvrtao. Zato smo zbog brojnih propusta, kao akcionari, grubo oštećeni prilikom diobnog bilansa preduzeća, pošto nam je  uskraćeno pravo na dio svojine koja je pripadala nekadašnjem preduzeću Agropolimlje. Mi i dalje tvrdimo da postoje osnovane sumnje da se radi o organizovanom kriminalu i da akteri tih radnji godinama ostaju nekažnjeni. Zato ponovo tražimo da se razmotri odgovornost za nepostupanje pravosudnih organa u očiglednom slučaju korupcije prilikom prodaje preduzeća”, kaže Zujović. „Pljačka je velika jer je preduzeće bilo veliko, a njegova imovina je na čudne načine prešla u ruke privatnika”.

Beranski agroindustrijski kompleks Agropolimlje nastao je kao dio nekadašnje kompanije Agrokombinat 13. jul. Tada, već daleke 1963. godine, upošljavao je preko 800 radnika. Agropolimlje je u svom sastavu imalo pekaru, mljekaru, klanicu, voćnjak od 47 hektara, brojne trgovinske i uslužne objekte, kao i preko sto hektara šume i zemljište na kom se obavljala poljoprivredna proizvodnja.

Odlukom Skupštine akcionara od 24. juna 1998. godine, to društvo je podijeljeno na 10 novih pravnih subjekata – akcionarskih društava. Sva imovina Agropolimlja, koja je podijeljena između akcionarskih društava, procijenjena je i na osnovu toga  je utvrđen akcionarski kapital zaposlenih i fondova. Bivši radnici, kao i manjinski akcionari, tvrde da brojni dokazi ukazuju da se nakon toga pristupilo nezakonitim radnjama, odnosno da su privilegovani pojedinci vrijednu nepokretnu imovinu, vlasništvo akcionara, bivših radnika DD Agropolimlja, na svoju ruku prodavali raznim kupcima. Navode da su novac od prodatih nepokretnosti zadržavali isključivo za sebe i da je neophodno angažovati finansijske stručnjake spremne da javno saopšte o kakvim i kolikim transakcijama je riječ.

„Mi mislimo da je potrebno da vještaci utvrde koja je površina nepokretnosti bila upisana na AD Poljoprivreda i šumarstvo, koje je nastalo kao jedan od subjekata Agropolimlja, i na osnovu kojeg pravnog osnova, zatim koliko je od tih nepokretnosti otuđeno, kada, kojim licima i kako i na koji način su vršene preknjižbe na nove kupce”, ističu manjinski akcionari, među kojima je i Zujović.

Oni dodaju da je neophodno da se preko vještaka finansijske struke utvrdi za koje novčane iznose su sve te nepokretnosti prodate, da li su vršene zakonite prodaje tih nepokretnosti, da li su od strane vještaka poljoprivredne ili šumarske struke vršene procjene prodatih nepokretnosti, te da li je novac od svih tih transakcija ulazio i u završne bilasne AD Poljoprivreda i šumarstvo.

„Neophodno je ispitati puteve toga novca i za šta je utrošen, jer AD Poljoprivreda i šumarstvo svih ovih godina postoji samo na papiru”, kažu akcionari. Tvrde i da je Uprava za nekretnine bez valjanih dokaza upisivala imovinu bivšeg Agropolimlja na ime navih vlasnika – pravnih i fizičkih lica – a da su oni ostali kratkih rukava.

„Većinski akcionari raspolagali su imovinom bivšeg Agropolimlja kao da je ona njihova lična svojina i to tako što su je razmjenjivali i dijelili nezakonitim diobnim ugovorima u vrijeme kada su funkcionisali kao posebna akcionarska društva. Te transakcije su se obavljale bez znanja skupštine akcionara i odbora direktora, dok radnike niko ništa nije pitao. U svim tim radnjama učestvovala je i Uprava za nekretnine, koja je dozvolila da se na osnovu nevalidne i fiktivne dokumentacije otuđi imovina tih akcionarskih društava i unese u posjed pojedinaca i firmi čiji su vlasnici sami većinski akcionari”, svjedoče bivši radnici.

Oni se, kažu, nadaju da će neki novi specijalni tužilac, nakon što se izvrše najavljene promjene u tužilaštvu i sudstvu, ozbilj­no shva­ti­ti nji­ho­ve za­htje­ve i da će u ci­je­lom slu­ča­ju po­bi­je­di­ti pravo i prav­da. „Od 2006. do 2010. go­di­ne naš pred­met se na­la­zio kod Osnov­nog su­da u Be­ra­na­ma. Na­kon to­ga prav­du smo uza­lud­no tražili kod Vi­šeg su­da u Bi­je­lom Po­lju. Slič­no su se od­ni­je­li i Pri­vred­ni i Ape­la­ci­o­ni sud, ta­ko da smo mi na kra­ju iz­gu­bi­li po­vje­re­nje u prav­ni po­re­dak Cr­ne Go­re”, kažu manjinski akcionari, navodeći da je slučaj Agropolimlje „klasičan primjer“ pljačkaškog privatizovanja i uništavanja nekadašnjih društvenih dobara.

„Građani koji su uložili vaučere i bivši radnici su osiromašeni, a neko je preko noći stekao bogatstvo“, kažu.

Bivši radnici i akcionari Agropolimlja, odnosno desetak novonastalih kompanija, objašnjavaju da su se, ulažući porodične vaučere stečene tokom postupka vaučerske privatizacije ,,rukovodili razmišljanjem da bi poljoprivreda mogla biti perspektivna grana na sjeveru. Dogodila se, međutim, neshvatljiva stvar – veliki poljoprivredni kombinat je rasturen, a mala preduzeća koja su nastala njegovom segmentacijom  postala su lak plijen tajkuna od Berana do Podgorice.

Na mjestu tih preduzeća danas se nalaze trgovinski centri, poslovni prostori pretvoreni u kafane, šume su posječene, voćnjaci su prošli kroz tri ruke, na mjestu klanice gola ledina čeka nekog investirora, a na njivama nikli pogoni za separaciju i asfaltne baze.

Imena manjinskih vlasnika, bivših radnika i akcionara, još uvijek se provlače kroz registar CDA, od čega oni nemaju nikakve koristi, osim podsjećanja na nekadašnje uspješne poljoprivredne firme i pljačku koja je uslijedila nakon toga.

                                                                                          Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo