Povežite se sa nama

OKO NAS

KAKO SU SREDNJOŠKOLCI PRIHVATILI OSTANAK KUĆI I SOCIJALNU DISTANCU: Vrijeme muke i nauke

Objavljeno prije

na

Pokazalo se da je držanje propisane distance, bez fizičkog kontakta, rukovanja, grljenja… jedna od mjera koja se najmanje poštovala među anketiranim srednjoškolcima. Manje se, prema dobijenim odgovorima, poštovala samo preporuka koja se odnosi na nošenje zaštitne opreme

 

Da li i na koji način podgorički srednjoškolci poštuju mjere donijete u cilju sprečavanja širenja korona virusa? Preko društvenih mreža anketirali smo oko 200 učenika iz svih podgoričkih srednjih škola kako bismo iz prve ruke saznali kako se oni nose sa preporukama i mjerama koje, između ostalog, ograničavaju vrijeme kretanja i boravka na otvorenom.
„Od kad se pojavila korona u Crnoj Gori i od kad je Vlada objavila mjere zaštite, pridržavam ih se u potpunosti“, rekla nam je Elena Dabetić. „Evo od marta nisam iz kuće izašla, čak i u prodavnicu, kad moram, idem pod punom opremom: maske, rukavice i držim distancu od drugih ljudi. Karantin mi nije teško pao jer sam se fokusirala na neke druge aktivnosti za koje prije nisam imala vremena, kao na primer crtanje. Dosadu ubijam igranjem online video igrica sa svojim društvom, gledam filmove, čitam knjige i slično. Mislim da ljudi treba samo pozitivno da misle i da iskoriste ovo vrijeme da rade na sebi; eto, vremena imamo na pretek a i naučićemo više da cijenimo izlaske poslije svega ovoga.”
Drugi su, opet, relativizovali opasnost i objašnjavali zbog čega se oni baš i ne pridržavaju nametnutih mjera socijalne distance. Pokazalo se, zapravo, da je držanje propisane distance od 1-2 metra, bez fizičkog kontakta, rukovanja, grljenja… jedna od mjera koja se najmanje poštovala među anketiranim srednjoškolcima. Tek svaki deseti ispitanik je poštovao tu preporuku stručnjaka. Još manje se, prema dobijenim odgovorima, poštovala preporuka koja se odnosi na nošenje zaštitne opreme, pošto je nju ispoštovao svaki peti učesnik istraživanja.
„Što se tiče karantina, u početku sam bila opuštena, ali kako je situacija počela da se intenzivnije odvija shvatila sam je ozbiljnije“, rekla je Isidora Milatović. „Teško mi je da se priviknem, budući da se prvi put susrijećem sa ovakvom situacijom. Vrijeme provodim učeći, tako da se baš i ne bavim drugim aktivnostima. Iskreno se nadam da će se situacija stabilizovati, te da ćemo se ubrzo vratiti normalnom životu.”
Njen vršnjak Danilo Kujačić objašnjava: „Karantin podnosim dobro s obzirom na to da moj uobičajeni stil života nije mnogo drugačiji. Većinu dana provedem na kompjuteru. Predveče izađem s drugovima ili eventualno odem da treniram. Mislim da je trenutna situacija prenapumpana i ni upola toliko značajna kao što je mediji predstavljaju.”
Značajan broj mladih, prema vlastitom svjedočenju, poštuje preporuke i ostaju kod kuće. Gledanje serija i filmova, igranje igrica na telefonu/računaru i korišćenje društvenih mreža su tri najčešće aktivnosti kojima se bave u ovo vrijeme, pokazalo je istraživanje. Prema prikupljenim podacima, svaki deseti ispitanik pohađa online kurs, uči strani jezik i(li) čita vannastavnu literaturu.
Milica Radulović navodi kako je trenutna situacija svima poremetila uobičajene aktivnosti ali, kako kaže, moramo prihvatiti ovakav način života. „Svi željno iščekujemo ukidanje preduzetih mjera, ali dok se to ne desi, moramo iskoristiti dato vrijeme što je bolje moguće. Predlažem svima da to vrijeme posvetimo radu na sebi: odraditi trening u kućnoj varijanti, pročitati knjigu, učiti, ali i komunicirati sa prijateljima putem društvenih mreža. Ako vam i pored svega ostane vremena, uvijek možete odgledati neku seriju ili film….“, navodi naša sagovornica. I zaključuje: „Stvarno mi nedostaje druženje u kvartu, ali ove mjere se moraju poštovati ako želimo što prije da se vratimo starim navikama”.
Prema navodima iz našeg istraživanja, srednjoškolci navode nekoliko najčešćih razloga zbog kojih su izlazili: trećina učesnika ankete izlazi radi nabavke u prodavnicama i apotekama; četvrtina radi šetnje ili treninga u prirodi; svaki peti zbog sastajanja i druženja sa prijateljima… Boris Janjušević kaže: „U početku mi je bilo neobično, ali vremenom sam se navikao. Vrijeme provodim radeći zadatke koji su mi dostavljeni ali naravno igram i igrice više nego inače. Standardno izdvojim sat, sat i po za trening. ”
S obzirom na novonastalo stanje, interakcija između učenika i profesora u školskoj učionici zamijenjena je online nastavom, platformom i sajtom. Ankete su pokazale da većina učenika radi zadatke, prezentacije, eseje koje im profesori dostavljaju kao i da uče predviđeno gradivo. Ipak, na osnovu dobijenih rezultata, dvije trećine srednjoškolaca nije zadovoljno online nastavom pošto, kako navode, novi način rada na koji nisu navikli iziskuje više rada, truda i vremena u odnosu na „tradicionalno” pohađanje nastave.
Gotovo svima nedostaje društveni život, izlasci i druženje (bez postavljenih ograničenja). „U karantinu mi je jako dosadno i teško sam nalazio bilo šta zanimljivo da radim“, bilježi S.P. uz želju da ostane anoniman. „Obično igram igrice, pišem pjesme, slušam muziku ili radim domaći zadatak. Trenutna situacija dosta utiče na nas i našu psihu. Nakon što se sve ovo završi, posljedice će biti vidljive kako kod nas, tako i u čitavom svijetu ”, smatra.
Na drugoj strani, manji broj anketiranih kaže da im boravak u karantinu i ne pada teško, jer smatraju da ne postoji drugačija situacija u kojoj će imati toliko vremena da se posvete sebi i usavršavanju svojih vještina i potencijala. Tako nam M.P. objašnjava: „Za vrijeme karantina učim jezike. Trudim se da se dobro organizujem, naročito zbog školskih obaveza. Naravno, to nije uvijek moguće, ali se snalazim. Takođe gledam filmove, komuniciram sa prijateljima, a čitam i knjige. Ovo je šansa za ispravljanje većine grešaka, jer vrijeme, uprkos prostornoj barijeri, radi u našu korist.”
O ponašanju mladih ljudi u novonastaloj situaciji izazvanoj pandemijom korona virusa i načinima na koji mladi mogu korisno da doprinesu u ovim trenucima, razgovarali smo sa Patricijom Pobrić, građanskom aktivistkinjom i izvršnom direktoricom NVO Naša akcija.
„Onaj ko razumije mlade ljude, shvata da je njima trenutno stanje najteže. Djecu je još i lako zabaviti u kući igračkama i drugim zanimacijama, ali mladi su po svojoj prirodi veoma socijalna bića. Vole da se kreću, da se druže, da izlaze… Iako ih smatramo suviše vezanim za telefone, fizičko druženje im mnogo znači. Generalno, mislim da je većina mladih ljudi shvatila ozbiljnost situacije, i da je ona prihvaćena sa razumijevanjem ali ne i sa strahom. Strah su pokazali samo mladi kojima su to prenijeli roditelji, rodbina i mediji.“
Pobrić ukazuje kako je, ipak, bilo i neželjenih primjera. „Dešava se da se jedan manji broj mladića svojim vozilima kreće i nakon policijskog časa, ili se organizuju izleti i roštiljijade i ne poštuje socijalna distanca. Moj savjet mladim članovima NVO Naša akcija, od početka karantina, bio je da nakon online školskih aktivnosti vrijeme ne koriste samo na igrice i na internetu, već i za sadnju, rad na seoskim imanjima, okućnicama, za učenje novih vještina u domaćinstvu i prirodi.” Fotografije svjedoče da su neki i prihvatili savjet.

Žana KNEŽEVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo