Povežite se sa nama

OKO NAS

KAKO SU SREDNJOŠKOLCI PRIHVATILI OSTANAK KUĆI I SOCIJALNU DISTANCU: Vrijeme muke i nauke

Objavljeno prije

na

Pokazalo se da je držanje propisane distance, bez fizičkog kontakta, rukovanja, grljenja… jedna od mjera koja se najmanje poštovala među anketiranim srednjoškolcima. Manje se, prema dobijenim odgovorima, poštovala samo preporuka koja se odnosi na nošenje zaštitne opreme

 

Da li i na koji način podgorički srednjoškolci poštuju mjere donijete u cilju sprečavanja širenja korona virusa? Preko društvenih mreža anketirali smo oko 200 učenika iz svih podgoričkih srednjih škola kako bismo iz prve ruke saznali kako se oni nose sa preporukama i mjerama koje, između ostalog, ograničavaju vrijeme kretanja i boravka na otvorenom.
„Od kad se pojavila korona u Crnoj Gori i od kad je Vlada objavila mjere zaštite, pridržavam ih se u potpunosti“, rekla nam je Elena Dabetić. „Evo od marta nisam iz kuće izašla, čak i u prodavnicu, kad moram, idem pod punom opremom: maske, rukavice i držim distancu od drugih ljudi. Karantin mi nije teško pao jer sam se fokusirala na neke druge aktivnosti za koje prije nisam imala vremena, kao na primer crtanje. Dosadu ubijam igranjem online video igrica sa svojim društvom, gledam filmove, čitam knjige i slično. Mislim da ljudi treba samo pozitivno da misle i da iskoriste ovo vrijeme da rade na sebi; eto, vremena imamo na pretek a i naučićemo više da cijenimo izlaske poslije svega ovoga.”
Drugi su, opet, relativizovali opasnost i objašnjavali zbog čega se oni baš i ne pridržavaju nametnutih mjera socijalne distance. Pokazalo se, zapravo, da je držanje propisane distance od 1-2 metra, bez fizičkog kontakta, rukovanja, grljenja… jedna od mjera koja se najmanje poštovala među anketiranim srednjoškolcima. Tek svaki deseti ispitanik je poštovao tu preporuku stručnjaka. Još manje se, prema dobijenim odgovorima, poštovala preporuka koja se odnosi na nošenje zaštitne opreme, pošto je nju ispoštovao svaki peti učesnik istraživanja.
„Što se tiče karantina, u početku sam bila opuštena, ali kako je situacija počela da se intenzivnije odvija shvatila sam je ozbiljnije“, rekla je Isidora Milatović. „Teško mi je da se priviknem, budući da se prvi put susrijećem sa ovakvom situacijom. Vrijeme provodim učeći, tako da se baš i ne bavim drugim aktivnostima. Iskreno se nadam da će se situacija stabilizovati, te da ćemo se ubrzo vratiti normalnom životu.”
Njen vršnjak Danilo Kujačić objašnjava: „Karantin podnosim dobro s obzirom na to da moj uobičajeni stil života nije mnogo drugačiji. Većinu dana provedem na kompjuteru. Predveče izađem s drugovima ili eventualno odem da treniram. Mislim da je trenutna situacija prenapumpana i ni upola toliko značajna kao što je mediji predstavljaju.”
Značajan broj mladih, prema vlastitom svjedočenju, poštuje preporuke i ostaju kod kuće. Gledanje serija i filmova, igranje igrica na telefonu/računaru i korišćenje društvenih mreža su tri najčešće aktivnosti kojima se bave u ovo vrijeme, pokazalo je istraživanje. Prema prikupljenim podacima, svaki deseti ispitanik pohađa online kurs, uči strani jezik i(li) čita vannastavnu literaturu.
Milica Radulović navodi kako je trenutna situacija svima poremetila uobičajene aktivnosti ali, kako kaže, moramo prihvatiti ovakav način života. „Svi željno iščekujemo ukidanje preduzetih mjera, ali dok se to ne desi, moramo iskoristiti dato vrijeme što je bolje moguće. Predlažem svima da to vrijeme posvetimo radu na sebi: odraditi trening u kućnoj varijanti, pročitati knjigu, učiti, ali i komunicirati sa prijateljima putem društvenih mreža. Ako vam i pored svega ostane vremena, uvijek možete odgledati neku seriju ili film….“, navodi naša sagovornica. I zaključuje: „Stvarno mi nedostaje druženje u kvartu, ali ove mjere se moraju poštovati ako želimo što prije da se vratimo starim navikama”.
Prema navodima iz našeg istraživanja, srednjoškolci navode nekoliko najčešćih razloga zbog kojih su izlazili: trećina učesnika ankete izlazi radi nabavke u prodavnicama i apotekama; četvrtina radi šetnje ili treninga u prirodi; svaki peti zbog sastajanja i druženja sa prijateljima… Boris Janjušević kaže: „U početku mi je bilo neobično, ali vremenom sam se navikao. Vrijeme provodim radeći zadatke koji su mi dostavljeni ali naravno igram i igrice više nego inače. Standardno izdvojim sat, sat i po za trening. ”
S obzirom na novonastalo stanje, interakcija između učenika i profesora u školskoj učionici zamijenjena je online nastavom, platformom i sajtom. Ankete su pokazale da većina učenika radi zadatke, prezentacije, eseje koje im profesori dostavljaju kao i da uče predviđeno gradivo. Ipak, na osnovu dobijenih rezultata, dvije trećine srednjoškolaca nije zadovoljno online nastavom pošto, kako navode, novi način rada na koji nisu navikli iziskuje više rada, truda i vremena u odnosu na „tradicionalno” pohađanje nastave.
Gotovo svima nedostaje društveni život, izlasci i druženje (bez postavljenih ograničenja). „U karantinu mi je jako dosadno i teško sam nalazio bilo šta zanimljivo da radim“, bilježi S.P. uz želju da ostane anoniman. „Obično igram igrice, pišem pjesme, slušam muziku ili radim domaći zadatak. Trenutna situacija dosta utiče na nas i našu psihu. Nakon što se sve ovo završi, posljedice će biti vidljive kako kod nas, tako i u čitavom svijetu ”, smatra.
Na drugoj strani, manji broj anketiranih kaže da im boravak u karantinu i ne pada teško, jer smatraju da ne postoji drugačija situacija u kojoj će imati toliko vremena da se posvete sebi i usavršavanju svojih vještina i potencijala. Tako nam M.P. objašnjava: „Za vrijeme karantina učim jezike. Trudim se da se dobro organizujem, naročito zbog školskih obaveza. Naravno, to nije uvijek moguće, ali se snalazim. Takođe gledam filmove, komuniciram sa prijateljima, a čitam i knjige. Ovo je šansa za ispravljanje većine grešaka, jer vrijeme, uprkos prostornoj barijeri, radi u našu korist.”
O ponašanju mladih ljudi u novonastaloj situaciji izazvanoj pandemijom korona virusa i načinima na koji mladi mogu korisno da doprinesu u ovim trenucima, razgovarali smo sa Patricijom Pobrić, građanskom aktivistkinjom i izvršnom direktoricom NVO Naša akcija.
„Onaj ko razumije mlade ljude, shvata da je njima trenutno stanje najteže. Djecu je još i lako zabaviti u kući igračkama i drugim zanimacijama, ali mladi su po svojoj prirodi veoma socijalna bića. Vole da se kreću, da se druže, da izlaze… Iako ih smatramo suviše vezanim za telefone, fizičko druženje im mnogo znači. Generalno, mislim da je većina mladih ljudi shvatila ozbiljnost situacije, i da je ona prihvaćena sa razumijevanjem ali ne i sa strahom. Strah su pokazali samo mladi kojima su to prenijeli roditelji, rodbina i mediji.“
Pobrić ukazuje kako je, ipak, bilo i neželjenih primjera. „Dešava se da se jedan manji broj mladića svojim vozilima kreće i nakon policijskog časa, ili se organizuju izleti i roštiljijade i ne poštuje socijalna distanca. Moj savjet mladim članovima NVO Naša akcija, od početka karantina, bio je da nakon online školskih aktivnosti vrijeme ne koriste samo na igrice i na internetu, već i za sadnju, rad na seoskim imanjima, okućnicama, za učenje novih vještina u domaćinstvu i prirodi.” Fotografije svjedoče da su neki i prihvatili savjet.

Žana KNEŽEVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTRAJK U BERANSKOM SIMON VOJAŽU: Opet iz rikverca u rikverc

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zaposleni u beranskom autoprevoznom preduzeću Simon vojaž stupili su u generalni štrajk, nakon što im preko dvije godine vlasnik kompanije Mehmed Adrović nije isplatio zarade, dnevnice i ostala zakonom garantovana primanja. Najveće autoprevozno preduzeće na sjeveru države neslavni je rekorder u broju neizmirenih plata radnicima

 

Kada je u decembru 2005. godine organizovana licitacija za prodaju beranskog autoprevoznog preduzeća Jugoprevoz, pojavili su se tada malo poznati Mehmed Adrović i potpuno nepoznati luksemburkški državljanin Simon Bernar.

Mehmed Adrović, zvani Meša, koju godinu kasnije će se politički aktivirati u Demokratskoj partiji socijalista. Danas je predsjednik Opštinskog odbora te partije u Petnjici i predsjednik lokalnog parlamenta u tom mjestu.

Skoro deceniju i po kasnije, kolo sreće se okrenulo. Zaposleni u beranskom autoprevoznom preduzeću Simon vojaž stupili su u generalni štrajk, nakon što im preko dvije godine vlasnik kompanije Mehmed Adrović nije isplatio zarade, dnevnice i ostala zakonom garantovana primanja.To najveće autoprevozno preduzeće na sjeveru države neslavni je rekorder u broju neizmirenih plata svojim radnicima.

„Posljednja plata je bila za jun 2018. Mi ne znamo više ni kako ni zašto radimo. Svima nam je stalo da se preduzeće ne ugasi, ali ovo je postala potpuno neodrživa situacija” – napisali su oni u pismu koje su dostavili medijima prije štrajka.

Radnici ne mogu da vjeruju da njihova firma sa čitavim kompleksom imovine, autobuskom stanicom sa restoranom, tehničkim pregledom, servisom za održavanje motornih vozila, turističkom agencijom, kao i najvećim voznim parkom na sjeveru Crne Gore, ne može da opstane.

„Došli smo u situaciju da nam druga preduzeća zbog dugovanja oduzimaju autobuse, ili ih kupuju za male pare, a mi ne znamo gdje taj novac ide” – pišu radnici.

Došli su na ivicu, a država im je okrenula leđa. „Da li zbog toga što je vlasnik visoki funkcioner Demokratske partije socijalista, pa mu tolerišu sve što radi, odnosno ne radi” – pitaju radnici.

Zbog ovakve situacije zaposleni skoro svakodnevno napuštaju firmu i odlaze kod drugih poslodavaca. Od nekadašnjih stotinu dvadeset, ostalo je trenutno svega oko četrdeset zaposlenih.

„Mi molimo nadležne državne organe, inspekcijske službe, a zatim tužilaštvo i policiju, da se uključe u rješavanje situacije koja je postala neizdrživa. Najveći dio nas koji smo ostali i dalje da radimo, u poznim smo godinama, kada nas više niko neće. Sve mlađe što je bilo, pobjeglo je. Valja hraniti porodice, a platu nijeste primili dvije godine” – kažu radnici.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BILJNE VRSTE NA SJEVERU UGROŽENE NELEGALNIM BRANJEM: Kao ničije 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nesavjesno, nelegalno branje i prodaja, uskoro će iskorijeniti  nekoliko biljnih vrsta sa crnogorskih planina, tvrde ekolozi. Godinama stižu ista upozorenja  o alarmantnom stanju u toj oblasti, a država ne čini ništa da zaštiti biljno blago

 

Iz kolašinskog Sekretarijata za zaštitu životne sredine,  prije nekoliko dana su saopštili da je na području te opštine, kontinuirano i sve ozbiljnije, ugroženo nekoliko biljnih vrsta.  Riječ je o ljekovitom bilju i šumskim plodovima, a najugorženiji su, kažu stručnjaci za ekologiju iz te lokalne uprave, lincura, somina, borovnica… Kontrola branja šumskih plodova je nedovoljna, piše u izvještaju o stanju životne sredine.

Kolašin nije izuzetak. Nelegalnom berbom i nedostatkom sistemskih zaštitnih mehanizama ugrožene su mnoge biljne vrste. Kolašin nije izuzetak.  Stanje je isto na cijelom sjeveru. Tek pojedini sporadnični projekti, koje relizuje isključivo civilni sektor, skrenu pažnju na taj ogroman problem. Država nije učinila ništa više od deklarativnog zalaganja da se biljne vrste, među kojima su neke i zaštićene, sačuvaju.

Žuta lincura (Gentiana lutea), polako nestaje, tvrde ekolozi. Svejedno, gotovo na svakoj pijaci je moguće kupiti od onih koji su je nelegalno ubrali. To je nacionalnim zakondovstvom zaštićena biljna vrsta, uvrštena i  u međunarodnu „Habitat direktivu“. Korijen biljke je ljekovit, koristi se i u zvaničnoj i u alternativnoj medicini. Zato je nekontrolisana berba i prodaja na crnom tržištu  dovela i do nestajanja.

Na našim prostorima postala je vrlo popularna  40-ih godina prošlog vijeka, zbog čega je počela i obimnija berba, odnosno kopanje korijena. Njen hemijski sastav otkriven je tek početkom 20. vijeka, iako je  korištena mnogo prije  toga. Osim u Crnoj Gori, na Balkanu je ima u Bosni, Hrvatskoj (Lici) i jugozapadnoj Srbiji.

Zbog široke primjene, kultivacija lincure ekonomski je opravdana. Ipak, tek rijetki u našoj državi, finasirani, uglavnom, stranim grantovima, su se upustili u plantažni uzgoj te biljke i tako pokušali da sačuvaju njena prirodna staništa.

Prije nekoliko godina NVO Natura, uz podršku UNDP-a, u okviru projekta Ljekovito bilje – značaj za lokalni ekonomski razvoj i očuvanje prirodnih resursa, počela je eksperimentalno plantažni uzgoj Gentiana lutea nadomak Kolašina.  Tako je formirana prva eksperimentalna parcela za plantažno gajenje lincure u Crnoj Gori.

„Plantažna proizvodnja lincure je važna jer se na ovaj način štiti životna sredina, odnosno ova rijetka i zaštićena biljna vrsta. Zbog velike potražnje u narodnoj i zvaničnoj medicini lincura se nelegalno i nekontrolisano eksploatiše“ –  kažu u toj NVO.

Projekat podrazumijeva da se sadnice lincure vraćaju  u prirodno okruženje kako bi se na taj način povećala brojnost te rijetke biljke. Plantažna proizvodnja lincure, objašnjavaju, može da bude i značajan ekonomski oslonac stanovništva na selu. Naredne faze tog projekta su formiranje pokaznih parcela u zaštićenim područjima i formiranje eksperimentalnih parcela u okviru nekoliko domaćinstava u Kolašinu i Andrijevici.

„Sve ovo se radi u okviru aktivnost za uspostavljanje Regionalnog parka Komovi. Htjeli smo da pokažemo kako postoji i mogućnost plantažnog gajenja, ali i da zaštitimo lincuru u prirodnim staništima. Pored toga, plantažno gajenje je i siguran i dobar način da poljoprivrednici zarade“ – kaže direktor NVO Natura Mikan Medenica.

Očekivani prinos sa hektara je do 10 tona ljekovitog korijenja, tokom prvih godina, kasnije i više. Iskustva uzgajivača u okruženju svjedoče da se na hektaru zemljišta gaji i do 100.000 biljaka, uz  prinos  svježeg korijena od 24 do 40 tona. Nakon sušenja ostane od šest do 10 tona po hektaru. Taj  prinos se odnosi na biljke stare pet godina, u šestoj godini može biti i do 30 odsto veći, a u sedmoj čak i do 70 odsto.

Prema podacima, koji se mogu naći u medijima iz regiona, cijena  osušenog korijena kreće se od 10 do 12 eura po kilogramu. Ulaganja potrebna za gajenje lincure nijesu  velika – samo priprema zemlje i ručni rad. Zaštita joj nije potrebna,  jer je u prirodi ništa ne napada. Pored svega toga, plnatažni zasadi su i dalje rijetkost.

Na listi ugroženih bilnih vrsta na sjeveru je odavno i šumska  borovnica. Iako svake godine sa zvaničnih adresa stigne bar po jedan apel nesavjesnim beračima i otkupljivačima, na nivou su incidenta krivične prijave protiv njih. Na planinama sjevera svakog ljeta taj šumski plod se tamani, branjem mehaničkim sredstvima, što je zakonom zabranjeno. Posao kontrole branja borovnice, prije par godina, povjeren je Upravi za šume, čiji službenici su više puta ponovili kako niti imaju potrebnu logistiku niti im ostaje vremena da se tom poslu ozbiljnije posvete. Za to vrijeme, na stotine tona „plavog blaga“ sjevera, ubranog nelegalno, završi na evropskom tržištu. Dobro zarade samo otkupljivači.

Borovnice treba isključivo brati ručno i nikako grebenom, ponavljaju, obično početkom ljeta,  iz  Ministarstva poljoprivrede. Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je zakonom,  a za nepoštovanje zakonskih odredbi  predviđene su kazne od 2.000 do 40.000 eura.

Jednocifren je broj onih koji su tokom minule decenije platili tu kaznu. A decenijama je, od jula do septembra,  u borovnjacima na stotine berača, koji po bagatelnim cijenama prodaju ubrane plodove desetinama otkupljivača.

U više navrata na uništavanje borovnjaka upozoravali su botaničar Danijel Vincek i prof. dr Miodrag Jovančević sa Biotehničkog fakulteta iz Bijelog Polja.  Nesavjesnim branjem, pored lošeg kvaliteta berbe, uništavaju se i mješoviti pupoljci, lome stabljike, pa se svake naredne godine smanjuje rod. Drastično se smanjuju i površine pokrivene borovnjacima.

Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je Zakonom o zaštiti prirode i Pravilnikom o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i prometa nezaštićenih divljih vrsta životinja, biljaka i gljiva koje se koriste u komercijalne svrhe.

„Sakupljanje borovnice u komercijalne svrhe dozvoljeno je u optimalnoj fazi vegetativnog razvoja (fazi sazrijevanja bobice) pod uslovom da se ne upotrebljavaju mehanička sredstva (grebeni i dr.); ne čupaju ili oštećuju podzemni organi; na području sakupljanja ostavi najmanje 25 odsto od ukupno utvrđene količine biljne vrste, ne lome, oštećuju stabla i grane žbunova i ne nanosi druga šteta borovnici i njenom staništu“ regulisano je propisima, koje niko  ne poštuje.

Propisano je da branje u komercijalne svrhe treba da obavljaju samo obučeni berači. Nikada nijedna obuka zvanično nije organizovana.

                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VRHOVNI SUD RJEŠENJE MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE PROGLASIO NEZAKONITIM: Traži se ponovo domaćin kolašinskih rijeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvogodišnje nesuglasice između kolašinskih ribolovnih klubova, okončao je Vrhovni sud. Ministarstvo poljoprivrede ponovo konkursom traži klub koji će gazdovati ribljim fondom na području te opštine, nakon što je sud prethodni izbor proglasio nezakonitim

 

Rješenje kojim je Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja prije dvije godine dodijelilo upravljanje ribljim fondom na područku kolašinske opštne Sportsko ribolovnom klubu (SRK) Tara i Morača nezakonito je. Tako je odlučio Vrhovni sud,  nakon što je Sportski flaj fišing klub (SFFK) Maniro, koji je ranije gazdovao kolašinskim vodama, osporio rješenje resornog ministarstva.

U tužbi tog kluba je istaknuto da je u postupku odlučivanja Ministarstvo zanemarilo činjenicu da je SRK Tara i Morača još 2016. godine isključeno iz članstva Saveza sportsko-ribolovnih organizacija Crne Gore. Članstvo u tom savezu obaveza je za sve koji se kandiduju za gazdovanje vodama.

Iako je 2018. Ministarstvo poljoprivrede povjerilo gazdovanje vodama SRK Tara i Morača na šest godina, pritisnuti sudskim odlukama, u tom resoru ponovo konkursom traže „domaćina“.

Javni oglas će trajati do sredine narednog mjeseca.

„Očekujemo da će ovog puta resorno ministarstvo postupiti kako je presudom naloženo. Dokazali smo da SRK Tara i Morača nezakonito upravlja vodama. Gupa ljudi, okupljenih u tom klubu, godinama ruši svaki pokušaj da se na kolašinskim vodama uvede red, da se ribolov obavlja  u skladu sa zakonom, da se u našem gradu razvija i ribolovni turizam“ – kazao je Mile Lazarević iz SFFK Maniro.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo