Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Dok Prvoj ne svane

Objavljeno prije

na

Ako obustavu rata između zavađenih mafijaških porodica prati bilo kakav pisani sporazum, on bi mogao imati sledeću formu: «Svaka strana je saglasna i garantuje da neće preduzeti bilo kakve pravne radnje protiv druge Strane i druga Strana neće biti ugrožena u vezi prethodnih kršenja ugovora, incidenata prevare, nemara ili bilo kakvih drugih pogrešnih radnji (bilo stvarnih bilo navodnih).» Izostavimo li iz navedene rečenice pridjev pravne, komotno je možemo zamisliti kao dio sporazuma između predvodnika suprotstavljenih mafijaških porodica u Njujorku, tridesetih godina prošlog vijeka. Citat, međutim, nije iz filmske trilogije Kum. I nije fikcija. To je sastavni dio (stav devet) Protokola o refinansiranju Željezare Nikšić koji su, 6. jula prošle godine, potpisali ministar ekonomije Branko Vujović i G.H.J. de Haas, u ime većinskog vlasnika Željezare, holandskog doo MNSS.

UGOVOR ZA NEPOŠTOVATI: Svrha Protokola opisana je u tri tačke: MNSS će Željezari obezbijediti finansijsku injekciju od 10 miliona eura. Vlada će, potom, obezbijediti kreditne garancije u iznosu od 25 miliona za novo zaduženje Željezare. I treće, a pokazaće se najvažnije, «restrukturiranje bankarskih aranžmana MNSS-a i Željezare kod Prve banke Crne Gore».

Istog dana potpisan je i Aneks br.1 na Ugovor o kupoprodaji 66,7 odsto akcija Željezare Nikšić. Aneksom se, faktički, obesmišljavaju najznačajnije stavke Ugovora koji su u novembru 2006. potpisali privatizacioni zvaničnici Crne Gore i predstavnici, tada britanskog, MNSS. Sadržaj aneksa pokazuje da je Ugovor suštinski obesmišljen mnogo ranije.

Tako se tim dokumentom u Kupoprodajni ugovor dodaje konstatacija da MNSS «u prva dva investiciona perioda nije izvršio svoje investicione obaveze». Ali, umjesto kazne za neodgovornog kupca uslijedila je – nagrada. Nju su MNSS-u omogućili isti oni koji su trebali voditi računa o poštovanju kupoprodajnog ugovora. Dakle, ljudi koji su svojim nečinjenjem omogućili da se Željezara nađe u današnjoj poziciji.

Aneksom i Protokolom se većinskim vlasnicima Željezare daje za pravo da nastave kršenje ugovorenih obaveza. «Sticalac akcija ne mora izvršavati obaveze utvrđene u prethodnom stavu za 2009. i 2010 godinu», navodi se u Aneksu nakon što je konstatovano da je MNSS, «u skladu sa Investicionim programom», bio dužan da tokom prošle i ove godine u Željezaru investira najmanje 23 miliona eura.

Potom se preciziraju i žrtve novog dila između prodavaca i kupaca Željezare. Na prvom mjestu su radnici. «Sticalac akcija može smanjivati broj zaposlenih u Kompaniji do nivoa koji nije manji od 1.200 zaposlenih», stoji u Aneksu, čime se van snage stavlja dio privatizacionog Ugovora prema kome će u nekadašnjem nikšićkom gigantu ostati makar 1.500 radnika.

Ostatak troška prevaljen je na račun poreskih obveznika države Crne Gore. Računajući ono što je Vlada izgubila (činidbene garancije), već dala ili se obavezala da će dati – riječ je o nekih 50 miliona eura. A u taj iznos ne ulaze ugovorene subvencije i dugovi koje MNSS, odnosno Željezara, imaju prema budžetu, državnim fondovima i preduzećima u većinskom vlasništvu države (Elektroprivreda CG).

SVE ZA PRVU: Monitor je došao do revizorskog izvještaja o poslovanju Željezare u 2008. godini i Periodičnog finansijskog izvještaja za prvih šest mjeseci prošle godine. U Vladi su ta dokumenta imali prije potpisivanja dokumenata o kojima govorimo u ovom tekstu. Dakle, bili su im poznati podaci: Željezara je 30. juna prošle godine, samo po osnovu neplaćenih poreza i doprinosa na zarade, državi dugovala više od 17 miliona eura. Nakon privatizacije nikšićka kompanija se kod većinskog vlasnika zadužila za 50 miliona eura (na 50 mjeseci uz kamatu od pet odsto godišnje). Sklopljeno je i više kreditnih aranžmana sa Prvom bankom vrijednih nešto manje od 20 miliona eura, uz kamatu od dva do pet odsto godišnje. Iz bilansa kompanije se ne vidi da je taj novac utrošen za značajnije investicije. Istovremeno, revizor konstatuje da je Željezara, u septembru 2008. godine osnovala filijalu u Holandiji uz primjedbu da «finansijski iskazi ne sadrže podatke o sredstvima i poslovanju filijale»!

Zašto su crnogorski zvaničnici sve ovo posmatrali bez bilo kakve (javne) reakcije? Makar dio odgovora na ovo pitanje krije se u aranžmanu koji su prošlog ljeta ugovorili vlasnici Željezare i Vlada. Od tri postavljena cilja realizovan je samo jedan.

U junu prošle godine Vlada i MNSS su dogovorili da se Željezara dodatno zaduži kod većinskog vlasnika (na osnovu već postojećeg kreditnog aranžmana) kako bi vratila dugove Prvoj banci. Potom je Vlada Crne Gore dozvolila da MNSS iskoristi sredstva deponovana u Prvoj i u potpunosti izmiri svoje obaveze prema banci čiji su većinski vlasnici premijer i njegov brat. Za ovu isplatu su iskorišćena sredstva koja je MNSS deponovao u Prvoj banci na ime činidbenih garancija, kao finansijsku zalogu svojih investicionih obaveza iz Kupoprodajnog ugovora. Da je Vlada štitila interese države i Željezare, taj novac bi bio iskorišćen za modernizaciju postrojenja u Nikšiću, dok bi MNSS i Prva banka svoja međusobna potraživanja rješavali na sudu.

Ovako, situacija je sljedeća: Željezara čeka investicije za koje je neophodno pronaći novog kreditora. Vlada je ostala bez garancija MNSS-a, ali je još uvijek spremna da sa garancijama vrijednim 25 miliona pomogne većinskog vlasnika koji do sada ničim nije opravdao ukazano povjerenje. Prva je, prema zvaničnim podacima, ostvarila najveću zaradu među svim bankama koje posluju u Crnoj Gori. Taj uspjeh u velikoj mjeri duguje Vladi koja je širokogrudo rasipala naš novac za otplatu tuđih dugova prema ovoj banci.

«Glavni problem Željezare je izostanak kreditne podrške banaka kojim bi se podržao program restrukturiranja”, ponavlja ministar Vujović. Desetine miliona koji su, bez značajnijeg traga, protekli preko računa ove kompanije ne pominje.

U međuvremenu su sa vlasnicima Željezare potpisani novi aneksi i protokoli. Ne bi li se dobilo na vremenu. Reprizu Boksita treba odložiti koliko je god to moguće.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo