Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Vozi Miško

Objavljeno prije

na

Kada su radnici Auto-moto društva Đorđe Stanić iz Bijelog Polja izašli na glavnu gradsku ulicu i počeli da prose, ličilo je to na samo još jedan, mada neobičan, u seriji protesta crnogorskih nezadovoljnih radnika. Kao i ostali, i oni traže da rade i, naravno, plate za svoj rad. Priča tih sedamnaest ljudi ipak je sasvim drugačija od ostalih. ,,Mi smo slučaj koji bi po mnogo čemu mogao ući u Ginisovu knjigu rekorda”, kaže predsjednik njihove sindikalne organizacije Janko Marković. Njegova, do prije nekoliko godina veoma profitabilna firma, pune tri godine za zvaničnog direktora ima pokojnog Rada Sošića. Pokojnik svakako nije u poziciji da bilo što učini i zaustavi sunovrat firme s veoma vrijednom imovinom, koja se prostire na dva hektara u atraktivnom dijelu grada. On je, inače i jednu godinu prije smrti napustio to preduzeće, što nikada nije i zvanično zavedeno u papirima.
TRANSFORMACIJA: AMD Đorđe Stanić jednostavno je ostavljeno bez posla u administrativnim transformacijama od državnog preduzeća, preko nevladine organizacije, što je društvo bilo od 2002. pa do danas sasvim nedefinisanog statusa u sistemu Auto moto saveza Crne Gore, čiji bi bjelopoljsko društvo trebalo da je član. U posljednje tri godine izgubili su dozvolu da obavljaju tehničke preglede vozila, kao i dozvolu za rad njihove auto škole. Prestao je da radi i auto servis. „Ne znamo ni da li smo članovi Auto moto saveza Crne Gore jer iz Saveza nas ignorišu. Lično sam desetak puta išao u AMSCG i pokušavao da stupim u kontakt sa direktorom Zoranom Bakračom, ali nikada nijesam ni na minut uspio da ga vidim i razgovaram s njim makar telefonom”, kaže Janko Marković.
Do direktora Bakrača ni mi nijesmo uspjeli da dođemo. Nakon što smo kazali koja nas tema zanima, iz njegove kancelarije stalno su saopštavali da je konstantno zauzet. Ove je nedjelje, kazali su, službeno odsutan i nije u Crnoj Gori.
AMSCG se, istina, jednom uključio u slučaj raspisavši i konkurs za izbor direktora. Tada je na tu funkciju imenovan Orhan Šehović, čovjek koji je skoro dva mjeseca radio taj posao dok nije shvatio da AMSCG nema pravo da ga imenuje na tu funkciju. To je bilo jasno tek kada je njegovo imenovanje odbijeno prilikom pokušaja upisa u registar Privrednog suda.

ŠTRAJK: Radnici Đorđa Stanića posljednju platu primili su 2007. kada je završila polaganje posljednja grupa polaznika njihove auto škole. U međuvremenu su se obratili na mnoštvo adresa, pokušavajući da ukažu da je paradoksalno i pogubno da im je preduzeće godinama bez direktora i upravo zato izloženo rasulu. „Suština je u tome da neko veoma moćan pokušava da rasparča preduzeće i da ga uništi kako bi ga dobio za male pare”, zaključuje Marković. On i njegove kolege će zbog toga u petak, kada ovaj broj Monitora izađe iz štampe, započeti štrajk na ulazu u firmu. „Čekali smo mjesec dana da nam premijer Milo Đukanović odgovori na pismo, koje smo mu uputili. U petak ćemo ga javno upitati da li je moguće da ni on ne smije da se uključi u naš slučaj i da nam pomogne da zaštitimo naša prava i imovinu”, kaže Marković.
On objašnjava da je ključ opstrukcije u rukama osnivača nevladine organizacije koji su, smatra, nadležni da im izaberu direktora. Od njih pet, međutim, zvanični direktor Sošić nije među živima. Milorad Vesković se još prije pet godina pismeno odrekao učešća u radu tog organa. Ostala trojica, Ranko Damjanović, Velibor Kljajević i Radomir Čabarkapa, smatra Marković, krivci su za nastalo rasulo.
„To nije istina”, tvrdi Ranko Damjanović. On je, kaže, spreman da pomogne radnicima, ali oni konstantno otežavaju samima sebi. Damjanović precizira kako su na molbu pokojnog Sošića njih nekoliko preduzetnika pristali da budu osnivači nevladine organizacije u koju se transformisalo nekadašnje preduzeće. „Jasno je i pravnim laicima da je precizirano statutom da smo mi osnivači bez odgovornosti. Mi smo praktično pro forma osnovali tu nevladinu organizaciju kako bi firma radila po tada važećim zakonima. Jasno je iz statuta i to da direktora bira Skupština koju čine članovi AMD. Radnici treba da se organizuju, a ja sam lično spreman da im pomognem da se održi Skupština i da se izabere novi direktor”, kaže Damjanović.
Slično tumačenje dao je i osnovni tužilac u Bijelom Polju kome su radnici podnijeli krivičnu prijavu protiv osnivača, a koja je upravo odbačena. U obrazloženju jasno piše da osnivači ne biraju direktora nego Skupština. „Kada smo se s takvim rješenjem pojavili u Privrednom sudu, jasno nam je rečeno da ne može grupa ljudi da bira direktora, a članovi Društva ne moraju da budu samo radnici, već da to treba da učine osnivači”, kaže Marković.
ĆORSOKAK: Osim kod premijera, u Auto moto savezu Crne Gore, tužilaštvu i Privrednom sudu, radnici Auto moto društva bili su i kod ministra pravde Miraša Radovića. „On se jedini makar potrudio da se udubi u slučaj. Uhvatio se za glavu kada smo mu ispričali da ne možemo pokojnika da maknemo s mjesta direktora. Kazao nam je da smo u pravu ali da njegovo Ministarstvo nije nadležno za spor. Uputio nas je Inspekciji rada”, kaže Marković.
Ni kod nekadašnje glavne inspektorke rada Anke Stojković, s kojom su razgovarali dva puta, nijesu imali više sreće. „I ona se proglasila nenadležnom da nas zaštiti od pravne zavrzlame i očiglednih zloupotreba iz oblasti zaštite radnika. Pitao sam je treba li možda da odemo kod predsjednika Fudbalskog saveza Crne Gore? Pitao sam je ko to može ako ne inspekcija da zaštiti ljude od pravog genocida”, kaže Marković.

Od institucije do institucije, tako se vozaju radnici Auto-moto društva Đorđe Stanić. Ostali su usput bez auto škole, jer je valjda logično da Ministarstvo prosvjete uskrati saglasnost nekom ko ni direktora nema. Bez servisa za tehnički pregled vozila ostali su aktom koji je potpisao lično direktor policije Veselin Veljović. „Mi smo jedino auto moto društvo u Crnoj Gori kojem je uskraćeno pravo da se bavi tom djelatnošću”, kaže Janković, inače zvanično upravnik te nepostojeće škole.

U međuvremenu su ostali i bez pet vozila koja su prodata po nalogu suda kako bi se naplatili ljudi koji su zbog ranijih sporova tužili AMD. „Kada su ta vozila oduzeta niko nije ni obavijestio AMD. Mi sada ne znamo ni da li su nam još neki dio imovine otuđili. I mi radnici prinuđeni smo da tužimo preduzeće kako bi se naplatili. To bi moglo da dovede do prodaje imovine za bagatelu i mi bi praktično ispali oni koji sijeku granu na kojoj sjede. Paradoks do paradoksa”, kaže Marković. On pretpostavlja da jedna grupa moćnih ljudi planirano sprječava izlazak firme iz pravnog ćorsokaka kako bi ostale sakrivene brojne zloupotrebe koje bi izašle na vidjelo ako bi se AMD postavilo na noge i nanovo počelo da radi.

Sead SADIKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo