Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Prekrštavanje SPC

Objavljeno prije

na

filip-srpski-popovi

Predstavnike medija i sveukupnu javnost Episkopski savjet Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori je sa sjednice održane 26. februara u Podgorici obavijestio da ,,Pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori sačinjavaju eparhije: Mitropolija crnogorsko-primorska, Budimljansko-nikšićka, Zahumsko-hercegovačka i Mileševska”, pa da je ,,otuda nedopustivo, neodgovorno i protivno crkvenoj odluci svako drugačije titulisanje i predstavljanje u medijima kako Mitropolije tako i pravoslavnih eparhija u Crnoj Gori”. Odluka Episkopskog savjeta SPC u Crnoj Gori da je jedino pravilno titulisanje za eparhije SPC u Crnoj Gori Pravoslavna crkva u Crnoj Gori, prema navodima srpske štampe, izazva ,,zbunjenost i među vjernicima i u laičkoj javnosti”. Pojavile su se u istim krugovima i dileme: da li se iz naziva SPC u Crnoj Gori definitivno izbacuje odrednica ,,srpska” i nije li Episkopski savjet navodno korak ka autonomiji ili samostalnosti dosadašnje Mitropolije crnogorsko-primorske?

Tijelo pod nazivom Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori formirano je 26. maja 2006. odlukom Arhijerejskog sabora SPC, što je bila prva, javno publikovana, reakcija SPC na referendumsko obnavljanje crnogorske nezavisnosti. Formiranje Episkopskog savjeta bilo je uz blagoslov pokojnog patrijarha srpskog Pavla a ,,radi što uspješnijeg ostvarivanja spasonosne misije Crkve”.

Predsjedavajući Episkopskog savjeta je mitropolit Amfilohije (Radović), članovi episkop budimljansko-nikšićki Joanikije (Mićović), te episkopi koji imaju matično sjedište katedri u susjednim državama, BiH i Srbiji, ali se njihove eparhije prostiru na dio teritorije Crne Gore – episkopi Grigorije (Durić) i Filaret (Mićović). Episkop Filaret nije prisustvovao sjednici Episkopskog savjeta 26. februara, jer mu je, tvrdi se, „još ograničena sloboda kretanja u Crnoj Gori”.

Interesantno, premda u Crnoj Gori (Manastir Ostrog) stoluje još jedan srpski vladika, vikarni episkop Jovan (Purić), on se u dokumentima SPC uopšte ne navodi kao član ovdašnjeg Episkopskog savjeta?!

Iz Mitropolije crnogorsko-primorske su proteklih dana stigle dodatne informacije što je svrha Episkopskog savjeta u Crnoj Gori. Objašnjeno je, preko protojereja Velibora Džomića, da ,,postojanje Episkopskog savjeta u Crnoj Gori ne predstavlja novinu u našoj Crkvi”, jer su ,,davno prije njega osnovana ista tijela za naše eparhije u SAD i Kanadi, a nakon raspada Jugoslavije i za eparhije u Hrvatskoj i BiH”. Još je za beogradski NIN naglasio kako je ,,riječ o crkvenom tijelu koje čine episkopi na jednom prostoru i koji se sabiraju i savjetuju o brojnim pitanjima”.

Činjenice, ipak, govore drugačije. Episkopski savjeti su zbilja oformljeni u Hrvatskoj i BiH, ali njihovi službeni nazivi, za razliku od istog tijela u Crnoj Gori, sadrže odrednicu ,,srpski”, jer se službeno zovu Episkopski savjet SPC!

U SAD i Kanadi situacija je još komplikovanija. Prvo u Kanadi ne postoji poseban Episkopski savjet, kako protojerej Džomić tvrdi, jer SPC u toj državi ima samo jednog episkopa (u Torontu). Američki Episkopski savjet SPC (četiri eparhije u SAD i jedna u Kanadi) otišao je korak dalje, kroz definisanje svoje faktičke autonomije u okviru SPC, jer je proglašena Srpska pravoslavna crkva u Sjevernoj i Južnoj Americi. Usvojen je 2009. dokument pod nazivom Ustav SPC u Sjevernoj i Južnoj Americi sa sprovedbenim odredbama koji je obnarodovao tamošnji Episkopski savjet. Dokument u čl. 3 st. 2 sadrži eksplicitnu odredbu da ,,Srpska pravoslavna patrijaršija priznaje administrativnu autonomiju” ovoj Crkvi ,,u svim pitanjima koja se tiču upravljanja spoljašnim poslovima: vlasništva, kontrole, posjedovanja, rukovođenja i upravljanja pokretnom i nepokretnom imovinom”.

Takođe se Ustavom SPC u Sjevernoj i Južnoj Americi posebno utvrđuje djelokrug tamošnjeg Episkopskog savjeta kao crkveno-jerarhijske upravne vlasti sa ingerencijama sličnim Sinodu koji imaju autonomne ili autokefalne crkve. Takvo rješenje je izazvalo zabrinutost kod dijela javnosti u Srbiji. Na primjer, dr Kosta Čavoški tvrdi da posebnim Ustavom SPC za Sjevernu i Južnu Ameriku ,,ispada da su episkopi u Sjevernoj Americi na ravnoj nozi sa središnim organima cijele Crkve”, što je sve, tvrdi on u autorskom tekstu objavljenom prošle godine u srpskom magazinu Pečat, ,,nagovještaj novih muka, a možda i raskola”.
U Crnoj Gori sa srpskim vladikom na Cetinju i njemu potčinjenim kliricima zasad nema takvih “nagovještaja”, uprkos formiranju posebnog Episkopskog savjeta. Ipak, sumnje su pojačane nakon drugog po redu neizbora Amfilohija za patrijarha (bio je kandidat 1990, nedavno opet). Insistiranje da se srpske eparhije u Crnoj Gori zovu Pravoslavna crkva u Crnoj Gori prije ima marketinšku funkciju, sa namjerom da se nominalno ignoriše Crnogorska pravoslavna crkva i igrom riječi pokaže kako u Crnoj Gori postoji samo jedna pravoslavna crkva, jer naziv ,,SPC u Crnoj Gori” navodno nije tačan.
,,Prije svega, izraz ‘SPC u Crnoj Gori’ ne postoji po Ustavu”, objasnio je protojerej Džomić za NIN. Nije jasno na koji se ustav misli – državni ili crkveni. Ustav Crne Gore u čl. 14 ne pominje ni jednu crkvu posebno, već samo konstatuje da je zagarantovana sloboda vjeroispovijedanja a da su vjerske zajednice odvojene od države.
Ni u Ustavu SPC stvari ne stoje ništa bolje po ideju da se SPC u Crnoj Gori prekrsti. Naime, Pravoslavna crkva u Crnoj Gori ne postoji u važećem Ustavu SPC. Pravna lica unutar jedinstvene SPC, veli čl. 5 Ustava SPC, mogu biti: ,,Patrijaršija, eparhije, crkvene opštine, manastiri, zadužbine, samostalne ustanove ili takvi fondovi i prema crkvenoj namjeni pojedini hramovi”. Ni pomena o ,,episkopskim savjetima”, poput ovog u Crnoj Gori, koji nigdje nije, niti po Ustavu SPC može biti registrovan kao pravno lice.
Osim toga, Ustav SPC, poimenično, nabraja sve eparhije samoproglašene Pravoslavne crkve u Crnoj Gori kao sastavne djelove SPC a nije poznato da su Amfilohije i njemu podložni klirici javno saopštili kako se neće pridržavati Ustava SPC. Tvrde da su od crnogorskog referenduma postali Pravoslavna crkva u Crnoj Gori a Amfilohije je godinama predsjedavajući srpskog Sinoda, nedavno je bio i kandidat za srpskog patrijarha!
Ovakvo izobličavanje činjenica podupire i crnogorski predsjednik Filip Vujanović nedavno ponovljenom tvrdnjom, Ustavu SPC uprkos, da on ,,Mitropoliju crnogorsko-primorsku ne doživljava kao dio SPC”, već kao ,,legitimnog i kanonskog predstavnika Pravoslavne crkve u Crnoj Gori”!
I sad se valja zapitati, šta je tu kanonsko a šta nekanonsko?

Na zadatku

Odlukom AS br.95/zap.208 Arhijerejski sabor SPC je 26. maja 2006. na zasjedanju u Beogradu donio odluku „u duhu očuvanja jedinstva Crkve i vjekovnog poretka drevne, 1920. godine vaspostavljene, Pećke patrijaršije” o obrazovanju Episkopskog savjeta u Crnoj Gori. Kao dužnosti ovog Episkopskog savjeta, koji se „po potrebi okuplja radi savjetovanja i donošenja odluka” (dosad su održane ukupno tri sjednice) navedene su „da u saradnji sa državom Crnom Gorom i njenim nadležnim organima pokrene i pomaže izradu i donošenje zakona o položaju Pravoslavne crkve i različitih vjerskih zajednica u Crnoj Gori”, zatim da „preduzme sve potrebne mjere u cilju zaštite sveukupne duhovne i materijalne, pokretne i nepokretne imovine Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, kao i na donošenju zakona o restituciji nacionalizovane i oduzete crkvene imovine poslije Drugog svjetskog rata”. Dužnost Episkopskog savjeta SPC u Crnoj Gori je i da izvještava o svom radu Arhijerejski sabor SPC. Dosad, međutim, nije donešen novi zakon o vjerskim zajednicama u Crnoj Gori, a srpske eparhije u Crnoj Gori nijesu registrovane kao pravna lica shodno još važećem Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 1977. godine.  Nije donešen zakon o restituciji crkvene imovine. Do avgusta 2007. srpske eparhije u Crnoj Gori podnijele su 129 prijava sa zahtjevom za povraćaj ili naknadu ,,više hiljada hektara” i ,,više stotina zgrada crkvenih opština i manastira”. Ali, zadatak ,,zaštite pokretne i nepokretne imovine” zasad je realizovan. U crnogorskim katastrima se na SPC, uključujući direktno i Patrijaršiju iz Beograda, vode 12 miliona kvadratnih metara nepokretnosti – sakralnih objekata, stambenih i poslovnih zgrada, imanja. Upisi u katastar su obavljeni uglavnom u drugoj polovini 1990-ih, u vrijeme dok je Filip Vujanović bio premijer. SPC, odnosno direktno beogradska Patrijaršija, kao vlasnik je upisana nad ostrvom Beška u Skadarskom jezeru a od 2002, odlukom Vlade SRJ, SPC je vlasnik i 12.500 kvadrata na Ostrvu cvijeća u Boki kotorskoj.

Upitinik?

Zbog čega se baš sada ponavlja odluka o preimenovanju SPC koja je donešena još 2006. godine? Amfilohije je 17. februara ove godine razgovarao sa Vasilisom Margosom, šefom odjeljenja za Crnu Goru u Direktoratu Komisije za proširenje Evropske unije. Saopšteno je da su „u dužem sadržajnom razgovoru” razmjenjena mišljenja „o temama koje se tiču Crkve, kao što su status crkvene imovine i vjerskih sloboda a nalaze se u korpusu pitanja o ulasku Crne Gore u EU”.
Sastavni dio Upitnika Evropske komisije za Crnu Goru su i odgovori o slobodi vjerskih zajednica i vjeroispovjedanja, te propisima koji (ne)uređuju tu oblast.
Stejt department je u više uzastopnih godišnjih izvještaja ponovio kako Crnu Goru, kao zemlju relativne međukonfesionalne harmonije, narušavaju tenzije između SPC i Crnogorske pravoslavne crkve.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo