Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Prekrštavanje SPC

Objavljeno prije

na

Predstavnike medija i sveukupnu javnost Episkopski savjet Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori je sa sjednice održane 26. februara u Podgorici obavijestio da ,,Pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori sačinjavaju eparhije: Mitropolija crnogorsko-primorska, Budimljansko-nikšićka, Zahumsko-hercegovačka i Mileševska”, pa da je ,,otuda nedopustivo, neodgovorno i protivno crkvenoj odluci svako drugačije titulisanje i predstavljanje u medijima kako Mitropolije tako i pravoslavnih eparhija u Crnoj Gori”. Odluka Episkopskog savjeta SPC u Crnoj Gori da je jedino pravilno titulisanje za eparhije SPC u Crnoj Gori Pravoslavna crkva u Crnoj Gori, prema navodima srpske štampe, izazva ,,zbunjenost i među vjernicima i u laičkoj javnosti”. Pojavile su se u istim krugovima i dileme: da li se iz naziva SPC u Crnoj Gori definitivno izbacuje odrednica ,,srpska” i nije li Episkopski savjet navodno korak ka autonomiji ili samostalnosti dosadašnje Mitropolije crnogorsko-primorske?

Tijelo pod nazivom Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori formirano je 26. maja 2006. odlukom Arhijerejskog sabora SPC, što je bila prva, javno publikovana, reakcija SPC na referendumsko obnavljanje crnogorske nezavisnosti. Formiranje Episkopskog savjeta bilo je uz blagoslov pokojnog patrijarha srpskog Pavla a ,,radi što uspješnijeg ostvarivanja spasonosne misije Crkve”.

Predsjedavajući Episkopskog savjeta je mitropolit Amfilohije (Radović), članovi episkop budimljansko-nikšićki Joanikije (Mićović), te episkopi koji imaju matično sjedište katedri u susjednim državama, BiH i Srbiji, ali se njihove eparhije prostiru na dio teritorije Crne Gore – episkopi Grigorije (Durić) i Filaret (Mićović). Episkop Filaret nije prisustvovao sjednici Episkopskog savjeta 26. februara, jer mu je, tvrdi se, „još ograničena sloboda kretanja u Crnoj Gori”.

Interesantno, premda u Crnoj Gori (Manastir Ostrog) stoluje još jedan srpski vladika, vikarni episkop Jovan (Purić), on se u dokumentima SPC uopšte ne navodi kao član ovdašnjeg Episkopskog savjeta?!

Iz Mitropolije crnogorsko-primorske su proteklih dana stigle dodatne informacije što je svrha Episkopskog savjeta u Crnoj Gori. Objašnjeno je, preko protojereja Velibora Džomića, da ,,postojanje Episkopskog savjeta u Crnoj Gori ne predstavlja novinu u našoj Crkvi”, jer su ,,davno prije njega osnovana ista tijela za naše eparhije u SAD i Kanadi, a nakon raspada Jugoslavije i za eparhije u Hrvatskoj i BiH”. Još je za beogradski NIN naglasio kako je ,,riječ o crkvenom tijelu koje čine episkopi na jednom prostoru i koji se sabiraju i savjetuju o brojnim pitanjima”.

Činjenice, ipak, govore drugačije. Episkopski savjeti su zbilja oformljeni u Hrvatskoj i BiH, ali njihovi službeni nazivi, za razliku od istog tijela u Crnoj Gori, sadrže odrednicu ,,srpski”, jer se službeno zovu Episkopski savjet SPC!

U SAD i Kanadi situacija je još komplikovanija. Prvo u Kanadi ne postoji poseban Episkopski savjet, kako protojerej Džomić tvrdi, jer SPC u toj državi ima samo jednog episkopa (u Torontu). Američki Episkopski savjet SPC (četiri eparhije u SAD i jedna u Kanadi) otišao je korak dalje, kroz definisanje svoje faktičke autonomije u okviru SPC, jer je proglašena Srpska pravoslavna crkva u Sjevernoj i Južnoj Americi. Usvojen je 2009. dokument pod nazivom Ustav SPC u Sjevernoj i Južnoj Americi sa sprovedbenim odredbama koji je obnarodovao tamošnji Episkopski savjet. Dokument u čl. 3 st. 2 sadrži eksplicitnu odredbu da ,,Srpska pravoslavna patrijaršija priznaje administrativnu autonomiju” ovoj Crkvi ,,u svim pitanjima koja se tiču upravljanja spoljašnim poslovima: vlasništva, kontrole, posjedovanja, rukovođenja i upravljanja pokretnom i nepokretnom imovinom”.

Takođe se Ustavom SPC u Sjevernoj i Južnoj Americi posebno utvrđuje djelokrug tamošnjeg Episkopskog savjeta kao crkveno-jerarhijske upravne vlasti sa ingerencijama sličnim Sinodu koji imaju autonomne ili autokefalne crkve. Takvo rješenje je izazvalo zabrinutost kod dijela javnosti u Srbiji. Na primjer, dr Kosta Čavoški tvrdi da posebnim Ustavom SPC za Sjevernu i Južnu Ameriku ,,ispada da su episkopi u Sjevernoj Americi na ravnoj nozi sa središnim organima cijele Crkve”, što je sve, tvrdi on u autorskom tekstu objavljenom prošle godine u srpskom magazinu Pečat, ,,nagovještaj novih muka, a možda i raskola”.
U Crnoj Gori sa srpskim vladikom na Cetinju i njemu potčinjenim kliricima zasad nema takvih “nagovještaja”, uprkos formiranju posebnog Episkopskog savjeta. Ipak, sumnje su pojačane nakon drugog po redu neizbora Amfilohija za patrijarha (bio je kandidat 1990, nedavno opet). Insistiranje da se srpske eparhije u Crnoj Gori zovu Pravoslavna crkva u Crnoj Gori prije ima marketinšku funkciju, sa namjerom da se nominalno ignoriše Crnogorska pravoslavna crkva i igrom riječi pokaže kako u Crnoj Gori postoji samo jedna pravoslavna crkva, jer naziv ,,SPC u Crnoj Gori” navodno nije tačan.
,,Prije svega, izraz ‘SPC u Crnoj Gori’ ne postoji po Ustavu”, objasnio je protojerej Džomić za NIN. Nije jasno na koji se ustav misli – državni ili crkveni. Ustav Crne Gore u čl. 14 ne pominje ni jednu crkvu posebno, već samo konstatuje da je zagarantovana sloboda vjeroispovijedanja a da su vjerske zajednice odvojene od države.
Ni u Ustavu SPC stvari ne stoje ništa bolje po ideju da se SPC u Crnoj Gori prekrsti. Naime, Pravoslavna crkva u Crnoj Gori ne postoji u važećem Ustavu SPC. Pravna lica unutar jedinstvene SPC, veli čl. 5 Ustava SPC, mogu biti: ,,Patrijaršija, eparhije, crkvene opštine, manastiri, zadužbine, samostalne ustanove ili takvi fondovi i prema crkvenoj namjeni pojedini hramovi”. Ni pomena o ,,episkopskim savjetima”, poput ovog u Crnoj Gori, koji nigdje nije, niti po Ustavu SPC može biti registrovan kao pravno lice.
Osim toga, Ustav SPC, poimenično, nabraja sve eparhije samoproglašene Pravoslavne crkve u Crnoj Gori kao sastavne djelove SPC a nije poznato da su Amfilohije i njemu podložni klirici javno saopštili kako se neće pridržavati Ustava SPC. Tvrde da su od crnogorskog referenduma postali Pravoslavna crkva u Crnoj Gori a Amfilohije je godinama predsjedavajući srpskog Sinoda, nedavno je bio i kandidat za srpskog patrijarha!
Ovakvo izobličavanje činjenica podupire i crnogorski predsjednik Filip Vujanović nedavno ponovljenom tvrdnjom, Ustavu SPC uprkos, da on ,,Mitropoliju crnogorsko-primorsku ne doživljava kao dio SPC”, već kao ,,legitimnog i kanonskog predstavnika Pravoslavne crkve u Crnoj Gori”!
I sad se valja zapitati, šta je tu kanonsko a šta nekanonsko?

Na zadatku

Odlukom AS br.95/zap.208 Arhijerejski sabor SPC je 26. maja 2006. na zasjedanju u Beogradu donio odluku „u duhu očuvanja jedinstva Crkve i vjekovnog poretka drevne, 1920. godine vaspostavljene, Pećke patrijaršije” o obrazovanju Episkopskog savjeta u Crnoj Gori. Kao dužnosti ovog Episkopskog savjeta, koji se „po potrebi okuplja radi savjetovanja i donošenja odluka” (dosad su održane ukupno tri sjednice) navedene su „da u saradnji sa državom Crnom Gorom i njenim nadležnim organima pokrene i pomaže izradu i donošenje zakona o položaju Pravoslavne crkve i različitih vjerskih zajednica u Crnoj Gori”, zatim da „preduzme sve potrebne mjere u cilju zaštite sveukupne duhovne i materijalne, pokretne i nepokretne imovine Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, kao i na donošenju zakona o restituciji nacionalizovane i oduzete crkvene imovine poslije Drugog svjetskog rata”. Dužnost Episkopskog savjeta SPC u Crnoj Gori je i da izvještava o svom radu Arhijerejski sabor SPC. Dosad, međutim, nije donešen novi zakon o vjerskim zajednicama u Crnoj Gori, a srpske eparhije u Crnoj Gori nijesu registrovane kao pravna lica shodno još važećem Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 1977. godine.  Nije donešen zakon o restituciji crkvene imovine. Do avgusta 2007. srpske eparhije u Crnoj Gori podnijele su 129 prijava sa zahtjevom za povraćaj ili naknadu ,,više hiljada hektara” i ,,više stotina zgrada crkvenih opština i manastira”. Ali, zadatak ,,zaštite pokretne i nepokretne imovine” zasad je realizovan. U crnogorskim katastrima se na SPC, uključujući direktno i Patrijaršiju iz Beograda, vode 12 miliona kvadratnih metara nepokretnosti – sakralnih objekata, stambenih i poslovnih zgrada, imanja. Upisi u katastar su obavljeni uglavnom u drugoj polovini 1990-ih, u vrijeme dok je Filip Vujanović bio premijer. SPC, odnosno direktno beogradska Patrijaršija, kao vlasnik je upisana nad ostrvom Beška u Skadarskom jezeru a od 2002, odlukom Vlade SRJ, SPC je vlasnik i 12.500 kvadrata na Ostrvu cvijeća u Boki kotorskoj.

Upitinik?

Zbog čega se baš sada ponavlja odluka o preimenovanju SPC koja je donešena još 2006. godine? Amfilohije je 17. februara ove godine razgovarao sa Vasilisom Margosom, šefom odjeljenja za Crnu Goru u Direktoratu Komisije za proširenje Evropske unije. Saopšteno je da su „u dužem sadržajnom razgovoru” razmjenjena mišljenja „o temama koje se tiču Crkve, kao što su status crkvene imovine i vjerskih sloboda a nalaze se u korpusu pitanja o ulasku Crne Gore u EU”.
Sastavni dio Upitnika Evropske komisije za Crnu Goru su i odgovori o slobodi vjerskih zajednica i vjeroispovjedanja, te propisima koji (ne)uređuju tu oblast.
Stejt department je u više uzastopnih godišnjih izvještaja ponovio kako Crnu Goru, kao zemlju relativne međukonfesionalne harmonije, narušavaju tenzije između SPC i Crnogorske pravoslavne crkve.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I MONTENEGRO PETROL: Hoće li građani opet platiti krađu šljunka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Montenergo Petrol pred Privrednim sudom od države traži da mu plati četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka

 

U Privrednom sudu u Podgorici, kod sutkinje Nine Jovović, protekle sedmice, održano je pripremno ročište po tužbi Montenegro Petrola protiv države.

Navedena firma traži od države odštetu od četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka.

Montenegro Petrol tuži državu jer su uz veliku medijsku pažnju i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika 13. februara prošle godine  srušeni njegovi nelegalni objekti za proizvodnju šljunka. Taj događaj tadašnji premijer Dritan Abazović ocijenio je kao početak borbe protiv građevinske mafije i najavio da je  država konačno riješila da stane na put višedecenijskoj krađi šljunka.

Prije samog rušenja, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je 7. februara 2023. predložilo Vladi da donese zaključak o proglašenju ekološke katastrofe u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

U predlogu se navodi da je ovo Ministarstvo i Agencija za zaštitu životne sredine analiziralo negativan uticaj postojećih objekata, postrojenja koja negativno utiču na životnu sredinu i vodostaj rijeka na način što iste u fazi rada kao i u mirovanju emituju i ispuštaju štetne materije čime direktno ugoržavaju vodovizvorište. Zatražilo se hitno rušenje objekata.

Vlada je 9. februara 2023. razmotrila Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna sa elementima ekološke katastrofe. Usvojila je Vlada tada Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena uz obale ove dvije rrijeke.

Zaduženo je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu životne sredine da hitno uklone i sruše objekte u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UBISTVO EDMONDA MUSTAFE U BARU: Je li država zatajila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon ubistva Baranina, mediji su objavili da su ga nadzirali policajci. Upravo zato nameće se pitanje  kako se onda našao na meti ubica. Ko je zatajio i procijenio da mu ne treba policijska zaštita, nakon što je istražnim organima saopštio svoja saznanja, ali i strah da mu je bezbjednost ugrožena

 

Nakon dugog zatišja pripadnici kriminanih grupa su u utorak pokazali smjelost koju su godinama ranije iskazivali ubijajući svoje mete ne mareći za doba dana, mjesto, niti da li će biti nevino stradalih.

Na nepunih 200 metara od stanice barske policije hicima iz automatske puške je ubijen Baranin Edmond Mustafa, koji je u bezbjednosnim službama označen kao član škaljarskog klana. Ubica mu je nešto poslije devet sati prišao s leđa i u njega ispalio, prema prvim informacijama, čak 12 hitaca.

Dvadesetdevetogodišnjak je na mjestu ostao mrtav, a ubica je pobjegao električnim trotinetom. Uslijedila je policijska potraga za ubicom koja je rezultirala hapšenjem Baranina 27.godišnjeg Dina Ibrahimovića.

„U roku manjem od pola sata su locirali lice za koje su postojali osnova sumnja odnosno postojali indikatori da se radi o izvršiocu ovog krivičnog djela koji je u roku od pola sata u naselju Bjelište lociran, sustignut u bjekstvu, savladan i doveden u službene prostorije odjeljenja bezbjednosti Bar. Prilikom bjekstva ovog lica isti je koristio moped- električni trotinet, kacigu na glavi, a u neposrednoj blizini ovog lica pronađena je automatska puška za koju se sumnja da je korišćena u izvršenju ovog krivičnog djela, saopštio je medijima Lazar Šćepanović, v.d.pomoćnika direktora Uprave policije.

Samo nekoliko sati nakon zločina, osumnjičeni Ibrahimović priveden je dežurnoj tužiteljki Ireni Burić, ali o zločinu nije želio da govori. To je novinarima kazao njegov advokat Damir Lekić.

„Dinu Ibrahimoviću je stavljeno na teret dva krivična djela. Ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Nakon što je od strane državne tužiteljke poučen o svojim pravima i obavezama, i nakon što je obavio poverljiv razgovor sa braniocima, on je iskoristio zakonsko pravo i branio se ćutanjem, što znači da nije iznosio odbranu i nije ni odgovarao na pitanja državne tužiteljke, kazao je advokat Lekić.

Žrtva i osumnjičeni za ubistvo su poznati istražiteljima. Kako tvrde iz bezbjednosnih službi, osim što su pripadali istoj kriminalnoj organizaciji, nekada su bili i bliski prijatelji.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septebra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plate koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da su za to kria prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Iako je Sindikat uporno tražio nastavak pregovora oni nijesu uslijedili uglavnom zbog zauzetosti premijera i ministra finansija. Ministarstvo prosvjete je dan prije zakazanog štrajka pozvalo prosvjetare na dogovor i tražilo da se štrajk odgodi. Odgađanje je odbijeno, a razredne starješine su porukama  obavještavale roditelje da li će im djeca u ponedjeljak ići u školu.

I u Ministarstvu kao da su znali da do dogovora neće doći, pa su za nedjelju, danu pregovora sa sindikatom, direktori obrazovnih ustanova, u grupama,  čekali na sastanak sa ministarkom Jakšić-Stojanović. Dio javnosti je  ovo vidio kao disciplinovanje direktora. Ministarka je izjavila da je njena zakonska obaveza da upozna direktore sa njihovim pravima i obavezama.

,,U nedelju ujutru imali smo 160 škola sa 50 odsto štrajkača. Poslije sastanka sa ministarkom 138 skola. Šta je bilo u nedelju veče i ponedeljak ujutru ne mogu vam reći”, izjavio je predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Sindikat je optužio ministarstvo da su dali instrukcije direktorima škola da štrajkače prebroje i da im ukažu kako mogu dobiti otkaze. U zastašivanje su se uključili i pojedini, od ranije poznati, pravni eksperti. Tako je profesorica radnog prava Vesna Simović-Zvicer konstatovala da,   ako bi sud utvrdio da je štrajk nezakonit onda, shodno zakonu, veliki broj prosvjetnih radnika mogao dobiti otkaz.

Na dan početka štrajka, Ministarstvo je Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore uputili zahtjev za pokretanje postupka za utvrđivanje nezakonitosti, a sve sa ciljem iniciranja postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici. Iz tog resora navode da su predstavnici Sindikata 7. februara 2024. dostavili ministarstvu odluku o stupanju u generalni štrajk, kao i odluku o minimumu procesa rada, koje su, kako tvrde, jednostrano donijeli. Iz Osnovnog suda su odgovorili da će hitno razmotriti ovu tužbu.

Iz Sindikata su  sredinom ovog mjeseca kod Agencije za mirno rješavanje sporova pokrenuli postupak kojim bi se utvrdio minimum  procesa rada.  Oni napominju da su proteklih osam godina, od donošenja Zakona o štrajku 2015, raznim vladama i resornim ministarstvima upućivali zahtjeve za utvrđivanje i donošenje akta o minimumu procesa rada. Oni su to ignorisali iako je iniciranje dogovora njihova obaveza, predviđena 90 dana od donošenja zakona. Kako to nije urađeno za osam godina iz Sindikata ističu da se Vlada uporno poziva na Uredbu iz 2006. godine kojom je štrajk u predškolskim i ustanovama osnovnog obrazovanja potpuno zabranjen, i koja omogućava direktorima da zaposlenima daju otkaze i pri pomisli na štrajk.

Nakon dogovora, obje strane su najavile povlačenje tužbi.

Da se sve dodatno zaoštri potrudila se i policija. Potpredsjednik Sindikata prosvejte Jovan Drašković kazao je u ponedjeljak da su policijski službenici obilazili ustanove u štrajku. ,,Službenici Uprave policije posjetili su mnoge podgoričke, ali i crnogorske ustanove. Tražili su razne, vrlo čudne informacije: kako se odvija nastava, a to pita inspektor za kriminalitet, bez ikakvog naloga… U školi u kojoj ja radim bio je inspektor za ekonomski kriminalitet koji je pitao kako se nastava planira, njegov kolega kasnije je zvao upravu i pitao za dodatne informacije u vezi sa nastavom”, kazao je Drašković. On je tražio od nadležnih da objasne ko je donio takvu odluku i čemu ta ispitivanja služe.

Objavljena je informacija da je policajac u školi u Rožajama fotografisao zaposlene. Uprava policije je saopštila da istražuju taj slučaj. Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama Aldin Kalač kazao je da su profesori iz Srednje stručne škole u tom gradu podnijeli prijavu ODT protiv F. M. zbog krivičnih djela neovlašćeno fotografisanje i zloupotreba službenog položaja.

Iz Ministarstva prosvjete su se branili da je policicija obilazila škole samoinicijativno. Iz Uprave policije je saopšteno da su njihovi službenici škole obilazili u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima. ,,Obilazak je izvršen, između ostalog, i radi upoznavanja sa činjenicama u odnosu na vrijeme, mjesto, obim, tok i način održavanja štrajka i mogućih neprijavljenih javnih okupljanja sa stanovišta javnog reda i mira i bezbjednosti građana, a posebno učenika”.

Štrajk je, naravno dobio i političku dimenziju. Opozicija je bila jednoglasna u kritici nedemokratskih, neki su pominjali i staljinističke metode, nove vlasti.

Samo dan prije dogovora premijer Spajić je izjavio da mu nije jasno što prosvjetari traže i da neće popustiti pred njihovim pritiskom. Iz njegove partije su sindikalcima prebacivali da se baš i nijesu bunili za DPS zemana. ,,Voljela bih da se Sindikat prosvjete borio proteklih devet godina”, izjavila je ministarka Jakšić-Stojanović.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, je prekorio partijske kolege.   Pozvao je Vladu da odgovornije uđe u razgovore sa Sindikatom prosvjete. Povodom štrajka prosvjetara, kazao da je zabrinjavajuće to što su  mnogi roditelji tek u nedjelju saznali da im djeca neće moći da idu u školu jer neće biti nastave. ,,Zaista ne znam kako smo došli u ovu situaciju u kojoj djeca najviše ispaštaju”.

Ostali sindikati dali su podršku Sindikatu prosvjete. Jedan od mnogobrojnijih, Sindikat zdravstva istakao je da Vlada Crne Gore beskrupulozno i arogantno krši granski kolektivni ugovor: ,,Ukoliko Vlada Crne Gore obesmisli kolektivno pregovaranje i prekrši granski kolektivni ugovor Sindikata prosvjete onda je potpuno jasno da sindikalne organizacije treba transformisati u sportsko rekreativna društva i agencije za kupovinu roba i usluga na rate”.

Iz Sindikata Uprave i pravosuđa smatraju da se to upravo i dešava. Nakon dogovora Vlade i Sindikata prosvjete, predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa Nenad Rakočević upozorio je da ,,premještanje tabela sa koeficijentima iz Granskog kolektivnog ugovora u novi Zakon o zaradama, koje je predviđeno Sporazumom premijera Milojka Spajića sa Sindikatom prosvjete, znači da se o visini zarada i koeficijenata neće pitati zaposleni, već skupštinska većina ili Vlada”. Iz ovog sindikata su upozorili da je značenje tih namjera uvod u autokratiju.

U vrijeme prošle autokratije najveći štrajk prosvjetara desio se 2002. Trajao je 10. mjeseci, okončan je povišicom od osam procenata, nakon štrajka glađu prosvjetnih radnika u Bijelom Polju. Tokom ovog štrajka i prosvjetari u Pljevljima iskazali su svoju spremnost da ako sve potraje stupe u štrajk glađu.

Kada se o prosvjeti radi, sem priče o platama u drugim promjenama nijesmo puno odmakli. Nakon promjene vlasti premijer Zdravko Krivokapić je javno vikao na prosvjetne radnike, ministarka Vesna Bratić je nezakonito dijelila otkaze i zapošljavala politički podobne kadrove. Prošli ministar Miomir Vojinović je za svog mandata, pod pritiskom roditelja, aminovao prepisivanje na maturskim ispitima.

O kvalitetu obrazovanja, prebukiranosti škola, nedostatku profesorskog kadra, neodgovornosti pojedinih predavača, velikom pritisku roditelja, nasilju u školama… priča se sporadično i ne nude se sistemska rješenja. Do nekog novog štrajka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo