Povežite se sa nama

DRUŠTVO

I u kuli moja vjerna ljuba

Objavljeno prije

na

Bio 8. mart, prošao 8. mart. Poneki cvjetić od srca, poneka kolektivna zabava, poneka prilika za davanje i primanje sitnog mita… Potpredsjednik Vlade Vujica Lazović stvar je shvatio ozbiljno i preduzeo odlučan korak u ekonomskom osnaživanju žena: zaposlenima u ministarstvima prosvjete i informacionog društva poklonio je, javile su novine, po 200 eura. Iz državnog džepa. Žene su, naravno, ostale đe su. Oko praznika predstavljen je prvi inicijalni Izvještaj o primjeni Konvencije Ujedinjenih nacija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena. Skupštinski odbor za rodnu ravnopravnost ocijenio je da u Crnoj Gori postoji zakonski okvir za postizanje rodne ravnopravnosti. Izvještaj će biti razmatran pred Komitetom UN, nakon čega će Crna Gora dobiti preporuke šta mora činiti da bi se unaprijedio nivo ženskih ljudskih prava.

Ima se šta popraviti. Na posljednjim parlamentarnim izborima, od 498.825 upisanih birača, koji čine 88,44 odsto ukupnog broja stanovnika, bilo je 250.165 ili 50,15 odsto žena. Broj poslanica u novom sazivu Skupštine ostao je nepromijenjen u odnosu na prethodni – od ukupno 81 poslanika devet su žene. To čini 11 odsto.

Iako se gotovo sve partije, osobito oko izbora, kunu u ravnopravnost muškaraca i žena, ta vrsta demokratije slabo im ide, kako pri pravljenju izbornih lista, tako i kod izbora partijskih organa. Od 139 članova Glavnog odbora DPS-a 24 su žene, u SDP-u – 11 od 82. Glavni odbor SNP-a ima 107 članova i devet članica, u Novoj srpskoj demokratiji je 181 prema 18, Pokretu za promjene 85 prema 19, Bošnjačkoj stranci 65 prema tri. Od partija u Crnoj Gori samo Hrvatska građanska inicijativa na čelu ima ženu.

U 17 ministarstava Vlade Crne Gore samo je jedna žena ministrica. Tek dvije poslanice u Skupštini su na čelu odbora i to Odbora za rodnu ravnopravnost i Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje. Odbori za bezbijednost i odbranu, za ekonomiju i finansije, Odbor za turizam i Administrativni odbor ozbiljne su institucije – tamo žena nema. Samo u jednoj, od 21 opštine u Crnoj Gori žena je predsjednica.

Doduše, na funkcijama Vrhovnog državnog tužioca i Predsjednika Vrhovnog suda su žene. Kad telefonom pokušate da saznate je li Vesna Medenica na poslu, dobijete odgovor: „Predsjednik nije dolazila”.

Nije da ženskom rodu fali škola. U 2008. godini fakultet je završilo 63,7 odsto studentkinja i 36,2 odsto studenata. Godinu ranije, od onih koji su završili fakultete 30 odsto bilo je muških, 70 procenata ženskih glava. Poslije, kažu aktivistkinje nevladinog sektora, oni magistriraju i doktoriraju, one odgajaju djecu.

Među ljudskim pravima koja se ova država obavezala da štiti je i rodna ravnopravnost. Ustav propisuje da „država jemči ravnopravnost žene i muškarca i razvija politiku jednakih mogućnosti”. Imamo i Zakon o rodnoj ravnopravnost. Doduše, on kaznenih odredbi gotovo da nema – ako se ne poštuje, onda ništa.

Evo više od dvije godine, crnogorski parlament pokušava da izborno zakonodavstvo uskladi sa Ustavom. Nijesu uspjeli da proizvedu ni nacrt zakona o izboru odbornika i poslanika. Ovih dana Skupština je odlučila da ekspertsko mišljenje Venecijanske komisije traži za radni tekst nacrta zakona, a poslaće im i predloge oko kojih se nijesu saglasili. Pa nek oni vide.

Među predlozima o kojem ćemo tražiti mišljenje biće i amandman poslanice Nade Drobnjak kojim je traženo da se propiše da na izbornim listama ne može biti manje od trećine žena. Jednostavno je – mnoge zemlje stvar su uredile tako da lista na kojoj svako treće ime nije žensko ne može biti predata izbornoj komisiji.

Na inicijativu nevladinih organizacija političke partije u Crnog Gori više su puta potpisivale dokumente da će na izbornim listama imati 30 odsto žena. Na izborima 2009. među prvih 50 kandidata na listi za poslanike vladajuće koalicije bile su tri žene. Prvoplasirana, Gordana Đurović bila je šesnaesta na listi. Na opozicionim listama bilo je tek nešto bolje.

„Čitav proces edukacije o potrebi većeg učešća žena u političkom životu traje već godinama i ostao je bez rezultata. Ne možemo smatrati uspjehom ako je procenat žena u parlamentu sa osam porastao na 11 procenata. Ako edukacija i dogovori nijesu uspjeli , mora se pribjeći uvođenju zakonske odredbe”, objašnjava za Monitor Nada Drobnjak. Po njenim riječima, sve zemlje u regionu prebacile su cifru od 20 odsto žena u parlamentu.

Amandmanom Nade Drobnjak, koji je imao podršku Odbora za rodnu ravnopravnost i Ministarstva za manjinska i ljudska prava, Radna grupa za izradu izbornog zakonodavstva, prosto se nije bavila.

„Nijesmo uopšte razgovarali o tome”, kaže za Monitor Miodrag Vuković, koordinator Radne grupe uz objašnjenje kako je postojao dogovor da se amandmani predaju predsjedniku parlamenta. Vuković, ipak, precizira da se „na marginama”, govorilo o zastupljenosti žena, ali da nije bilo partije „koja je pristala na tako nešto”. Neke su, kaže, takav zahtjev ocijenile kao ucjenu.

Kemal Purišić, poslanik Bošnjačke stranke i član Radne grupe objašnjava za Monitor da predlog o trećini mjesta na izbornim listama za manje zastupljeni pol radna grupa nije prihvatila uz neformalno obrazloženje: „Ne možemo ni ovo da završimo, a ne to”.

„Shvatio sam da je većinsko raspoloženje da to ostane za amandmane ili da se izbjegne”, kaže Purišić. On podsjeća da su u regionu, u Srbiji i na Kosovu na primjer, usvojena rješenja prema kojima svaki treći mandat pripada manje zastupljenom polu i ocjenjuje da amandman treba ozbiljno razmotriti. „Imamo i ustavnu obavezu da to uradimo.”

Nada Drobnjak primjećuje da je u radnoj grupi bila jedna jedina žena, da su se pričom bavili muškarci, koji su u fokus uzeli neki drugi problem, a ovaj im nije bio važan. ,,Kad zakon dođe u proceduru i ja i Odbor za ravnopravnost ćemo insistirati da ova odredba uđe u zakon. Voljela bih da vidim ko će javno biti protiv toga”.

Ako kome teško pada primjer Srbije ili Kosova, uzmimo Uzbekistan. Zemlja koja se teško može dičiti poštovanjem ljudskih prava ipak ima rodnu kvotu od 30 procenata za žene u parlamentu. Naši ideali i dalje su bijela kula i vjerna ljuba. U kuli.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE SUDI BIVŠIM PRAVOSUDNIM I DRŽAVNIM ZVANIČNICIMA: Dugo putovanje u nepoznato

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog.

Ko se danas sjeća afere Abu Dabi fond? Istraga o navodnim zloupotrebama prilikom dodjele kredita za razvoj poljoprivredne proizvodnje, koju u očima javnosti personifikuje bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović traje makar od početka 2020. Optužnica je podignuta krajem prošle godine i još nije dobila sudsku potvrđu. A onda slijedi suđenje koje bi, prema dosadašnjim iskustvima, moglo trajati godinama. Samo do prve, nepravosnažne presude.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda i, prethodno, Vrhovnoj državnoj tužiteljki Vesni Medenici počelo je, nakon što je optužnica podignuta u oktobru 2022, ali postupak, uslijed mnogobrojnih odlaganja ročišta, još nije odmakao dalje od iznošenja odbrane optuženih. Nedavno ročište odloženo je za sredinu marta, zbog nedolaska na suđenje jednog od optuženih koji se brani sa slobode.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo