Država Crna Gora je po novom katastarskom premjeru, bez ijednog dokaza, šest miliona metara kvadratnih zemlje i preko 100 parcela na Luštici upisala na sebe i dala pod zakup. Prema podacima iz starog austrijskog katastra, koji je još validan za sudske procese, veliki dio te zemlje bio je privatna svojina.
Problem datira od prije 15-tak godina kada je rađen novi katastar. Prvo su građani ubjeđivani da treba da obilježe svoju zemlju da bi se napravio što kvalitetniji, kompjuterizovani sistem evidencije nepokretnosti. Ubjeđivali su ih i Direkcija za nekretnine i geometri. Tvrdili su da će imovina koja se ne može obilježiti biti zaštićena ,,zabranom prometa” kako bi vlasnici tih parcela mogli lakše da dokažu svoja prava i vrate zemlju u svoje vlasništvo. Najavljeno avionsko snimanje je zadocnilo, usput je i gora zazelenjela, pa se dobar dio oznaka (biljega) nije ni vidio. Luštičani tvrde da su geometri koji su identifikovali snimanje namjerno griješili kako bi imali razloga da još koji put dođu po ,,harač”. Valja napomenuti da je tih godina važio zakon po kojem je vlasnik uz svaku pojedinačnu primjedbu morao dostaviti i uplatnicu na 50 njemačkih maraka. Prosječna plata tada je iznosila 80 maraka.
Oni koji nisu mogli da plate taksu nisu ni davali primjedbe. Drugi, nastanjeni po ,,bijelom svijetu”, ostali su uskraćeni za taj dio informacije, te nisu ni reagovali. Generalno, ljudi se se nadali, kako nam rekoše mještani, da će biti poštovan Ustav Crne Gore.
Sva neobilježena imovina, shodno zakonu, upisana je na Opštinu Tivat, a parcele koje su pripadale vojnim kompleksima kao i one koje su po austrijskom katastru ranije bile upisane na državu – postale su vlasništvo Republike Crne Gore.
Imovina upisana kao vlasništvo Opštine Tivat kasnije je u upravnom postupku vraćana pravim vlasnicima. Problem je nastao kada je Vlada 2002. godine svu imovinu upisanu na Opštinu, a koja se vodi kao šume, upisala u vlasništvo države Crne Gore. Iste godine, aktom Direkcije za nekretnine Područna jedinica Tivat, izdat je nalog da se vlasništvo nad šumama prenese sa Opštine na državu: „Kada su šume u pitanju uknjižiti na Državu CG”.
Pošto je praksa u Državnom tužilaštvu da sve zahtjeve za promjenu vlasništva neobilježene zemlje u upravnom sporu odbije (čak i ne razmatrajući podnesene dokumente-dokaze), to su vlasnici bili primorani da podnesu tužbe sa zahtjevima da se privremeno zabrani raspolaganje i promet tom zemljom. Poslije tužbi izdata je privremena mjera zabrane prometa na katastarske parcele ukupne površine oko 450 000 kvadrata, i to 2008. godine, odnosno pet dana prije završetka javnog oglasa za tender. Luštica je ponuđena na doboš.
Kao jedini učesnik na tenderu koji je raspisala Vladina firma Luštica Development – AD Podgorica, kupovinom oko 25.000 akcija čija je pojedinačna nominalna vrijednost bila euro ili 90 odsto vrijednosti kapitala, Egipćani su postali vlasnici Luštica Developmenta, registrovanog kao društvo posebne namjene za gradnju na jadranskoj obali. Vlada Crne Gore ustupila im je na gazdovanje zemljišne parcele u državnom vlasništvu u selima Gošići, Radovići, Nikolići, Krašići, Milovići i Bogišići (ukupne površine 6.487.331 kvadrata, uz dodatnih 325.906 kvadrata koji su bili u vlasništvu Opštine Tivat).
Vlada je najavila uvećanje teritorije koju će kontrolisati firma Orascom, dodjeljivanjem Luštica Development novih 4.000.000 kvadratnih metara, „nakon rješavanja određenih otvorenih pitanja”, odnosno nakon rješavanja imovinsko-pravnih sporova na Luštici.
Orascom je međunarodni investitor u izgradnji integrisanih urbanih centara na Bliskom Istoku i Africi, navodi se na sajtu Ministarstva finansija, čiji je ministar Igor Lukšić bio predsjednik tenderske komisije za prodaju Luštice. Luštica je prvi investicioni poduhvat Orascoma na jadranskoj obali. Egipatski konzorcijum Orascom, čije je sjedište u Kairu, tako je postao najveći pojedinačni vlasnik zemljišta na teritoriji Crne Gore s ukupnih 11 miliona kvadrata atraktivnog priobalnog prostora.
Nakon ovih dešavanja, inicijativni odbor vlasnika zemlje dogovorio se sa gradonačelnikom Tivta da se oformi komisija koja će utvrditi koliki je udio privatne svojine a koliki državne u obuhvatu Luštica Developmenta. Komisija je krajem novembra 2008. počela rad. Počela je da radi veoma korektno, ali kasnije je ispalo da je oformljena samo da bi imovinske sporove razvodnila i prolongirala. U međuvremenu, zavedeni lažnom nadom, mnogi vlasnici zemlje nisu podnosili tužbe, da bi opet Odbor vlasnika, kada je shvatio o čemu se radi, ponovo na njih apelovalo da podnose tužbe i zahtijevaju upis na sebe spornih parcela.
Time je država dobila na vremenu i u čitavu priču ušla sa prilično „čistim” papirima. ,,To znači da kad projekat počne da se realizuje i kad Orascom uđe u posjed, možemo doći u situaciju da više ne možemo vratiti svoju imovinu već samo dobiti obeštećenje od države u vidu ‘pravične nadoknade’, koja ne može biti jednaka vrijednosti te zemlje”, strahuju vlasnici.
Luštičani se pitaju šta će se desiti ako neki vlasnik želi da svoju zemlju zadrži i neće da je da u zakup ili proda? Gradonačelnik Tivta Miodrag Kankaraš kaže da će se ako bude potrebno takva zemlja ekspropirisati!
Od gradonačelnika je traženo da Odboru vlasnika dostavi izvještaj pomenute komisije, ali on to do današnjeg dana nije uradio.
Po tom izvještaju, kako smo saznali od vlasnika zemlje na Luštici, kompleks od 6,5 miliona metara kvadratnih obuhvata oko 1000 čestica. U postupku prikupljanja dokumentacije Komisiji se javilo samo 80 vlasnika, a preko punomoćnika ili putem suvlasnika od njih 1000 vlasništvo je dokazivalo oko 600.
Poređenja radi, na zakup od preko 500 000 kvadrata iznad Rosa u Opštini Herceg Novi postignuta je cijena zakupa, za skoro isti period i uslove, od oko 0,80 eura, dok je zakup u okviru Luštica Developmenta 0,15 eura. Napomenimo da je zemlja na Rosama bez bilo kakve infrastrukture a da samo kompleks bivše kasarne Radovići, od oko 1 000 000 kvadrata, ima put, struju, telefon i vodu sa dodatnim bazenom od 500 metara kubnih, uz regionalnu kanalizaciju. Navedene parcele nalaze se na najljepšem dijelu zaliva Trašte.
Na osnovu svega toga nezadovoljni vlasnici zaključuju da je prodaja zemlje na Luštici sumnjiva rabota.
Marija ČOLPA