Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Lov na narko-blago

Objavljeno prije

na

cane-subotic

Nakon što su prethodnih nedjelja privremeno plijenili nekretnine u posjedu Darka Šarića i njegove uže porodice, srpski pravosudni organi najavljuju da su na red došla i preduzeća za koja se vjeruje da su stečena novcem njegovog narko-klana. Dok srpska policija traži imovinu, crnogorska traga za Šarićem. Tako su ove sedmice Veljovićevi specijalci pretresli na dojavu stranih službi, vilu Montenegro, objekat Stanka Subotića Caneta. Nikog nijesu našli. Prema izvorima Monitora Šarić je i dalje u Crnoj Gori, ali se sa obale premjestio u planine, mali turistički gradić blizu njegovih Pljevalja, u dobro čuvanoj vili. Navodno su i o tome crnogorske vlasti obaviještene od stranih službi. Subotićeva vila Montenegro bila je nedavno predmet spora Srbije i Crne Gore. Pošto i za Canetom Srbija traga i zapljenjuje mu imovinu, crnogorske su vlasti srpskim prvo dale na privremenu konfiskaciju, a potom ponovo vratile Cantu objekat sa pet zvjezdica.

Srbijanski državni sekretar za pravdu Slobodan Homen tvrdi da je kriminalna grupa Darka Šarića prihodovala najmanje milijardu eura godišnje. Šef srpskog ogranka Interpola Miloš Oparnica je iznio skromniju brojku – oko 600 miliona eura. Koja god procjena da je tačna, dokazuje da je narko-klan čije je raskrinkavanje počelo operacijom Balkanski ratnik bio bitan igrač i u globalnim razmjerama.

Prema procjenama Kancelarije UN-a za borbu protiv organizovanog kriminala i narkotika (UNODC) godišnje se u trgovini narkoticima ,,na veliko” ostvari prihod od približno 60 milijardi eura (obim trgovine ,,na ulici” premašuje 200 milijardi). Proizilazi da je Šarićeva ekipa kontrolisala između jednog i 1,5 procenta svjetskog tržišta. U Crnoj Gori se takvim uspjehom, u jednom kratkom trenutku, mogao pohvaliti samo Kombinat aluminijuma.

Gdje je završio taj novac? Za odgovorom na ovo pitanje tragaju nadležni iz desetak država zapadne hemisfere. Oparnica je izjavio da je Srbiji, do sada, ,,oko 15 zemalja” dostavilo informacije o djelovanju narko-klana Darka Šarića na njihovoj teritoriji. ,,Zbog povjerljivosti podataka ne mogu konkretno da govorim o tome ko nam je i šta poslao o Šariću” , izjavio je Oparnica.

Srbija, trenutno, ima najduži popis identifikovane imovine Darka Šarića.
Njemu i članovima njegove porodice zaplijenjene su vile na Dedinju i u Sremskoj Kamenici, više stanova i garaža u Beogradu i Novom Sadu, klub Kazino u Kragujevcu, kao i novac sa više računa u srpskim bankama. Vlasti u Beogradu vjeruju da je imovina za koju je do sada utvrđeno da pripada Šariću, vrijedna između 10 i 20 miliona eura, tek deseti dio ukupne vrijednosti njegovog vlasništva u Srbiji.

Na redu su preduzeća privatizovana novcem narko-kartela. Oduzeta je firma Mladi borac u Sonti koju je Šarić, preko advokata Radovana Štrpca, kupio od vojvođanskog biznismena Mileta Jerkovića. Ostale firme koje se vezuju za Šarića su trenutno predmet finansijske istrage. ,,Spisak firmi koje se vezuju za Šarića je podugačak, a uglavnom su to poljoprivredna gazdinstva u Vojvodini koja posjeduju stotine hektara oranica. Postoje ozbiljne indicije i da je Šarić vlasnik dijela zemlje oko koridora 10,” izjavio je izvor beogradskog Blica. List najavljuje da predstoji oduzimanje imovine mnogo većih gazdinstava u Vojvodini. Među njima je i jedno zaista veliko preduzeće koje ima desetine hiljada hektara zemljišta, a koje je bilo predmet medijskih istraživanja zbog sumnje da su u tu privatizaciju umiješani ljudi iz policijskih i političkih struktura.

U nastavku istrage o novcu koji je Darko Šarić, ulagao u kupovinu preduzeća u Srbiji, uhapšeni su advokat Andrija Krlović, direktor preduzeća Municipium S Predrag Milosavljević i direktor subotičkog Turističko-hotelskog preduzeća Palić Marinko Vučetić.

Blic prenosi izjavu izvora iz MUP da je hapšenjem trojice Šarićevih poslovnih saradnika počela istraga o ulaganju novca od kokaina u kupovinu THU Palić, koje u svom sastavu ima hotele Prezident na Paliću i Patrija u Subotici, Bečki restoran i restoran u Čantaviru. Firma je privatizovana u decembru 2005. godine. U finansijskim izvještajima u naredne tri godine kao najveći akcionar tog preduzeća navodi se Šarićeva firma Municipium S, sa Novog Beograda. Kao članovi društva Municipium S na zvaničnom sajtu Agencije za privredne registre navedeni su Nebojša Jestrović, inače generalni direktor Future plus, firme Stanka Subotića Caneta, i Šarićeva of-šor kompanija Mateniko LLC, osnovana u SAD.

Institucije i mediji u Srbiji pokušavaju odgonetnuti kako je sticanje tolike imovine pošlo za rukom čovjeku o kome su se, prema šefu srpskog Interpola Milošu Oparnici, prve informacije u bezbjednosnim krugovima pojavile još 2000-te, a bile su vezane za aktivnosti pranja novca.

Kao mogući odgovor na ovu ,,misteriju” srpski mediji navode saznanje da odbjegli Šarić posjeduje snimke ljudi koji su ga posjećivali u vilama na Tatarskom brdu u Novom Sadu.

Sagovornik iz istrage je za tabloid Pres kazao da se mnoge poznate ličnosti „sada preznojavaju” i da klan vjerovatno posjeduje mnogo materijala pomoću koga može da ucjenjuje i kompromituje razne ljude, pa i neke poznate političare. ,,Pretpostavlja se da Šarić ima snimljene i ljude iz policije i pravosuđa koji su dolazili kod njega, zatim političare i mnoge druge javne ličnosti.”

Bivši načelnik beogradske kriminalističke policije Marko Nicović je uvjeren je da su Šarići snimali sve što se događalo na Tatarskom brdu. ,,To je mafijaški kod ponašanja. Tako se ponašaju i vođe drugih mafija u svijetu. Tako su radili i ‘zemunci’, ali su sve te kasete iz Šilerove (ulice) volšebno nestale. Nema dileme, snimci postoje i kod Šarića, samo je pitanje da li su i dalje kod njih ili ih je uzeo neko iz države,” zaključio je Nicović.

Vlasti u Crnoj Gori odbijaju da se ozbiljnije uključe u priču o nastanku i opstanku jedne od najvećih kriminalnih imperija u ovom dijelu Evrope. Premijer Milo Đukanović je eksplicitno odbacio mogućnost da se Vlada pozabavi evidentiranim propustima bezbjednosnih službi u ,,slučaju Šarić” koji su konstatovani sa kontrolnom saslušanju u parlamentu.

Crna Gora još nema zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalom. Zato je, možda, i popis ovdašnje imovine koja se dovodi u vezu sa Šarićem sada kraći nego što je to bio, jesenas, na početku ,,kokainske afere”. Prema dostupnim podacima (iako su oni iz registra Privrednog suda u međuvremenu u dobroj mjeri promijenjeni) Šarići su bili vlasnici pljevaljskih lokala Municipijum i Holivud, pekare Čarobnjak, stovarišta građevinskog materijala Miro i FK Rudar, fri-šopa Mat-Šop, budvanskog hotela Maks prestiž… Prema izvještaju koji je crnogorska Uprava policije prezentovala skupštinskom Odboru za bezbjednost, ,,operativna saznanja ukazuju na to da je Šarić vlasnik 70 odsto diskoteke Maksimus, a taj objekat se vodi na firmu Trekom, vlasništvo Dragana Dudića iz Kotora, zvanog Fric, koji je većinski vlasnik firme, kupljene od Rodoljuba Radulovića zvanog Roki. Kao suvlasnik te diskoteke, po operativnim saznanjima, navodi se i Ivan Delić iz Budve. Dulić inače posjeduje brojne nekretnine, među kojima su i drevne palate u srcu starog jezgra Kotora, koje je pod zaštitom UNESCO.

Predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica izjavila je: „O Šarićevoj imovini na teritoriji Crne Gore će odlučivati srpski organi koji budu vodili krivični postupak, jer se ne može odvajati krivica od imovine”.
Ima indicija da bi poslovanje Darka Šarića u Crnoj Gori bilo veoma interesantno provjeravati u nekim ovdašnjim bankama. Monitor je pisao o nezakonitom poslovnom aranžmanu Prve banke Crne Gore, u većinskom vlasništvu porodice Đukanović, sa jednom od pljevaljskih kompanija braće Šarić. Regionalni mediji i pojedini opozicioni političari iz Podgorice tvrde kako bi se još interesantniji podaci mogli pronaći u ovdašnjoj banki-ćerki jedne regionalne banke koju bije glas da je, preko balkanskih poslovnica, postala evropski lider u poslovima pranja novca.
Za tu priču i dalje nedostaju pravi dokazi. Umjesto špekulacija, podsjetimo na upozorenje Antonia Maria Koste, generalnog direktora Kancelarije UN-a za borbu protiv organizovanog kriminala i narkotika (UNODC) koji je još prije godinu dana ukazao na sumnju da se banke, usred finansijske krize, spašavaju novcem koji je zarađen trgovinom narkoticima. ,,Možda je novac iz trgovine narkoticima trenutno jedini raspoloživi likvidni kapital za investicije”, kazao je Kosta. Prema njegovim riječima, UNODC je pronašao naznake da su u drugoj polovini 2008. godine ,,međubankarski krediti finansirani novcem koji potiče od trgovine narkoticima i drugih ilegalnih aktivnosti”. ,,Postoje naznake da su pojedine banke spašene na taj način”, podvukao je Costa.
Crna Gora je u to vrijeme imala i banke koje je trebalo spašavati i – sva je prilika – ljude koji su imali višak gotovine zarađene trgovinom narkoticima. Da li su ih interesi spojili? Odgovor na to pitanje, gotovo izvjesno, nećemo dobiti od zvaničnika u Podgorici.

Milan BOŠKOVIĆ / Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo