Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Štit vlasti

Objavljeno prije

na

Visok čovjek daleko vidi: premijer je Milo Đukanović otkrio kako nemamo svi isti demokratski kapacitet. Stoga je preporučio ljudima da paze šta pričaju, precizno, da se ,,suzdrže”. Ima, eto, ljudi koji nijesu demokrate kao premijer, pa biju, ponekad ubijaju. Povod da javnost sazna šta predsjednik Vlade misli o toleranciji bila je izjava Andrije Mandića, tokom premijerskog sata u parlamentu, kako je glupo očekivati da premijer uhapsi sebe, da podrži tužilaštvo i sudstvo da se uhapsi njegov brat, da se uhapsi izvjesni Brano Mićunović ili prijatelj Stanko Subotić ili Darko Šarić….

Đukanović je bio jasan: ,,Možete slobodno, koristeći pravo i sve slobode koje vam garantuje ovaj sistem, sa tog i sa drugih mjesta blatiti ljude do mjere i granice njihovog demokratskog kapaciteta, njihove demokratske tolerancije. To što je u opisu radnog mjesta premijera nije u opisu radnog mjesta svakog građanina Crne Gore. Zato se i premijer takođe usteže da izriče nedolične ocjene o drugim ljudima. Moja preporuka je da se i vi suzdržite, jer nemaju svi to u opisu radnog mjesta i nemamo svi isti demokratski kapacitet”.

Tu sad ima razne sociologije i psihologije. Uzmimo, recimo, premijerovog brata. Ista ih je majka rodila, isto su, sigurno, vaspitavani, ni obrazovanja ne fali – mlađi je brat magistar prava, al, se zalomilo da je, za raziku od starijeg tanji sa demokratskim kapacitetom.

Tako je prije desetak godina Aleksandar Aco Đukanović u hotelu Crna Gora, sa Vladislavom Pajom Jabučaninom nanio teške tjelesne povrede članu opštinskog odbora Liberalnog saveza u Podgorici Zoranu Kljajiću. Đukanović i Jabučanin su Kljajića pištoljima tukli po glavi. Kad je Kljajić stigao do bolnice ljekari su konstatovali frakturu čeone kosti i preporučili su hitnu operaciju, poslije intervencije izašao je iz kome… Aco Đukanović se iz zatvora oglasio sapštenjem da je reagovao kako je morao jer se Kljajić drznuo da vrijeđa čast njegove porodice. ,,Na slične uvrede, i Kljajića, i njemu sličnih, uvijek ću tako reagovati. Za to sam spreman da trpim zakonske posljedice.”, isprsio se. Nije, međutim trpio. Jabučanin je osuđen na četiri mjeseca zatvora dok je Aco Đukanović, u nedostatku dokaza, oslobođen optužbe za učestvovanje u toj tuči. Svjedoci su oboljeli od amnezije, Đukanovićevo priznanje da je ,,reagovao kako je morao” nije bilo važno.

I tako, godinama puca po glavi onima koji se nedovoljno suzdržavaju. Sad znamo, ne biju ih kriminalci nego netolerantni, sa slabom iz demokratije, osjetljivi na čast i poštenje.

Na branik familije nedavno je stao mladi Nenad Mićunović, sinovac Branislava Mićunovića. Napao je poslanika Nebojšu Medojevića i zaprijetio da mu više ne pominje porodicu. Prethodno je Medojević rekao kako je htio da čelnike policije pita ,,da li imaju saznanje da je izvjesni Brano Mićunović u relaciji sa Darkom Šarićem”, i predložio da se ,,delegacija Skupštine Crne Gore obrati gospodinu Mićunoviću da zatraži sastanak, da ode i poljubi ruku crnogorskom sultanu i da ga zamoli da isporuči Šarića…”

Televiziju In, a kasnije i druge vlastima bliske medijske kuće zanimalo je kako se u povodu cijele situacije osjeća otac Nenada Mićunovića, pa je Božidar imao priliku da izjavi kako bi ,,isto toga Medojevića zamolio da nas u daljim njegovim izjavama izostavi, i da nas zaboravi, i da nas poštedi svega drugoga. A druga stvar, isto bih ga pitao, neka čuje, pa ako je muško neka dođi i neka kaže mene, kad je on to sa Branom popio kafu i da ga je znao da bi o njemu mogao da priča ovako”. Neko iz porodice Medojević možda je mogao reći kako se boji jer im je član porodice napadnut ispred kuće, ali njih niko ništa nije pitao. Šta je njihov strah, spram časti Mićunovića.

Nije mali spisak ljudi koji se nijesu suzdržavali, pa ih je stigao nedostatak demokratskog kapaciteta. Mladen Stojović, sportski novinar iz Bara pisao je i govorio o fudbalskoj mafiji i i čelnim ljudima klubova Obilić, Sutjeska i Zeta. Prije dvije godine napadnut je u svom stanu u Baru. Polomljene su mu donja i gornja vilica, ozlijeđena jagodična kost, zaradio je gomile modrica i ogrebotina po cijelom tijelu . Za nedemokratama se traga.

U ranim jutarnjim satima, u septembru 2007. kod hotela Ribnica, nakon proslave desete godišnjice osnivanja novine, napadnut je novinar i direktor Vijesti Željko Ivanović. Tukli su ga bejzbol palicama. Ivanović je rekao da je to „čestitka od onih koji vladaju Crnom Gorom, a to je Milo Đukanović i njegova familija, bilo biološka ili kriminalna”. Prebijanje Željka Ivanovića imalo je sudski epilog. Napadači, manje-više nijesu imali pojma šta se kako i zašto desilo, ionako je bilo važno samo da su priznali. Osuđeni su najprije na po četiri, a potom na po godinu zatvora. Tolerantni premijer je, zbog Ivanovićeve izjave, na sudu tražio odštetu od milion eura.

Krajem 2007. pretučen je i novinar Radio Berana i Publike Tufik Softić. Pisao je o trgovini drogom. U mraku, ispred kuće, bejzbol palicama zamalo sa ga ubili. Fraktura lobanje, polomljena ruka. Počinioci su i dalje nepoznati. U prvoj izjavi policiji Softić je rekao kako sumnja da je u napad na njega umiješan Dragan Labudović koji mu je prijetio zbog pisanja o trgovini drogom. Labudović je sada jedan od osumnjičenih za šverc 2,8 tona kokaina zaplijenjenog u akciji Balkanski ratnik. Policija ga zbog Softića nikad nije saslušala. Sa policajcima je sjedio po kafanama. Divan primjer tolerancije.

Srđan Vojičić je ubijen, a književnik Jevrem Brković povrijeđen ispred zgrade u kojoj Brković živi. Vojičić je pokušao da pomogne Brkoviću kojeg su napala trojica maskiranih napadača. Brković je tvrdio kako je napad na njega i ubistvo njegovog tjelohranitelja ,,djelo ubica i mafijaša koji su se prepoznali u posljednjem romanu koji je napisao”. Ni danas se ne zna ko je ubio Srđana Vojičića.

U maju 2004. u Podgorici je, ispred svoje redakcije, ubijen glavni urednik novine Dan Duško Jovanović. Prošle godine Damir Mandić je za to ubistvo dobio 18 godina zatvora. Direktor Dana Mladen Milutinović nakon presude je rekao da očekuje da će biti otkriveni i nalogodavci ubistva. Ništa od toga.

Netolerancija ima razne oblike. Svjedok deportacije bosanskih izbjeglica Slobodan Pejović redovna je meta zbog toga što nije pristao da ćuti. Profesori Milan Popović i Filip Kovačević, zato što kritički govore o vlasti, zaradili su samo prijeteća, uvredljiva, anonimna pisma. Pismo profesoru Popoviću ličilo je, prema ocjeni mnogih, na saopštenja Demokratske partije socijalista. Ispravan, reklo bi se pristup onima koje šef partije smatra isfrustriranim, sramotnim ljudima. Anonimni pisci ostali su anonimni, kao i oni koji su telefonskim pozivima maltretirali nevladinog aktivistu Aleksandra Zekovića. O sudskim udarima na nekontrolisane medije, već su ispisani romani.

Na putu u bolju budućnost možda bi bilo lijepo da država pronađe nepoznate nedemokrate. Ne zbog hapšenja, već isključivo da im premijer, vlasnik univerziteta, protektor, održi slovo o toleranciji. Ko će, ako ne on.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SENADA ADŽOVIĆA: Zbog suprotstavljanja direktorici dobio otkaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastavnik muzičkog Senad Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobio je otkaz u Osnovnj školi „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Prije toga je protestovao što mu je iz kabineta, u kojem više decenija izvodi nastavu, premješten klavir i ostala oprema za rad. Optužuje v.d. direktoricu da ga je vrijeđala na nacionalnoj osnovi. Direktorica tvrdi da je neradnik, a iz Ministarstva prosvjete, za sada, ćute

 

„Iskompleksirani Ciganine“, tako je v.d. direktorica Osnovne škole „Zarija Vujošević“ u Matagužima, Zeta, Dragana Radonjić završila prepisku na vajber grupi kolektiva ove škole sa nastavnikom muzičke umjetnosti Senadom Adžovićem iz Tuzi. Tokom tog dana, 9. novembra, 61-godišnji Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobija otkaz u ovoj školi.

Adžović je Monitoru dostavio slike pomenute prepiske. Komentar na prepisku, kao i na razloge za otkaz, i pored više pokušaja, nijesmo uspjeli  da dobijemo od direktorice Radonjić.

„Ne mogu dozvoliti uvrede na vajber grupi kolektiva, u kojoj Adžović mene naziva šovinistom. Čekajte, jeste li čuli negdje da direktor trpi mobing od zaposlenog, u stvari je istina da ja trpim poniženja i mobing od Adžovića“, izjavila je Radonjić Danu.

Ona je izjavila da „radi o teškom neradniku, a za sve postoji pedagoška dokumentacija. Senadu Adžoviću nijedan direktor ne odgovara, vječito je on ugrožen i njegova prava, koje često zloupotrebljava, na nacionalnoj osnovi“.

Cijela storija počinje kada je nova v.d. direktorica u ovoj školi početkom školske godine, kako Adžović tvrdi, bez njegovog znanja i saglasnosti, premjestila njegovu kompletnu opremu za rad – klavir, muzičku liniju i ostalo u neodgovarajući prostor. „Tražio sam da se nastavna sredstva vrate u kabinet u koji su bila i u kom više decenija izvodim nastavu“, naveo je Adžović u Prigovoru na ponašanje direktorice kojeg je 12. septembra podnio Ministarstvu prosvjete.

On u Prigovoru navodi da je taj njegov zahtjev nova direktorica uporno odbijala. „Sa njom sam takođe imao i vrlo neprijatan dijalog u kojem mi je rekla: ‘Ti radiš kod nas’. To me uvrijedilo i zbunilo. Ponovio sam: ‘Radim kod vas ili radim kod nas’, pokazujući pri tom prema njoj i prema sebi. Ponovila je: ‘Radiš kod nas’. Ovo sam shvatio vrlo jasno, onako kako mi je i upućeno“, naveo je u Prigovoru.

Adžović za Monitor objašnjava da ga je ova opaska uvrijedila i da se kasnije pokazalo da se radi o provokacijama na nacionalnoj osnovi. Ističe i da mu je otkaz uručen dok je na bolovanju.

„Ovo je nezabilježeno da se zbog premještaja klavira i opreme šalje inspekcija i to je veliki problem za školu. Inspekcija je utvrdila da nije bilo propusta prilikom donošenja odluka“, izjavila je Danu direktorica Radonjić.

U otkazu koji je potpisan 9. novembra kao razlozi se navode: neostvarivanje rezultata rada, da povjerene poslove ne obavlja savjesno, kvalitetno i u roku, ne pridržava se propisanog radnog vremena…, kao i uvredljivog ponašanja prema odgovornom licu u školi.

„Dobio sam otkaz nakon što sam prijavio poniženja i uvrede od strane direktorice. Ako nemam pravo da radim kao Senad, neka mi to kaže Ministarstvo i nema problema nikakvih. Ako država stoji iza ljudi koji to propagiraju, moj ponos i dostojanstvo neće slomiti. Neko da iskaljuje bijes i mržnju prema meni, to neću da dozvolim! Pozivam inspekciju da se uključi i da utvrdi da li je po zakonu donijeta
odluka o prekidu radnog odnosa“, izjavio je Adžović.

On je naveo i da je dobio podršku i iz Sindikata prosvjete: „Rekli su mi da će mi pružiti pravnu pomoć u ovom slučaju“.

Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović za Monitor kaže da je „neuobičajeno da se bez procedure i disciplinskog postupka dati otkaz čovjeku koji je na bolovanju. To je čini mi se presedan i bojim se da će tu biti posla za Ministarstvo prosvjete“.

Možda cijeli slučaj i ne bi dobio ove razmjere da je Adžovića od kraja septembra do sada primio neko u Ministarstvu prosvjete. On tvrdi da su mu i pored upornih poziva i odlazaka, tamo vrata zaključana.

Iz ovog ministarstva su najavili da će Adžovićev slučaj proslijediti Inspekciji rada. Njega su preko novina pozvali da se obrati toj instituciji i da im dostavi potrebnu dokumentaciju.

„Mi ćemo kompletnu dokumentaciju proslijediti nadležnoj inspekciji. Ministarstvo prosvjete je u toku sa dešavanjima u OŠ „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Po saznanju, nadležne službe pozvale su na razgovor nastavnika S.A., te smo tražili izjašnjenje direktorice škole. S obzirom na to da uprava škole nije učinila nikakve korake prema pomenutom nastavniku koji bi povlačili sankcije, ostalo je da se situacija riješi na nivou škole. Ukoliko je neka strana u ovom slučaju ostala nezadovoljna reakcijom Ministarstva, može se obratiti drugim nadležnim institucijama“, kazali su iz Ministarstva prosvjete Danu.

U međuvremenu, situacija na nivou škole je riješena tako što je Adžović dobio otkaz. Monitoru su iz Ministarstva prosvjete kazali da će izjavu o ovom slučaju dati tek krajem ove ili sljedeće nedjelje.

Adžović ističe da je razočaran kako reakcijom Ministarstva, tako i drugih institucija i organizacija kojima se obraćao, a nijesu ga udostojile ni odgovora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo