Povežite se sa nama

INTERVJU

Dr ESAD BAJTAL, FILOZOF IZ SARAJEVA: Ko je za mir, u Rusiji ide u zatvor

Objavljeno prije

na

Zašto izostaje kritički um kome medijska ideološka propaganda ne može biti nepoznata kao prateći fenomen svih ratova

 

MONITOR: Četiri najviša državna funkcionera BiH, među njima i Milorad Dodik, govorila su nedavno pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta. Dodik je tu rekao da on ne namjerava da otcjepljuje RS. On je od većine poslanika EP nedavno predložen za stroge sankcije. Da li je njegov nastup u EP tek stvar protokola ili se radi o „pripitomljavanju“ najmoćnijeg čovjeka u RS?

BAJTAL: Ma o čemu da se radi, a možemo samo nagađati. Ali, jedna konstanta se  uporno ponavlja – Dodikove sistematske prijetnje raspadom Bosne i Hercegovine i otcjepljenje jednog njenog dijela. U toj psihološkoj igri trovanja društvene i političke klime ratnom psihozom, iza koje stoje separatističke, idejno zasnovane nakane, razlikujemo dvije faze: u prvoj je godinama uporno prijetio referendumima i otcjepljenjem. Otvoreno i direktno. Kad je zbog toga i kriminala koji mu se pripisuje, konačno stisnut sankcijama, promijenio je taktiku i verbalni predznak priče. Ali, ne i samu priču.

Temu raspada države, Dodik sada održava uporno ponavljanom pričom kako otcjepljenja neće biti. Na isti način u vazduhu drži i temu rata: upornim i svakodnevnim naglašavanjem kako rata neće biti. Pri tom, stalno organizuje entitetske vojne parade, postrojavanje policije, četničkih organizacija u čast i slavu ratnih zločinaca i negiranja genocida.

Na svakoj od tih demonstracija sile, bez državnih zastava i obilježja, obavezni gosti su mu iz funkcioneri Beograda i Moskve. Vrhunac cinizma njegovanog političkog razbojništva, ogleda se u njegovom prljavo-psovačkom vokabularu, vrijeđanju i ponižavanju svih i svakoga: kolega, novinara, opzicije, drugih naroda, religija … Ide to čak do pokazivanja srednjeg prsta javnosti, a onda, mrtav hladan, pred polazak u Brisel,  izjavi kako „očekuje demokratsku i civilizovanu raspravu u Briselu“.

MONITOR: Ubijen je načelnik policije u Prijedoru Radenko Bašić. Vrh vlasti u RS, u prvom reagovanju tvrdi da je ovo ubistvo osveta zbog uspjeha RS u borbi protiv kriminala. Dodik je u tom kontekstu pomenuo i opoziciju kao korumpiranu od strane kriminalnih krugova. Da li je ovo ubistvo početak radikalizacije situacije u RS?

BAJTAL: Ma šta da se događa, simptomatično je. Ubijen je načelnik krimi policije u, očito, vrlo zaoštrenom krimi kontekstu entitetske svakodnevice, u kojoj ubistva nisu rijetka pojava. I za čije postojanje opozicija godinama optužuje upravo vlastodržačke političke strukture. Čine to javno i iznošenjem konkretnih podataka, imena, cifara, sumnjivih radnji, porodičnog, prijateljskog i kumovskog bogaćenja ljudi oko njega. Dodikove odbrane od svega toga su cinično-smiješne i logički neodržive.

On tvrdi kako njegova djeca jedva preživljavaju. I zar, kako sam kaže, treba da dozvoli „da pomru“? Također, paradoksalno neuvjerljivo, tvrdi da ne zna čime mu se djeca bave, kojim biznisom. Kaže, da o tome „nema pojma“.

„Nemam pojma šta igraju, tačno je da imaju određene biznise. Šta moja djeca treba da pomru, da nestanu, a da Cenićkina mala (Ivana Korajlić iz TI BiH, kćerka ekonomske analitičarke Svetlane Cenić) tu sjedi? To je vaša zla namjera, nikakav lopovluk nije”, poručio je.

MONITOR: EU ali i druge evropske zemlje, zasad se gotovo utrkuju u namjeri da prime nevoljnike iz Ukrajine. To nije bio slučaj kada se radi o drugima koji su izbjegli. Šta se time poručuje?

BAJTAL: Dobro je da se pomaže ukrajinskim izbjeglicama. Solidarnost u toj vrsti ratnog vihora i nevolje, trebala bi biti sasvim normalna i spontana reakcija ljudi na svim nivoima – od državnog do individualnog, građanskog. Ostaje pitanje zašto se to nije događalo u slučaju migranata iz Azije i Afrike? Možemo nagađati, ali najbolje bi, o svemu tome, trebalo pitati evropske zvaničnike. Inače, najveći broj razmišljanja na tu temu, kreće se u pravcu navođenja klero komponente kao razloga evropske indolencije u jednom, i faktičke solidarnosti u drugom slučaju.

Uostalom, mi u Bosni i Hercegovini, imamo to licemjerno, krajnje nemoralno  iskustvo zapadnog embarga na naoružavanje i odbranu države i ljudi koje, 90-ih godina napada velikosrpska armada (JNA), do zuba naoružana i našim, bosanskim parama.

Naravno, objašnjenje svega u leži u Mladićevoj agresorskoj naci-fašističkoj matrici i planetarno poznatoj naredbi granatiranja Sarajeva. Konkretno, tužioci na suđenju Ratku Mladiću u Hagu su kao dokaz pustili snimak razgovora u kojem on, kao komandant Vojske Republike Srpske (VRS), u maju 1992. naređuje otvaranje artiljerijske vatre po četvrtima Sarajeva u kojima nema mnogo Srba kako bi se stanovništvu „razvukla pamet”: „Tuci Velušiće i Pofaliće, tamo nema srpskog življa“.

Evropa se ponašala upravo tako, mladićevski, dozvoljavajući na kraju svega čak i genocid u „međunarodno zaštićenoj zoni“ Srebrenice. Izostalo je toliko razvikano milosrđe, kako sa strane agresora koji se zaklinje u Crkvu, tako i u političko-birokratskim strukturama Evrope koja nas danas zove sebi, istovremeno tolerišući dodike, čoviće, vučiće, milanoviće, koji taj evropski bh. put otvoreno ili sofisticirano blokiraju makijavelistički dosljedno: svim mogućim sredstvima.

MONITOR: Neizvjesno je trajanje sukoba koji se vodi na tlu Ukrajine. Pominju se različiti scenariji. Najvjerovatnije djeluje onaj da će to dovesti do velikog jaza između Rusije i velike većine evropskih zemalja, posebo članica EU. Sankcije Rusiji su, posredno, odbacile i prisustvo ruskih umjetnika, pa čak i onih koji dolaze iz Srbije. Da li ova vrsta nepisane cenzure može poslije islamofobije dovesti i do rusofobije?

BAJTAL: Te ćemo tek vidjeti. Ništa nije nemoguće. Ali šta god da bude, politike i političari obiju strana na kraju će sjesti, dogovoriti se i nastavit saradnju, a ljudima ostaviti gorčinu mržnje i uzajamne netrpeljivosti. Uostalom, ni građani nisu nedužni. Mogli smo pročitati kako 86,6 posto ruskih građana odobrava agresiju na Ukrajinu.

Ostaje pitanje može li se to pravdati i razumjeti enormnom blokadom i ideologizacijom medijskog prostora? Zašto izostaje kritički um kome medijska ideološka propaganda ne može biti nepoznata kao prateći fenomen svih ratova?

Dokle to ide najbolje govori onaj, očito sinhronizovani  naslov beogradskog „Informer“-a: „Ukrajina napala Rusiju“, koji je osvanuo prvog jutra ruske agresije. Šta je tek pisala i šta piše moskovska režimska štampa u situaciji kad se, glas protiv rata, u Rusiji kažnjava i do 15 godina zatvora. Ko hoće mir ide u zatvor.

MONITOR: Predviđa se i nova globalna geopolitička mapa. Kina je  zagonetka, ali je kao i Rusija autoritarna država. Obje su članice globalne organizacije BRIKS, kojom se, svojevremeno, promovisao multilateralizam, a sada se sve više govori o novoj podjeli svijeta: na njegov „demokratski“ i „autoritarni“ dio. Šta biste Vi rekli?

BAJTAL: Vejrovatno će to i biti, nakon što ratne trube utihnu. Problem je – dokle tako? I kako stvari vratiti u normalu, a život na planeti učiniti ljudskijim i moralnijim nego je to bio juče, i posebno danas. Šešeljevo poznato obećanje da ćemo „ako treba zaratiti sa celim svetom“, konačno je na djelu u izvedbi rusko-srpskog odmetništva od civilizacije i elementarnog ljudskog morala. Jer, zaboga, Kalabuhov nam informerski objašnjava bizarnost po kojoj je Rusija napadnuta, a ne Ukrajina, dok Rusija, pazite sad – „oslobađa Ukrajinu“.

 

Ne vidim razlog da se izbori u BiH ne održe

MONITOR: Evropska komisija je saopštila da će se izbori u BiH održati – kako je i predviđeno zakonom, u oktobru. Pregovori o izmjenama izbornog zakona su, do daljnjeg, suspendovani. Pomalo iznenađuje ton saopštenja EK – ona je „presjekla“. Kakav je Vaš utisak?

BAJTAL: Ne vidim razloga da se izbori ne održe, samo zato što neodržavanjem prijeti i ucjenjuje tvrdi etno-nacionalista Dragan Čović. Tim prije što je na sceni isti onaj izborni zakon po kome je svojevremeno Čović uredno biran.

Tada je mu je zakon valjao.

Nakon prvog poraza i Draganovog ispadanja iz stolice Predsjedništva, nastala je čitava drama – ne valja zakon. Treba ga mijenjati, ali tako da Draganu garantuje predsjedničku fotelju za sva vremena. I samo zbog toga, te sujete, i ambicije „prvi u Hrvata“, na sceni je blokada  državnih institucija, dodatno potpomagana separatističkim akcijama Milorada Dodika.

I tako godinama.

Izgleda da su u EK to konačno shvatili. Ali, iskustva sa EU strukturama i njhovom dosljednošću kad je BiH u pitanju, je poseban dio trodecenijske poratne priče. Nije im vjerovati.

 

Ruski ambasador otvreno prijeti BiH

MONITOR: Veći dio Evropskog parlamenta je, motivisan prije svega invazijom Rusije na Ukrajinu i uticajem koji Rusija ima u regionu, posebno u RS, Srbiji i kod nekih stranaka u Crnoj Gori, podržao zahtjev Željka Komšića da se BiH što prije dodijeli status kandidata za članstvo u EU. Koliko je  realna opasnost od podrške ruskog državnog vrha Aleksandru Vučiću i Miloradu Dodiku?

BAJTAL: Što se ruske podrške tiče, i podrivanja CG, BiH, Makedonije, pitanje je potpuno suvišno. Službeno saopštenje Ambasade Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini glasilo je ovako: „Ako BiH poduzme korake prema priključivanju u NATO savez, Rusija će morati reagirati. Moskva bi ovaj čin smatrala neprijateljskim“. A prema pisanju RTL-a ruski ambasador koji prijeti BiH i spominje plan protiv Hrvatske, čini Putinov dvojac za Balkan s kolegom u Beogradu. Obojica su naglo napredovali dolaskom Lavrova za ministra vanjskih poslova Rusije. Otada na području ex-Jugoslavije bilježimo pokušaje miniranja izbora, puč.

Dokle je sve to otišlo u svojoj otvorenosti najbolje svjedoči prijetnja Dodikove vazda narogušene Dušanke Majkić, odmah prvog dana nakon upada ruskih trupa u Ukrajinu. Dok gledaju prve slike stravičnog rušenja, krvi i zbjegova nedužnih građana Ukrajine, potpuno otvoreno, ona je građanima Bosne i Hercegovine zaprijetila, podsjećajući ih da: „Moskva je u martu 2021. godine rekla da će reagovati ako BiH preduzme korake ka pridruživanju NATO-u. Nemojte poslije da niste znali“. Niko je nije ni opomenuo ni demantovao: ni Vučić, ni Dodik ni ruski ambasadori u Bosni i Srbiji.

I još dalje. Ruski ambasador Igor Kalabuhov, u emisiji sarajevske FACE TV, na pitanje voditelja, a u vezi ruskih prijetnji BiH, zašto Rusiji „ne smetaju” okolne i susjedne zemlje koje su već dio NATO-a, odgovorio je, kranje nediplomatski, i drčno vojničkim jezikom: „Odakle vi znate da mi nemamo planove protiv Hrvatske, Mađarske, Poljske?”  Simptomatična je, nakon te militarističke prijetnje, šutnja Dodikovog političkog partnera, velikog Hrvata Dragana Čovića. Također nisam vidio ni reakciju njegovog zagrebačkog mentora i poslodavca Zorana Milanovića, koji je predratno gomilanje ruske vojske na granicama Ukrajine, pravdao mišljenjem kako je Ukrajina „rusko dvorište“, smatarajući da u gomilanju ruskih vojnih trupa nema ničega lošeg.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo