Povežite se sa nama

INTERVJU

Dr ESAD BAJTAL, FILOZOF IZ SARAJEVA: Ko je za mir, u Rusiji ide u zatvor

Objavljeno prije

na

Zašto izostaje kritički um kome medijska ideološka propaganda ne može biti nepoznata kao prateći fenomen svih ratova

 

MONITOR: Četiri najviša državna funkcionera BiH, među njima i Milorad Dodik, govorila su nedavno pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta. Dodik je tu rekao da on ne namjerava da otcjepljuje RS. On je od većine poslanika EP nedavno predložen za stroge sankcije. Da li je njegov nastup u EP tek stvar protokola ili se radi o „pripitomljavanju“ najmoćnijeg čovjeka u RS?

BAJTAL: Ma o čemu da se radi, a možemo samo nagađati. Ali, jedna konstanta se  uporno ponavlja – Dodikove sistematske prijetnje raspadom Bosne i Hercegovine i otcjepljenje jednog njenog dijela. U toj psihološkoj igri trovanja društvene i političke klime ratnom psihozom, iza koje stoje separatističke, idejno zasnovane nakane, razlikujemo dvije faze: u prvoj je godinama uporno prijetio referendumima i otcjepljenjem. Otvoreno i direktno. Kad je zbog toga i kriminala koji mu se pripisuje, konačno stisnut sankcijama, promijenio je taktiku i verbalni predznak priče. Ali, ne i samu priču.

Temu raspada države, Dodik sada održava uporno ponavljanom pričom kako otcjepljenja neće biti. Na isti način u vazduhu drži i temu rata: upornim i svakodnevnim naglašavanjem kako rata neće biti. Pri tom, stalno organizuje entitetske vojne parade, postrojavanje policije, četničkih organizacija u čast i slavu ratnih zločinaca i negiranja genocida.

Na svakoj od tih demonstracija sile, bez državnih zastava i obilježja, obavezni gosti su mu iz funkcioneri Beograda i Moskve. Vrhunac cinizma njegovanog političkog razbojništva, ogleda se u njegovom prljavo-psovačkom vokabularu, vrijeđanju i ponižavanju svih i svakoga: kolega, novinara, opzicije, drugih naroda, religija … Ide to čak do pokazivanja srednjeg prsta javnosti, a onda, mrtav hladan, pred polazak u Brisel,  izjavi kako „očekuje demokratsku i civilizovanu raspravu u Briselu“.

MONITOR: Ubijen je načelnik policije u Prijedoru Radenko Bašić. Vrh vlasti u RS, u prvom reagovanju tvrdi da je ovo ubistvo osveta zbog uspjeha RS u borbi protiv kriminala. Dodik je u tom kontekstu pomenuo i opoziciju kao korumpiranu od strane kriminalnih krugova. Da li je ovo ubistvo početak radikalizacije situacije u RS?

BAJTAL: Ma šta da se događa, simptomatično je. Ubijen je načelnik krimi policije u, očito, vrlo zaoštrenom krimi kontekstu entitetske svakodnevice, u kojoj ubistva nisu rijetka pojava. I za čije postojanje opozicija godinama optužuje upravo vlastodržačke političke strukture. Čine to javno i iznošenjem konkretnih podataka, imena, cifara, sumnjivih radnji, porodičnog, prijateljskog i kumovskog bogaćenja ljudi oko njega. Dodikove odbrane od svega toga su cinično-smiješne i logički neodržive.

On tvrdi kako njegova djeca jedva preživljavaju. I zar, kako sam kaže, treba da dozvoli „da pomru“? Također, paradoksalno neuvjerljivo, tvrdi da ne zna čime mu se djeca bave, kojim biznisom. Kaže, da o tome „nema pojma“.

„Nemam pojma šta igraju, tačno je da imaju određene biznise. Šta moja djeca treba da pomru, da nestanu, a da Cenićkina mala (Ivana Korajlić iz TI BiH, kćerka ekonomske analitičarke Svetlane Cenić) tu sjedi? To je vaša zla namjera, nikakav lopovluk nije”, poručio je.

MONITOR: EU ali i druge evropske zemlje, zasad se gotovo utrkuju u namjeri da prime nevoljnike iz Ukrajine. To nije bio slučaj kada se radi o drugima koji su izbjegli. Šta se time poručuje?

BAJTAL: Dobro je da se pomaže ukrajinskim izbjeglicama. Solidarnost u toj vrsti ratnog vihora i nevolje, trebala bi biti sasvim normalna i spontana reakcija ljudi na svim nivoima – od državnog do individualnog, građanskog. Ostaje pitanje zašto se to nije događalo u slučaju migranata iz Azije i Afrike? Možemo nagađati, ali najbolje bi, o svemu tome, trebalo pitati evropske zvaničnike. Inače, najveći broj razmišljanja na tu temu, kreće se u pravcu navođenja klero komponente kao razloga evropske indolencije u jednom, i faktičke solidarnosti u drugom slučaju.

Uostalom, mi u Bosni i Hercegovini, imamo to licemjerno, krajnje nemoralno  iskustvo zapadnog embarga na naoružavanje i odbranu države i ljudi koje, 90-ih godina napada velikosrpska armada (JNA), do zuba naoružana i našim, bosanskim parama.

Naravno, objašnjenje svega u leži u Mladićevoj agresorskoj naci-fašističkoj matrici i planetarno poznatoj naredbi granatiranja Sarajeva. Konkretno, tužioci na suđenju Ratku Mladiću u Hagu su kao dokaz pustili snimak razgovora u kojem on, kao komandant Vojske Republike Srpske (VRS), u maju 1992. naređuje otvaranje artiljerijske vatre po četvrtima Sarajeva u kojima nema mnogo Srba kako bi se stanovništvu „razvukla pamet”: „Tuci Velušiće i Pofaliće, tamo nema srpskog življa“.

Evropa se ponašala upravo tako, mladićevski, dozvoljavajući na kraju svega čak i genocid u „međunarodno zaštićenoj zoni“ Srebrenice. Izostalo je toliko razvikano milosrđe, kako sa strane agresora koji se zaklinje u Crkvu, tako i u političko-birokratskim strukturama Evrope koja nas danas zove sebi, istovremeno tolerišući dodike, čoviće, vučiće, milanoviće, koji taj evropski bh. put otvoreno ili sofisticirano blokiraju makijavelistički dosljedno: svim mogućim sredstvima.

MONITOR: Neizvjesno je trajanje sukoba koji se vodi na tlu Ukrajine. Pominju se različiti scenariji. Najvjerovatnije djeluje onaj da će to dovesti do velikog jaza između Rusije i velike većine evropskih zemalja, posebo članica EU. Sankcije Rusiji su, posredno, odbacile i prisustvo ruskih umjetnika, pa čak i onih koji dolaze iz Srbije. Da li ova vrsta nepisane cenzure može poslije islamofobije dovesti i do rusofobije?

BAJTAL: Te ćemo tek vidjeti. Ništa nije nemoguće. Ali šta god da bude, politike i političari obiju strana na kraju će sjesti, dogovoriti se i nastavit saradnju, a ljudima ostaviti gorčinu mržnje i uzajamne netrpeljivosti. Uostalom, ni građani nisu nedužni. Mogli smo pročitati kako 86,6 posto ruskih građana odobrava agresiju na Ukrajinu.

Ostaje pitanje može li se to pravdati i razumjeti enormnom blokadom i ideologizacijom medijskog prostora? Zašto izostaje kritički um kome medijska ideološka propaganda ne može biti nepoznata kao prateći fenomen svih ratova?

Dokle to ide najbolje govori onaj, očito sinhronizovani  naslov beogradskog „Informer“-a: „Ukrajina napala Rusiju“, koji je osvanuo prvog jutra ruske agresije. Šta je tek pisala i šta piše moskovska režimska štampa u situaciji kad se, glas protiv rata, u Rusiji kažnjava i do 15 godina zatvora. Ko hoće mir ide u zatvor.

MONITOR: Predviđa se i nova globalna geopolitička mapa. Kina je  zagonetka, ali je kao i Rusija autoritarna država. Obje su članice globalne organizacije BRIKS, kojom se, svojevremeno, promovisao multilateralizam, a sada se sve više govori o novoj podjeli svijeta: na njegov „demokratski“ i „autoritarni“ dio. Šta biste Vi rekli?

BAJTAL: Vejrovatno će to i biti, nakon što ratne trube utihnu. Problem je – dokle tako? I kako stvari vratiti u normalu, a život na planeti učiniti ljudskijim i moralnijim nego je to bio juče, i posebno danas. Šešeljevo poznato obećanje da ćemo „ako treba zaratiti sa celim svetom“, konačno je na djelu u izvedbi rusko-srpskog odmetništva od civilizacije i elementarnog ljudskog morala. Jer, zaboga, Kalabuhov nam informerski objašnjava bizarnost po kojoj je Rusija napadnuta, a ne Ukrajina, dok Rusija, pazite sad – „oslobađa Ukrajinu“.

 

Ne vidim razlog da se izbori u BiH ne održe

MONITOR: Evropska komisija je saopštila da će se izbori u BiH održati – kako je i predviđeno zakonom, u oktobru. Pregovori o izmjenama izbornog zakona su, do daljnjeg, suspendovani. Pomalo iznenađuje ton saopštenja EK – ona je „presjekla“. Kakav je Vaš utisak?

BAJTAL: Ne vidim razloga da se izbori ne održe, samo zato što neodržavanjem prijeti i ucjenjuje tvrdi etno-nacionalista Dragan Čović. Tim prije što je na sceni isti onaj izborni zakon po kome je svojevremeno Čović uredno biran.

Tada je mu je zakon valjao.

Nakon prvog poraza i Draganovog ispadanja iz stolice Predsjedništva, nastala je čitava drama – ne valja zakon. Treba ga mijenjati, ali tako da Draganu garantuje predsjedničku fotelju za sva vremena. I samo zbog toga, te sujete, i ambicije „prvi u Hrvata“, na sceni je blokada  državnih institucija, dodatno potpomagana separatističkim akcijama Milorada Dodika.

I tako godinama.

Izgleda da su u EK to konačno shvatili. Ali, iskustva sa EU strukturama i njhovom dosljednošću kad je BiH u pitanju, je poseban dio trodecenijske poratne priče. Nije im vjerovati.

 

Ruski ambasador otvreno prijeti BiH

MONITOR: Veći dio Evropskog parlamenta je, motivisan prije svega invazijom Rusije na Ukrajinu i uticajem koji Rusija ima u regionu, posebno u RS, Srbiji i kod nekih stranaka u Crnoj Gori, podržao zahtjev Željka Komšića da se BiH što prije dodijeli status kandidata za članstvo u EU. Koliko je  realna opasnost od podrške ruskog državnog vrha Aleksandru Vučiću i Miloradu Dodiku?

BAJTAL: Što se ruske podrške tiče, i podrivanja CG, BiH, Makedonije, pitanje je potpuno suvišno. Službeno saopštenje Ambasade Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini glasilo je ovako: „Ako BiH poduzme korake prema priključivanju u NATO savez, Rusija će morati reagirati. Moskva bi ovaj čin smatrala neprijateljskim“. A prema pisanju RTL-a ruski ambasador koji prijeti BiH i spominje plan protiv Hrvatske, čini Putinov dvojac za Balkan s kolegom u Beogradu. Obojica su naglo napredovali dolaskom Lavrova za ministra vanjskih poslova Rusije. Otada na području ex-Jugoslavije bilježimo pokušaje miniranja izbora, puč.

Dokle je sve to otišlo u svojoj otvorenosti najbolje svjedoči prijetnja Dodikove vazda narogušene Dušanke Majkić, odmah prvog dana nakon upada ruskih trupa u Ukrajinu. Dok gledaju prve slike stravičnog rušenja, krvi i zbjegova nedužnih građana Ukrajine, potpuno otvoreno, ona je građanima Bosne i Hercegovine zaprijetila, podsjećajući ih da: „Moskva je u martu 2021. godine rekla da će reagovati ako BiH preduzme korake ka pridruživanju NATO-u. Nemojte poslije da niste znali“. Niko je nije ni opomenuo ni demantovao: ni Vučić, ni Dodik ni ruski ambasadori u Bosni i Srbiji.

I još dalje. Ruski ambasador Igor Kalabuhov, u emisiji sarajevske FACE TV, na pitanje voditelja, a u vezi ruskih prijetnji BiH, zašto Rusiji „ne smetaju” okolne i susjedne zemlje koje su već dio NATO-a, odgovorio je, kranje nediplomatski, i drčno vojničkim jezikom: „Odakle vi znate da mi nemamo planove protiv Hrvatske, Mađarske, Poljske?”  Simptomatična je, nakon te militarističke prijetnje, šutnja Dodikovog političkog partnera, velikog Hrvata Dragana Čovića. Također nisam vidio ni reakciju njegovog zagrebačkog mentora i poslodavca Zorana Milanovića, koji je predratno gomilanje ruske vojske na granicama Ukrajine, pravdao mišljenjem kako je Ukrajina „rusko dvorište“, smatarajući da u gomilanju ruskih vojnih trupa nema ničega lošeg.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo