Povežite se sa nama

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: U čekaonici EU

Objavljeno prije

na

Mislim da je na osnovu svih prikrivenih poruka jasno da se Evropska unija ne želi proširiti i da zemlje nekadašnje Jugoslavije imaju sudbinu sličnu turskoj prošlosti – članstvo u čekaonici. Uz to, sadašnji politički stavovi Srbije, Crne Gore i Republike Srpske su daleko od toga da bi bili preporuka za prijem u „evropsku porodicu“

 

 

MONITOR: Posle izbora za EU parlament, Slovenska demokratska stranka Janeza Janše, dobila je najviše mandata dok su vladajuće partije iz Vlade Slovenije i parlamentarne većine, prošle slabije. Kako tumačite ovaj rezultat i koliko je on indikativan za izbore za novi saziv slovenačkog parlamenta 2026-e?

KREFT: Da vladi koja je u funkciji pada podrška nije ništa novo, u stvari, to je pravilo. Glasanje na evropskim izborima ima i drukčiju logiku, posebno u ovogodišnjim prilikama kada se radilo o opštem preokretu udesno. Pored toga, slovenačko glasačko tijelo je sklono uravnoteženju pa je glasanje za jednu stranu političkog polja kod kuće i za drugu u uniji posve tradicionalno. Ipak, osnovna je poruka da ljudi više ne vjeruju nikome, što i nije loše, ali ne vjeruju ni ničemu, znači nemaju povjerenja u institucije demokratije pa glasaju za one koji bi je mogli dokrajčiti.

MONITOR Sadašnja Vlada bila je  moguća, između ostalog, i velikom podrškom civilnog sektora aktivnog u građanskim protestima koji su prethodili izborima u aprilu 2022-e. Da li je ona i koliko ispunila svoj program ili je obećala više nego što je mogla ili htjela da realizuje?

KREFT: Realna bi procjena bila da vlada radi u pravcu svojih obećanja, ali jako sporo. Morala je da rješava brojne urgentne pritiske-na primer štrajk ljekara i štrajk javnih službenika, kao i izvanrednih situacija obimnih požara i nezapamćenih poplava. Vlada je funkcionalna, ali nije perspektivna u pravcu svojih obećanja.. Što se civilnog sektora tiče, od kada nema više Sorosa on zavisi od javnih finansija, pa svaka strana političkog rasporeda od ljevice ka desnici ima svoje civilno društvo koje podržava i ono drugo kome ne pomaže. A zna se: kvalitetni dio civilnog sektora je onaj koji najžešće kritikuje „vlastitu“ političku stranu.

MONITOR: Premijer Robert Golob predvodnik Pokreta Sloboda, potiče iz menadžerskog sektora…Predvodi Vladu u kojoj su i dvije partije lijeve orijentacije-Socijaldemokrate i Levica. Potpredsjednik i ministar rada u njegovoj vladi, Luka Mesec-lider Levice, smatra ovu vladu „progresivnom“ što je, kako je izjavljivao, i jedna od odlika ljevičarske ideologije. Da li je „progresivnost“ dovoljna za birače njegove partije?

KREFT: Socijalna demokratija odavno nije više lijeva stranka već stranka sredine, izrazito socijalno liberalna. Doživjela je i unutrašnje sukobe koji su uticali na njezin rejting. Što se tiče birača Levice– pa i ljevice uopšte – oni očekuju puno više od svojih stranaka nego što su one spremne da ostvare.

MONITOR: Ministarka spoljnih i evropskih poslova, Tanja Fajon, jedno vrijeme je bila izuzetno aktivna u pokušajima rješavanja političkih kriza u zemljama Zapadnog Balkana. Bila je veoma angažovana i oko lobiranja za napredak EU integracija BiH. Već neko vrijeme djeluje da nije aktivna u tom smislu. Da li je značaj Slovenije kao posrednice EU za Zapadni Balkan opao jer je postao neefikasan?

KREFT: Mislim da je na osnovu svih prikrivenih poruka jasno da se Evropska unija ne želi proširiti i da zemlje nekadašnje Jugoslavije imaju sudbinu sličnu turskoj prošlosti – članstvo u čekaonici. Uz to sadašnji politički stavovi Srbije, Crne Gore i Republike Srpske su daleko od toga da bi bili preporuka za prijem u „evropsku porodicu“. Nisam siguran da je značaj Slovenije opao, prije bi se reklo da je interes slovenačkih političara za bavljenje Zapadnim Balkanom opao – tu se osjeća i odsustvo Boruta Pahora.

MONITOR: Junski izbori za EU parlament potvrdili su napredovanje ultra desnice, ali i očuvanje „ravnoteže“. Izbori u Francuskoj sa pobjedom Novog narodnog fronta ali i opstanak socijalističke španske vlade Pedra Sančeza- pa i pobjeda britanskog laburiste Kira Stamnera-van EU, kao da pokazuju sve oštriju podjelu politika unutar EU i Evrope. Kako  vidite ovu dinamiku na EU i nacionalnim izborima?

KREFT: U Sloveniji radikalnije političke stranke desnice od SDS – Janševe stranke nema.  Ipak, SDS nije samo ultra desnica. Već duže vrijeme u našem političkom prostoru govori se o janševcima i anti-janševcima, i stranke se raspoređuju prema njihovom odnosu ka saradnji ili nesaradnji sa SDS. Postalo je normalno da sredinu pokupi neka nova stranka koja živi samo jedan mandat i poslije brzo nestaje. Dokle? Ko bi znao…

MONITOR: Izazov u tom smislu su i predsjednički izbori u SAD. Već je u vrijeme predsjedniče trke Donald Tramp-Hilari Klinton, bila vidljiva oštrija podjela u američkom društvu. Stavovi Kamale Haris su liberalniji od stavova Džozefa Bajedna, ali se ona percipira i kao dio establišenta a ne kao „originalna“ predstavnica manjina. Pretpostavlja se da će Haris „ići u susret“ i nezadovoljnim Republikancima. Kakva je Vaša prognoza?

KREFT: Uz malo političke spretnosti,  koju doduše demokrate nemaju baš mnogo, Kamala Haris mogla bi da pobijedi. Trump je , iako je imao značajnu ulogu u propadanju Bidenove kandidature, zatečen protivnicom koja može njega napadati mnogo žešće nego što on može nju maltretirati kao što je maltretirao Bajdena.  Ako je preoštar, gubi sredinu koja mu treba za pobedu, a zbog nje mnogo više nego ranije zbog Bajdena gubi manjine koje su ga nekim čudom dosta birale iako se jasno izjasnio kao “beli suprematist“.

MONITOR: Obavljena je – dugo pregovarana – razmjena „talaca“ između SAD i Rusije. Džozef Bajden je tu zaradio istorijski poen, a predsjednički kandidat Tramp je čestitao Vladimiru Putinu. Koliko ovaj simbolički potez nove politike prema Rusiji – koju Tramp i inače promoviše u svojoj kampanji, može uticati na novembarski ishod izbora?

KREFT: Slovenačka vlada tvrdi da je ta razmjena počela od nje i da je imala cijelim tokom značajnu ulogu. Ako je tako, onda je želja Slovenije da ubuduće igra ulogu posrednika u takvim situacijama. Što se SAD tiče, usredsređenost na Kinu postaje sve očitija, a znaci gubljenja  imperijalne inicijative mogu postati značajniji ulog u američkoj politici od dosadašnjeg, jer većina i dalje uzima američko rukovođenje i manipulisanje cijelim svijetom kao zalog koji se stekao urušavanjem socijalizma. Izolacionistička politika i politika kao čisti biznis dolazi u sukob sa predstavom o vlastitoj globalnoj veličini.

MONITOR: Nizom atentata na lidere Hamasa i Hezbolaha, drastično je pogoršana situacija na Bliskom IStoku, koja u žarište stavlja Iran i njegovu reakciju na ubistvo Isamila Hanijea u Teherenu. Zapadni saveznici najavljuju odbranu Izraela, ne ocjenjujući atentate iza kojih stoji Netanjahu. Da li SAD,  kao glavni partner Izraela, fingiraju svoj sve slabiji uticaj na Vladu Izraela ili je moć Vašingtona zaista opala u odnosu na Netanjahuove ambicije?

KREFT: Žrtve atentata su bar pale zato što su bile vojnici na frontu terorističkih napada. Međutim, smrt i izvjesnost propadanja u dužoj budućnosti je sudbina koja je zatekla ogroman broj ljudi, pa ne treba izgubiti iz vida da se taj rat vodi kao rat protiv civila, i to zbog toga da rješenje dve države postane nemoguće. Dok cio svijet prizna Palestinu kao suverenu državu, ona će ostati bez stanovništva, bez institucija i bez instalacija koje omogućuju život. Ne radi se, dakle, o kolateralnim žrtvama nego o meti ratnih operacija.

MONITOR: Još traju 33-će Olimpijske igre u Parizu. Uvodna ceremonija je bila prvi put na otvorenom-koreografski bogata i zanimljiva, ali u ponečem i kontroverzna. Takmičenja obilježava i planetarna diskusija o uticaju genetike i hromozomsko-hormonskih predispozicija na sportske rezultate. Kao „filozof sporta“ i estetičar, šta kažete: kakvu sliku nam šalje savremeni svijet kroz ovo takmičenje čovječanstva?

KREFT: Dvije su slike povezane i upečatljive. Prva je rabelaisovska karnevalizacija otvaranja koja je protumačena od hrišćana kao uvreda njihove vjere jer liči na Leonardovu Poslednju večeru. Međutim, ona mnogo više liči na gigantsko ždranje svega što se poždrati može kod Gargantue i Pantagruela, i u tom vidu jeste metafora naše civilizacije. Druga metafora u zemlji političke jednakosti ukazuje na savremeno odbijanje jednakosti u ime svekolikih razlika. To se vidjelo u masi komentara na pojavu alžirske bokserice koja ima višak testosterona-pa time i jače mišiće, koja je do suza prebila jadnu Italijanku. Kako bi svi imali jednake šanse, traži se da se svakoj mogućoj razlici obezbijedi konkurencija koja joj apsolutno odgovara. Ljudi odbijaju biti svedeni na apstraktnog državljanina kome jednakost jedinome može pripasti, traže konkretnu jednakost i time odbacuju i demokratiju koja na toj apstrakciji počiva.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo