Milenko Cicmil 1994. upisuje studij Molekularne biologije i genetike na Kraljevskom koledžu u Londonu. „Moje znanje jezika je loše, gotovo ne razumijem predavanja. Imam već 27 godina, a studiram sa osamnaestogodišnjim klincima. Jadim i radim. Sve mislim, ajde još ovu nedjelju, pa ako ne ide, napuštam” – sjeća se Cicmil. Nije odustao. Doktorirao je 2001.
Rodni Nikšić napustio je 1991. g. I danas pamti očeve riječi na rastanku: „Ajde, pa dako mi se pametniji vratiš“. I onaj blagi prijekor u glasu. Milenko Cicmil je odlaskom u London napuštao studij agronomije u Beogradu, dvije zavšene godine, a otac Veljko strahovao da fakultet nikad neće zavšiti. Tog jutra, otac je otišao u prvu smjenu u nikšičku Željezaru, a Milenko preko Austrije, Njemačke i Belgije, interrejlom, pa onda brodom iz belgijske luke Ostende za Englesku.
U Londonu dobija posao u ekskluzivnom iranskom restoranu, ali i otkaz, samo pet dana kasnije. Čep od koka kole „našao” se u piću ministra iranske vlade. Ministar je to doživio kao provokaciju. A Milenko je sa žaljenjem napustio restoran i ukusnu jagnjetinu, koju su ovdje spremali. Iako loše govori engleski, uspijeva da dobije posao u noćnom klubu na Čelziju. Tu sreće brojne slavne ličnosti.
Nije mislio da ostane u Engleskoj. Ali, rat se razbuktavao, Jugoslavija se cijepala, a Milenko Cicmil shvatio da „nazad nema kud”. Studij Molekularne biologije i genetike na Kraljevskom koledžu u Londonu upisuje 1994. Iste godine upoznao je i suprugu Saru.
„Sa velikim naporom pratim nastavu jer moje znanje jezika je tako loše da gotovo ne razumijem predavanja. Imam već 27 godina, a studiram sa osamnaestogodišnjim klincima. Jadim i radim. Sve mislim, ajde još ovu nedjelju, pa ako ne ide napuštam” – sjeća se Cicmil danas.
Nije odustao. Četiri dana u nedjelji u noćnom klubu do četiri iza ponoći, a ujutro prati predavanja. Dar fotografskog pamćenja olakšava učenje, a rezultati podršku profesora. Ipak, prijedlog profesora na završnoj godini da nastavi sa doktorskim studijama, Cicmil je u prvi mah odbio. „Čovječe, ja sam jedva i ovo završio”, odgovorio je.
Sa diplomom studija Molekularne biologije i genetike, sa prijateljima iz djetinjstva, Bojanom i Darkom, otvara kafe. Ideja je da naprave lanac kafea… Ali, život kafedžije brzo je dojadio Cicmilu.
Prodaje kafe i aplicira za doktorske studije. Pozitivan odgovor stigao je sa tri adrese. Sa Imperijalnog koledža London, jedne od najeminentnijih institucija Univerzitetskog koledža London i Koledža u Redingu. Po savjetu profesora i mentora sa studija, Cicmil se opredjeljuje za Reding.
„Na Koledž u Redingu došao je mladi profesor Džonatan Gibins. On će raditi sa Vama individualno”, kazao je moj profesor sa Kraljevskog koledža.Vjerovao sam mu. Značilo je to putovati svakodnevno 60 kilometara.Taj mladi profesor iz Redinga, Gibins, postaće najveći stručnjak za trombocite na svijetu i danas je prodekan Koledža u Redingu. A, ja, njegov prvi doktorski student. Saradnja sa njim bila je moja prva važna i jedna od najboljih odluka koju sam u profesionalnom životu napravio. Pomagali smo jedan drugome u formiranju karijere. Profesor Gibins dobio je stipendiju Britanske fondacije za srce u visini od milion i po funti za rad na istraživačkim projektima. Ja sam radio na trombocitima, otkrio i dokazao, do tada, naučnom svijetu nepoznate, negativne receptore u trombocitima.
Doktorirao je 2001, u rekordnom roku od dvije i po godine i objavio četiri rada u stručnoj literaturi iz oblasti trombocita. Doktorat je posvetio ćerki Maji i onim noćima koje je šetajući sa tek rođenim djetetom kojeg muče grčevi, ostajao budan. I majci Biserki koja je 2000. godine preminula. Kroz osmijeh priča kako je tokom rada na doktoratu često davao krv za eksperimente na kojima je radio, pa je morao majci objašnjavati da ožiljci na rukama nisu posljedica drogiranja.
Stručnost dr Cicmila prepoznata je. Nakon doktorata, Cicmil nastavlja postdoktorsko usavršavanje na elitnom Institutu Cancer Recearsh UK. Sa neskrivenim ponosom naglašava da je ovaj Institut „othranio šest nobelovaca”.
Vođen idejom i sugestijama kolega, Cicmil karijeru nastavlja u farmaceutskoj industriji. To je, kaže, najbrži način da se pomogne pacijentu. Radi u velikoj kompaniji General Electric Health Care, koja osim lijekova proizvodi i skrenere, aparate za magnetnu rezonancu i ostala stručna pomagala. Radio je u onkološkoj oblasti, identifikujući biomarkere i agense za obradu dijagnostike kako bi se detektovao tumor. Predavanje koje je održao u Vankuveru rezultiralo je ponudom direktora, takođe svjetski poznate kompanije Astra Zeneka, da počne raditi kod njih. Značilo je to da supruga Sara mora napustiti posao advokata pri velikoj londonskoj kancalariji jer je posao podrazumijevao preseljenje iz Londona za Lester.
Sa dozom skepse sam otišao na pregovore, ali ponuda se nije mogla odbiti. Plata veća od naših zajedničkih primanja u Londonu.U Lesteru se rodila naša druga ćerka Franceka, a mi proživjeli sedam lijepih godina. Radio sam velike projekte na onkologiji, imunologiji i respiratornim bolestima. Poznavanje trombocita omogućilo mi je da radim na jednom od ključnih lijekova zvanom brilinta koji se koristi za liječenje kardiovaskularnih bolesti. Između ostalog, na tržište plasiramo lijek za astmu Sara se zapošljava, kupujemo kuću, a moja unapređenja su česta.
Reorganizacija Astra Zeneke rezultira zatvaranjem mjesta u Lesteru, a Cicmilu je, kao stručnjaku, ponuđeno mjesto u Mančesteru ili u Švedskoj. Dobija ponude i od jedne engleske farmaceutske kompanije, ali i od američkog Merck’a. Cicmil se sa porodicom seli u Boston 2011. godine i karijeru nastavlja u farmaceutskom gigantu Merck’u.
„Menadžeri Merck’a sve su organizovali kako bi našu selidbu u Ameriku olakšali. Od avionskih karata u biznis klasi, plaćenog smještaja za prvih šest mjeseci, pomoći oko kredita za kupovinu kuće, jer su se potpisali kao garant za hipoteku. Čak i moja supruga dobija novac, djeca vaspitačicu koja im je pomagala na kulturnoj adaptaciji. Pomagala nam je da nađemo najbolje škole za djecu. Našu kuću u Lesteru su otkupili, a mojoj supruzi pomogli da nađe posao”, priča dr Cicmil
Uloženi novac dr Cicmil će brzo opravdati. Radio je na istraživanju lijeka za rak – keytruda, jednom od najznačajnijih lijekova današnjice.
„Praksa u liječenju ove bolesti svodila se na praksu liječenja lijekovima, poput hemoterapije. Na ovaj način uz kancerogene, ubijale su se i zdrave ćelije u organizmu. Lijek keytruda aktivira sopstveni imuni sistem čovjeka koji se onda bori protiv raka. Godišnje ovaj lijek donosi Merck-u prihod od preko 20 milijardi dolara. Neophodna terapija tokom liječenja košta preko 150.000 dolara po pacijentu za jednu godinu“. Dr Cicmil napominje da kod nekih tumora ovaj lijek omogućava potpuno izlječenje.
Istraživački duh ga nakon Merck-a dovodi u jednu manju biotehnološku kompaniju. Ovdje je dvije godine radio na zanimljivim naučnim istraživanjima, da bi potom prešao u veliku francusku farmaceutsku kompaniju Ipsen. Preciznije, u njihovoj američkoj kancalariji postaće šef za eksterne inovacije. Posao mu je, opisuje dr Cicmil, da prepozna nove inovacije i nova dostignuća u istraživačkim akademskim labaratorima ili biotehnološkim firmama, sa ciljem da ih „prevede“ u Ipsen. Par godina kasnije dr Cicmil odlučuje da radi samostalno. Sa nekoliko kolega osnovaće kompaniju Taska koja se bavi najnovijim istraživačkim dostignućima u oblasti liječenja raka.
Crnu Goru nikad zaboravio nije i sa porodicom često dolazi. Porodičnu kuću u Nikšiću je renovirao. Sa kolegom Vladimirom Cmiljanovićem planira da osnuje fondaciju koja bi finansijski i organizaciono pomagala crnogorske naučnike i omogućila im studijske boravke u SAD-u.
Lidija KKOJAŠEVIĆ SOLDO
Stav2 sedmice
FOKUS3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice