Povežite se sa nama

INTERVJU

DR SCI MED. MINA BRAJOVIĆ, ŠEFICA KANCELARIJE SVJETSKE ZDRAVSTVENE ORGANIZACIJE U CRNOJ GORI: Vakcina mora biti pobjeda za sve

Objavljeno prije

na

Vlasti Ruske Federacije inicirale su komunikaciju sa SZO u pogledu uslova za prekvalifikaciju ruske vakcine od strane SZO. Prekvalifikacija podrazumijeva rigoroznu kontrolu i procjenu svih aspekata bezbjednosti i efikasnosti vakcine, na osnovu pribavljenih podataka kroz klinička ispitivanja

 

MONITOR: Ove nedjelje je Rusija, prva u svijetu odobrila vakcinu protiv korona virusa.

BRAJOVIĆ: Vlasti Ruske Federacije inicirale su komunikaciju sa SZO u pogledu uslova za prekvalifikaciju ruske vakcine od strane SZO. Prekvalifikacija podrazumijeva rigoroznu kontrolu i procjenu svih aspekata bezbjednosti i efikasnosti vakcine, na osnovu pribavljenih podataka kroz klinička ispitivanja.

Prema informacijama Ministarstva zdravlja Rusije, u procesu razvijanja vakcine ruski institut Gamaleya preduzeo je sve korake koji su propisani nacionalnim propisima i međunarodnim etičkim standardima.

Osim toga, Ruska Federacija ima dugu i bogatu tradiciju u pogledu proizvodnje vakcina.  Podsjećanja radi, vakcinu protiv žute groznice, koja je proizvedena u ovoj državi, SZO je prekvalifikovala. Takođe, finalna faza u procesu globalne eradikacije velikih boginja, pod vođstvom SZO, uspješno je realizovana zahvaljujući milion doza ruskih vakcina protiv velikih boginja.

Na osnovu modeliranja, procijenjene su potrebe za COVID 19 vakcinom. SZO procjenjuje da će oko 20 odsto svjetske populacije biti identifikovano kao prioritetna populacija za vakcinaciju, uključujući i zdravstvene radnike i one koji su izloženi visokom riziku od obolijevanja.

MONITOR: Iz SZO su više puta apelovali da kada se pronađe vakcina ona treba da bude globalno javno dobro. Bogate zemlje već kupuju vakcine. Da li će pojedine zemlje, kao što je Crna Gora, i kada se pronađe vakcina, biti prinuđene da čekaju mjesecima dok na red za vakcinaciju ne dođu i njihovi građani?

BRAJOVIĆ: Pandemija i dalje ubrzava. Raste broj oboljelih i umrlih na globalnom nivou. Bez sumnje, vakcina, efikasna i bezbjedna, je naša šansa – da okončamo pandemiju, ali pod jednim uslovom – samo ukoliko sve zemlje budu dobile vakcinu. Jer, niko nije bezbjedan dok svako nije bezbjedan.

U ovom trenutku, sa preko 165 potencijalnih COVID 19 vakcina kandidata, koje su u različitim fazama razvoja (24 u fazi kliničkog ispitivanja), postoji nada da će jedna ili više njih biti i bezbjedne i efikasne. Nekoliko vakcina je u fazi 3 kliničkog ispitivanja, što znači da se testira njihov potencijal da spriječe obolijevanje od COVID 19.

Želim posebno istaći  – naredni korak – proizvodnja i distribucija – je jednako važan. Ovo ne smije biti utakmica samo sa jednim pobjednikom. Niko ne smije biti zaboravljen. Ne smije biti privilegovanih. Vakcina mora biti pobjeda za sve širom svijeta.

Do sada se pokazalo da je globalna saradnja radi mobilisanja resursa i ekspertize od ključnog značaja za razvoj vakcine, ali ono što je već sada evidentno jeste da će prozivodnja i distribucija vakcine biti još jedan veliki test za globalnu saradnju i multilateralizam.

Zato SZO radi s partnerima na definisanju seta kriterijuma za transparentnu, pravičnu raspodjelu vakcina. Ono što je naš moto i princip –  gdje živite, ne treba i ne smije da opredijeli da li ćete živjeti.

Uspostavljen je mehanizam za alokaciju vakcina na globalnom nivou. Do sada je 75 zemalja pristupilo, uključujući i Crnu Goru. Funkcionisanje ovog COVAX facility-a mehanizma utemeljeno je na SZO Preporukama I, realizacija vakcina kroz ovaj mehanizam pratiće potrebe, a ne raspoloživa sredstva.

MONITOR: Početkom juna izjavili ste da je Crna Gora pobjednik u prvom poluvremenu borbe protiv korona virusa. Kako Vam se čini „drugo poluvrijeme“?

BRAJOVIĆ: Situacija u CG je kompleksna; iz dana u dan bilježi se značajan broj oboljelih i hospitalizovanih. Posebno brine što raste i broj smrtno stradalih osoba.

Vraćanje infekcije, rast broja novooboljelih i klasteri – dešava se i u drugim zemljama nakon popuštanja restriktivnih mjera. Ovo su scenariji koje smo najavljivali i očekivali. Veoma je važno da budemo brži od virusa – brzo detektovati klastere, testirati, identifikovati kontakte, uvesti u samoizolaciju, započeti liječenje oboljelih i prepoznati riziko faktore. Da li je faktor rizika bio svadba, sportski događaj, sahrana, druženje u noćnom klubu… Znači važno je da se pravovremeno dobije podatak gdje je virus da bi se primijenile ciljane  restriktivne mjere i prekinuo lanac širenja infekcije – to je bila i ostala osnovna preporuka SZO.

Ovo je maraton, njega trčimo svi i to na više paralelnih traka. Kada je Crna Gora pozdravljala susjede sa druge strane epidemijske krivulje, i bila  s razlogom ponosna na svoje rezultate, svi smo znali – osim što treba da se insistira na testiranju i praćenju kontakata, samoizolaciji i liječenju – neophodno je da se svaki građanin ponaša odgovorno.Neodgovorno ponašanje jednog člana društva predstavlja pukotinu u sistemu, koju će virus odmah iskoristiti, i mnogi će zbog toga platiti životom ili narušenim zdravljem do kraja života. Svi mi želimo da se vratimo normalnom životu, ali moramo prihvatiti da moramo naučiti da živimo s virusom!

MONITOR: Da li izbori predstavljaju epidemiološki rizik?

BRAJOVIĆ: Svaki pojedinac kao slobodan građanin odbija da bude zatočenik COVID-a 19. Podsjetiću da su izbori u svijetu (SAD) organizovani i u toku španske groznice, koja je pogodila svijet 1918.

Realizacija ovako složenog i osjetljivog poduhvata jeste novina i veliki izazov za Crnu Goru, ali ne i nemoguća misija. Važno je da je donošenju ovakve odluke prethodila rigorozna procjena rizika, sagledavanje epidemiološke situacije, ukupnih kapaciteta zdravstvenog sistema, kao i kapaciteta da se tokom izbornog procesa dosljedno sprovedu mjere prevencije i kontrole infekcije, ali na način da se ne kompromituje integritet izbornog procesa.

MONITOR: Koje su preporuke SZO za otvaranje obrazovanih ustanova?

BRAJOVIĆ: Prema procjenama UNESCO-a više od 60 odsto đačke i studentske populacije našlo se van klupa tokom trajanja pandemije. Ovo su mjere koje se dugoročno negativno odražavaju na socijalni, psihološki i obrazovni razvoj djeteta, ali i na gubitak i smanjenje prihoda i produktivnosti. Posebno su ranjiva djeca iz porodica koje već žive na marginama društva.

S promjenom epidemiološke situacije, zemlje su počele da rekalibriraju svoje mjere, uključujući i ponovno otvaranje škola. Shodno SZO smjernicama, u školama je potrebno razmotriti sljedeće faktore: epidemiološka situacija, zdravstveni sistem i javno-zdravstveni kapaciteti, angažman zajednice i kapaciteti Vlade da u kontinuitetu pruži socijalnu i ekonomsku podršku najranjivijim segmentima populacije.

Škole su obavezne da osiguraju bezbjednu distancu, uslove za redovno pranje ruku čistom vodom i sapunom, redovno provjetravanje školskih prostorija, adekvatno održavanje higijene i dezinfekciju svih radnih površina. Imajući na umu različite uslove i kapacitete u školama, kao i njihove skromne budžete, otpočinjanje naredne školske godine s punim učionicama i uz zamor djece biće ozbiljan test za sistem u Crnoj Gori, ali i u drugim zemljama.

MONITOR: Da li nas na jesen očekuje zatvaranje poput onog proljećnog ili je ta strategija odbačena kao način borbe i od strane SZO?

BRAJOVIĆ: Još u prvim mjesecima pandemije, SZO je izdala set preporuka i uslova za bezbjednu „tranziciju u novu realnost“, jer kao što smo više puta potencirali, svijet i naš život neće biti isti prije i nakon pandemije.

Tranzicija će biti jedan duži proces čije trajanje će u velikoj mjeri opredijeliti ishod traganja za COVID-19 vakcinom. Do pronalaska vakcine i obezbjeđivanja dovoljnih količina za sve ranjive i prioritetne segmente populacije širom svijeta, ne smijemo prenebregnuti jednu važnu činjenicu – tranzicija je dvosmjeran proces i tokom njenog trajanja moramo biti vrlo fleksibilni. I građani i vlasti. Sa svakim pogoršavanjem epidemiološke situacije, moramo biti spremni na korak unatrag i uvođenje restriktivnijih mjera.

Posezanje za „zamrzavanjem“ socijalnog i ekonomskog života nije poželjna opcija. Neophodno je dosljedno sprovoditi mjere koje imaju za cilj prekid lanca transmisije. Odluka da poštujemo preporuke je stvar ličnog izbora – biramo između  života i smrti, ako ne za nas, onda za nekog ranjivog člana našeg domaćinstva ili nekog koga volimo. Zato, budimo odgovorni.

MONITOR: Koliko pacijenti koji boluju od drugih bolesti trpe zbog sve veće zatvorenosti svih nivoa zdravstva?

BRAJOVIĆ: Pandemija COVID 19 uspostavila se i kao ozbiljan izazov za pružanje esencijalnih zdravstvenih usluga. U maju ove godine, SZO je sprovela procjenu pružanja zdravstvenih usluga u 155 zemalja širom svijeta, koje su u funkciji prevencije i kontrole hroničnih oboljenja. Rezultati su bili zabrinjavajući. Ove zdravstvene usluge obustavljene su u značajnoj mjeri u velikom broju zemalja, što predstavlja ozbiljan atak na zdravlje građana. U više od polovine zemalja (53 odsto) u kojima je sprovedena procjena, potvrđeno je da su usluge liječenja hipertenzije djelimično ili u potpunosti suspedovane; u 49 odsto slučajeva suspendovane su usluge za liječeje dijabetesa i povezanih komplikacija; u 42 odsto slučajeva suspendovane su usluge liječenja onkoloških pacijenata; u 32 odsto slučajeva suspendovano je zbrinjavanje hitnih kardioloških stanja. Zdravstvene usluge rehabilitacije suspendovane su u 63 odsto ispitanih zemalja.

Neophodno je obezbijediti kontinuirano pružanje esencijalnih zdravstvenih usluga i sprovođenje agresivnih mjera kako bi se prekinuo lanac transmisije i virus stavio pod kontrolu. U protivnom bićemo svjedoci epidemije obolijevanja i umiranja ne samo od COVID 19, već i drugih oboljenja.

 

Sezonska gripa u kombinaciji s SARS CoV 2 povećava rizik

MONITOR: Upozorili ste i da nas na jesen čeka povećan rizik od sezonskog gripa, uz prisutni korona virus. Koji je način da se preduprijedi ta opasnost?

BRAJOVIĆ: Iz iskustva, znamo da je sezonski grip uzrok velikog obolijevanja i umiranja, i predstavlja veliko opterećenje po zdravstvene sisteme širom svijeta. Sezonska gripa predstavlja prijetnju naročito za stara lica i osobe sa hroničnim oboljenjima, a u kombinaciji sa SARS CoV 2 predstavljaće još veći rizik.

Iako je vakcina protiv sezonske gripe potvrđeno bezbjedna i efikasna, brojke o obuhvatu vakcinacije pokazuju da je daleko od toga da je „popularna“ i prihvatljiva.

Ove godine, više nego ikada važno je napraviti pravi izbor – vakcinisati se protiv sezonske gripe, sačuvati zdravlje i krevet za pacijenta oboljelog od COVID 19. U tom smislu važno je da Crna Gora blagovremeno obezbijedi dovoljne količine vakcina protiv sezonskog gripa.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo