Povežite se sa nama

INTERVJU

MLADEN BOJANIĆ,  EKONOMISTA, BIVŠI PREDSJEDNIČKI KANDIDAT: Radikalna vremena traže radikalne mjere

Objavljeno prije

na

Vlada promoviše korupciju i šalje jasnu, nedvosmislenu, ali i užasnu poruku javnosti – korupcija se isplati ako je počinjena od strane članova vladajuće koalicije

 

MONITOR: Protekle sedmice objavljena je Vaša publikacija Riječi, djela i poruke – slučaj Ramada. Koje su poruke?

BOJANIĆ: Slučaj Ramada je klasičan primjer zloupotrebe državnih sredstava u partijske svrhe, a glavni akteri su članovi stranke Socijaldemokrate Crne Gore i službenici državne Direkcije za željeznice. Postoji još mnogo sličnih slučajeva, ali gotovo nijedan osim ovog slučaja nije doživio krivično-pravni epilog. Doduše, trebalo je puno vremena, četiri godine su trajali sudski postupci. To jeste dug period, naročito za slučaj koji je već dokumentovan prilikom podnošenja prijave nadležnim institucijama. Na kraju, slučaj je pravosnažno okončan tako što je, podsjetiću, jedan državni službenik-funkcioner SD-a pravosnažno osuđen za korupciju, a šest lica, takođe iz redova SD-a, pravosnažno je osuđeno za lažno svjedočenje u postupku pred Višim sudom u Podgorici.

MONITOR: Kakvi su efekti presude ?

 BOJANIĆ: Nakon presuda, Vlada, umjesto da ih sankcioniše u skladu sa Zakonom o državnim službenicima i namještenicima, čini sve da izbjegne pokretanje disciplinskog postupka za djela nedostojna državnih službenika. Dakle, izostala je bilo kakva profesionalna ili politička odgovornost za aktere ovog slučaja iako su prethodni premijer Đukanović, a i sadašnji Marković, nebrojeno puta javno obećavali beskompromisnu borbu protiv korupcije. Šta više, premijer i resorni ministar su činili sve da ih zadrže na radnim mjestima. Takvim ponašanjem Vlada promoviše korupciju i šalje jasnu, nedvosmislenu, ali i užasnu poruku javnosti – korupcija se isplati ako je počinjena od strane članova vladajuće koalicije. Sa druge strane, obesmišljava se bilo kakav pokušaj da se korupciji stane na kraj, obeshrabruju se mogući uzbunjivači za neke druge koruptivne radnje, iskrivljuje se sistem društvene vrijednosti jer se od lopova i lažova prave ugledni građani a one koji prijave korupciju sleduje stigmatizacija. Prvo od najviših državnih funkcionera, pa sve do posljednjeg poltrona iz vlasti.

MONITOR:  Kako u cijeloj priči vidite ulogu ASK-a?

BOJANIĆ: Ponašanje ASK-a i bivšeg direktora Radonjića zaslužuje oštru društvenu osudu zbog njihovih bezobzirnih, nakardnih i nezakonitih postupaka koje su sprovodili u cilju zaštite osuđenog i njegove partije, dok su sve činili da stigmatizuju osobu koja je otkrila korupciju. Nismo htjeli da dozvolimo da sve padne u zaborav nakon nekoliko priloga ili tekstova u medijima. Publikacija Riječi, djela i poruke – slučaj Ramada imala je za cilj da sistematizovano, dokumentovano i detaljno predstavi javnosti, kako domaćoj tako i međunarodnoj, ovaj očigledan i pravosnažno dokazan primjer korupcije u partijske svrhe. Takođe, želimo da ostane pisani trag za neke naredne generacije o tome kako je funkcionisala ova Vlada, odnosno kakve su se igre igrale u sadejstvu sa ASK-om i tužilaštvom kako bi se od krivične i političke odgovornosti sačuvali predsjednik SD-a i njegova partija.

MONITOR: Ramada je samo jedna u nizu afere nakon koje se ništa nije desilo. Stvarnost se obrće naglavačke.  Evo i u aktuelnoj  aferi Možura,  na koncu ispada da nijesu krivi oni koji su učinili nepočinstva, nego oni koji su to otkrili?

BOJANIĆ: Śto se tiče afere Možura, prvo moram da odam priznanje nekadašnjem kolegi iz Skupštine, g-dinu Dritanu Abazoviću, na objavljivanju dokumenata koji navode na opravdanu sumnju da se radi o krupnoj korupciji. Nažalost, policija i tužilaštvo po ko zna koji put pokazuje nezainteresovanost za obilje dokaza koji bi mogli kompromitovati najviše državne zvaničnike. Ispade da su treći u autu ili drugi na klupi opasniji po društvo, da ne pominjem sveštenike SPC ili opozicione predstavnike koje su optuživali, hapsili i progonili za sve i svašta. Na osnovu dosadašnje prakse i iskustva vjerujem da dijelim stav većine građana Crne Gore da su institucije koje bi trebale da brinu o pravu i pravdi u Crnoj Gori sve samo ne nezavisne, profesionalne i neselektivone. Integritet pravosudnih organa je zbog ovakvog ili sličnog nečinjenja kada su u pitanju vodeći državni funkcioneri srozan na najniži nivo koji pamtim. Čak se više i ne trude da kreiraju bar privid vladavine prava u Crnoj Gori.

MONITOR: Vaš protivkandidat na predsjedničkim izborima Đukanović, uveliko agituje za DPS u kampanji, kao i premijer Marković. Koliko je to  u skladu sa demokratskim standardima?

BOJANIĆ: Podsjetiću da je Đukanović vodio predsjedničku kampanju sa sloganom ,,predsjednik svih građana”. Ispostavilo se da to odgovara istini taman koliko i njegova tvrdnja izrečena u Skupštini da je kredit od Pireus banke iz Londona dobio na riječ i svoj ugled. Umjesto da radi na smirivanju društvenih tenzija, on ih bjesomučno kreira reciklirajući toliko puta ponovljene govore i saopštenja, proglašavajući za državnog izdajnika svakog neistomišljenika. Naravno, to nikoga ne iznenađuje, to je odlika njegovog trodecenijskog vladanja. Onog časa kad većina građana prihvati realnost da je svaka Đukanovićeva borba, od krnje Jugoslavije, preko države Srbije i Crne Gore, pa do samostalne Crne Gore bila isključivo u cilju produžavanja njegove vladavine, od Đukanovićeve političke karijere će ostati samo ,,dugmići”, a istoričari će njegovu vladavinu karakterisati kao primjer kako se lični interesi uvijek guraju ispred društvenih i državnih. Drugim riječima, kako se podjelama zamagljuju suština i ciljevi vladanja.

Premijer Marković se pokazuje kao blijeda kopija svog partijskog šefa.  Teško je očekivati nešto više od osobe koja predvodi izbornu listu sa imenom druge osobe – partijskog šefa. Prvi na listi, a ipak drugi. Nekad je odbjegli šef OKG-a Svetozar Marović imao svojevrsnu elaboraciju o prvome i drugome, pa toplo preporučujem premijeru da se prisjeti te besjede svog nekadašnjeg potpredsjednika partije i predsjednika političkog savjeta. Možda nađe nešto poučno u tim riječima.

MONITOR: Kako ocjenjujete dosadašnji tok kampanje?

BOJANIĆ: Ova kampanja je specifična zbog poznate epidemiološke situacije i to svakako ima za rezultat manju vidljivost, nema velikih skupova i uglavnom se odvija na društvenim mrežama. Drugu specifičnost koju vidim je potpuna otvorenost DPS-a i njegovih satelita u kreiranju, a sada već i sprovođenju izborne kampanje uz potpuno jasnu, vidljivu i ničim sakrivenu zloupotrebu državnih resursa. Za potvrdu prethodnog stava dovoljno je uporediti aktivnosti Vladinih zvaničnika u avgustu prethodnih godina i ovo današnje bjesomučno obilaženje i svakodnevno otvaranje raznih objekata. Čak smo dočekali da nam Đukanović, koga njegovi sljedbenici predstavljaju kao velikog državnika, otvara Voli supermarket u Danilovgradu. Groteskno izgleda fotografija na kojoj predsjednik države, predsjednica Opštine, ministrica ekonomije i vlasnik Volija presijecaju vrpcu sa četiri para makaza. Pitam šta je sljedeće, možda cijela Vlada sa sve predsjednikom DPS-a otvore i neki kiosk brze hrane, puste u rad kružni tok ili proslave neko novo dislociranje spomenika. Sve se može od njih očekivati, samo ako im našim novcem dobro plaćeni konsultanti kažu da će određena aktivnost donijeti poneki glas.

MONITOR: Što nam pokazuje ovogodišnje nemanje turističke sezone?

BOJANIĆ: Krah ovogodišnje turističke sezone i negativnosti koje će donijeti za ukupnu crnogorsku ekonomiju su jasni dokazi da smo godinama vodili neodgovornu ekonomsku politiku. Turizam i ugostiteljsvo jesu i trebaju biti značajan dio crnogorske ekonomije, ali nije se smjelo dozvoliti da se olako odreknemo proizvodne, prehrambene i prerađivačke industrije koje su se pokazale daleko otpornije na sve vidove poremaćaja na tržištu. Saglasan sa stavovima koje smo već mogli čuti da je pandemija samo ubrzala i radikalizovala ekonomske probleme koji su nas očekivali i u normalnim uslovima. Tu prvenstveno mislim na prezaduženost državnog budžeta, užasno visok trgovinski deficit, nepravičnu fiskalnu politiku, loš i selektivan nadzor nad učesnicima na tržištu, neefikasan i, najblaže rečeno, sumnjiv sistem javnih nabavki.
MONITOR: Mnogi od jeseni, pored zdravstvene, najavljuju i galopirajuću ekonomsku krizu. Postoji li način ublažavanja te krize?

BOJANIĆ: Svi ekonomski pokazatelji ukazuju da nas očekuje ozbiljna ekonomska, a izvjesno i socijalna kriza. Države, pa i kompanije ili domaćinstva, protiv prvog udara finansijske krize bore se na nekoliko načina, naravno, u skladu sa mogućnostima. Jedan od načina je korišćenje rezervnih fondova, Crna Gora ih nema, odavno su potrošeni u druge namjene. Drugi vid su pozajmice ili krediti od finansijskih institucija koje se mogu brzo upumpati u finansijski sistem kako bi spriječili nelikvidnost privrede i stanovništva i nastavili sa ekonomskim aktivnostima. I po ovom pitanju smo u problemu, već smo visoko zaduženi i svako novo zaduženje krade budućnost novim generacijama. Prodaja ili, kako državni službenici sad vole da kažu, valorizacija imovine, takođe je jedan od načina koji nam teško može biti dostupan, iz prostog razloga što smo već prodali skoro sve što je bilo vrijedno i utrživo. Radikalna vremena traže radikalne mjere, a ovo što smo do sada vidjeli od Vladinih mjera je kupovina socijalnog mira do izbora. Vjerujem da će nova vlast smjelije i sa manje brige o sopstvenoj poziciji, a sa više brige za ekonomiju i položaj privrede i stanovništva kreirati ekonomski model koji će moći, u prvom redu, da sanira tekuće ekonomske probleme, a kasnije, na srednji i dug rok uspješno vodi Crnu Goru ka ekonomskom prosperitetu. Neće biti lako, ali ne i neostvarivo. Potrebne su iskrene namjere, puno stručnosti i posvećenosti opštem progresu. Baš oni kvaliteti donosilaca odluka koji nam nedostaju poslednje tri decenije.

 

Vjerujem u promjene

MONITOR: Nadate li se da bi ovi izbori mogli nešto da promijene?

BOJANIĆ: Ne samo da se nadam da mogu da promijene ovu vlast, već i duboko u to vjerujem. Bez obzira što se sprovode u nikad gorim uslovima i pod nadzorom u potpunosti zarobljenih institucija. Svjedoci smo da se i upravljanje epidemiološkom situacijom kroz djelovanje famoznog NKT-a koristi u interesu DPS-a i njene političke bižuterije. Naravno, opoziciji neće biti dovoljno samo da bude bolja 30. avgusta, trebaće joj još upornosti, koordinacije i integriteta da kapitalizuje izbornu pobjedu i konačno smjesti DPS u opozicione klupe. Takođe, za očekivati je da Đukanović, lišen svake opcije kojom bi izbjegao odgovornost, sve učini kako bi izbjegao povjeriti mandat za sastav nove vlade nekome iz nove skupštinske većine.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo