Povežite se sa nama

INTERVJU

MLADEN BOJANIĆ,  EKONOMISTA, BIVŠI PREDSJEDNIČKI KANDIDAT: Radikalna vremena traže radikalne mjere

Objavljeno prije

na

Vlada promoviše korupciju i šalje jasnu, nedvosmislenu, ali i užasnu poruku javnosti – korupcija se isplati ako je počinjena od strane članova vladajuće koalicije

 

MONITOR: Protekle sedmice objavljena je Vaša publikacija Riječi, djela i poruke – slučaj Ramada. Koje su poruke?

BOJANIĆ: Slučaj Ramada je klasičan primjer zloupotrebe državnih sredstava u partijske svrhe, a glavni akteri su članovi stranke Socijaldemokrate Crne Gore i službenici državne Direkcije za željeznice. Postoji još mnogo sličnih slučajeva, ali gotovo nijedan osim ovog slučaja nije doživio krivično-pravni epilog. Doduše, trebalo je puno vremena, četiri godine su trajali sudski postupci. To jeste dug period, naročito za slučaj koji je već dokumentovan prilikom podnošenja prijave nadležnim institucijama. Na kraju, slučaj je pravosnažno okončan tako što je, podsjetiću, jedan državni službenik-funkcioner SD-a pravosnažno osuđen za korupciju, a šest lica, takođe iz redova SD-a, pravosnažno je osuđeno za lažno svjedočenje u postupku pred Višim sudom u Podgorici.

MONITOR: Kakvi su efekti presude ?

 BOJANIĆ: Nakon presuda, Vlada, umjesto da ih sankcioniše u skladu sa Zakonom o državnim službenicima i namještenicima, čini sve da izbjegne pokretanje disciplinskog postupka za djela nedostojna državnih službenika. Dakle, izostala je bilo kakva profesionalna ili politička odgovornost za aktere ovog slučaja iako su prethodni premijer Đukanović, a i sadašnji Marković, nebrojeno puta javno obećavali beskompromisnu borbu protiv korupcije. Šta više, premijer i resorni ministar su činili sve da ih zadrže na radnim mjestima. Takvim ponašanjem Vlada promoviše korupciju i šalje jasnu, nedvosmislenu, ali i užasnu poruku javnosti – korupcija se isplati ako je počinjena od strane članova vladajuće koalicije. Sa druge strane, obesmišljava se bilo kakav pokušaj da se korupciji stane na kraj, obeshrabruju se mogući uzbunjivači za neke druge koruptivne radnje, iskrivljuje se sistem društvene vrijednosti jer se od lopova i lažova prave ugledni građani a one koji prijave korupciju sleduje stigmatizacija. Prvo od najviših državnih funkcionera, pa sve do posljednjeg poltrona iz vlasti.

MONITOR:  Kako u cijeloj priči vidite ulogu ASK-a?

BOJANIĆ: Ponašanje ASK-a i bivšeg direktora Radonjića zaslužuje oštru društvenu osudu zbog njihovih bezobzirnih, nakardnih i nezakonitih postupaka koje su sprovodili u cilju zaštite osuđenog i njegove partije, dok su sve činili da stigmatizuju osobu koja je otkrila korupciju. Nismo htjeli da dozvolimo da sve padne u zaborav nakon nekoliko priloga ili tekstova u medijima. Publikacija Riječi, djela i poruke – slučaj Ramada imala je za cilj da sistematizovano, dokumentovano i detaljno predstavi javnosti, kako domaćoj tako i međunarodnoj, ovaj očigledan i pravosnažno dokazan primjer korupcije u partijske svrhe. Takođe, želimo da ostane pisani trag za neke naredne generacije o tome kako je funkcionisala ova Vlada, odnosno kakve su se igre igrale u sadejstvu sa ASK-om i tužilaštvom kako bi se od krivične i političke odgovornosti sačuvali predsjednik SD-a i njegova partija.

MONITOR: Ramada je samo jedna u nizu afere nakon koje se ništa nije desilo. Stvarnost se obrće naglavačke.  Evo i u aktuelnoj  aferi Možura,  na koncu ispada da nijesu krivi oni koji su učinili nepočinstva, nego oni koji su to otkrili?

BOJANIĆ: Śto se tiče afere Možura, prvo moram da odam priznanje nekadašnjem kolegi iz Skupštine, g-dinu Dritanu Abazoviću, na objavljivanju dokumenata koji navode na opravdanu sumnju da se radi o krupnoj korupciji. Nažalost, policija i tužilaštvo po ko zna koji put pokazuje nezainteresovanost za obilje dokaza koji bi mogli kompromitovati najviše državne zvaničnike. Ispade da su treći u autu ili drugi na klupi opasniji po društvo, da ne pominjem sveštenike SPC ili opozicione predstavnike koje su optuživali, hapsili i progonili za sve i svašta. Na osnovu dosadašnje prakse i iskustva vjerujem da dijelim stav većine građana Crne Gore da su institucije koje bi trebale da brinu o pravu i pravdi u Crnoj Gori sve samo ne nezavisne, profesionalne i neselektivone. Integritet pravosudnih organa je zbog ovakvog ili sličnog nečinjenja kada su u pitanju vodeći državni funkcioneri srozan na najniži nivo koji pamtim. Čak se više i ne trude da kreiraju bar privid vladavine prava u Crnoj Gori.

MONITOR: Vaš protivkandidat na predsjedničkim izborima Đukanović, uveliko agituje za DPS u kampanji, kao i premijer Marković. Koliko je to  u skladu sa demokratskim standardima?

BOJANIĆ: Podsjetiću da je Đukanović vodio predsjedničku kampanju sa sloganom ,,predsjednik svih građana”. Ispostavilo se da to odgovara istini taman koliko i njegova tvrdnja izrečena u Skupštini da je kredit od Pireus banke iz Londona dobio na riječ i svoj ugled. Umjesto da radi na smirivanju društvenih tenzija, on ih bjesomučno kreira reciklirajući toliko puta ponovljene govore i saopštenja, proglašavajući za državnog izdajnika svakog neistomišljenika. Naravno, to nikoga ne iznenađuje, to je odlika njegovog trodecenijskog vladanja. Onog časa kad većina građana prihvati realnost da je svaka Đukanovićeva borba, od krnje Jugoslavije, preko države Srbije i Crne Gore, pa do samostalne Crne Gore bila isključivo u cilju produžavanja njegove vladavine, od Đukanovićeve političke karijere će ostati samo ,,dugmići”, a istoričari će njegovu vladavinu karakterisati kao primjer kako se lični interesi uvijek guraju ispred društvenih i državnih. Drugim riječima, kako se podjelama zamagljuju suština i ciljevi vladanja.

Premijer Marković se pokazuje kao blijeda kopija svog partijskog šefa.  Teško je očekivati nešto više od osobe koja predvodi izbornu listu sa imenom druge osobe – partijskog šefa. Prvi na listi, a ipak drugi. Nekad je odbjegli šef OKG-a Svetozar Marović imao svojevrsnu elaboraciju o prvome i drugome, pa toplo preporučujem premijeru da se prisjeti te besjede svog nekadašnjeg potpredsjednika partije i predsjednika političkog savjeta. Možda nađe nešto poučno u tim riječima.

MONITOR: Kako ocjenjujete dosadašnji tok kampanje?

BOJANIĆ: Ova kampanja je specifična zbog poznate epidemiološke situacije i to svakako ima za rezultat manju vidljivost, nema velikih skupova i uglavnom se odvija na društvenim mrežama. Drugu specifičnost koju vidim je potpuna otvorenost DPS-a i njegovih satelita u kreiranju, a sada već i sprovođenju izborne kampanje uz potpuno jasnu, vidljivu i ničim sakrivenu zloupotrebu državnih resursa. Za potvrdu prethodnog stava dovoljno je uporediti aktivnosti Vladinih zvaničnika u avgustu prethodnih godina i ovo današnje bjesomučno obilaženje i svakodnevno otvaranje raznih objekata. Čak smo dočekali da nam Đukanović, koga njegovi sljedbenici predstavljaju kao velikog državnika, otvara Voli supermarket u Danilovgradu. Groteskno izgleda fotografija na kojoj predsjednik države, predsjednica Opštine, ministrica ekonomije i vlasnik Volija presijecaju vrpcu sa četiri para makaza. Pitam šta je sljedeće, možda cijela Vlada sa sve predsjednikom DPS-a otvore i neki kiosk brze hrane, puste u rad kružni tok ili proslave neko novo dislociranje spomenika. Sve se može od njih očekivati, samo ako im našim novcem dobro plaćeni konsultanti kažu da će određena aktivnost donijeti poneki glas.

MONITOR: Što nam pokazuje ovogodišnje nemanje turističke sezone?

BOJANIĆ: Krah ovogodišnje turističke sezone i negativnosti koje će donijeti za ukupnu crnogorsku ekonomiju su jasni dokazi da smo godinama vodili neodgovornu ekonomsku politiku. Turizam i ugostiteljsvo jesu i trebaju biti značajan dio crnogorske ekonomije, ali nije se smjelo dozvoliti da se olako odreknemo proizvodne, prehrambene i prerađivačke industrije koje su se pokazale daleko otpornije na sve vidove poremaćaja na tržištu. Saglasan sa stavovima koje smo već mogli čuti da je pandemija samo ubrzala i radikalizovala ekonomske probleme koji su nas očekivali i u normalnim uslovima. Tu prvenstveno mislim na prezaduženost državnog budžeta, užasno visok trgovinski deficit, nepravičnu fiskalnu politiku, loš i selektivan nadzor nad učesnicima na tržištu, neefikasan i, najblaže rečeno, sumnjiv sistem javnih nabavki.
MONITOR: Mnogi od jeseni, pored zdravstvene, najavljuju i galopirajuću ekonomsku krizu. Postoji li način ublažavanja te krize?

BOJANIĆ: Svi ekonomski pokazatelji ukazuju da nas očekuje ozbiljna ekonomska, a izvjesno i socijalna kriza. Države, pa i kompanije ili domaćinstva, protiv prvog udara finansijske krize bore se na nekoliko načina, naravno, u skladu sa mogućnostima. Jedan od načina je korišćenje rezervnih fondova, Crna Gora ih nema, odavno su potrošeni u druge namjene. Drugi vid su pozajmice ili krediti od finansijskih institucija koje se mogu brzo upumpati u finansijski sistem kako bi spriječili nelikvidnost privrede i stanovništva i nastavili sa ekonomskim aktivnostima. I po ovom pitanju smo u problemu, već smo visoko zaduženi i svako novo zaduženje krade budućnost novim generacijama. Prodaja ili, kako državni službenici sad vole da kažu, valorizacija imovine, takođe je jedan od načina koji nam teško može biti dostupan, iz prostog razloga što smo već prodali skoro sve što je bilo vrijedno i utrživo. Radikalna vremena traže radikalne mjere, a ovo što smo do sada vidjeli od Vladinih mjera je kupovina socijalnog mira do izbora. Vjerujem da će nova vlast smjelije i sa manje brige o sopstvenoj poziciji, a sa više brige za ekonomiju i položaj privrede i stanovništva kreirati ekonomski model koji će moći, u prvom redu, da sanira tekuće ekonomske probleme, a kasnije, na srednji i dug rok uspješno vodi Crnu Goru ka ekonomskom prosperitetu. Neće biti lako, ali ne i neostvarivo. Potrebne su iskrene namjere, puno stručnosti i posvećenosti opštem progresu. Baš oni kvaliteti donosilaca odluka koji nam nedostaju poslednje tri decenije.

 

Vjerujem u promjene

MONITOR: Nadate li se da bi ovi izbori mogli nešto da promijene?

BOJANIĆ: Ne samo da se nadam da mogu da promijene ovu vlast, već i duboko u to vjerujem. Bez obzira što se sprovode u nikad gorim uslovima i pod nadzorom u potpunosti zarobljenih institucija. Svjedoci smo da se i upravljanje epidemiološkom situacijom kroz djelovanje famoznog NKT-a koristi u interesu DPS-a i njene političke bižuterije. Naravno, opoziciji neće biti dovoljno samo da bude bolja 30. avgusta, trebaće joj još upornosti, koordinacije i integriteta da kapitalizuje izbornu pobjedu i konačno smjesti DPS u opozicione klupe. Takođe, za očekivati je da Đukanović, lišen svake opcije kojom bi izbjegao odgovornost, sve učini kako bi izbjegao povjeriti mandat za sastav nove vlade nekome iz nove skupštinske većine.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Vlast i opozicija nemaju svijest o razornom potencijalu nacionalnih podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naši političari nisu vizionari nego trgovci na sitno i ta nas centrifugalna sila stalno gura od centra i ostajemo na periferiji svega, pa i onih vrijednosti na kojima društvo može napredovati

 

MONITOR: U više gradova u Bosni i Hercegovini, proslava neustavnog Dana Republike Srpske protekla je uz nacionalističke pjesme i veličanje ratnih zločinaca. Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije prisustvovao je u Banja Luci svečanoj akademiji, a čestitke su stigle i od gradonačelnika Budve. Gdje  smo u odnosu na devedesete?

ULJAREVIĆ: Razlika u odnosu na 90-e je što su karte na mapi drugačije raspoređene, iako ima određenog déjà vu osjećaja. Oživjeli su i neki retrogradni narativi i politike, što ukazuje na nedostatnost političkih elita koje, u nesposobnosti da iznesu potrebne reforme, izvlače nacionalizam.

Obilježavanje neustavnog Dana Republike Srpske samo naglašava trend podizanja zabrinjavajućih tenzija u regionu. Prepoznaje se šablon gdje se svaki događaj koji se u nekoj ravni veže sa ispoljavanjem nacionalizma za to i zlorabi.

Ovdje se ne radi ni o kakvom spontanom procesu, već iskordiniranoj akciji koja računa na anemiju otpora na nacionalističke ispade, odnosno prihvatanje tih cirkusa ako su uvijeni u „patriotske izraze“. Multipliciranjem društvenih i ekonomskih problema Srbije, uz rastuće nezadovoljstvo građana i izbore koji se primiču, ove manifestacije su očekivana iako opasna predstava sa kojom Vučić adresira svoje birače.

Čestitke gradonačelnika Budve su u skladu s njegovim svjetonazorom i političkim identitetom, a na građanima je da pokažu  podržavaju li  takve izraze.

Mnogo više treba da zabrine prisustvo mitropolita Joanikija. Takva podrška najekstremnijim elementima srpskog nacionalizma poništava i neke naznake  pomiriteljske priče koju je do sada provukao u nekoliko navrata. Očigledno je da je SPC svoju infrastrukturu stavila na raspolaganje političkom djelovanju Beograda, a mitropolit Joanikije pristao da bude dio tog kolorita,   iz drugog reda, a to može imati samo negativne posljedice po Crnu Goru.

MONITOR: I ovaj Božić proslavili smo paljenjem dva badnjaka, i porukama koje pojačavaju nacionalne tenzije. Ko je odgovoran za to što ovo društvo ne uspijeva da prevaziđe podjele ?

ULJAREVIĆ: Crnogorsko društvo mora biti uznemireno zbog stepena podijeljenosti koja se učvršćuje, a čiji je jedan od stubova na etničkoj osnovi. Moj je utisak da kod ključnih političkih aktera, i iz vlasti i opozicije, ne postoji svijest o razornom potencijalu koje ovo nosi, da su nam lideri istrošeni ili skromnih formata, nesposobni ili nevoljni da gledaju dalje od kratkoročnih partijskih kalkulacija. Samo takvi vide politički profit u ovim podjelama i igranju sa osjetljivim identitetskim pitanjima.

Cijena tog hroničnog nedostatka političkih kapaciteta je, između ostalog, da država tone u primitivizam, loše međuljudske odnose, apatiju koja će imati drugačije posljedice od one koju je nosila frustracija vlašću DPS-a.

Poslije 30 godina jedne vlasti, mora proći nekoliko izbornih ciklusa dok se ne raščisti i izbalansira politička scena, koja je sad, s obje strane, puna epizodista i statista koji žive svoju minutu slave.

I treba naglasiti, odgovornost jest najviše na onome ko je vodio Crnu Goru 30 godina. Međutim, plitkouman je pokušaj baziranja narativa o podijeljenosti isključivo na DPS-u, uz prateći revanšizam i kopiranje svih pogrešnih modela DPS-a.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVICA PULJIĆ, ŠEF DOPISNIŠTVA AL DŽAZIRE U VAŠINGTONU: Zapadni Balkan bi mogao biti kolateralna šteta ukrajinske krize

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Putina važi da nikada ne propušta dobru krizu da nešto ne dobije. Ima jedno stopalo, vrlo čvrsto na Balkanu. To je Srbija. Drugo želi smjestiti ili u Crnoj Gori ili u Bosni, odnosno u entitetu RS. Ako Amerikanci i Rusi nešto dogovore oko Ukrajine, koja je važnija od Balkana, to će se osjetiti i kod vas

 

MONITOR: U čemu se, razlikuje politika prema našem regionu u posljednje tri američke administracije (Obama, Tramp, Bajden)?

PULJIĆ: Aktualna, Bidenova administracija je najagresivnija, najprisutnija na Zapadnom Balkanu što potvrđuje formiranje jakog diplomatskog tima s vrlo iskusnim ljudima od kojih su neki, poput Chrisa Hilla, desetljećima vezani uz Balkan. Sada sve to treba pretvoriti u konkretnu politiku na terenu što se neće dogoditi prije proljeća ove godine najviše zbog toga što se u Senatu, koji potvrđuje ambasadorske nominacije, sve odugovlači i komplicira. Vidimo da se počelo s uvođenjem sankcija za pojedince i organizacije. Vjerujem da će Washington još jednom pokušati s diplomacijom, a ako ne uspiju, onda više neće biti milosti za korumpirane ljude na jugoistoku Europe.

Obamina administracija je bila tiša, ali dosta aktivna, osobito u Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori. Manje u Bosni i Hercegovini. Ipak, pred sam kraj Obamine administracije nametnute su prve sankcije Miloradu Dodiku. Treba podsjetiti da je glavni čovjek za regiju bio tadašnji potpredsjednik, a sada predsjednik – Joe Biden.

Kod Trumpa je bio vidljiv drugačiji pristup, s mnogo manje imena u State Departmentu ili Bijeloj kući, koja su od ranije provodila američku politiku prema Balkanu. Ipak, postavljen je posebni izaslanik za kosovsko-srpske pregovore, Richard Grenell, koji je bio više zainteresiran za širenje desničarskih ideja u Europi, bio je ambasador u Njemačkoj, nego za pregovore. Probudio se pred predsjedničke izbore, kada su pompezno najavljeni pregovori u Bijeloj kući s vodećim ljudima Kosova i Srbije. Na kraju se pokazalo da je Trumpu bio potreban nekakav uspjeh na vanjskopolitičkom planu, pa se prihvatio tog posla. No, sve vrijeme je bilo vidljivo da su Amerikanci u tom periodu bili naklonjeni Beogradu.

MONITOR: SAD su, pre nekoliko dana, dopunile sankcije protiv člana Predsjedništva BiH, Milorada Dodika, priključujući i sankcije protiv Alternativne TV. Jedan od navedenih razloga, pored „ugrožavanja stabilnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH“, pomenuto je i bogaćenje kroz korupciju i mito, a jedna od mjera je i zamrzavanje imovine u SAD-u. Koliko to može biti efikasno?

PULJIĆ: Može biti efikasno ako Europa bude pratila Ameriku, ali vrlo je teško postići konsenzus unutar Europske unije, gdje Dodik ima prijatelje poput mađarskog premijera- tvrdolinijaša Viktora Orbana, što je rezultat povezivanja desničara od Washingtona preko Brisela do Balkana. Američke sankcije su opomena mnogima da odustanu od korupcije i podrivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, a te sankcije su velika mrlja na nečijem imenu, kada je međunarodna politika u pitanju. Ono što je razočarenje, barem za mene, jeste to što američka strana za sagovornike ima ljude, recimo iz Bosne i Hercegovine, koji su školski primjer korumpiranosti, poput ministra obrane Selme Cikotića. Protiv njega je u BiH podignuto nekoliko optužnica za korupciju, a  Amerikanci upravo s njim razgovaraju o borbi protiv korupcije. Da nije tužno bilo bi čak i smiješno.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR VESNA RAKIĆ – VODINELIĆ, PROFESORICA PRAVA: EU je do sada računala na „jake vođe“ na Balkanu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Došli smo do tačke u kojoj se interesi vladalaca u Srbiji i EU oštro sukobljavaju sa interesima velikog broja stanovnika Srbije

 

MONITOR: U 2022. godini trebalo bi da se održe redovni predsjednički i beogradski i vanredni parlamentarni izbori. Vi smatrate da opozicija ne bi trebalo da izlazi na parlamentarne, jer ih smatrate neustavnim. Opozicija se, reklo bi se, priprema za povratak u parlament. Koje su političke zamke te odluke?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Da, moje mišljenje je bilo i dalje jeste, da su parlamentarni izbori na proleće u Srbiji isključivi rezultat samovolje srpskog autokrate i predsednika Aleksandra Vučića, a ta samovolja je bila reakcija na jednoumnu, gotovo jednostranačku Narodnu skupštinu koja je proizašla iz izbora 2020. Iako ta Skupština služi farsičnoj „razmeni mišljenja“ vrha udvoričkog društvenog sloja u Srbiji i „odbrani“ Vučića od izmišljenih atentata, ona se izvrgla u sramotni vodvilj koji veliki deo stanovništva Srbije ne može da gleda i sluša bez podsmeha. Tako se Skupština, umesto legislativnog tela, pokazala kao  jedan umnogome karikaturalni sastav koji je sramotan i za onog kog navodno brani.  Zato i mislim da je  treba ostaviti da odgudi čitav mandat, da nepromišljeno usvaja zakone, koji se ili povlače ili vraćaju, ili menjaju što pod pritiskom građana, što nekih činilaca EU. Moramo  dobro zapamtiti ovaj ponižavajući sastav Skupštine i učiniti sve da se nikad više tako nešto ne ponovi. Ta Skupština je tek teško podnošljiv teg o vratu građana Srbije. A zbog loših iskustava sa nepoštenim izborima, nema garantija da bi novi sastav Skupštine, bar u većini, bio bitno bolji od sadašnjeg.

Opozicione stranke i opoziciona javnost trebalo bi da se koncentrišu na redovne izbore, a to su predsednički i beogradski. Na beogradskim izborima postoje izvesne šanse za uspeh, uprkos svemu, pod uslovom da se obezbedi dobra kontrola izbornog procesa i da se opozicione koalicije ukrupne. Pod vlašću nevidljivog gradonačelnika Radojičića i njegovog sveprisutnog zamenika Vesića, došlo je do toga da se Beograd  pred našim očima pretvara iz kosmopolitskog grada u seriju neskladnih kasaba.

Predsednički izbori su redovni izbori koje je još teško dobiti ako  Aleksandar Vučić bude kandidat. On će biti na svaki način favorizovan. Ali izborna smena vlasti je proces. Drugi krug predsedničkih izbora bio bi uspeh za svakog kandidata.

MONITOR: Ispitivanja javnog mnjenja pokazuju da opozicija, u zbiru, vodi u Beogradu. Koje greške ne bi smjele da se naprave?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Kontrola izbora mora biti dobro organizovana, što na prošlim beogradskim izborima nije bio slučaj.

Prethodna ispitivanja javnog mnjenja trebalo bi, koliko-toliko pouzdano, da pokažu ko može preći cenzus, a ko ne, što bi trebalo da navede racionalne opozicione političke subjekte na udruživanje.

Mora se biti uporan u dokazivanju raznih oblika izbornih nepravilnosti, a naročito izbornih krađa.

Predstavljanje kandidata u medijima je najveći problem, jer su svi elektronski mediji sa nacionalnom frekvencijom pod uticajem i kontrolom vladajuće SNS, tako da opozicija mora da računa na ,,pešačku“ kampanju i na održavanje uličnih zborova.

MONITOR: Bili ste u timu pravnika koji je poslije izborne krađe i višemjesečnih protesta građana 1996-97, pripremio „dokazni materijal“ za posrednika Felipea Gonzalesa. Danas je u opoziciji prilično poraslo  nezadovoljstvo ponašanjem Brisela prema Aleksandru Vučiću. Kako razumijete to prilično glasno „ćutanje“?

RAKIĆ – VODINELIĆ: U odnosu na 90-e, percepcija Srbije i rukovođenje njome bitno se promenilo. Ključna reč za poželjan unutrašnjepolitički status Srbije, u očima EU, je stabilnost koja se tumači relativno usko. Dakle, ako se ne izazivaju čarke, ako ne izbijaju burni granični sporovi, ako politički vrh pokazuje kakvu-takvu saradnju sa Evropom povodom statusa Kosova – sve je u redu. Misli se da se to postiže putem „jakog vođe“, a demokratija – e, pa demokratija je čisto naša unutrašnja stvar. Ako građanima treba, neka se za nju izbore.

Posle ratnog haosa kome je Slobodan Milošević odlučujuće doprineo, svako ko nema  ratničkih teritorijalnih pretenzija- verbalne se ne računaju – dobro je došao. Ovakav stav formulisan je i održavan najviše pod uticajem vlade Angele Merkel i slabom političkom pozicijom Evropskog parlamenta. Sad smo tek na početku promene pristupa, ako doista jesmo.

Ako imate pretenzija da živite u demokratskoj državi, ne možete biti zadovoljni takvim stavom Evropske komisije. A za Komisiju je od interesa, na prvom mestu, balansiranje Vučića povodom Kosova, a u novije vreme i činjenica da Srbija ima značajne rezerve litijuma. Evropska zelena agenda se ne može ostvariti bez obnovljivih izvora energije, EU ne želi da i dalje bude zavisna od Kine povodom litijumskih baterija, jedan od Komesara EU – Šefčovič, glasno je rekao da Evropa mora računati s tim da se na njenom tlu ekstrahira litijum. Pa, rubna siromašna područja geografske Evrope, naročito države koje još nisu članice EU, veoma su zgodne za tako nešto. Često se zanemaruje upozorenje da zelena energija nije uvek čista energija, da vađenje sirovina koje obezbeđuju obnovljive energentske izvore, uništavaju i to za dugo vreme, područja sa kojih se eksploatišu. I tu smo došli do tačke u kojoj se interesi vladalaca u Srbiji  i EU, na jednoj strani, oštro sukobljavaju sa interesima velikog broja stanovnika Srbije.

MONITOR: Srbiju u januaru očekuje i referendum o izmjenama Ustava. Ljudi se ovih dana „čude“ nad nekim odlukama sudova (slučajevi – paljenja kuće novinara Jovanovića, „Šarić“, „Dijana Hrkalović“). Šta to govori i kakve su izmjene Ustava, mogu li one zaista doprinijeti stvaranju treće grane vlasti?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Predloženi ustavni amandmani su daleko ispod očekivanja. U njihovoj sadržini postoje blagi pomaci kad je reč o izboru i položaju sudija, a gotovo nikakvi kad se radi o javnim tužiocima. Tužilaštvo je, preko visokih ovlašćenja Republičkog javnog tužioca pod snažnim uticajem, time i pritiskom izvršnih vlasti – Vlade i predsednika Republike, a amandmani tu ništa nisu promenili. Ako posmatramo razvoj amandmana od prve verzije iz 2018, do današnje, a mislim da je ovo šesta, postoji pobošljanje,  ali samo zato što se krenulo od verzije koja je daleko lošija od postojećih ustavnih rešenja.

Svaka promena Ustava treba da involvira građane, naročito ova, jer su istraživanja pokazala nizak stepen poverenja građana u sudove. Građani u ovome, izuzev ako su školovani pravnici, uopšte nisu učestvovali, niti je država učinila ikakav napor da ih informiše i uključi. Proces izrade amandmana je bio nejavan.

Nade koje je najpre probudila Strategija o reformi pravosuđa iz 2013, ovim amandmanima su izneverene.

Pravosudna stvarnost Srbije je sumorna. Visoko pozicionirani slučajevi koje ste pomenuli, a takvi su zato što su involvirane ličnosti blizu državnog vrha ili povezane netransparentnim vezama sa njim, pokazale su brojne odlike nedostatka vladavine prava: neopravdano dugo trajanje postupka koje koristi okrivljenima, a ide na štetu oštećenima; pravnu nesigurnost, koja se izražava olakim ukidanjem odluka, bez pokušaja najviših sudskih instanci da reše slučajeve, iako za to imaju zakonskih mogućnosti; nejednak tretman okrivljenih.

Amandmani neće doneti bitne promene stvarnog položaja sudije niti položaja sudstva kao grane državne vlasti – to je neizvodivo u autokratskom okruženju u kome jedan čovek javno, na TV ekranima sudi i presuđuje, bilo putem poligrafa, bilo interpretacijom iskaza svedoka, bilo prenošenjem podataka iz krivičnih istraga koje bi morale biti nejavne i opravdano je da takve budu. Onda se takvi istupi šire tabloidnim suđenjima i više niko ni u šta ne veruje.

MONITOR: Ovaj vlastodržački populizam u kojem živimo, kao da povremeno reaguje na „pritiske odozdo“. Mogu li ekološke teme biti snažniji podstrek da do nekih promjena dođe  i institucionalno kao što je 2020-e, tema Zakona o vjeroispovijesti, promjenila odnos snaga u parlamentu Crne Gore?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Iskreno da kažem – volela bih, ali nisam sigurna, jer ne znam koliko su problemi zagađenja široko i duboko prisutni u javnosti Srbije. Pritisak koji je doveo do povlačenja jednog zakona i promene drugog, bio je odlučujući, za ovakve odluke predsednika Vučića. Ima izgleda, međutim, da je to učinjeno relativno lako i brzo, zato što predsednik računa da se radi samo o odlaganju i da će i u budućem u parlamentu imati većinu koja bi mogla omogućiti njihovo ponovno izglasavanje. Pored toga, protesti u Srbiji su difuzni, ne predvode ih opozicione političke stranke, a za razliku od Crne Gore, SPC u Srbiji stoji čvrsto uz ovu vlast.

 

Političari su brže od širenja virusa širili moć

MONITOR: Godina na izmaku je bila opterećena mnogim neizvjesnostima, postavljajući pred ljude neka od najvažnijih egzistencijalnih pitanja. Da li je bilo, a ako jeste koji su to, „momentumi“ u 2021-oj?

RAKIĆ-VODINELIĆ: Na planeti Zemlji to je svakako bila proizvodnja i distribucija vakcina protiv kovida 19, ali istovremeno odbijanje velikog broja ljudi da se vakcinišu, diskriminacija najsiromašnijih zemalja u tom pogledu i paralelno s tim burna mutacija virusa, čemu se teško sagledava kraj. Ova dugotrajna pandemija je promenila način života u celom svetu, izuzev ponašanja svetskih političara, koji brže od širenja zaraze pronalaze nove načine da prošire svoju vlast i moć.

U Srbiji istinski ,,momentum“ jeste buđenje izvesne nade da uspostavljeni i već duboko učvršćeni autokratski sistem vlasti ipak može biti smenjen, a odlučujući podstrek tome dali su ekološki pokreti i ono malo nezavisnih medija koji uporno razotkrivaju razornu korupciju, čija je glava u samoj vlasti, a pipci prožimaju čitavo društvo.

 

Teško je ocijeniti da li vrijeme radi za novu vlast u Crnoj Gori

MONITOR:  U Crnoj Gori se pokazuje da promjene  nisu lako sprovodive, između ostalog,  i zbog ustavnih i zakonskih prepreka za sistemske reforme i personalne promjene, posebno u oblasti borbe protiv organizovanog kriminala. Došlo je i do neslaganja između Venecijanske komisije i nove vlasti. Kako je Vaše viđenje te situacije?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Za promenu sistema, a upravo takvu promenu proklamuje sadašnja vlast u Crnoj Gori, potrebni su entuzijazam, znanje, autoritet novih vlasti i podrška značajne većine građana. Odavde, primećujem značajnu dozu entuzijazma kod nekih aktera nove vlasti. Nisam u stanju da ocenim koliki je uticaj profesionalizma na mogućnost promene sistema. Borba protiv organizovanog kriminala traži saradnju tužilaca i službi bezbednosti. U Rumuniji EU je takvu saradnju prihvatala jer je preovlađivao utisak da su te službe oslobođene „starih kadrova“. Ali to se dogodilo posle dugog vremena od svrgavanja Čaušeskua.

Teško je oceniti da li vreme radi za novu vlast ili protiv nje. Izgleda mi da bi vreme radilo za novu vlast da koalicione veze koje su omogućile pobedu nisu do te mere pokidane kao što trenutno jesu. I verujem da  uticaj predsednika Srbije na to nije mali.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo