Povežite se sa nama

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, PSIHOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR: Opozicija nije uspjela da animira nezadovoljne birače

Objavljeno prije

2 godine

na

Obraćanje Bećirevića je bilo kulturno i pomirujuće, ali moram naglasiti da Dodik sebe opaža takođe kao socijaldemokratu, Željko Komšić kao ljevičara. Dodamo li tome da je i Željka Cvijanović socijaldemokratkinja, barem joj se tako zove partija, ispada da prvi put imamo ljevičarsko Predsjedništvo. Očekujem renesansu radničkih prva u BiH i povratak socijalističkog samoupravljanja, a možda i kloniranje Tita. Ako u ovome prepoznajete sarkazam, potpuno ste u pravu, ali to vam je BiH

 

MONITOR: Na izborima u BiH desilo se nekoliko promjena. Izlaznost je, međutim, bila manja nego na izborima 2018. godine. Da li to znači da su građani i građanke koji su izašli na izbore imali čvrsta opredjeljenja?

PUHALO: Mala izlaznost je znak da opozicija, šta god to bili u Bosni i Hercegovini, nije uspjela da animira sve nezadovoljne i apatične i uvjeri ih da su oni ti koji će donijeti promjene, ako dobiju njihove glasove. Stiče se utisak da su partije bile usmjerene na svoje članove i simpatizere tj. na sigurne glasove, a tu spadaju svi oni koje je partija zadužila na način da im je dala radno mjesto, poziciju u upravnom odboru, da su zaradili nešto u poslovanju sa partijom i sl. Nezadovoljni u BiH lagano napuštaju ovu zemlju i sve ih je manje, tako da i to utiče na manju izlaznost. Predizborna kampanja nije donijela nešto novo. Isti lideri, isti kanali komunikacije, bezlične poruke i nedostatak programa je nešto što je obilježilo ovu kampanju, kao i ubjeđivanje da su ovi drugi mnogo veći lopovi ili izdajnici od nas.

MONITOR: Prvi put je jedan socijaldemokrata, kako je rekao i sam Denis Bećirović, postao član Predsjedništva BiH, a za glavnog protivkanidata je imao Bakira Izetbegovića koji je pokazao da je moćan i kad nije na nekoj najvišoj funkciji izvršne vlasti. Kako Vi ocjenjujete Bećirevićevo obraćanje javnosti poslije Izetbegovićevog priznanja da je poražen?

PUHALO: Što se tiče obraćanja Bećirevića, to je bilo jedno kulturno pomirujuće obraćanje, ali moram naglasiti da Milorad Dodik sebe opaža takođe kao socijaldemokratu i bio je prije njega na ovoj poziciji. Željko Komšić sebe opisuje kao ljevičara, tako da nisam baš sigran da je ovo što je Bećirević kazao tačno. Dodamo li tome da je i Željka Cvijanović socijaldemokratkinja, barem joj se tako zove partija iz koje dolazi, onda ispada da po prvi put imamo ljevičarsko Predsjedništvo BiH. Očekujem renesansu radničkih prva u BiH i povratak socijalističkog samoupravljanja, a možda i kloniranje Tita. Ako u ovome prepoznajete sarkazam, potpuno ste u pravu, ali to vam je BiH. Razlika u glasovima između Bakira Izetbegovića i Denisa Bećirevića je bila tolika, da Izetbegoviću ništa drugo nije ni preostalo nego da priza poraz.

MONITOR: Interesantno je da je SDA, kako je rekao i Bakir Izetbegović, bolje prošla ne ovim nego na nekim ranijim izborima, a on je izbore za člana Predsjedništva izgubio. Izetbegovići su neka vrsta političke dinastije. Kako se na taj fenomen gleda u BiH?

PUHALO: SDA svoj ugled i uticaj crpi još uvijek iz 90-ih i ona se ne opaža samo kao politička partija, već kao pokret koji je spasio bošnjački narod od nestajanja, državu od raspada, a da je Bošnjacima dala identitet o kojem su godinama maštali. To je kapital koji se teško kruni i koji ovoj partiji daje stabilno biračko tijelo i čini je nezaobilaznim faktorom na skoro svim nivoima vlasti u BiH.

MONITOR: Željko Komšić će opet biti član Predsjedništva BiH. Neki njegovu pobjedu, kao i one ranije, smatraju kontroverznom jer je, kako se tvrdi, izabran bošnjačkim a ne hrvatskim glasovima. On se, međutim, politički stilizuje kao „građanski“ kandidat.

PUHALO: Željko Komšić jeste izabran glasovima Bošnjaka, ali i Bosanaca i Hercegovaca – koliko je ovih drugih teško je reći. Njegova borba za građansku BiH je kontroverzna, ako znamo da im nisu mrske koalicije sa SDA, a s druge strane se ogleda u stalnom verbalnom ratu sa srpskim i hrvatskim političarima, koji otvoreno navijaju za raspad države. Ipak, postoji teza da upravo izbor Željka Komšića daje argumente HDZ BiH kada govori da su Hrvati majorizirani od strane Bošnjaka i da ne odlučuju o svojoj sudbini u BiH.

MONITOR: Da se nekako nosi sa ovim BiH partijsko-izbornim rašomonom pokazao je baš usred izborne noći visoki predstavnik Kristijan Šmit. Kako ocjenjujete njegov potez da baš tu noć izabere za donošenje amandmana na Ustav Federacije BiH i izmena Izbornog zakona BiH?

PUHALO: Federacija BiH nije dobila premijera ni novu vladu četiri godine, znači da izborna volja građana nije provedena od 2018. do 2022. godine. Ovo vam je najbolji primjer, a ima ih još, o kakvoj se političkoj blokadi radilo. Naravno, postoje i oni koji tvrde da Šmit navija za Hrvate i da je ovaj potez njima vjetar u leđa i uvođenje aparthejda u Federaciji BiH. Važno je znati da Šmit ima potporu međunarodne zajednice i da ništa ne radi na svoju ruku, a vidjećemo vrlo brzo da li će ove njegove odluke odblokirati Federaciju BiH.

MONITOR: U Republici Srpskoj su postizborna iščekivanja bila najintenzivnija jer su oba glavna protivkandidata za predsjednički položaj u tom entitetu Jelena Trivić i Milorad Dodik, proglasili pobjede prije zvaničnih rezultata. Ukoliko predsjednički izbori U RS budu ponovljeni u cjelini ili delimično i pobijedi Trivić, koliko bi to učinilo BiH funkcionalnijom državom?

PUHALO: Uh, u Republici Srpskoj je trenutno neko čudno stanje i svi čekamo da vidimo ko je u stvari njen Predsjednik jer i vlast i opozicija su proglasili pobjede, uz međusobne optužbe za krađu na izborima. Odnos prema BiH se neće mnogo promijeniti jer imamo Dodikovu partijsku koleginicu na čelu Predsjedništva BiH, a vrlo je izvjesno da će vlast formirati SNSD i njegovi koalicioni partneri. Predsjednik Republike Srpske je više protokolarna funkcija i nema veliku težinu, ali je on taj koji daje saglasnost za mandatara Vlade RS. Poraz Dodika bi bila najava njegovog pada, ali za radikalno mijenjanje politike treba vremena. Ni gospođa Trivić nije veliki ljubitelj Bosne i Hercegovine, mislim da je za nju ova država nužno zlo.

MONITOR: Jelena Trivić je, proglašavajući da je pobijedila, u obraćanju pomenula i Srbe kao „nebeski narod“, žrtve za stvaranje RS, obećala da će (kao Srpkinja) bila predsjednica svih u RS i boriti se protiv korupcije i kriminala. Šta je nju, po Vama, učinilo tako uvjerljivom protivnicom Miloradu Dodiku?

PUHALO: Njena kampanja se zasnivala na kriminalu, korupciji, ekonomskim problemima u Republici Srpskoj i to je ono što je potencirano. Da bi uopšte mogla da parira Dodiku morala se prikazati i dokazati kao velika Srpkinja kao on, ako ne i veća. Ona je to i uspjela i pored ludačkih optužbi da je britanski čovjek i špijun. Čak mislim da je ona ovo izgovorila iskreno i mnogo iskrenije nego što bi to uradio Dodik.

MONITOR: Koliko je na ovim izborima ubjedljivosti kandidata za najviše položaje u entitetima i državi doprinosila otvorena ili „podrazumijevana“ podrška koju su neki od njih dobijali ne samo iz zemalja „garanata Dejtonskog sporazuma“ Srbije i Hrvatske, već i od drugih „bliskih“, „bratskih“ država i njhovih lidera?

PUHALO: Podrška Putina Dodiku je bila otvorena i jasna i to se desilo po prvi put tako. I ranije se Dodik pred izbore sastajao sa Putinom, ali nije dobijao ovako otvorenu podršku. Vučić nije stao na stranu ni Dodika ni opozicije, ali već nekoliko dana traje „rat“ između Informera i porodice Dodik, tako da se izgleda nešto „iza brda valja“. Šta, teško je reći. Hrvati u BiH imaju otvorenu podršku predsjednika i premijera Hrvatske i to se ne krije, a u cilju poboljšanja položaja ovog naroda u BiH. Naravno, tu podršku uvijek kapitalizuje HDZ BiH.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Kod nas se nije desila promjena, nego zamjena vlasti

Objavljeno prije

4 dana

na

17 Januara, 2025

Objavio:

Vidimo da je anahroni dio ove vlasti preuzeo kontrolu nad mnogim procesima i da demokratija i njene vrijednosti nazaduju. Zato sve više ljudi razumije da će se teško desiti da eventualni povratak DPS-a može učiniti da u ovom segmentu bude gore, pa je i mantra o toj opasnosti sve manje učinkovita

 

 

„Za one koji pažljivije i bez pristrasnosti prate dešavanja na našoj političkoj sceni, možemo reći da prošlonedjeljna dešavanja u zgradi SO Budva nijesu iznenađenje. Budva predstavlja kontinuitet podrivanja demokratskih procesa na koje smo pripremani, odnosno drilovani kroz operacije Šavnik, Andrijevica, ali i one sa neustavnim odlaganjem izbora i sličnim poduhvatima“, kaže u razgovoru za Monitor Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. „Cilj tih priprema je da nam nezamislive i neprihvatljive stvari postanu normalne i da svako kome se ne sviđa izborni rezultat može, pod firmom volje naroda, nasiljem spriječiti formiranje vlasti koje ne podrazumijeva da i oni dobiju svoje parče.

MONITOR: Da li se tako zaista brani ‘volja birača’ ili su u pitanju neki drugi, lakše mjerljivi interesi?

KOPRIVICA: U pitanju je neutaživa potreba za vlašću. I to je početak i kraj svih dilema. Samo što je za odbranu te vlasti volja naroda dobra zavjesa koja može, za manji broj ljudi, prikriti nečasne i nedemokratske namjere aktera.

Frazom ”branimo volju naroda” pokušavaju se pokriti kriminalne aktivnosti i nasilje kojima se žele blokirati demokratski procesi, a Budvu pretvoriti u Šavnik, koji je događaj bez presedana u zemljama koje su odmakle na putu pristupanja EU. Takav princip udario je temelje i pokušao normalizovati pristup da kad god se nekom ne sviđaju rezultati izbora ima legitimno pravo da nasiljem ostvaruje svoje partikularne interese.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ASIM MUJKIĆ, PROFESOR FAKULTETA POLITIČKIH NAUKA U SARAJEVU: Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću

Objavljeno prije

4 dana

na

17 Januara, 2025

Objavio:

Ni jedna odluka Dodikovih predstavnika u institucijama BiH, ne može biti donijeta bez odobrenja Vučićevog režima

 

 

MONITOR: Iz Sarajeva je upućena i protestna nota Beogradu u vezi sa učešćem najviših funkcionera Srbije na proslavi Dana RS. Potpredsjednik Vlade  Srbije i senator RS, Aleksandar Vulin, stavio je ulogu RS u centar srpskog sveta. Koliko politika „a la Vulin“- a koliko ponašanje zvaničnog Sarajeva utiču na raspoloženje i političke stavove Srba u BiH?

MUJKIĆ: Kada otvoreno podržavate protivustavne aktivnosti u susjednoj zemlji vi činite otvoreni neprijateljski akt prema toj državi koji se nikakvom slatkorječivošću o poštovanju Dejtona i suvereniteta ne može prikriti. Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću, dakle-glasnogovornik one stvarne politike, politike koju taj režim valja „ispod tezge“. Vulin je Vučićeva dvorska-ili bolje reći radikalska luda koja, kreveljeći se, govori sve kako jeste. Od njega se, po potrebi, Vučić može ograditi, može ga javno izgrditi, ali to političko dvoglasje postiže  cilj koji je vidno narušavanje sigurnosne situacije u cijelom regionu. Zvanično Sarajevo u ovom odnosu snaga, gdje preko satelitskog režima Milorada Dodika i njegovih ljudi u institucijama BiH nijedna odluka ne može biti donesena bez odobrenja Vučićevog režima, ima uglavnom inferiornu i reaktivnu poziciju. Te reakcije su najčešće infantilne.

MONITOR: Posle junskog Svesrpskog sabora i Deklaracije, Vučić kao da pokazuje još veću lojalnost Dodiku. Mimo sabora, proslava i deklaracija, koliko ih je povezala novootkrivena uzajamnost- posebno kada se radi o glasanju Srba iz RS na lokalnim izborima u Srbiji?

MUJKIĆ: Kriza u koju je zapao Vučićev režim u posljednju godinu ili dvije ga izbacuje na čistinu. On mora dodatno mobilizirati snage pa se tješnje, na obostranu korist, uvezuje s Dodikom. Platforma te združene mobilizacije krunisana je Deklaracijom Svesrpskog sabora- koja je u operativnoj dimenziji, u stvari mehanizam za očuvanje anahronog, autoritarnog radikalsko-nacionalističkog režima i s jedne i s druge strane Drine, a ogleda se u osiguravanju glasača kako u Srbiji, tako-kad zatreba i u Srebrenici, u osiguranju mitingaškog tijela, a pogotovo u osiguranju unosnih profita. Vučić je oličenje kontinuiteta radikalske politike i kao pravi izdanak te opcije-onda kada se nađe priklješten ili nadjačan, počinje da kuka i da drami, da se prikazuje kao žrtvom, da se sprema atentat na njega i može čak da nas zavara tom svojom prijetvornošću. Onda glumi nekog racionalnog političara hladne glave, poziva na dijalog. Ali koordinate njegovog političkog djelovanja dubinski su određene rečenicom, koju bilo ko normalan ne bi rekao ni u šali- ubiti sto Muslimana za jednog Srbina ili onim sramotnim lijepljenjem imena Ratko Mladić preko imena  Zorana Đinđića. To je kontinuitet krvavih režimskih ruku kojeg hrabri studenti širom Srbije ovih dana izvode na čistac.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ERIK GORDI, PROFESOR POLITIČKE I KULTURNE SOCIOLOGIJE, UNIVERZITETSKI KOLEDŽ-LONDON: Nova vlada SAD neće riješiti ni globalne sukobe, ni sukobe unutar sopstvene stranke

Objavljeno prije

2 sedmice

na

10 Januara, 2025

Objavio:

Pojavljuje se pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vrijeme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD

 

 

MONITOR: Kako ocjenjujete spoljnu politiku laburističke vlade Kira Starmera? Šta bi danas-posebno poslije pada sirijskog režima Bašara al Asada, trebalo da znači stav premijera Starmera u razgovoru sa Mahmudom Abasom iz jula 2024-3, da priznanje države Palestine vidi u sklopu mirovnog procesa na Bliskom istoku?

GORDI: Bilo je razloga da se mnogo očekuje od Starmera na početku, s obzirom da se on afirmisao kao pravnik specijaliziran za ljudska prava, i njegov ministar inostranih poslova je sin imigranata iz Guyane. Njih su dvojica bila u stanju da pokažu razumevanje za teška iskustva civila, za neophodnost primene međunarodnog humanitarnog prava i za političke probleme koji dolaze zajedno s okupacijom teritorije. Kad je ova vlada tek bila izabrana izgledalo je kao da će od nje nečega od toga biti. Ali uglavnom su se povukli od tih početnih stavova u strahu da se ne zameraju SAD. Sad je pitanje da li će Starmer imati isto poštovanje prema Trampu kao što je imao prema Bajdenu. I i isto tako se pojavljuje pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vreme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD-u.

MONITOR: Starmera i druge evropske lidere uznemirila je ofanziva „političkih direktiva“ Ilona Maska. Od UK Mask je tražio da iz zatvora pusti Tomija Robinsona, lidera krajnje desnice. Podržao je i njemačku ultra-desničarsku AFD, sve sa pozicije spoljnjeg savjetnika Donalda Trampa. Da li Mask nagovještava Trampovu politiku prema Evropi?

GORDI: Najbolje bi bilo zaboraviti malo na Maska. Radi se o osobi koja priziva sažaljenje, ideje su mu loše i vidi se da u društvu nije ni voljen ni poštovan. Sada izigrava vrhunac hubrisa, a to jedino može završiti u degutantnom poniženju. Neprijatno je gledati tu jeftinu dramu.

Iza njegove aktivnosti stoji stari projekt o ujedinjenju evropske pa onda svetske desnice. Drugi ljudi su to pokušavali, nikada nije išlo dobro. Prvo treba imati na umu da su možda svi desničari nacionalisti, ali za “svoje” nacije, pritom su šovinisti pa se međusobno ne podnose. Drugo, možda jesu desničari rasisti i sve što ljudi poput Trampa vole, ali uglavnom su i antiamerički.

MONITOR: Lideri konzervativaca Liz Trast i Boris Džonson bili su i na Republikanskoj konvenciji u julu… Nazire li se stav vladajućih Laburista prema novoj američkoj administraciji?

GORDI: Očigledno im ne ide lako. S jedne strane Tramp predstavlja čistu negaciju svih socijaldemokratskih vrednosti za koje se Laburistička stranka zalaže, pa čak i negaciju liberalnih vrednosti Starmerovog krila stranke. S druge strane, Britanija gaji istorijski bliske odnose sa SAD-om i ne bi bilo preterano reći da u određenoj meri zavisi od SAD-a u ekonomskoj i političkoj sferi. Britanski političari pokušavaju da nađu odmeren način da čuvaju taj odnos a da pritom ne gube sav integritet i svo samopoštovanje. Više je nego očigledno da će UK morati da popravi svoje odnose s Evropom. U nekom smislu pomaže to što ovih dana Trampov glasnogovornik Mask napada Starmera i druge britanske zvaničnike, i podržava domaće rasiste u Britaniji, jer to Starmeru daje slobodu da pravi veću distancu od američke politike.

MONITOR: Može li se očekivati da Tramp i njegova administracija-odmah na početku mandata, iskoriste krize vlasti u više evropskih zemalja- posebno u Francuskoj i Njemačkoj, i nametnu već nagoviještene carinske i druge restrikcije?  Šta će biti sa starim evro-atlantskim savezništvom?

GORDI: Ne znam šta će biti s carinskim merama. Razumno bi bilo očekivati nešto nekoherentno u kojemu se ideološko samopokazivanje meša s očiglednim izuzecima od carinske politike za političke podržavaoce i prijatelje.

Alijansa s Evropom svakako ne zauzima visoko mesto na spisku prioriteta dolazeće administracije. Ako gledate onu malu programsku dokumentaciju koju imaju, na primer “Projekat 2025,” videćete da oni gledaju na svet kao na plen koji treba biti podeljen između tri velike sile: SAD, Kine i Rusije. Nema tu mesta za saveznike u Evropi, naročito ne za saveznike koji bi mogli pružati nekakvu alternativu desničarskom fundamentalizmu.

MONITOR: Djeluje da se za Trampov povratak-bar verbalno, najbolje pripremio Mark Rute, generalni sekretar NATO. On je još prije Trampove pobjede rekao da se nje ne treba bojati. Kako se očekuje da SAD krenu da rješavaju pitanja globalnih ratnih žarišta, može li se očekivati da se promijeni stari kritički odnos Trampa prema NATO?

GORDI: Naravno da neće nova vlada SAD-a rešiti globalne sukobe! Neće rešiti ni sukobe unutar sopstvene stranke.

Na pitanje-da li se treba bojati, uglavnom čujem dve priče. Prva priča vam je već poznata, a to je da preti velika opasnost od administracije koju će voditi jedan potpuni ignoramus bez osnovnih vrednosti, koji prezire i demokratiju i fundamentalna načela civilizacije. Druga priča je da su sve te strepnje preterane, da nismo videli do sada nikakve dokaze da taj čovek može da izvede nešto sasvim obično a kamoli nešto ambiciozno-i da će se, uglavnom, nova administracija ponašati kao sve američke administracije do sada, samo u karikaturalnoj formi.

MONITOR: Emanuel Makron je rekao da bi Ukrajina trebalo da smanji svoja očekivanja u vezi sa teritorijalnim aspektom mirovnog rješenja. U vrijeme krize svoje Vlade, Olaf Šolc je telefonom razgovarao sa Vladimirom Putinom. Da li se EU priprema da ne ispusti kakav-takav uticaj na budućnost Ukrajine ali i Evrope?

GORDI: Više je verovatno da će se Evropa potruditi da podržava Ukrajinu i bez američke podrške. I, verovatno, Evropa ima kapacitet za takvu podršku. Ali to neće biti dovoljno da Ukrajina izvojuje pobedu u ratu, ako pod pobedom podrazumeva povratak cele teritorije i eliminaciju opasnosti od nove agresije s ruske strane. Ne može pobediti ni Rusija, ako imamo na umu da je njihov početni cilj bila promena režima u Ukrajini-i to u roku od tri dana. Politički pritisak od SAD-a će, verovatno, učiniti da zaraćene strane moraju da idu na pregovore. Naravno da ne mogu predvideti ishod takvih pregovora, ali najverovatnije će Rusija pristati da vrati neke teritorije u Ukrajini, a Ukrajina će vratiti Kursk.

MONITOR: EU snažno verbalno ali ne tako jasno u svojim aktivnostima, podržavaju integraciju Zapadnog Balkana u njihov prostor. Hoće li Tramp-kako neki polušaljivo komentarišu  –  i u svojoj politici prema ZB, najviše brinuti o svom, i krugu svojih rođaka i prijatelja, političkom  i materijalnom interesu?

GORDI: Rođaka malo ima u regionu, tu bi bila porodica njegove supruge u Sloveniji, pa možda neke sumnjive investicije njegovog zeta po Srbiji i Albaniji. Sve u svemu, nije lako pronaći neki materijalni interes u regionu koji bi mogao značajno uticati na politiku američke administracije. Jedino, kao što je bio slučaj kada je podržao državni udar u kosovskom parlamentu i iskoristio rezultirajuću kratkoročnu vladu da napravi neki spektakl sa šatro dogovorom između Kosova i Srbije, možda će se naći neki trenutak u kojemu neke države u regionu  budu korisne za propagandu. Inače će mu Balkan, srećom, ostati nebitan. Vara se režimska štampa u Srbiji koja misli da je njihova strana nešto dobila izborom Trampa.

MONITOR: Tramp se,-za sada, drži predizbornog obećanja da će carina na kinesku robu biti 60 posto.  Da li Tramp zbog svojih ekonomsko-političkih interesa ali i globalnog uticaja, ovim navodima samo ucjenjuje Si Đinpinga kojeg je, neuobičajeno, pozvao i na svoju inauguraciju?

GORDI: Greška bi bila računati da njegova predizborna obećanja znače bilo šta.

MONITOR: Koliko će pad Al Asada u Siriji i povlačenje Rusije (sem baza), uticati na sudbinu Bliskog istoka i posebno na palestinsko pitanje?

GORDI: Ne mogu predvideti budućnost, naravno, ali jasno je da je uticaj Rusije u regionu u padu, kao i da će Izrael da iskoristi situaciju da ojača svoju poziciju spram Sirije i Libana. Treba napomenuti da novonastala situacija dosta povećava i uticaj Turske u regionu. Teško je ići dalje od toga, pogotovo kada još uvek nisu konsolidirane nove vlasti u Siriji, pa još i ne znamo kakav će im biti politički karakter.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo