INTERVJU
DEJAN MILOVAC, MANS: I dalje po pravilima DPS-a
Objavljeno prije
4 godinena
Objavio:
Monitor online
Nažalost, sve ono što vidimo, uključujući i navodnu borbu protiv šverca i organizovanog kriminala, i dalje ozbiljnije ne ugrožava kriminalne grupe u Crnoj Gori. Većina akcija je počinjala i završavala se presovima i PR-om aktulenog premijera, bez iskrene namjere da se ovim problemom bave na sistemski način. Upravo je nedostatak sistemskih promjena omogućio da se šverc nesmetano nastavi, uz ozbiljne sumnje da je „igra ostala ista, samo sa novim igračima”
MONITOR: Kako komentarišete aktuelnu aferu oko šverca cigareta i istragu koju tim povodom vodi SDT?
MILOVAC: Veoma je teško donijeti bilo kakav utemeljeni zaključak o tome kako teče istraga jer su nadležne institucije i dalje nijeme na sasvim razumljivu potrebu javnosti da detaljno bude informisana o ovom slučaju. Takva praksa, nažalost, je otvorila širom vrata za špekulacije, proizvoljne zaključke koji se u javnosti saopštavaju bez ikakve ograde i konačno za široku političku valorizaciju, svega par sedmica uoči lokalnih izbora.
Kada je u pitanju procesuiranje šverca cigareta, Crna Gora kasni sa tim procesom već decenijama, što je omogućilo da ti poslovi i mreže unutar kojih se oni odvijaju, u mnogim segmentima postanu i jači od države. Kada je u pitanju slučaj kamiona švercovanih cigareta koji je volšebno „nestao” na putu do lokacije na kojoj je bila predviđeno uništavanje te robe, ono što je posebno problematično jesu vrlo konkretne sumnje u umiješanost upravo onih djelova sistema koji je bio zadužen za borbu protiv šverca. Takva vrsta sumnji direktno podriva kredibilitet kompletnog sistema da se bori protiv korupcije i organizovanog kriminala i to je ono što je najveći problem ove afere. Jedan ili deset kamiona švercovanih cigareta su samo kap u moru onoga što jedan takav korumpirani sistem dozvoljava da se realizuje.
MONITOR: Tužilaštvo sada sumnjiči službenike Uprave prihoda, dok je direktor Poreske uprave Rade Milošević saslušan i pušten. U međuvremenu je podnio ostavku.
MILOVAC: Ostavka direktora Poreske uprave bila je praktično iznuđena iako je bila najlogičniji mogući potez ukoliko je postojala namjera da se trenutna i buduće istrage oslobode prostora za političku valorizaciju, a sama institucija Poreske uprave oslobodi balasta sumnji. Nažalost, to nije praksa koja je svojstvena crnogorskim političarima kojima se povjere javna ovlašćenja, pa se češće čeka na sud partije, nego onaj koji kreira javnost o nekom slučaju.
Bez obzira da li postoji direktna krivična odgovornost, odnosno da li je direktno bio dio organizovane grupe koja je realizovala krivična djela, Milošević ima nespornu profesionalnu odgovornost kao javni funkcioner kojem je povjereno vršenje javnih ovlašćenja, u ovom slučaju borba protiv šverca cigareta.
MONITOR: Premijer Abazović kazao je da je „nestanak kamiona cigareta samo vrh ledenog brijega“. Šta je, po vama, ispod vrha tog ledenog brijega?
MILOVAC: Ispod vrha tog ledenog brijega kada je u pitanju premijer Abazović stoji veoma opasan nedostatak političke volje da se u sektoru borbe protiv organizovanog kriminala naprave ozbiljni pomaci i građanima pruže održivi rezultati. Umjesto toga, već duže vrijeme imamo jednu besprizornu kampanju koja ima za cilj da Abazovića i njegove partijske kolege na silu proizvede u nekakve borce za pravdu i jedine garante promjena, reformi i kako to vole da kažu, evropskog puta Crne Gore.
Naravno da u takvoj situaciji ne postoji prostor za ozbiljne reforme u ovoj oblasti, pa tako ni konkretnih akcija koje bi za rezultat imale rješavanje uzroka problema i sistemskih grešaka, a ne samo njegovih posljedica.
Nažalost, sve ono što vidimo, uključujući i navodnu borbu protiv šverca i organizovanog kriminala i dalje ozbiljnije ne ugrožava kriminalne grupe u Crnoj Gori i to ne samo one koje se bave švercom cigareta. Većina akcija je počinjala i završavala se presovima i PR-om aktulenog premijera, bez iskrene namjere da se ovim problemom bave na sistemski način. Upravo je nedostatak sistemskih promjena omogućio da se šverc nesmetano nastavi, uz ozbiljne sumnje da je „igra ostala ista, samo sa novim igračima”. Konačno, sve dok zbog cigareta i narkotika budu hapšeni samo magacioneri, vozači i špediteri, postoji ogromna sumnja da je šverc (i dalje) posao pod zaštitom državnih organa i pojedinaca unutar njih kojima javni interes još uvijek nije na prvom mjestu.
Mislim da je svakome jasno da nakon dvije godine više ne možemo da govorimo o nedostatku vremena da se ozbiljne antikorupcijske reforme makar pokrenu, a da istovremeno ne konstatujemo da smo u mnogim oblastima napravili i po nekoliko koraka unazad.
MONITOR: Premijer je smijenio koordinatora bezbjednosnih službi Raška Konjevića, koji optužuje Abazovića za šverc cigareta. Postoji li politička pozadina premijerove odluke i Konjevićevih optužbi?
MILOVAC: Upravo na ovom primjeru možemo da vidimo do koje mjere je priča oko šverca cigareta ispolitizovana i zbog čega takav pristup ovom problem rijetko može da proizvede rezultat koji je u korist javnog interesa. Optužbe za logističku, političku i drugu podršku švercu cigareta smo imali sa obje strane i one su bile vrlo ozbiljne imajuću u vidu pozicije u državi koje zauzimaju gospoda Konjević i Abazović. S druge strane, volumen dokaza koji je pratio tu vrstu medijskog „prepucavanja” nije bio dovoljan da priču o švercu cigareta izmjesti van okvira dnevne politike ili kako to naši političari vole da kažu „pribavljanja jeftinih političkih poena”.
Ipak, pokretanje istrage o umiješanosti državnih funkcionera i službenika u posao sa švercovanim cigaretama je dalo potpuno novu sliku o ovoj aferi. Oklijevanje Miloševića da momentalno podnese ostavku, ali i samog Abazovića da ga razriješi ili suspenduje do okončanja istrage, otvorilo je prostor za špekulacije na temu koliko je daleko u državnoj hijerarhiji seže uticaj organizovanog kriminala.
Umjesto toga, imali smo razrješenje Raška Konjevića, bez valjanog obrazloženja osim šturih optužbi koje smo i u ranijem periodu imali prilike da čujemo u javnosti kada je u pitanju šverc cigareta. Iako je nesporno da se borba protiv korupcije i organizovanog kriminala već duže vrijeme politizuje, političari, posebno Abazović koji sebe u javnosti pokušava da plasira kao neprikosnovenog borca protiv kriminala, javnosti moraju detaljno obrazlagati odluke koje se donose u ovoj oblasti.
Detaljna i blagovremena istraga koja bi do kraja osvijetlila sve aspekte ove afere bi trebalo da je u interesu kompletnog društva i svih političkih opcija, a ne da bude korišćena za političke obračune sa neistomišljenicima.
MONITOR: Kako vidite trenutnu političku i institucionalnu krizu u kojoj se zemlja nalazi? Čija je ona odgovornost?
MILOVAC: Crna Gora se već duže vrijeme nalazi u političkoj i institucionalnoj krizi koja u posljednje dvije godine doživljava vrhunac zbog nesposobnosti političkih elita da lične i političke interese podrede interesu građana i započnu društveni, politički i ekonomski oporavak zemlje.
Nezrelost i nesposobnost da se preuzme odgovornost se možda najbolje ogleda upravo u prioritetima koje je nova većina potencirala u posljednje dvije godine, a koji jako malo imaju zajedničkog sa interesom građana, pa ako hoćete i sa onim što su bila predizborna obećanja. Obećavane promjene su zapravo samo zamjene, gdje se većina nekada opozicionih partija više i ne trudi da kreira privid da se ova zemlja kreće naprijed, a da partijski interesi ponovo ne zarobljavaju napredak i bilo kakvu šansu da oporavak društva.
Zbog toga i dalje imamo takozvano v.d. stanje u ključnim institucijama za borbu protiv korupcije i zakonski okvir koji je daleko od reformisanog. Crna Gora i dalje nastavlja da igra po pravilima koje je u posljednih trideset godina uspostavio DPS, i zbog toga je sasvim opravdana bojazan da bi rezultat toga mogao veoma lako biti ponovno uspostavljanje diktature te partije i njenog predsjednika Mila Đukanovića.
Predizborna obećanja nekada opozicionih partija su utihnula, a ubrzo nakon što su osjetili sve državne privilegije i prostor za njihove zloupotrebe, dobili smo jedan skup „malih DPSova“ gdje je do granica neukusa normalnizovano partijsko zapošljavanje, zloupotreba socijalne pomoći, nastavljena praksa skrivanja podataka od javnog interesa, a borba protiv korupcije i organizovanog kriminala se pretvorila u najprizemniju ličnu i političku promociju partija na vlasti, bez konkretnih rezultata.
Sve ovo je potpuno zaustavilo reforme, i u drugi plan stavilo pitanja koja su od najvećeg interesa za građane kao što su ekonomija i borba protiv korupcije. Od smjene DPS-a, nova parlamentarna većina nije donijela niti jedan zakonski propis koji bi unaprijedio kontrolu rada vlasti, ili oslabio bilo koju od poluga moći koje je DPS u prethodnom periodu zloupotrebljavao, a nekadašnja opozicija isticala kao jednu od ključnih prepreka za promjenu vlasti.
Nakon 30. avgusta više niko nije „gadljiv“ na beneficije koje su DPS održavale na vlasti u prethodne tri decenije. Bez raskida sa takvom praksom ne možemo govoriti o izlasku iz krize.
MONITOR: Tu je i ekonomska kriza. MANS je pozvao poslanike da ne podrže rebalans budžeta, koji je u međuvremenu, usvojen. Zašto smatrate da ga nije trebalo usvojiti?
MILOVAC: Budžet odgovara na potrebu političkih partija da nastave da koriste sve one mehanizme zloupotreba državnih fondova kojima smo svjedočili u svim prethodnim predizbornim kampanjama. Tako su značajno povećana sredstva za novo zapošljavanje u državnoj upravi, subvencije, jednokratne naknade pojedincima, budžetska rezerva. U dijelu budžeta koji se najčešće zloupotrebljavao za uticaj na birače smo identifikovali ukupna povećanja od oko 16 miliona eura. Posebno je značajna budžetska rezerva u kojoj imamo drastična povećanja, a za gotovo devet miliona eura nema nikakvog obrazloženja na šta će biti potrošene.
Prvi podaci o potrošnji budžetske rezerve koje je MANS već objavio pokazuju da se nastavlja isplata socijalnih davanja uoči izbora, bez ikakvih kriterijuma. Na taj način je za samo dvije sedmice u avgustu i septembru isplaćeno preko 130.000 eura.
U suštini, rebalans budžeta nije bio motivisan namjerom da građane izvede iz ekonomske krize, već prije svega da političke partije i političare ubaci u još poneki mandat.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Proces pristupanja EU isti je kao i za vrijeme vlasti DPS, a svodi se na usvajanje zakona ali ne i na njihovu primjenu. Ipak, ne može nas ništa koštati evropskog puta jer je EU odlučila da nas na nosilima unese u Evropu. Na žalost one manjine u Crnoj Gori koja se decenijama borila za demokratizaciju, taj ulazak neće značiti demokratiju
MONITOR: Ursula fon der Lajen je ove sedmice u posjeti Crnoj Gori. Predsjednica Evropske komisije stize baš u trenutku nove domaće političke, odnosno parlamentarne krize. Šta to govori o nama?
ĐUROVIĆ: Crna Gora je nespremna za ulazak u EU, a proces učlanjenja je isključivo proizvod političke odluke država članica EU i Evropske komisije da je potrebno držati proces proširenja živim. Geopolitička situacija, prije svega agresija Rusije na Ukrajinu, sve gori odnosi EU sa nekadašnjim ključnim saveznikom SAD, doprinose da se poltika EU prema proširenju i ulasku novih članica promijenila.
Vlada je sastavljena od partija koje imaju različite prioritete i koje su utemeljene na različitim vrijednostima. Jedino što ih spaja je interes da vrše vlast i ostvaruju svoje partikularne interese i lično bogaćenje. U Crnoj Gori ne funkcionišu institucije, nisu postale profesionalne, i dalje su zarobljene. Samo što su danas zarobljene od većeg broja političkih partija nego u vrijeme DPS-a koji je kontrolisao sve institucije u državi. Proces pristupanja EU isti je kao i za vrijeme vlasti DPS, a svodi se na usvajanje zakona, ali ne i na njihovu primjenu. I danas kao u za vrijeme vlasti DPS-a nema vladavine prava a to svakodnevno pokazuju partije koje vrše vlast. Ni danas kao ni ranije se ne prihvataju dobre inicijative koje dolaze od opozicije ili drugih subjekata kao što su sindikati ili nevladine organizacije.
U takvom ambijentu potpuno je očekivano da se dešavaju političke krize koje proizvode partije koje vrše vlast. Treba imati na umu da su opozicione partije, osim DNP-a, nesumnjivo posvećene i orijentisane prema učlanjenju Crne Gore u EU. Sa druge strane, Mandićev NSD, kao dio vlasti, ne dijeli vrijednosti koje baštini EU i trudi se da zadrži poziciju unutar nacionalističkog dijela biračkog tijela, onih koji i dalje sanjaju veliku Srbiju, koji veličaju ratne zločince, baštine fašističku četničku ideologiju. To je nespojivo sa procesom EU integracije.
Kada opstanak vlasti zavisi od takve partije, onda se ne može očekivati ništa drugo osim povremenih kriza jer Mandić dobro zna da nema vlasti bez njega. Zato što predsjednik PES-a i Vlade nije spreman da u susret izborima mijenja bilo što unutar vladajuće koalicije.
MONITOR: Kako komentarišete situciju koja je prethodila krizi, sjednicu koja nije održana a na kojoj je trebalo raspravljati o inicijtivi za razrešenje predsjednika parlamenta zbog saučešća porodici Ratka Mladića?
ĐUROVIĆ: Mandić nema većinsku podršku u Skupštini i toga je potpuno svjestan. Zato je odlučio da se sjednica ne održi. Jedan manji dio poslanika i poslanice PES-a je sramota od Mandića i onoga što radi, pa ne žele da budu zapamćeni kao podržavaoci čovjeka koji veliča ratnog zločinca. To pokazuje kakvi nam ljudi vode državu, bez vrijednosti, integriteta, stava.
Mandić je još jednom demaskirao i sebe ali i svoje koalicione partnere iz PES-a, kao i Demokrate kojima je jedino važno da sačuvaju što duže parče vlasti pa makar to uništilo državu i njeno učlanjenje u EU.
Najgore je što se sada od strane EU vrši pritisak na opoziciju da glasa za izmjene Ustava i za izbor novih članova institucija koje su važne za zatvaranje pregovaračkih poglavlja. Umjesto da se pritisak okrene prema vlastima koje su izazvale krizu, pressing se samo pravi na opoziciju. To će naravno ohrabriti vlast da nastavi da radi šta god hoće i krši brutalno propise npr. prlikom izbora članova Savjeta RTCG o drugih institucija.
Evropska komisija sve više okreće glavu od sramotnih odluka koje donosi vlast samo da bi se završio proces zatvaranja poglavlja.
MONITOR: Ove sedmice godišnjica je napada na Dubrovnik. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju suočavanje sa prošlošću?
ĐUROVIĆ: Crna Gora nije uradila ništa kada je riječ o suočavanju sa prološću. U školskim udžbenicima se još ne može pročitati istorijska istina o dešavanjima iz bliže i dalje prošlosti. Nema sudskih presuda, nema utvrđivanja odgovornosti onih poltičara koji su učestvovali u razaranju Dubrovnika.
U našem Krivičnom zakoniku se nedovoljno razrađuje sankconisanje veličanja ratnih zločina i zločinaca. Institucije koje treba da osiguraju vladavinu prava kao što su Uprava polcije, tužilaštvo i sudovi se ne trude da najodgovornije za kontinuirano podržavanja ratnih zločinaca procesuiraju. Nema odgovornih za podizanje spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, nema procesuiranih vjerskih velikodostojnika SPC koji šire govor mržnje i veličaju ratne zločine od Đurišića do Mladića. Na različitim manifsetacijama se pjevaju pjesme ratnim zločincima a institucije ćute. Razlog za to je što trenutna vlast zapravo dijeli stavove onih koji negiraju da su ratni zločini izvršeni dok se partije manje brojnih naroda zarad vlasti prave ludi. Crna Gora će još sačekati na suočavanje sa prošlošću. Neke nove partije i neka nova vlast će moguće imati više osjećaja prema žrtvama zločina ma ko da su bili počinioci.
MONITOR: Može li nas to koštati evropskog puta, uprkos širom otvorenih vrata Brisela?
ĐUROVIĆ: Ne može nas koštati evropskog puta jer je EU odlučila da nas na nosilima unese u Evropu. Na žalost one manjine u Crnoj Gori koja se decenijama borila za demokratizaciju, ni ulazak u EU neće značiti demokratiju.
Prije izglasavanja nezavisnosti 2006. godine, slogan je bio “prvo država pa demokratija”. Ništa se ni nakon 20 godna nije promijenilo samo što danas dio nekadašnje opozicije (Demokratska Crna Gora, NSD, SNP) uz peti ešalon DPS-a, koji sada nosi naziv PES, ima novi slogan “prvo EU pa demokratija”.
Borba za demokratiju koju mogu donijeti jedino profesionalne institucije će se nastaviti i nakon ulaska u EU. Znajući koliko su jake institucije u Crnoj Gori EU sprema posebne uslove za nove članice kako bi nas natjerali da konačno počnemo da sprovodimo zakone i jačamo institucije. Komično djeluju nastupi ministara i ministarki u Vladi koji nam govore da smo zaslužili ulazak u EU i da sprovodimo reforme.
MONITOR: Baš ništa ne može?
ĐUROVIĆ: Mjerila koja se moraju ispuniti zbog zatvaranja pregovaračkih poglavlja će biti dovršena do kraja ove ili početkom naredne godine. Naravno, uz pritisak Evropske komisije. Ulaska u EU nas može koštati Mandić i njegovo veličanje ratnih zločinaca jer je nedopustivo da jedan predsjednik Skupštine radi takve brljotine iz pozicije vlasti. Treba imati na umu da nakon zatvaranja poglavlja slijedi proces verifikacije ugovora o učlanjenju u svim državama članicama EU. Javnost u mnogim od tih država veoma burno reaguje na veličanje ratnih zločinaca i širenje fašističke ideologije koja se ovdje manifestuje i veličanjem četničkog pokreta. Zato će veoma važno biti ko će činito novu vlast nakon parlamentarnih izbora sledeće godine.
MONITOR: Kako vidite rasplet nove političke krize?
ĐUROVIĆ: Kriza će se riještit na način što će DPS popustiti pod pritiskom EU jer imaju veliku potrebu da se prikažu kao reformisana i kooperativna partija koja je pravi pouzdani partner EU. Vlast će imenovati nezakonito svoje ljude u Savjet RTCG i druge institucije, imati punu kontrolu nad uslovima za održavanje predstoječih izbora a opozicija će sve to nijemo gledati da se ne bi zamjerila EU.
MONITOR: Media centar nastavlja da piše ombudsmanu RTCG i upozorava na probleme u javnom servisu. Hoćemo li i kada imati istinski javni servis?
ĐUROVIĆ: Imaćemo istinski javni servis i profesionalne institucije kad mi kao građani postanemo bolji. Ako smo loši ljudi koji ne vode računa koje partije podržavaju, ako nam nije važno da imamo dobre usluge u bolnicama, školama, pravovremeno i profesionalno informisanje putem RTCG kako javnog servisa, onda nema ništa ni od boljeg standarda.
Ako je građanima koji su nekad sanjali demokratsku Crnu Goru sada jedino važno da DPS nije na vlasti i ako im ne smeta da njihovi politički miljenici raznose sve institucije, onda sa žaljenjem moramo konstatovati da se zapravo ovdje većina građana nikada nije borila za demokratiju već samo za sopstevnu korist i poziciju a problem su imali dok je DPS vladao samo sa pitanjem “zašto oni, a ne mi”.
Dok građani ne budu kažnjavali svaku vlast jer ih vara i krade, nema napretka. Media centar će nastaviti da se sa drugim NVO bori za istinski javni servis.
Milena PEROVIĆ
Komentari
INTERVJU
LEPA ŽUNJIĆ, UDRUŽENJE RODITELJI: Sistemsko nepovjerenje koje se godinama stvaralo
Objavljeno prije
3 danana
3 Oktobra, 2026
Bojimo se dodatnog produbljivanja nepovjerenja. Roditeljima više nije dovoljno reći šta moraju. Potrebno im je objasniti zašto, saslušati ih i prihvatiti da strah i nepovjerenje postoje, čak i kada se sa njima ne slažemo. Jer povjerenje se ne može propisati
MONITOR: Ustavni sud Crne Gore donio je odluku da uslovljavanje boravka djece u vrtićima obaveznom vakcinacijom nije suprotno Ustavu, čime nije prihvatio inicijativu Udruženja Roditelji. Koji je vaš komentar na ovu odluku?
ŽUNJIĆ:Ova odluka je dodatno potvrdila ono čega smo se pribojavali: da će kontekst i način na koji se zakoni kod nas primjenjuju u praksi ostati u drugom planu. Umjesto da pokušamo da razumijemo zašto dio roditelja ne vakciniše svoju djecu, dobili smo još jednu mjeru koja nas je podijelila.
Na jednoj strani su roditelji koji su, iz različitih razloga, odlučili da ne vakcinišu djecu. Na drugoj je sistem koji će, brinući o djeci, zaštititi ih od „nerazumnih“ roditelja. I opet se izgubilo pitanje koje godinama postavljamo: Umije li sistem da bude u službi najboljeg interesa djeteta?
Umjesto da se ozbiljno zapitamo koliko je povjerenje izgubljeno, koliko su informacije bile nejasne i neujednačene i da li je sam sistem radio ono što je morao, ponovo uslovljavamo i zabranjujemo.
MONITOR: Sa kojim problemima se susreću roditelji predškolske djece, nakon haotičnih prvih dana polaska u vrtić kada su mnoga djeca vraćana?
ŽUNJIĆ:Roditelji se suočavaju sa neizvjesnošću, nedovoljno jasnim procedurama i pitanjem gdje će njihova djeca boraviti dok oni rade. Na potrebu da se pravila i postupanje usaglase upozoravali smo prije početka septembra. Ovako ozbiljna promjena nije smjela da se razjašnjava na vratima vrtića.
Iza svega je dijete koje ne razumije ni zakon ni odluke odraslih, ali osjeća posljedice. Zato nije dovoljno roditeljima saopštiti da dijete ne može da boravi u vrtiću. Država mora da odgovori i šta će biti sa tom djecom.
MONITOR: Po prvim reakcijama vidimo oštro negodovanje dijela javnosti na odluku Ustavnog suda. Kakve će posljedice ona izazvati?
ŽUNJIĆ:Bojimo se dodatnog produbljivanja nepovjerenja. Roditeljima više nije dovoljno reći šta moraju. Potrebno im je objasniti zašto, saslušati ih i prihvatiti da strah i nepovjerenje postoje, čak i kada se sa njima ne slažemo. Jer povjerenje se ne može propisati.
Tek ćemo vidjeti i drugi epilog: gdje će boraviti djeca koja nijesu vakcinisana, a čiji roditelji ne žele da pristanu na ovakav vid uslovljavanja? Postoji li rizik da će se povećati broj nelegalnih objekata za čuvanje djece i ko će kontrolisati uslove u njima? Na kraju bi opet djeca mogla snositi posljedice neadekvatnih uslova.
Istovremeno će se u parkovima i drugim javnim prostorima družiti sa vakcinisanom djecom. Zato je važno da država objasni kako će rješavati problem u cijeloj zajednici, a ne samo u vrtićima.
MONITOR: Da li se u svoj priči i strahu od vakcina zanemariju djeca?
ŽUNJIĆ: Da, jer se rasprava sve više svodi na sukob roditelja i sistema, dok potrebe djece ostaju u drugom planu.
Naši stavovi o vakcinaciji uvijek su bili jasni. Vjerujemo da ljekari žele da pomognu našoj djeci. Ali ostaje pitanje: šta ako to nije dovoljno? Šta ako ovo nije samo problem roditelja koji „ne razumiju“, već i problem sistemskog nepovjerenja koje se godinama stvaralo?
Ovu mjeru treba posmatrati i kao dio šireg obrasca u kojem sistem opravdava sopstveni rad, a premalo preispituje posljedice svojih odluka. Ovdje je ulog veliki, jer je u centru svega dijete.
MONITOR: Udruženje ste koje je specijalizovano za pomoć roditeljima,sa kojim pitanjima i nedoumicama vam se roditelji najčešće obraćaju?
ŽUNJIĆ: Roditelji nam se obraćaju zbog nedoumica u vezi sa obrazovanjem, zdravstvenom zaštitom, socijalnim pravima i svakodnevnim roditeljskim izazovima. Pitaju o upisu i boravku u vrtiću, vakcinaciji, ostvarivanju prava iz socijalne i dječje zaštite, pravima zaposlenih roditelja i tome kome mogu da se obrate kada naiđu na problem.
Kroz besplatnu SOS Roditeljsku liniju traže i savjete o odnosu sa djecom, postavljanju granica, izazovima adolescencije, vršnjačkom nasilju i korišćenju tehnologije. Pružamo psihosocijalnu podršku roditeljima i djeci, posebno kada se porodice suočavaju sa kriznim situacijama, narušenim odnosima ili iskustvom nasilja. Nekada im je potrebna konkretna informacija, a nekada razgovor i stručna pomoć da razumiju šta se dešava i kako da postupe.
Posebno nam se obraćaju roditelji iz jednoroditeljskih porodica, zbog nedoumica i problema tokom i nakon razvoda, vršenja roditeljskog prava, odnosa sa drugim roditeljem i neplaćanja alimentacije. Kroz pravno savjetovanje i psihosocijalnu podršku pomažemo im da razumiju procedure, zaštite prava djece i lakše prođu kroz te situacije.
Kroz različita pitanja ponavlja se potreba za jasnim, pouzdanim i razumljivim odgovorom. Roditelji često ne znaju koji je njihov sljedeći korak ili dobijaju različite informacije. Zato uz našu podrsku, uz odgovore nadležnih institucija i stručnjaka, pokušavamo da im pomognemo da dođu do potrebne informacije i ostvare svoja prava.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
INTERVJU
NATAŠA KANDIĆ, OSNIVAČICA FONDA ZA HUMANTIRANO PRAVO I NJEGOVA BIVŠA IZVRŠNA DIREKTORKA, KOORDINATORKA REKOM-A: Nezavisnost Kosova ne može biti ugrožena nijednom presudom
Objavljeno prije
3 danana
3 Oktobra, 2026
Najveći problem Kosova nije presuda – već politička nestabilnost, stalni izbori i teškoće u funkcionisanju institucija
MONITOR: Da li je moguće realizovati dominantne predloge da se Specijalizovana vijeća i Specijalizovano tužilaštvo reformišu ili čak ukinu – i to prije donošenja drugostepene presude četvorici lidera OVK, a kada se može očekivati pravosnažno okončanje tog procesa?
KANDIĆ: Predlog izmena zakona polazi od teze da su Specijalizovana veća osnovana isključivo radi suđenja za trgovinu ljudskim organima, koja zauzima važno mesto u izveštaju Dika Martija – pa bi zbog toga čitav postupak trebalo vratiti na početak. To nije tačno. Osnivanju Veća prethodila je istraga Specijalnog istražnog tima EU, koju je vodio Klint Vilijamson, bivši tužilac MKSJ-a i nekadašnji direktor Odeljenja pravde UNMIK-a. Vilijamson je 2014. javno saopštio da nema dovoljno dokaza za podizanje optužnice za trgovinu organima, ali da postoje dokazi za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava koja opravdavaju krivično gonjenje pojedinih bivših visokih zvaničnika OVK.
Optužnica je obuhvatila ratne zločine i zločine protiv čovečnosti. Sudsko veće je optužene oslobodilo optužbi za zločine protiv čovečnosti zato što Tužilaštvo nije dokazalo van razumne sumnje da je postojao rasprostranjen ili sistematski napad usmeren protiv civilnog stanovništva. Istovremeno ih je osudilo za ratne zločine.
Specijalizovana veća ne mogu se ukinuti niti se njihov mandat može suštinski promeniti prostom izmenom zakona, jer njihov pravni osnov čine i ustavni amandman i međunarodni sporazum. Svaki takav pokušaj otvorio bi pitanje ustavnosti i poštovanja međunarodnih obaveza Kosova.
Rok do 27. novembra 2026. godine, odnosi se samo na podnošenje najava žalbi odbrane i Tužilaštva protiv prvostepene presude. Posle toga slede podnošenje žalbi, odgovora i replika, pa se sada ne može pouzdano predvideti kada će postupak biti pravosnažno okončan.
MONITOR: Koliko će partije na Kosovu iskoristiti ovaj proces da se pokažu „patriotskije“ – u ionako, veoma dinamičnoj atmosferi čestih izbora i pokušaja opozicije da Kurtija pošalje u opoziciju?
KANDIĆ: Sve političke partije dele kolektivni narativ o pravednoj borbi OVK za slobodu Kosova. Presuda taj narativ nije promenila, ali je Demokratskoj partiji Kosova dala novu političku snagu. Otuda i skupštinska Deklaracija o zaštiti istine i integriteta oslobodilačkog rata i predlog izmena Zakona o Specijalizovanim većima. Postoji široko jedinstvo u odbrani karaktera oslobodilačkog rata, ali ne i saglasnost o tome šta država sada pravno i politički može da učini. Albin Kurti zato nije u zavidnoj poziciji, a izbor predsednika predstavlja veliki test za političku stabilnost Kosova.
MONITOR: Smatrate da nezadovoljstvo prvostepenim osuđujućim presudama Tačiju, Krasnićiju, Veseliju i Selimiju ima veze sa nepostupanjem Javnog tužilaštva za ratne zločine i Odjeljenja za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, posebno poslije 2011. Ono što se uglavnom čuje na demonstracijama „Ne u naše ime“ jeste bezrezervno slavljenje četvorice optuženih i bezgrešne borbe OVK?
KANDIĆ: Nezadovoljstvo presudom mogu da razumem, ali ono ne opravdava poricanje zločina niti bezrezervno proglašavanje bilo koga bezgrešnim. Oslobodilački karakter rata OVK ne isključuje odgovornost njenih pripadnika za zločine nad ljudima koji su na osnovu optužbi, a ne dokaza, proglašavani saradnicima Srbije, izdajnicima ili političkim protivnicima. Nezadovoljstvo na Kosovu mora se posmatrati i u svetlu postupanja Srbije. Posle presuda generalima VJ i MUP-a Srbije, njeno tužilaštvo nije procesuiralo komandante koji su sprovodili naređenja osuđenih generala, nego je pokrenulo tek nekoliko postupaka protiv neposrednih izvršilaca. Od 2013. godine nije podignuta nijedna optužnica za ratne zločine počinjene na Kosovu. Kada je 2017. okončan mandat MKSJ-a, Srbija je zaključila da je „uspešno završila saradnju sa Haškim tribunalom“, ali nije nastavila krivično gonjenje na osnovu dokaza i presuđenih činjenica koje je Tribunal utvrdio. Danas policija hapsi Albance na granici i pokreće istrage, sudi se i za uništavanje imovine, a mediji ta suđenja gotovo ne prate.
Podaci FHP-a i FHP Kosovo pokazuju da su jedinice VJ i MUP-a Srbije tokom 78 dana NATO bombardovanja ubile oko 6.700 albanskih civila. Te činjenice čvrsto podupiru kosovski narativ o borbi za oslobođenje od srpske represije. Sa srpske strane, bilo je mnogo upozorenja da bi protesti na Kosovu mogli prerasti u nasilje nad Srbima, ali to se nije dogodilo. Veterani i drugi organizatori protesta vodili su računa da demonstranti ne krenu prema Gračanici, gde žive Srbi. Reakcije na presudu pokazuju da su Srbi koji žive na Kosovu bili umereniji i da su pokazali više razumevanja za nezadovoljstvo Albanaca. Nasuprot tome, pojedini Srbi koji su izbegli sa Kosova i danas žive u Srbiji, naročito oni na položajima u državnim institucijama, izražavali su ljutnju zato što optuženi nisu osuđeni i za zločine protiv čovečnosti i trgovinu ljudskim organima.
O političkoj i simboličkoj upotrebi presude govori i odluka da Tači, Krasnići, Veseli i Selimi budu proglašeni počasnim građanima Tirane, na predlog gradonačelnika koji se nalazi u pritvoru.
MONITOR: EU i njen ministarski savjet, odnosno Savjet EU, imaju glavnu riječ kada se radi o trajanju Specijalizovanih vijeća. Brisel je dao bezrezervnu podršku radu Vijeća usred velikog nezadovoljstva na Kosovu. Pominje se da se žrtve OVK zaboravljaju, među kojima su mnogi kosovski Albanci. Pojavljuju se i mišljenja da je sud za zločine OVK trebalo osnovati od strane UN?
KANDIĆ: Suđenje Thačiju i ostalima smatram veoma važnim upravo zato što se bavi žrtvama koje su dugo bile potisnute iz javnog sećanja. Reč je o ubistvima, nestancima, nezakonitom pritvaranju i zlostavljanju članova Rugovine partije, pripadnika FARK-a, Albanaca koji su sarađivali sa srpskim vlastima ili su samo imali poslovne i komšijske odnose sa Srbima, kao i Srba i Roma. Važan deo dokaza činila su javna saopštenja Glavnog štaba OVK. Ona nisu bila samo propaganda: na terenu su shvatana i primenjivana kao poruke i nalozi za kažnjavanje ljudi označenih kao saradnici ili politički protivnici. Veće je prihvatilo vezu između stavova iznošenih na sastancima rukovodstva, javnih saopštenja i ubistava ili zatvaranja na terenu. Upravo je ta veza bila ključna za utvrđivanje učešća optuženih u zajedničkom zločinačkom poduhvatu.
MONITOR: Od zvanične Srbije nije bilo eksplicitnijih reakcija, čak ni od Vučića. Ima spekulacija da se ovo suđenje može završiti kao suđenje Anti Gotovini. Tada se govorilo i o američkom uticaju, posebno na sudiju Teodora Merona. Kakvo je vaše mišljenje?
KANDIĆ: Poređenje sa predmetom Gotovina nije utemeljeno. Ishod žalbenog postupka zavisiće od konkretnih žalbenih razloga, izvedenih dokaza i mogućih pravnih grešaka prvostepenog veća, a ne od političkih analogija sa drugim predmetima. Svedočenja međunarodnih svedoka smatram poražavajućim. Reč je uglavnom o visokim diplomatskim i vojnim predstavnicima koji su bili neposredno angažovani na Kosovu ili u pregovorima sa OVK. Zbog položaja koje su imali, morali su da raspolažu neposrednim saznanjima sa terena. Umesto da svedoče o konkretnim informacijama koje su tada dobijali o događajima, odnosima u Glavnom štabu, zatvaranjima i ubistvima, oni su uglavnom govorili o svojim utiscima o Tačiju i o tome da OVK, po njihovom viđenju, nije bila organizovana vojska sa centralnom komandom. Smatram neprihvatljivim da se tako ozbiljna pitanja procenjuju na osnovu utisaka, a ne na osnovu neposrednih saznanja koja su, s obzirom na svoje funkcije, morali imati.
MONITOR: Na Kosovu se ističe da bi potvrda prvostepenih presuda mogla da ugrozi nezavisnost Kosova i oteža njegov prijem u međunarodne organizacije, kao i da će Srbija, Rusija i Kina takvu odluku politički iskoristiti. Moskva je već izdala saopštenje u tom smislu.
KANDIĆ: Nezavisnost Kosova ne može biti ugrožena nijednom presudom. Ova presuda utvrđuje individualnu krivičnu odgovornost četvorice optuženih; ona ne odlučuje ni o zakonitosti nezavisnosti Kosova ni o karakteru celokupne borbe OVK. Srbija, Rusija i Kina mogu politički koristiti presudu, ali time ne mogu promeniti njen pravni predmet niti međunarodni položaj Kosova. Bez obzira na pravo veta Rusije i Kine, Srbija je obavezna da poštuje Briselski sporazum, a u praksi se već primenjuju delovi Ohridskog sporazuma. Najveći problem Kosova sada nije presuda, već politička nestabilnost, stalni izbori i teškoće u funkcionisanju institucija.
MONITOR: MKS je izdao naloge za hapšenje Vladimira Putina i Benjamina Netanjahua, ali za sada očigledno nema prilike da oni budu uhapšeni. Aleksandar Vučić, slijedeći stav Donalda Trampa, zalaže se za ukidanje međunarodnih sudova. Ima li međunarodna pravda šanse, poslije sudova za bivšu Jugoslaviju i Ruandu?
KANDIĆ: Međunarodna krivična pravda ima smisla upravo zato što, zahvaljujući Haškom tribunalu, o prošlosti možemo da razgovaramo i da je preispitujemo na osnovu dokaza, presuđenih činjenica i pojedinačnih iskustava žrtava i svedoka.
Istovremeno, svedoci smo da države pregovaraju sa liderima velikih sila protiv kojih su izdati nalozi za hapšenje. Time međunarodne pravosudne institucije gube kredibilitet. Odgovor, međutim, nije ukidanje međunarodnih sudova, već dosledna primena istih pravila i prema moćnim i prema malim državama. Bez takvih institucija ostali bi samo nacionalni narativi, poricanje i selektivno sećanje na žrtve.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari

STABILNOST SISTEMA: U kom grmu leže pare
EURO MODEL I POSLOVANJE CRNOGORSKE PRIVREDE: Svakom svoja glavobolja
POGLAVLJA, USTAVNE PROMJENE, SUSJEDI…: Sat otkucava – Crna Gora stoji
Izdvajamo
-
IN ENGLISH2 sedmice
Giants at the Chessboard: The US and China are using Russia for their own purposes
-
IN ENGLISH2 sedmiceBRICS SUMMIT: China and India want to lead the global South
-
DRUŠTVO3 sedmiceGEMAXX GRADI MONTAŽNU GARAŽU NA TUĐOJ PARCELI: HG Budvanska rivijera nije dala saglasnost
-
Izdvojeno3 sedmiceVELIKI ZA ŠAHOVSKOM TABLOM: SAD i Kina koriste Rusiju za svoje svrhe
-
Izdvojeno3 sedmiceRAST KRAJNJE DESNICE U NJEMAČKOJ: Evropa na koju se (ne)treba navići
-
FOKUS3 sedmiceMANDIĆEVO SAUČEŠĆE PRED PARLAMENTOM: Pod bremenom devedesetih
-
Izdvojeno3 sedmiceMLADIĆEVA DRŽAVNA SAHRANA S PATRIJARHOM U GLAVNOJ ULOZI: Opet uznemireni region
-
INTERVJU3 sedmiceDR DUŠKO RADOSAVLJEVIĆ, PROFESOR UNIVERZITETA UNION I ČLAN VOJVOĐANSKE AKADEMIJE NAUKA I UMJETNOSTI, NOVI SAD: Iz iste pogubne politike izrasli su i Vučić i Mladić
