Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: I dalje po pravilima DPS-a

Objavljeno prije

na

Nažalost, sve ono što vidimo, uključujući i navodnu borbu protiv šverca i organizovanog kriminala, i dalje ozbiljnije ne ugrožava kriminalne grupe u Crnoj Gori. Većina akcija je počinjala i završavala se presovima i PR-om aktulenog premijera, bez iskrene namjere da se ovim problemom bave na sistemski način. Upravo je nedostatak sistemskih promjena omogućio da se šverc nesmetano nastavi, uz ozbiljne sumnje da je „igra ostala ista, samo sa novim igračima”

 

MONITOR:   Kako komentarišete aktuelnu aferu oko šverca cigareta i istragu koju tim povodom vodi SDT?

MILOVAC: Veoma je teško donijeti bilo kakav utemeljeni zaključak o tome kako teče istraga jer su nadležne institucije i dalje nijeme na sasvim razumljivu potrebu javnosti da detaljno bude informisana o ovom slučaju. Takva praksa, nažalost, je otvorila širom vrata za špekulacije, proizvoljne zaključke koji se u javnosti saopštavaju bez ikakve ograde i konačno za široku političku valorizaciju, svega par sedmica uoči lokalnih izbora.

Kada je u pitanju procesuiranje šverca cigareta, Crna Gora kasni sa tim procesom već decenijama, što je omogućilo da ti poslovi i mreže unutar kojih se oni odvijaju, u mnogim segmentima postanu i jači od države. Kada je u pitanju slučaj kamiona švercovanih cigareta koji je volšebno „nestao” na putu do lokacije na kojoj je bila predviđeno uništavanje te robe, ono što je posebno problematično jesu vrlo konkretne sumnje u umiješanost upravo onih djelova sistema koji je bio zadužen za borbu protiv šverca. Takva vrsta sumnji direktno podriva kredibilitet kompletnog sistema da se bori protiv korupcije i organizovanog kriminala i to je ono što je najveći problem ove afere. Jedan ili deset kamiona švercovanih cigareta su samo kap u moru onoga što jedan takav korumpirani sistem dozvoljava da se realizuje.

MONITOR: Tužilaštvo sada sumnjiči službenike Uprave prihoda, dok je direktor Poreske uprave Rade Milošević saslušan i pušten. U međuvremenu je podnio ostavku.

MILOVAC: Ostavka direktora Poreske uprave bila je praktično iznuđena iako je bila najlogičniji mogući potez ukoliko je postojala namjera da se trenutna i buduće istrage oslobode prostora za političku valorizaciju, a sama institucija Poreske uprave oslobodi balasta sumnji. Nažalost, to nije praksa koja je svojstvena crnogorskim političarima kojima se povjere javna ovlašćenja, pa se češće čeka na sud partije, nego onaj koji kreira javnost o nekom slučaju.

Bez obzira da li postoji direktna krivična odgovornost, odnosno da li je direktno bio dio organizovane grupe koja je realizovala krivična djela, Milošević ima nespornu profesionalnu odgovornost kao javni funkcioner kojem je povjereno vršenje javnih ovlašćenja, u ovom slučaju borba protiv šverca cigareta.

MONITOR:  Premijer Abazović kazao je da je „nestanak kamiona cigareta samo vrh ledenog brijega“. Šta je, po vama, ispod vrha tog ledenog brijega?

MILOVAC: Ispod vrha tog ledenog brijega kada je u pitanju premijer Abazović stoji veoma opasan nedostatak političke volje da se u sektoru borbe protiv organizovanog kriminala naprave ozbiljni pomaci i građanima pruže održivi rezultati. Umjesto toga, već duže vrijeme imamo jednu besprizornu kampanju koja ima za cilj da Abazovića i njegove partijske kolege na silu proizvede u nekakve borce za pravdu i jedine garante promjena, reformi i kako to vole da kažu, evropskog puta Crne Gore.

Naravno da u takvoj situaciji ne postoji prostor za ozbiljne reforme u ovoj oblasti, pa tako ni konkretnih akcija koje bi za rezultat imale rješavanje uzroka problema i sistemskih grešaka, a ne samo njegovih posljedica.

Nažalost, sve ono što vidimo, uključujući i navodnu borbu protiv šverca i organizovanog kriminala i dalje ozbiljnije ne ugrožava kriminalne grupe u Crnoj Gori i to ne samo one koje se bave švercom cigareta. Većina akcija je počinjala i završavala se presovima i PR-om aktulenog premijera, bez iskrene namjere da se ovim problemom bave na sistemski način. Upravo je nedostatak sistemskih promjena omogućio da se šverc nesmetano nastavi, uz ozbiljne sumnje da je „igra ostala ista, samo sa novim igračima”. Konačno, sve dok zbog cigareta i narkotika budu hapšeni samo magacioneri, vozači i špediteri, postoji ogromna sumnja da je šverc (i dalje) posao pod zaštitom državnih organa i pojedinaca unutar njih kojima javni interes još uvijek nije na prvom mjestu.

Mislim da je svakome jasno da nakon dvije godine više ne možemo da govorimo o nedostatku vremena da se ozbiljne antikorupcijske reforme makar pokrenu, a da istovremeno ne konstatujemo da smo u mnogim oblastima napravili i po nekoliko koraka unazad.

MONITOR: Premijer je smijenio koordinatora bezbjednosnih službi Raška Konjevića, koji optužuje Abazovića za šverc cigareta. Postoji li politička pozadina premijerove odluke i Konjevićevih optužbi?

MILOVAC: Upravo na ovom primjeru možemo da vidimo do koje mjere je priča oko šverca cigareta ispolitizovana i zbog čega takav pristup ovom problem rijetko može da proizvede rezultat koji je u korist javnog interesa. Optužbe za logističku, političku i drugu podršku švercu cigareta smo imali sa obje strane i one su bile vrlo ozbiljne imajuću u vidu pozicije u državi koje zauzimaju gospoda Konjević i Abazović. S druge strane, volumen dokaza koji je pratio tu vrstu medijskog „prepucavanja” nije bio dovoljan da priču o švercu cigareta izmjesti van okvira dnevne politike ili kako to naši političari vole da kažu „pribavljanja jeftinih političkih poena”.

Ipak, pokretanje istrage o umiješanosti državnih funkcionera i službenika u posao sa švercovanim cigaretama je dalo potpuno novu sliku o ovoj aferi. Oklijevanje Miloševića da momentalno podnese ostavku, ali i samog Abazovića da ga razriješi ili suspenduje do okončanja istrage, otvorilo je prostor za špekulacije na temu koliko je daleko u državnoj hijerarhiji seže uticaj organizovanog kriminala.

Umjesto toga, imali smo razrješenje Raška Konjevića, bez valjanog obrazloženja osim šturih optužbi koje smo i u ranijem periodu imali prilike da čujemo u javnosti kada je u pitanju šverc cigareta. Iako je nesporno da se borba protiv korupcije i organizovanog kriminala već duže vrijeme politizuje, političari, posebno Abazović koji sebe u javnosti pokušava da plasira kao neprikosnovenog borca protiv kriminala, javnosti moraju detaljno obrazlagati odluke koje se donose u ovoj oblasti.

Detaljna i blagovremena istraga koja bi do kraja osvijetlila sve aspekte ove afere bi trebalo da je u interesu kompletnog društva i svih političkih opcija, a ne da bude korišćena za političke obračune sa neistomišljenicima.

MONITOR: Kako vidite trenutnu političku i institucionalnu krizu u kojoj se zemlja nalazi? Čija je ona odgovornost?

MILOVAC: Crna Gora se već duže vrijeme nalazi u političkoj i institucionalnoj krizi koja u posljednje dvije godine doživljava vrhunac zbog nesposobnosti političkih elita da lične i političke interese podrede interesu građana i započnu društveni, politički i ekonomski oporavak zemlje.

Nezrelost i nesposobnost da se preuzme odgovornost se možda najbolje ogleda upravo u prioritetima koje je nova većina potencirala u posljednje dvije godine, a koji jako malo imaju zajedničkog sa interesom građana, pa ako hoćete i sa onim što su bila predizborna obećanja. Obećavane promjene su zapravo samo zamjene, gdje se većina nekada opozicionih partija više i ne trudi da kreira privid da se ova zemlja kreće naprijed, a da partijski interesi ponovo ne zarobljavaju napredak i bilo kakvu šansu da oporavak društva.

Zbog toga i dalje imamo takozvano v.d. stanje u ključnim institucijama za borbu protiv korupcije i zakonski okvir koji je daleko od reformisanog. Crna Gora i dalje nastavlja da igra po pravilima koje je u posljednih trideset godina uspostavio DPS, i zbog toga je sasvim opravdana bojazan da bi rezultat toga mogao veoma lako biti ponovno uspostavljanje diktature te partije i njenog predsjednika Mila Đukanovića.

Predizborna obećanja nekada opozicionih partija su utihnula, a ubrzo nakon što su osjetili sve državne privilegije i prostor za njihove zloupotrebe, dobili smo jedan skup „malih DPSova“ gdje je do granica neukusa normalnizovano partijsko zapošljavanje, zloupotreba socijalne pomoći, nastavljena praksa skrivanja podataka od javnog interesa, a borba protiv korupcije i organizovanog kriminala se pretvorila u najprizemniju ličnu i političku promociju partija na vlasti, bez konkretnih rezultata.

Sve ovo je potpuno zaustavilo reforme, i u drugi plan stavilo pitanja koja su od najvećeg interesa za građane kao što su ekonomija i borba protiv korupcije. Od smjene DPS-a, nova parlamentarna većina nije donijela niti jedan zakonski propis koji bi unaprijedio kontrolu rada vlasti, ili oslabio bilo koju od poluga moći koje je DPS u prethodnom periodu zloupotrebljavao, a nekadašnja opozicija isticala kao jednu od ključnih prepreka za promjenu vlasti.

Nakon 30. avgusta  više niko nije „gadljiv“ na beneficije koje su DPS održavale na vlasti u prethodne tri decenije. Bez raskida sa takvom praksom ne možemo govoriti o izlasku iz krize.

MONITOR: Tu je i ekonomska kriza. MANS je pozvao poslanike da ne podrže rebalans budžeta, koji je u međuvremenu, usvojen. Zašto smatrate da ga nije trebalo usvojiti?

MILOVAC: Budžet odgovara na potrebu političkih partija da nastave da koriste sve one mehanizme zloupotreba državnih fondova kojima smo svjedočili u svim prethodnim predizbornim kampanjama. Tako su značajno povećana sredstva za novo zapošljavanje u državnoj upravi, subvencije, jednokratne naknade pojedincima, budžetska rezerva. U dijelu budžeta koji se najčešće zloupotrebljavao za uticaj na birače smo identifikovali ukupna povećanja od oko 16 miliona eura. Posebno je značajna budžetska rezerva u kojoj imamo drastična povećanja, a za gotovo devet miliona eura nema nikakvog obrazloženja na šta će biti potrošene.

Prvi podaci o potrošnji budžetske rezerve koje je MANS već objavio pokazuju da se nastavlja isplata socijalnih davanja uoči izbora, bez ikakvih kriterijuma. Na taj način je za samo dvije sedmice u avgustu i septembru isplaćeno preko 130.000 eura.

U suštini, rebalans budžeta nije bio motivisan namjerom da građane izvede iz ekonomske krize, već prije svega da političke partije i političare ubaci u još poneki mandat.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo