Povežite se sa nama

OKO NAS

DRUŠTVENE MREŽE I IZBORI U BERANAMA: Opština i Luka, Vukina muka

Objavljeno prije

na

Najaktivnije društvene mreže, ili neformalne Fejsbuk grupe u ovom gradu, Luka Berane i Opština Berane, značajno su uticale na izborni rezultat, i dugogodišnjom žestokom kritikom lokalnih vlasti, ali i angažovanjem na dan izbora.

Dok su na Fejsbuk profilu Luka Berane izvrgavali ruglu i kritici „rezultate” lokalne vlasti, na drugom profilu, Opština Berane, prenosili su sve ono što je značajno za Berane, iz svih medija.

„Brodonačelnik Luke Berane” Nebojša Babović ističe da se u Beranama u stvari radilo o odbrani grada. „Za to su najzaslužniji čvrstih 8500 glasača koji nisu poklekli strahovitom pritisku državne mašinerije”.

Izdržali su, smatra on, zahvaljujući stranačkim aktivistima, koji su 24 časa dnevno špartali po asfaltu i blatu. ,,Tek posle natčovječanskog napora ljudi na terenu dolazi podrška na društvenim mrežama i uopšte podrška nestranačkih ličnosti. Nestranačke ličnosti i dio nevladinog sektora koji su se uključili u kampanju poslali su jasnu poruku da izbori nisu ekskluzivno pravo političara i političkih stranaka, nego svih građana sa pravom glasa. Mi koji smo preko Fejsbuka godinama ukazivali na probleme grada i građanima slali slike koje možda nisu htjeli da vide, imali smo posebnu moralnu obavezu da se uključimo u izborni proces i to bez dileme na strani opozicije. Nismo imali pravo na luksuz da se povučemo i kažemo, izbori su za političare. Ne. Izbori su za sve građane i zbog svih građana”, kaže Babović.

On smatra da su, osim kampanje na mrežama, jako oružje opozicije bile i nestandardne gerilske akcije poput performansa na aerodromu i glavnoj ulici, kao i propagandni materijal, do sada netipičan, poput razglednice iz Berana sa motivima uniženog i uništenog grada.

,,Na te akcije monolitna, konzervativna struktura poput DPS nije imala odgovor. Opoziciono orijentisani birači, posebno oni koji se ne smiju javno deklarisati su takve akcije dočekivali sa ponosom, jer svi vole da vide kada je vlast, a posebno ovakva, izvrnuta ruglu”, smatra Babović.

,,Portparol Luke Berane” Gojko Cimbaljević objašnjava da su Fejsbuk stranice Opština i Luka nastale da bi se popunio prazan prostor koji u normalnim društvima zauzimaju nacionalni i naročito lokalni javbi servisi, političke partije, slobodni intelektualci i novinari.

,,Trebalo bi da svi oni u svom fokusu imaju probleme građana, da ih obavještavaju, animiraju i motivišu da se aktivno uključe u život zajednice, rješavanje problema, identifikaciju i osudu negativnih pojava, i promišljanje o perspektivama. U ovoj zemlji i opštini, međutim, i dalje je na snazi nastojanje da se građani održe u položaju podanika, i da se što manje informacija od značaja za život zajednice i pojedinca podijeli sa javnošću, a zarad ličnih ili grupnih, odnosno partijskih interesa”, smatra Cimbaljević.

Prema njegovim riječima stranice Opština i Luka su nastale kao pokušaj da se takvo stanje promijeni i da se utiče na promjenu svijesti, kako građana tako i donosilaca odluka. ,,Sigurno je da je taj proces otpočeo i da uticaja ima, ali je on teško mjerljiv iz više razloga. Glavni razlog je nesloboda. Dok god je na snazi arsenal pritisaka koji se koristi kako bi se spriječilo slobodno izražavanje volje i mišljenja, i dok god je jedina ‘slobodna teritorija’ internet i zaklon lažnog profila, do tada će naša lokalna , ali i šira zajednica stagnirati i zaostajati”, kaže Cimbaljević.

Budući gradonačelnik Berana i nosilac pobjedničke liste Zdravo Berane Dragoslav Dado Šćekić je javno izrazio zahvalnost društvenim grupama u ovom gradu, Luci Berane i Opštini Berane, na svemu što su učinile do sada, pozivajući ih da kao kritičari nastupaju i ubuduće.

,,Njihov rad je bio kvalitetan spoj politike i društvenog osvrta na realnu situaciju. Taj doprinos treba da bude kontinuiran. Očekujem da će ove društvene mreže i Fejsbuk grupe biti kritični i prema budućoj lokalnoj vlasti, ako ne bude radila kako treba. Na ovim izborima to se sklopilo u jedno – politika, dobra lista, njihova logistika, i na kraju rezultiralo pobjedom”, izjavio je Šćekić.

Fejsbuk grupe Opština Berane i Luka Berane odavno su prepoznate i van prostora Berana kao žestoki kritičari vlasti, posebno lokalne. Objavili su razglednicu Berana sa poznatim motivima, srušenom halom sportova, smetlištem Vasove vode, zapaljenim hotelom Berane i posječenim platanima u cvjetnom parku, na čijoj poleđini je umjesto markice nacrtan lik Vuke Golubovića, a kao vrijednost naznačeno – ,,deset posto”.

Pripadnici ovih neformalnih grupa su izveli i performans kada su tu razglednicu dijelili na otvaranju izložbe Riječ, slika, neprijatelj, koja je otvorena u Beranama usred izborne kampanje. Fejsbuk grupa Opština Berane je dospjela u žižu šire javnosti nešto ranije, kada su na početku kampanje objavili fotografiju iz zgrade Opštine, snimljenu neradnog dana, na kojoj se vidi kako građani, mahom romske nacionalnosti iz naselja Donji Talum, čekaju na jednokratnu novčanu pomoć koju je dijelio sada bivši predsjednik opštine Vuka Golubović.

Kako se približavao deveti mart i vanredni lokalni izbori, u Beranama su se zahuktale mašine opštinske Agencije za investicije i izgradnju. Neformalna društvena grupa Opština Berane je prikazivala na svom profilu kako se zloupotrebljavaju državni resursi, odnosno kako DPS nasipa puteve u predizbornom periodu. Nije im promakao slučaj u naselju Hareme gdje su kamioni nasipali zemlju preko asfalta i valjak to poravnao, napravivši zemljani put preko postojećeg asfaltnog, da bi kiša sve sprala za dva dana.

Nasipanje prilaza puteva i sokaka do kuća aktivista, članova i glasača Demokratske partije socijalista bilo je aktuelno i u drugim djelovima grada, kao i na seoskom području. Članovi ove društvene mreže su podsjetili da je direktor Agencije za investicije i izgradnju Milan Golubović, rođeni brat predsjednika opštine. Samo tri dana prije održavanja lokalnih izbora ova društvena mreža je objavila na svom profilu „priču u slici i riječi”, koja je govorila o tome kakve su se aktivnosti vodile ispred sjedišta Demokratske partije socijalista, neposredno prije dolaska predsjednika te stranke Mila Đukanovića.

„Uoči dolaska Mila premijera Đukanovića u Berane, ispred prostorija DPS se odvijala komedija koja je prirodan nastavak priče iz Harema i bacanja šljunka preko asfalta. Ovaj put, šljunak je stavljen preko zemlje i tako je napravljena šljunkovita bara koja će manje isprljati premijerove cipele nego blato”, pisali su na svom profilu članovi ove neformalne grupe, uz objašnjenje da je za ovaj ,,poduhvat” angažovano 10 radnika i tri javna preduzeća, upotrijebljena dva kamiona i korištena dva policijska vozila radi obezbjeđenja.

Tako je bilo u Beranama neposredno prije izbora, a Opština i Luka su bilježile, kao i obično, hiljade lajkova. „Brodonačelnik Luke Berane” vjeruje da uticaj društvenih mreža na opredjeljenje crnogorskih birača, ipak, nije veliki.

,,Javna kampanja i medijska komunikacija sa biračima služi prije svega da ohrabri postojeće birače i da im ukaže da su njihovi favoriti tu i da su odlučni da svoju ideju izguraju. Društvene mreže su bitnije opoziciji, nego vlasti, jer opozicioni glasači su, paradoksalno, glasniji, a glasači vlasti (DPS), bar u Beranama, ništa javno nemaju da kažu. To se pokazalo i na Fejsbuku, na kome je prisustvo DPS bilo beznačajno. Tviter nije imao nikakvu ulogu u Beranama”, ističe Babović.

Iskustvo Berana ne može se prepisati, ali može biti inspirativno.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo