Povežite se sa nama

OKO NAS

CRNA GORA I EU: Slomila se klackalica

Objavljeno prije

na

Tek krajem januara ove godine crnogorski premijer Milo Đukanović je shvatio da je nakon punih 18 godina, odnosno posjete Stejt dipartmentu i Pentagonu u jesen 1995. godine zajedno sa Svetozarom Marovićem, završeno njegovo plodno razdoblje u odnosima sa SAD. Zato je prije dva mjeseca sedmostruki predsjednik Vlade morao baciti posljednji adut koji ima u rukama da bi očuvao svoju poziciju – članstvo Crne Gore u NATO-u. Analitičar geopolitike, general Blagoje Grahovac je ovu situaciju opisao ovako: ,,Prva faza reforme bezbjednosnih sistema treba da bude privođenje pravdi grešnika koji štite sve ono što ne valja. Ukoliko se to ne desi, onda će biti privedeni pravdi oni koji nijesu iskazali političku volju za reformom, a oni se nalaze u vrhu vlasti”.

Prethodnih desetak godina Đukanović je vješto ubjeđivao američke i evropske zvaničnike da je jedino on garant da će ova država biti u dogledno vrijeme dio te vojno-političke alijanse, dok je Crna Gora istovremeno postajala ,,ruska gubernija na Jadranu”.

Kada se napokon u Vašingtonu razumjelo da ta geopolitička klackalica savršeno odgovara samo Đukanoviću i njegovim saradnicima, a u susret izazovima stabilnosti u Istočnoj Evropi, crnogorski premijer je morao prelomiti. Njegova stranka i koalicioni partneri krenuli su, navrat-nanos, u kampanju za NATO na terenu u nadi da će za to biti pohvaljeni početkom aprila od potpredsjednika Džozefa Bajdena u Vašingtonu, kao i da će na predstojećem samitu u Velsu Crna Gora dobiti ,,zeleno svjetlo” za prijem u tu asocijaciju. Đukanović očekuje podršku SAD da još neko vrijeme ostane na čelnoj funkciji u ovoj zemlji, iako su Vašingtonu, već neko vrijeme, politički mnogo bliži predsjednik Skupštine i Socijaldemokratske partije Ranko Krivokapić i čelnici Pozitivne Crne Gore.

Najnoviji zahtjevi američke administracije, posebno insistiranje da se procesuira korupcija u ,,aferi Telekom” pokazuju da SAD neće svom dugogodišnjem savezniku više ništa gledati kroz prste, baš kao što je jasno da se ni Rusi neće tako lako odreći stečenih pozicija u Crnoj Gori. Zato Đukanović ulazi u kritičnu fazu svoje dvoipodecenijske vladavine, a njegove akcije nakon ubjedljive pobjede na parlamentarnim izborima Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića izgledaju dobre još samo u Beogradu.

Izvjesno je, takođe, da će uprkos učešću u akciji privođenja narkobosa Darka Šarića i otvaranja istrage protiv čelnika budvanske opštine, pritisak na Podgoricu rasti i iz Brisela. I to za Crnu Goru na najosjetljivijem polju – borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije. Iako Delegacija EU u našoj zemlji uvijek pozdravi neku konkretnu akciju hapšenja ili podizanja optužnice protiv visokorangiranih zvaničnika, nikada istovremeno ne propusti da navede da Brisel insistira na pravosnažnim presudama kao jasnom dokazu da postoji politička volja da se prihvata evropska pravna stečevina.

,,Primijećeno je da Crna Gora kasni u implementaciji nekih akcionih planova”, kaže šef jedinice za našu državu u Generalnom direktoratu za proširenje Dirk Lange. On ima veliko iskustvo sa zemljama kao što je Crna Gora, pošto je bio ključni čovjek Brisela koji je nadgledao i usmjeravao poteze Hrvatske prije nego što je postala članica EU. U tom periodu došlo je, pored ostalog, i do podizanja optužnice i hapšenja bivšeg premijera te zemlje Iva Sanadera, koji je potom osuđen za korupciju.

Nakon ulaska Hrvatske nastala je stanka u prijemu novih članica. Mnogi analitičari tvrde da je od izbijanja finansijske i dužničke krize pitanje budućeg proširenja gurnuto u pozadinu agende EU. Ali, birokrate u Briselu ostavljaju utisak da je politika proširenja napredovala, pa su zahtjevi prema balkanskim zemljama kandidatima sve složeniji. Uključujući naravno i Crnu Goru, čija se vlast svojim građanima ranije mogla pohvaliti gotovo jedino napretkom u evropskim integracijama. Evropski zvaničnici voljeli su da govore o našoj zemlji kao ,,lideru pridruživanja” na njezinom jugoistoku. Već neko vrijeme ta fraza se samo stidljivo može čuti iz usta odomaćenih evroparlamentaraca, uglavnom od Jelka Kacina iz Slovenije.

Konstatujući da se posljednji Izvještaj o napretku EK mnogo više bavio konkretnim problemima, predsjednik Odbora za evropske integracije crnogorskog parlamenta Slaven Radunović kaže da je vrijeme građenja ,,Potemkinovih sela” za nama. ,,Siguran sam da EK više neće tolerisati blefiranje i slatkorječivost Vlade Crne Gore”, smatra on.

Za politiku proširenja vrijede dvije pretpostavke. Jedna je da prijem novih država bude ključni instrument sigurnosti i stabilnosti u čitavoj Evropi, a druga je da se time ojača privredni rast i blagostanje Unije. Kako Crna Gora za sada ne ispunjava nijednu od te dvije pretpostavke (prvu su, po procjenama Brisela i Vašingtona, ispunjavale Rumunija i Bugarska i zato su bile primljene u EU 2007. godine), moraće da se dobro namuči da dokaže politički i privredni bonitet. No, njezin kredibilitet je u sjedištu Unije sve manji, jer nastoji da investicije osigura pretežno iz azijskih zemalja koje ne interesuju reforme i demokratizacija Crne Gore. Činjenica je takođe da finansijska podrška Unije za zemlje Balkana nije više tako visoka, kao i da su zapadne banke i kompanije povukle dio svog kapitala iz ovog regiona, ali je još važnije da je EU nezamjenljiv katalizator i akcelerator reformi u ovim državama.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo