Povežite se sa nama

OKO NAS

CRNA GORA I EU: Slomila se klackalica

Objavljeno prije

na

dirk-lange

Tek krajem januara ove godine crnogorski premijer Milo Đukanović je shvatio da je nakon punih 18 godina, odnosno posjete Stejt dipartmentu i Pentagonu u jesen 1995. godine zajedno sa Svetozarom Marovićem, završeno njegovo plodno razdoblje u odnosima sa SAD. Zato je prije dva mjeseca sedmostruki predsjednik Vlade morao baciti posljednji adut koji ima u rukama da bi očuvao svoju poziciju – članstvo Crne Gore u NATO-u. Analitičar geopolitike, general Blagoje Grahovac je ovu situaciju opisao ovako: ,,Prva faza reforme bezbjednosnih sistema treba da bude privođenje pravdi grešnika koji štite sve ono što ne valja. Ukoliko se to ne desi, onda će biti privedeni pravdi oni koji nijesu iskazali političku volju za reformom, a oni se nalaze u vrhu vlasti”.

Prethodnih desetak godina Đukanović je vješto ubjeđivao američke i evropske zvaničnike da je jedino on garant da će ova država biti u dogledno vrijeme dio te vojno-političke alijanse, dok je Crna Gora istovremeno postajala ,,ruska gubernija na Jadranu”.

Kada se napokon u Vašingtonu razumjelo da ta geopolitička klackalica savršeno odgovara samo Đukanoviću i njegovim saradnicima, a u susret izazovima stabilnosti u Istočnoj Evropi, crnogorski premijer je morao prelomiti. Njegova stranka i koalicioni partneri krenuli su, navrat-nanos, u kampanju za NATO na terenu u nadi da će za to biti pohvaljeni početkom aprila od potpredsjednika Džozefa Bajdena u Vašingtonu, kao i da će na predstojećem samitu u Velsu Crna Gora dobiti ,,zeleno svjetlo” za prijem u tu asocijaciju. Đukanović očekuje podršku SAD da još neko vrijeme ostane na čelnoj funkciji u ovoj zemlji, iako su Vašingtonu, već neko vrijeme, politički mnogo bliži predsjednik Skupštine i Socijaldemokratske partije Ranko Krivokapić i čelnici Pozitivne Crne Gore.

Najnoviji zahtjevi američke administracije, posebno insistiranje da se procesuira korupcija u ,,aferi Telekom” pokazuju da SAD neće svom dugogodišnjem savezniku više ništa gledati kroz prste, baš kao što je jasno da se ni Rusi neće tako lako odreći stečenih pozicija u Crnoj Gori. Zato Đukanović ulazi u kritičnu fazu svoje dvoipodecenijske vladavine, a njegove akcije nakon ubjedljive pobjede na parlamentarnim izborima Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića izgledaju dobre još samo u Beogradu.

Izvjesno je, takođe, da će uprkos učešću u akciji privođenja narkobosa Darka Šarića i otvaranja istrage protiv čelnika budvanske opštine, pritisak na Podgoricu rasti i iz Brisela. I to za Crnu Goru na najosjetljivijem polju – borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije. Iako Delegacija EU u našoj zemlji uvijek pozdravi neku konkretnu akciju hapšenja ili podizanja optužnice protiv visokorangiranih zvaničnika, nikada istovremeno ne propusti da navede da Brisel insistira na pravosnažnim presudama kao jasnom dokazu da postoji politička volja da se prihvata evropska pravna stečevina.

,,Primijećeno je da Crna Gora kasni u implementaciji nekih akcionih planova”, kaže šef jedinice za našu državu u Generalnom direktoratu za proširenje Dirk Lange. On ima veliko iskustvo sa zemljama kao što je Crna Gora, pošto je bio ključni čovjek Brisela koji je nadgledao i usmjeravao poteze Hrvatske prije nego što je postala članica EU. U tom periodu došlo je, pored ostalog, i do podizanja optužnice i hapšenja bivšeg premijera te zemlje Iva Sanadera, koji je potom osuđen za korupciju.

Nakon ulaska Hrvatske nastala je stanka u prijemu novih članica. Mnogi analitičari tvrde da je od izbijanja finansijske i dužničke krize pitanje budućeg proširenja gurnuto u pozadinu agende EU. Ali, birokrate u Briselu ostavljaju utisak da je politika proširenja napredovala, pa su zahtjevi prema balkanskim zemljama kandidatima sve složeniji. Uključujući naravno i Crnu Goru, čija se vlast svojim građanima ranije mogla pohvaliti gotovo jedino napretkom u evropskim integracijama. Evropski zvaničnici voljeli su da govore o našoj zemlji kao ,,lideru pridruživanja” na njezinom jugoistoku. Već neko vrijeme ta fraza se samo stidljivo može čuti iz usta odomaćenih evroparlamentaraca, uglavnom od Jelka Kacina iz Slovenije.

Konstatujući da se posljednji Izvještaj o napretku EK mnogo više bavio konkretnim problemima, predsjednik Odbora za evropske integracije crnogorskog parlamenta Slaven Radunović kaže da je vrijeme građenja ,,Potemkinovih sela” za nama. ,,Siguran sam da EK više neće tolerisati blefiranje i slatkorječivost Vlade Crne Gore”, smatra on.

Za politiku proširenja vrijede dvije pretpostavke. Jedna je da prijem novih država bude ključni instrument sigurnosti i stabilnosti u čitavoj Evropi, a druga je da se time ojača privredni rast i blagostanje Unije. Kako Crna Gora za sada ne ispunjava nijednu od te dvije pretpostavke (prvu su, po procjenama Brisela i Vašingtona, ispunjavale Rumunija i Bugarska i zato su bile primljene u EU 2007. godine), moraće da se dobro namuči da dokaže politički i privredni bonitet. No, njezin kredibilitet je u sjedištu Unije sve manji, jer nastoji da investicije osigura pretežno iz azijskih zemalja koje ne interesuju reforme i demokratizacija Crne Gore. Činjenica je takođe da finansijska podrška Unije za zemlje Balkana nije više tako visoka, kao i da su zapadne banke i kompanije povukle dio svog kapitala iz ovog regiona, ali je još važnije da je EU nezamjenljiv katalizator i akcelerator reformi u ovim državama.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

VLASNICI HIDROCENTRALA, DONATORI: Čije su naše pare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema nekim računicama proizvođačima energije iz malih hidroelektrana građani će kroz subvencije na računima za struju ove godine dati do oko dvadeset miliona eura. Plus njihova milionska dobit. Sada oni  državi u presudnoj bici sa korona virusom daju čitavih četiristo hiljada eura.  Red je ponoviti – naših

 

Proizvođači električne energije iz malih hidroelektrana su Nacionalnom koordinacionom tijelu za zarazne bolesti (NKT) donirali 401.593 eura. Kompletan februarski prihod.

Ovaj podatak otkriva mnogo toga. U zajedničkoj donaciji su učestvovale kompanije Hidroenergija Montenegro iz Berana sa 186.600 eura, Kronor iz Podgorice sa 90.403 eura, Hydro Bistrica iz Podgorice sa 41.300 eura, Igma Energy iz Andrijevice sa 32.117 eura, Synergy iz Podgorice sa 30.000 eura, Nord Energy iz Andrijevice sa 18.673 eura i Simes inženjering iz Podgorice sa 2.500 eura.

,,Ovim putem pozivamo i ostale kolege iz privatnog sektora da u skladu sa svojim mogućnostima uzmu učešće u pomoći onima koji će u narednom periodu voditi najvažniju bitku za sve nas”, navedeno je u zajedničkom saopštenju proizvođača električne energije iz malih hidroelektrana. Zvuči kao ruganje .

Šef i odbornik Demokratskog fronta u Andrijevici Veselin Raketić ironično je prokomentarisao taj postupak: ,,Oni pomažu nas od našega novca.  Tačnije – mi pomažemo nas, preko njih”.

Na području Andrijevice, odakle su zvanično dva donatora, gradi se dvanaest hidrolektrana i već izvlači desetine miliona eura dobiti godišnje.

,,Sada se  prikazuju kao humanisti, a  opljačkali narod. Osim neznatnih naknada za koncesije, od njih lokalne zajednice nemaju nikave koristi.  A uništili su prirodu i biodiverzitet u rijekama”, kaže Raketić.

Donacije NKT iz Andrijevice su dali Igma Energy i Nord Energy. Dok za drugu kompaniju nijesmo mogli ustanoviti na koga se vodi, za prvu se sa sigurnoću zna da je vlasnik Igor Mašović, brat predsjednika Opštine Andrijevica, Srđana Mašovića (DPS).

On je, prema donaciji, u fenbruaru zaradio 32.117 eura. Za sada ima dvije male hidrolektrane, Bradavac i Pješivska Rijeka, a u izgradnji još nekoliko. Ako bi se prikazana donacija za jedan mjesec pomnožila sa dvanaest mjeseci, onda bi dobili sumu od 385.404 eura, koliko Mašović ove godine treba da prihoduje. Kada stavi u funkciju ostale hidroelektrane koje su u izgradnji, godišnje će prihodovati vjerovatno milionski iznos.

Milionskim prihodima već se može pohvaliti prvi na listi donatora, beranska Hidroenergija Montenegro. Oni su se u društvenu korist odrekli februarske dobiti od 186.600 eura. Pomnoženo sa dvanaest mjeseci, to bi bilo  dva miliona i dvjesta trideset devet hiljada, i još dvjesta eura preko toga, godišnje.

Vijesti su krajem prošle godine otkrile da će vlasnicima beranske kompanije Hidroenergija Montenegro u prvih 13 godina rada njenih pet malih hidroelektrana (mHE), ostati preko 14 miliona eura čiste gotovine.

To je tada saopštila pravna savjetnica pri NVO Akcija za socijalnu pravdu Ines Mrdović, koja je biznis plan Hidroenergije Montenegro dobila od Regulatorne agencije za energetiku (RAE), u skladu sa Zakonom o slobodnom pristupu informacija.

Biznis plan obuhvata rad pet mHE u Beranama. Prva od njih je u pogonu od 2014, a ostale od 2015. godine. Plan ne obuhvata i šestu mHE, koja radi od 2016. godine.

Priča o ovom preduzeću je manje-više poznata. U najkraćem, preduzeće je  osnovano u Beranama u jesen 2007. godine. Tada je biznismen Oleg Obradović došao u svoj rodni grad i preko kompanije Hamera Capital napravio dogovor sa tri opštine na sjeveroistoku Crne Gore o davanju koncesija za izgradnju malih hidrolektrana na njihovim teritorijama, ponudivši im zauzvrat dio akcija u zajedničkoj firmi.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

SAVIN BOR, PETNJIČKO SELO KOJE ŽIVI: Otvaranje Bihora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Selo Savin Bor je jedno od rijetkih na području opštine Petnjica i Bihora, koje nije ostalo bez stanovnika i u kojem se još osjeća kako lokalna zajednica u svakom pogledu funkcioniše.

Njegove stanovnike je obradovala vijest da je na pomolu dogovor o otvaranju graničnog prelaza prema Pešterskoj visoravni i po udaljenosti najbližem gradu u Srbiji, Tutinu.

,,Odavde do Tutina je koliko i do Petnjice, nekih dvanaest kilometara. Kada bude otovoren granični prelaz, mi ćemo  moći da dolazimo i do tog grada u Srbiji, gdje je i tržište znatno veće”, kaže predsjednik ove Mjesne zajednice Senad Rastoder.

Da je narod ovog kraja prirodno upućen na saradnju sa ljudima koji žive u dijeli Pešterske visoravni, ukazuje i Zaim Ličina.

,,Uspostavljanjem državne granice na ovom području stanovništvo se suočilo sa određenim problemima, ovdje im je  onemogućen slobodan prolaz u Srbiju.  Otvaranje graničnog prelaza i blizina Tutina, uticaće i na ekonomiju u ovom dijelu Bihora, jer nam se otvara veliko tržište”, smatra Ličina.

Živopisni Savin Bor jedno je od rijetkih sela  na sjeveru Crne Gore koje se može pohvaliti da još  ima porodična gazdinstva, nalik na neka daleka  vremena.

Iako se radi o planinskom mjestu, smještenom na preko 1.200 metara nadmorske visine, u mjesnoj zajednici Savin Bor živi preko 500 stanovnika, koji se uglavnom bave poljoprivredom i stočarstvom. Da život u ovom kraju nije stao ukazuje i osnovna škola u Savinom Boru koja sa područnim odjeljenjima broji preko 120 učenika.

Mještani ovog sela uzgajaju blizu dvije hiljade ovaca i osamsto krava. Taj podatak posebno dobija na značaju kada se zna da je stočni fond na području Bihora u posljednjih nekoliko decenija  desetkovan.

,,Sela na sjeveru Crne Gore, pa i ona koja su bliza gradu, ostaju pusta. Na svu sreću to nije slučaj sa Savinim Borom, iako se radi o mjestu koje je preko 30 kilometra udaljeno od Berana. Ni ovo selo nijesu zaobišla iseljavanja   stanovništa, ali to nije toliko izraženo kao u nekim drugim sredinama”, kaže predsjednik Mjesne zajednice.

Rastoder napominje da je narod ovdje opstajao kroz vjekove zahvaljujući upornom radu. ,,Ta praksa traje  do današnjih dana. U Savinom Bori nema kuće koja ne drži bar pet krava, osim ako se ne radi o socijalno ugroženim domaćinstvima”,kaže on. .

Nekada je ova mjesna zajednica brojala  preko hiljadu stanovnika. Mnogi su  porodično gnijezdo svili u zapadnoevropskim zemljama. Ponajviše u Luksemburgu i Švajcarskoj. Nije mali broj ni onih koji su  otišli da žive i rade u veće crnogorske centre. U  Podgoricu , Bar, Ulcinj…

Iseljenici iz Savinog Bora istinski pomažu svoj zavičaj i  daju puni doprinos očuvanju života u njemu. ,,Mnogi su otišli u inostranstvo, tamo rade i dobro zarađuju.  Oni nikada nijesu zaboravili rodno mjesto. Njihova pomoć redovno pristiže u Savin Bor, u novcu za svoje najbliže, ili kroz različite donacije za stvaranje boljih uslova za život na ovom prostoru”, kaže Rastoder.

Ta pomoć jača ovdašnja gazdinstva i daje dodatni motiv da istraju na poslovima koje su radili njihovi preci. ,,Nama je danas znatno lakše nego našim očevima i djedovima. Uspjeli  smo da dobavimo  neophodnu poljoprivrednu mehanizaciju prilagođenu savremenim  uslovima života”, ističe predsjednik Mjesne zajednice Savin Bor.

Sa njim se slaže i Haso Rastoder. On, baveći se poljoprivrednom proizvodnjom, drži dvadeset krava. Boravio u inostranstvu i vidio kako se tamo živi i radi.  ,,Meni dražeg mjesta od Savinog Bora nema. Tu sam rođen, odrastao i stvorio porodičnu zajednicu, kadru da odolijeva  životnim izazovima, karakterističnim za ove prostore.  Živim sa suprugom, dva sina, snahom i kćerkom i svi su oni radno angažovani unutar gazdinstva. Moja porodica, kao i većina ovdje, je navikla da radi, a taj rad se, ipak,  isplati. Stvorili smo zavidne uslove za život i shvatili da se dobro može živjeti i daleko od gradskih sredina”, kaže Haso Rastoder.

Mještani tvrde da bi uz podsticajne mjere usmjerene ka potrebama mlađih generacija Savin Bor mogao da postane još privlačniji za život.

Uzorni stočar Sako Adrović upozorava da  se, ako se žele zaustaviti odlasci,  posebna pažnja   mora posvetiti mladima.

,,Potrebno je uspostaviti jaču vezu sa našim studentima i upoznavati ih sa razvojnim potencijalima Petnjice, kako bi se nakon završenih studija u što većem broju vraćali i davali  doprinos razvoju sredine u kojoj su rođeni. Isto tako, treba uvesti stimulativne mjere za mlade bračne parove koji žele da ostanu da žive u zavičaju”, kaže Adrović.

Mještani tvrde da Savin Bora sa okolinom može da postane  turistički raj kad bi se   valorizovali njegovi  potencijali.

,,Ovdje je sve prirodno i netaknuto. Od hrane do vode i vazduha.  Ovo područje zaslužuje da se proglasi zaštićenom ekološkom i turističkom zonom. To bi, uz otvaranje otkupnih centara i uz instaliranje kapaciteta za proizvodnju zdrave hrane i smještaj turista, donijelo brojne blagodeti  čitavom kraju i utticalo na podizanje nataliteta i zaustavljanje iseljavanja”, tvrde mještani.

Žitelji  Savinog Bora i još nekoliko sela koja gravitiraju Pešterskoj visoravni  smatraju da će uspostavljnje graničnog prelaza na pragu njihovih domaćinstava, doprinijeti boljoj ekonomskoj poziciji.

,,Mi smo upućeni na taj kraj, do kojeg sada moramo da idemo okolo-naokolo, preko Rožaja i državnog prelaza Dračenovac, a ovdje nam je prečicom sve nadohvat ruke”, objašnjava predsjednik Mjesne zajednice.

Mještani ovog kraja  ulažu u izgradnju kuća, upošljavaju majstore, radnike. Nadaju se  da za Savin Bor i Bihor dolaze  bolji dani.

Granični prelaz sa Srbijom, koji će biti otvoren u mjestu Kruščica, doprinijeće većoj razmjeni robe, bržoj komunikaciji. Prestaće se sa divljim prelascima i problemima skopčanim sa tim.

                              Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

KOLIKA JE KORIST OD BRENDIRANJA  KOLAŠINSKOG LISNATOG SIRA: Zasad, samo više procedura i edukacije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Proizvođači kolašinskog „listana“ tvrde da tokom minule godine nijesu imali mnogo vajde od „brendiranja“ tog mlječnog proizvoda. Cijene i način prodaje su  ostali isti, ali su se udvostručile obaveze koje treba da ispune 

 

Prije skoro godinu, kolašinski lisnati sir, pridružio se  listi crnogorskih proizvoda zaštićenih oznakom kvaliteta na nacionalnom nivou. Oni koji ga proizvode kažu da još nema razloga za slavlje, ali su svjesni da im tek sada predstoji veliki rad, ažurno pridržavanje procedura i pojačane kontrole.  Prošli su brojne edukacije koje su vezane za sve segmente proizvodnje, no i dalje je mnogo nejasnoća. Muče ih i ograničeni kapaciteti da ispoštuju sve što se od njih traži.  Sada sve izgleda komplikovano, a tvrde, ponekad i nedostižno. Očekivali su da njihov sir bude već skuplji, a način prodaje lakši. No, tokom minulih mjeseci, to se nije desilo.

U domaćinstvu Puletić, u kolašinskom selu Lipovo, razočarani su jer još nema ni prodavnice, koja bi bila specijalizovana samo za prodaju listana.  

„Uslovi pod kojima se proizvodi sir su značajno komplikovaniji, procedure sa visokim standardima, ima mnogo papirologije, a mi i dalje prodajemo nakupcima po istoj cijeni. Oni, naravno, i dalje ucjenjuju. Plaćaju kako im odgovara, najčešće po četiri i po  eura za kilogram, prodaju ga po šest. Polugodišnja premija koja iznosi 500 eura izostane ukoliko samo jedan papir zaboravimo da dostavimo“  – kažu u tom domaćinstvu.

Kolašinski lisnati sir proizvodi se na više od 100 poljoprivrednih gazdinstava u okviru regiona proizvodnje, a na tržište se godišnje, prema podacima Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja,  plasira oko 2.000 tona tog vrhunskog proizvoda.

„Zaštitom, taj proizvod dobiće novu vrijednost, što će proizvođačima omogućiti dodatni dohodak i mogućnost još bolje valorizacije kroz jačanje turističkih kapaciteta i ponude, ne samo na području Kolašina, već i ukupno na sjeveru i primorju. Proizvodnja jednog od najkarakterističnijih sireva u Crnoj Gori, poznatog i van njenih granica, prema dokumentaciji koja je osnova za zaštitu oznake porijekla, odvija se na teritoriji opština Kolašin i Mojkovac, u okviru definisanog geografskog područja koje obuhvata 17 mjesnih zajednica”–  saopštili  su iz resornog ministarstva nakon što je kolašinski sir „brendiran“.

Milovan Vlahović  iz NVO Klasterske incijative, oraganizacije koja je odradila značajan posao u procesu „brendiranja“, kaže da su, u saradnji sa Ministarstvom i Opštinom, odavno počele i radionice namijenjene osposobljavanju proizvođača za primjenu specifikacije o oznaci porijekla.

„Te radionice su značajne, jer specifikacija sadrži detaljno razrađen postupak proizvodnje sira, njegove hemijske i biološke karakteristike koje moraju biti ispunjene radi stavljanja na tržište pod zaštićenom oznakom,  kao i minimum standarda koji svi proizvođači moraju da ispunjavaju u postupku proizvodnje sira. Na taj način će se obaviti standardizacija proizvodnje i garantovati kvalitet proizvoda. Takođe, planira se formiranje Komisije za senzornu evaluaciju proizvoda, koja će ocjenjivati uzorke sira i davati odobrenje za njegovo plasiranje na tržište kao i primjenu pravila interne kontrole kvaliteta koje smo u međuvremenu razvili u saradnji sa Biotehničkim fakultetom“ –  najavljuje on.

Postojaće, objašnjava Vlahović, tri nivoa kontrole kvaliteta: prvi koji će obavljati proizvođač na svom gazdinstvu, drugi Komisija za senzornu evaluaciju i treći nivo za koji je zadužena Monteorganica.  To je sve neophodno da bi se sir našao  u slobodnoj prodaji pod zaštićenom oznakom  i sa visočijom cijenom.

„U objektima gdje se sada kolašinski lisnati sir prodaje nalazi se sir individualnih proizvođača, koji ne podliježe nadzoru i kontroli Udruženja proizvođača kao organizacije i nosioca brenda. Za kvalitet proizvoda odgovara svaki proizvođač pojedinačno i kontrola se obavlja od strane državnih organa na drugačiji način u odnosu na kontrolu koja će biti kada projekat bude priveden kraju” – kažu u Udruženju proizvođača kolašinskog lisnatog sira, u kojem je 40 proizvođača iz Mojkovca i Kolašina.

Proizvođači „brendiranog“ sira primjećuju i da teškoće nastaju jer različite djelove projekta finansiraju razni donatori, ali i resorno ministarstvo i Opština.  Oni koji brinu o edukaciji proizvočađa treba da brinu i o tome da se radionice ne održavaju tokom ljeta kada je većina stočara na katunima. Još nije završeno osmišljavanje idejnog rješenja ambalaže, koje će podrazumijevati vakumiranje proizvoda radi čuvanja karateristika sira u dužem vremenskom periodu.  Planirano je da ambalaža ne učestvuje previše u ukupnoj cijeni proizvoda, te da bude praktična, estetski prilagođena potrošaču.

Kolašinski lisnati sir proizvodiće samo registrovani poljoprivredni proizvođači, a krave od kojih se koristi mlijeko treba da budu registrovane u Upravi za veterinu i obilježene ušnom markicom.

U Udruženju objašnjavaju da će za sva gazdinstva sa više od pet grla krava,  biti obaveza i posebna prostorija za proizvodnju sira sa mokrim čvorom i  snabdjevena električnom energijom. Ukoliko se proizvodi u prostorijama gdje se priprema i ostala hrana, to se ne smije raditi istovremeno, to jest, sirenje treba vremenski da bude odvojeno od ostalih kuhinjskih poslova.

„Kolašinski sir je poseban zbog činjenice da se proizvodi od mlijeka krava koje pasu na visokim nadmorskim visinama i na pašnjacima na kojima je više od 200 biljaka koje sadrže eterična ulja. Da bi se sačuvao kvalitet proizvoda, predviđeno je i da mlijeko grla  koja su kupljena na području drugih opština, neće biti korišteno najmanje godinu za proizvodnju tog sira“ – kaže Ratko Pejić iz Udruženja proizvođača.

Nova pravila staviće stočare pred još nekoliko izazova. Prije svega, one  koji su ljeti na katunima, do kojih još nema adekvatne putne infrastrukture, snabdijevaju se vodom sa izvora, a sir se pravi u kolibama, u kojima nema ni struje…

Iako je za  kolašinske stočare ohrabrenje što je lokalna uprava uvidjela potrebu povećanja podrške za poljoprivredu, smatraju da je 70.000 eura, ipak, nedovoljno.  Svojevrstan „vjetar u leđa“ proizvođačima „lisnatog“, kaže Vlahović, je i nedavna podrška Kraljevine Norveške i UNOPS-a, koji su kroz projekat Standardizacija poljoprivrednih proizvoda u ruralnim oblastima, Udruženju proizvođača kolašinskog lisnatog sira donirali 41.000 eura.

„Kroz projekat je planirana podrška za više od 15 gazdinstava sa teritorija opština Kolašin i Mojkovac. Biće im obezbijeđena konkretna pomoć u opremi koja je potrebna u procesu proizvodnje kolašinskog lisnatog sira. Kroz realizaciju projekta planirana je i detaljna analiza tržišta i smjernice i uputstva za dalji plasman i prodaju ovog proizvod, što će umnogome olakšati primarni posao poljoprivrednim proizvođačima, a to je isključivo proizvodnja“ –  optimističan je  Vlahović.

                                                         Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo