Povežite se sa nama

OKO NAS

KAKO JE VLAST RASPRODALA I ZALOŽILA SVE ZNAMENITOSTI KOLAŠINA: Spomenici za plate

Objavljeno prije

na

Gotovo nijedna od najstarijih i najljepših kolašinskih zgrada više nije opštinsko vlasništvo. Objekti, koji bi, da su nadležni bili ažurniji i imali više osjećaja za nasljeđe svoje varoši mogli biti i dio turističke ponude, odavno ili su prodati ili su stavljeni pod hipoteku za neki od kredita, kojima lokalna vlast pokušava da spasi grad od finansijskog kolapsa. Na investitore i dinamiku adaptacije jednog broja tih objekata koji su sada u privatnom vlasništvu ne mogu uticati, kažu u lokalnoj vlasti. Za one pod hipotekom iz Opštine obećavaju da ih neće prepustiti bankama.

Jedna od najstarijih zgrada u Kolašinu nalazi se u Ulici Boška Rašovića, tik pored Trga Vukmana Krušćića. Građena je na samom početku XX vijeka, najvjerovatnije 1901. godine. Pripadala je staroj kolašinskoj trgovačkoj porodici Marića. Kako u knjizi Kulturno nasljeđe Kolašina navodi Draginja Kujović, neki aritektonski elementi na ovoj zgradi dati su u duhu secesije. U kući Marića, nakon što je nacionalizovana, bio je smješten sreski sud, a prije dvije godine je prodata za 120 000 eura podgoričkom preduzeću, čiji je vlasnik Nebojša Bošković. Do sada ništa nije rađeno na toj zgradi, a njen trenutni izgled jasno govori o višedecenijskoj nebrizi i neodgovornosti. Dok Bošković svake godine bar po jednom obeća da će radovi na adaptaciji ruševine „uskoro početi” dotrajala zgrada svakodnevno ugrožava živote prolaznika, a Kolašinci su već zaboravili na obećanja o „savremenom hotelu”, koji na toj lokaciji treba da nikne.

Još više nebrige vidi se na „zgradi Gorštaka”. Vlasnik je, takođe, Bošković a kupio je od Opštine prije osam godina za samo 80 000 eura. Najvjerovatnije da je građena 1920 godine. Prvi put se pominje 1930 godine kao prvi kolašinski hotel Grand, koji je imao sedam soba na spratu, a u prizemlji restoran, kafanu i recepciju. U hotel se ulazilo iz ulice koja se tada zvala Gavrila Principa. Sredinom 30-ih godina prošlog vijeka, Grand hotel postaje Hotel Boškovića. Taj objekat je bio centar života Kolašina između dva svjetska rata, a posjetile su ga i brojne poznate ličnosti tog vremena. Kasnije, u drugoj polovini prošlog vijeka, zgrada je nekoliko puta mijenjala namjenu, a bila je i vlasništvo FK Gorštak. Nekoliko godina u tom periodu predstavljala je centar za okupljanje sportista, ali i mnoga kulturna dešavanja.

Dok za zgradu „starog suda” obećava da će sačuvati njen pređašnji izgled, Bošković tvrdi da se bivši Grand hotel mora rušiti.

„Zgradu Gorštaka, nekadašnji hotel Boškovića, moraćemo srušiti, jer je u vrlo lošem stanju, ali će se graditi zgrada koja izgledom podsjeća na nekadašnji hotel, kako se to vidi na starim fotografijama”, kaže sadašnji vlasnik.

On se u nekoliko navrata žalio novinarima kako je u trgovini sa Opštinom „višestruko štetovao”, jer lokalna uprava dugo nije uspijevala da iseli stanare iz zgrade starog suda, pa je to, kako tvrdi, morao sam da učini i da za to plati.

Bošković je zbog toga svojevremno namjeravao i da tuži kolašinsku lokalnu vlast i traži 200 000 eura zbog štete koju je pretrpio. U međuvremenu je odustao od toga, jer, kako kaže, ima povjerenja u aktuelne opštinske funkcionere.

One objekte koje nije uspjela ili nije mogla, zbog zakonskih propisa da proda, Opština je dala kao zalog bankama za kredite. Tako je prošle godine pod hipoteku stavljen i Dom penzionera. Predsjednik Opštine Darko Brajušković dobio je „zeleno svijetlo” od zakonodavne vlasti da potpiše ugovor o fiducijarnom prenosu prava svojine na Dom penzionera čija je površina 102 m2 i pripadajuću parcelu površine 276 m2 kao garanciju za kratkoročno zaduženje od 70 000 eura kod Atlas banke.

Taj, kao i mnogi drugi krediti davno je iskorišten za isplatu zaostalih zarada za zaposlenih u lokalnoj upravi.

Brajuškovićev prethodnik Mileta Bulatović stavio je pod hipoteku čak i zgradu Centra za kulturu, u kojoj je smješten i Zavičajni muzej i gradska biblioteka. Prošle godine grad je umalo ostao bez zgrade, jer je zbog kašnjenja od skoro 600 dana Crnogorska komercijalna banka (CKB) priprijetila da će biti prinuđena da započne postupak namirenja duga vansudskom prodajom nepokretnosti koje su služile kao zalog.

Pored zgrade Centra za kulturu, pod hipoteku je za kredit od 320 000 eura, koji je uredno vraćan do prije tri godine godine, dato i dvorište od 715 m2.

U kolašinskoj opoziciji kažu da ne mogu da razumiju „opuštenost” lokalne vlasti kada je riječ o vraćanju kredita , gdje je zalog zgrada u samom centru grada. Oni tvrde da je vrijednost tog objekta i pripadajućeg placa oko dva miliona eura, pa je kako kažu prosto neshvatljivo kako je ta vrijednost rizikovana zarad kredita od 300 000 eura, koji je „uludo potrošen”.

„Tačno se vidi da od kako je Brajušković na toj funkciji nije vraćen ni jedan euro kredita uzetog od CKB. Kakve su to kredite oni vraćali kad nijesu uspjeli taj za koji je hipoteka stavljena na jednu od najstarijih zgrada u samom centru grada, gdje su prostorije nekoliko važnih ustanova”, kazao je odbornik te partije Panto Peković.

Kolašinska vlast je uzimala kredite ne vodeći računa o tome šta će ponuditi kao zalog, smatraju u Demokratskom frontu. Prema riječima predsjednika izbornog štaba kolašinskog DF Aleksandra Dožića krediti su korišteni za javnu potrošnju, bez ikakve kontrole i mjere.

„Zbog toga je danas kolašinska Opština najzaduženija u Crnoj Gori. Ono što će ostaviti aktuelna vlast za sobom su posljedice koje će se godinama sanirati”, kazao je Dožić.

Nasuprot tome, Brajušković tvrdi da se drugačije nije moglo. Prema njegovim riječima, do sada Opština nije prepustila bankama ni jedan objekat, pa se to neće dogoditi ni ubuduće.

„Zanemarujete činjenicu da smo više milona duga uspjeli da vratimo u minule dvije –tri godine. Neke od kredita i hipoteka smo naslijedili, kada Demokratska parija socijalista, iako u vladajućoj koaliciji, nije imala realnu moć da utiče na važne odluke. Kolašincima će ostati najstarije zgrade ovog grada, za koje se slažem da imaju značajnu istorijsku i kulturnu vrijednost”, obećava prvi čovjek grada.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo