Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Dug od milion eura

Objavljeno prije

na

Višegodišnji iscrpljujući sudski spor Igaloprometa sa JP Vodovod Herceg Novi nastavlja se, iako su mediji objavili: ,,U Osnovnom sudu završen je šestogodišnji postupak protiv direktora hercegnovskog vodovoda Zorana Šabanovića”. Optužnica je Šabanovića teretila da je zloupotrijebio službeni položaj kada je 15. avgusta 2003. samoinicijativno isključio vodu sa izvorišta Lovac iz gradskog sistema zbog čega su građani trpjeli nepodnošljive restrikcije, jer u to vrijeme do Herceg-Novog nije stizala ni voda iz sistema Plat, a štetu je trpio i koncesionar – privatno preduzeće Igalopromet. Jovo Matijašević, direktor firme Igalopromet , tvrdi da ukupna potraživanja ove firme od JP Vodovod iz Herceg Novog iznose – milion eura!

KRŠENJE UGOVORA: ,,Ugovor o desetogodišnjoj koncesiji nad izvorištem Lovac u Mojdežu, koji je 23. marta 1999. godine potpisan sa Vodovodom, ni u jednoj tački nije ispoštovan. Šabanović na ime 11 centi, koliko građani plaćaju za transport vode, ne izmiruje svoje obaveze ni prema Konavlima ni prema Igaloprometu, a mjesečno prihoduje od 130 do 140.000 eura, od kojih gradi stanove za svoje preduzeće i konak u Bunovićima”, tvrdi Matijašević.

Pravni zastupnik Igaloprometa Mladen Ivanović objasnio je da je ugovor sa Vodovodom bio izvršni samo tokom prve dvije godine, te da je kasnije ,,iz ličnih i potpuno besmislenih motiva Šabanović odlučio drugačije”, odnosno da je Vodovod odbio da ispuni svoju stranu ugovora.

Zbog naknade materijalne štete u iznosu od milion eura Igalopromet je sa hercegnovskim vodovodom vodio spor u Privrednom sudu u Podgorici. S druge strane, Vodovod protivtužbom traži 500.000 eura od Igaloprometa, uz obrazloženje da je ova firma izazvala klizište prije šest godina. No, vještačenjem je utvrđeno da Igalopromet nema nikakve veze sa klizištem.
PONOVO NA SUDU: Vijest objavljena u medijima da je direktor JP Vodovod Zoran Šabanović oslobođen krivične odgovornosti u sporu sa Igaloprometom je dezinformacija, tvrdi Jovo Matijašević. Viši sud u Podgorici, u krivičnom predmetu protiv optuženog Šabanovića, zbog zloupotrebe službenog položaja, a odlučujući po žalbama Osnovnog državnog tužioca u Herceg Novom, donio je 31. marta ove godine rješenje da se predmet vrati na ponovno suđenje Osnovnom sudu u Herceg Novi.
Matijašević kaže da je od kraja 2001. do maja 2003. godine Šabanović, uprkos odluci Skupštine opštine i velikim restrikcijama, odbijao da uključi vode izvorišta Lovac u gradski sistem, tvrdeći da su u pitanju bujične i tehnološki neispravne vode ne iz Lovca već iz Potkopa.

,,Sudski vještaci su mjesečno izlazili na teren tokom čitavog perioda koncesije i utvrđivali da se vode Lovca ulivaju u gradski sistem. Pokušao sam da Šabanoviću isporučim račun, ali on mi ga je vratio. Zato smatram da su Šabanovićevi motivi za ovakvo ponašanje lični i politički”, kaže Matijašević.

Branko Velaš, mještanin Mojdeža i član Odbora za vodu Mjesne zajednice, potvrdio je Ivanovićevu i Matiješevićevu priču, dodavši da smatra da su za klizište odgovorni izvođač radova Hidromont Merkur, Zavod za geološka ispitivanja iz Podgorice, Građevinski fakultet iz Podgorice i nadležna ministarstva. Mještani su zbog toga, kako je objasnio, podigli tužbu za nadoknadu štete po osnovu objektivne odgovornosti. No, na epilog i ovog sudskog spora još se čeka.
SVE JE NAMJEŠTENO: ,,Odgovorno tvrdim da je sve ovo namješteno, počevši od koncesija, pregrađivanja tunela, pa do napada na preduzeće i mene. Jednostavno, voda sa izvorišta Lovac se prosula i nestala u podzemnim kanalima”, pojašnjava Šabanović.
Šabanović najavljuje tužbu protiv Igaloprometa. Tražiće kaže, odštetu od 10 miliona eura obeštećenja za ,,ogromnu štetu koju je ovo preduzeće nanijelo opštini, a posebno žiteljima mjesta Mojdeža”.
Nejasno je kako Zoran Šabanović zamišlja da se izvorište Lovac vrati u pređašnje stanje, kad je to faktički neizvodljivo. Može li Herceg Novi, koji inače kuburi sa vodosnabdijevanjem, posebno u ljetnjim mjesecima, sebi dozvoliti takav luksuz da se namjerno i bez razloga, odriče vode iz izvorišta Lovac.
Izvorište Lovac je uključeno u javno vodosnabdijevanje, od početka koncesije do dana današnjeg. Matijašević tvrdi da nikada nije dobio ni centa i da su njegova potraživanja od JP Vodovod premašila milionske iznose u eurima.
Firma Igalopromet, iako je Ugovor o koncesiji istekao (23. marta ove godine), i dalje hloriše vodu za gornji dio Mojdeža, plaća radnike koji održavaju kompletan sistem u funkciji i troškove suđenja, što već prelazi cifru od 350.000 eura. Kod Vlade Crne Gore je aplicirao za produžavanje koncesije nad izvorištem Lovac i u narednom petogodišnjem periodu. Rješenje se čeka.

OBEĆANJA UMJESTO VODE: Matijašević tvrdi da i novoizgrađena filterska stanica JP Vodovod u Mojdežu još nema nužne dokumente – od građevinske, pa do upotrebne dozvole. Uz napomenu da u njoj nije ugrađen priključak za vodu iz Lovca, te da bi potkrijepio ovu svoju tvrdnju, prilaže i niz stručnih dokumenata i nalaza, koji svjedoče da je, od kraja oktobra prošle godine, nova filterska stanica, praktično, još u ,,probnom radu” i da je zbog takve improvizacije veoma problematično snabdijevanje građana vodom, uz mogućnost svakodnevnog ekološkog, pa i dramatičnijeg ekscesa.
Drugim riječima, voda sa brda Mojdež iznad Herceg Novog, umjesto da služi narodu, nalazi se pod dirigenskom palicom moćnika i suda. Građanima se serviraju informacije koje mogu ,,progutati”, dok se istina o stvarnom stanju na terenu gura pod tepih. Umjesto da izađe na vidjelo ovonedjeljno angažovanje republičke inspekcije, koja je ponovo zapečatila jedno ilegalno priključenje divljeg potoka u izvorište Lovac, glavna tema u gradu je „oslobađajuća presuda” za direktora Šabanovića.
Šta li će sve snaći Novljane do novih izbornih kampanja i od novih-starih direktora Vodovoda velika je enigma. Zna se jedino da žednim građanima ne fali velikih obećanja da im slavine neće biti suve.

Marija ČOLPA

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo