Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Dug od milion eura

Objavljeno prije

na

Višegodišnji iscrpljujući sudski spor Igaloprometa sa JP Vodovod Herceg Novi nastavlja se, iako su mediji objavili: ,,U Osnovnom sudu završen je šestogodišnji postupak protiv direktora hercegnovskog vodovoda Zorana Šabanovića”. Optužnica je Šabanovića teretila da je zloupotrijebio službeni položaj kada je 15. avgusta 2003. samoinicijativno isključio vodu sa izvorišta Lovac iz gradskog sistema zbog čega su građani trpjeli nepodnošljive restrikcije, jer u to vrijeme do Herceg-Novog nije stizala ni voda iz sistema Plat, a štetu je trpio i koncesionar – privatno preduzeće Igalopromet. Jovo Matijašević, direktor firme Igalopromet , tvrdi da ukupna potraživanja ove firme od JP Vodovod iz Herceg Novog iznose – milion eura!

KRŠENJE UGOVORA: ,,Ugovor o desetogodišnjoj koncesiji nad izvorištem Lovac u Mojdežu, koji je 23. marta 1999. godine potpisan sa Vodovodom, ni u jednoj tački nije ispoštovan. Šabanović na ime 11 centi, koliko građani plaćaju za transport vode, ne izmiruje svoje obaveze ni prema Konavlima ni prema Igaloprometu, a mjesečno prihoduje od 130 do 140.000 eura, od kojih gradi stanove za svoje preduzeće i konak u Bunovićima”, tvrdi Matijašević.

Pravni zastupnik Igaloprometa Mladen Ivanović objasnio je da je ugovor sa Vodovodom bio izvršni samo tokom prve dvije godine, te da je kasnije ,,iz ličnih i potpuno besmislenih motiva Šabanović odlučio drugačije”, odnosno da je Vodovod odbio da ispuni svoju stranu ugovora.

Zbog naknade materijalne štete u iznosu od milion eura Igalopromet je sa hercegnovskim vodovodom vodio spor u Privrednom sudu u Podgorici. S druge strane, Vodovod protivtužbom traži 500.000 eura od Igaloprometa, uz obrazloženje da je ova firma izazvala klizište prije šest godina. No, vještačenjem je utvrđeno da Igalopromet nema nikakve veze sa klizištem.
PONOVO NA SUDU: Vijest objavljena u medijima da je direktor JP Vodovod Zoran Šabanović oslobođen krivične odgovornosti u sporu sa Igaloprometom je dezinformacija, tvrdi Jovo Matijašević. Viši sud u Podgorici, u krivičnom predmetu protiv optuženog Šabanovića, zbog zloupotrebe službenog položaja, a odlučujući po žalbama Osnovnog državnog tužioca u Herceg Novom, donio je 31. marta ove godine rješenje da se predmet vrati na ponovno suđenje Osnovnom sudu u Herceg Novi.
Matijašević kaže da je od kraja 2001. do maja 2003. godine Šabanović, uprkos odluci Skupštine opštine i velikim restrikcijama, odbijao da uključi vode izvorišta Lovac u gradski sistem, tvrdeći da su u pitanju bujične i tehnološki neispravne vode ne iz Lovca već iz Potkopa.

,,Sudski vještaci su mjesečno izlazili na teren tokom čitavog perioda koncesije i utvrđivali da se vode Lovca ulivaju u gradski sistem. Pokušao sam da Šabanoviću isporučim račun, ali on mi ga je vratio. Zato smatram da su Šabanovićevi motivi za ovakvo ponašanje lični i politički”, kaže Matijašević.

Branko Velaš, mještanin Mojdeža i član Odbora za vodu Mjesne zajednice, potvrdio je Ivanovićevu i Matiješevićevu priču, dodavši da smatra da su za klizište odgovorni izvođač radova Hidromont Merkur, Zavod za geološka ispitivanja iz Podgorice, Građevinski fakultet iz Podgorice i nadležna ministarstva. Mještani su zbog toga, kako je objasnio, podigli tužbu za nadoknadu štete po osnovu objektivne odgovornosti. No, na epilog i ovog sudskog spora još se čeka.
SVE JE NAMJEŠTENO: ,,Odgovorno tvrdim da je sve ovo namješteno, počevši od koncesija, pregrađivanja tunela, pa do napada na preduzeće i mene. Jednostavno, voda sa izvorišta Lovac se prosula i nestala u podzemnim kanalima”, pojašnjava Šabanović.
Šabanović najavljuje tužbu protiv Igaloprometa. Tražiće kaže, odštetu od 10 miliona eura obeštećenja za ,,ogromnu štetu koju je ovo preduzeće nanijelo opštini, a posebno žiteljima mjesta Mojdeža”.
Nejasno je kako Zoran Šabanović zamišlja da se izvorište Lovac vrati u pređašnje stanje, kad je to faktički neizvodljivo. Može li Herceg Novi, koji inače kuburi sa vodosnabdijevanjem, posebno u ljetnjim mjesecima, sebi dozvoliti takav luksuz da se namjerno i bez razloga, odriče vode iz izvorišta Lovac.
Izvorište Lovac je uključeno u javno vodosnabdijevanje, od početka koncesije do dana današnjeg. Matijašević tvrdi da nikada nije dobio ni centa i da su njegova potraživanja od JP Vodovod premašila milionske iznose u eurima.
Firma Igalopromet, iako je Ugovor o koncesiji istekao (23. marta ove godine), i dalje hloriše vodu za gornji dio Mojdeža, plaća radnike koji održavaju kompletan sistem u funkciji i troškove suđenja, što već prelazi cifru od 350.000 eura. Kod Vlade Crne Gore je aplicirao za produžavanje koncesije nad izvorištem Lovac i u narednom petogodišnjem periodu. Rješenje se čeka.

OBEĆANJA UMJESTO VODE: Matijašević tvrdi da i novoizgrađena filterska stanica JP Vodovod u Mojdežu još nema nužne dokumente – od građevinske, pa do upotrebne dozvole. Uz napomenu da u njoj nije ugrađen priključak za vodu iz Lovca, te da bi potkrijepio ovu svoju tvrdnju, prilaže i niz stručnih dokumenata i nalaza, koji svjedoče da je, od kraja oktobra prošle godine, nova filterska stanica, praktično, još u ,,probnom radu” i da je zbog takve improvizacije veoma problematično snabdijevanje građana vodom, uz mogućnost svakodnevnog ekološkog, pa i dramatičnijeg ekscesa.
Drugim riječima, voda sa brda Mojdež iznad Herceg Novog, umjesto da služi narodu, nalazi se pod dirigenskom palicom moćnika i suda. Građanima se serviraju informacije koje mogu ,,progutati”, dok se istina o stvarnom stanju na terenu gura pod tepih. Umjesto da izađe na vidjelo ovonedjeljno angažovanje republičke inspekcije, koja je ponovo zapečatila jedno ilegalno priključenje divljeg potoka u izvorište Lovac, glavna tema u gradu je „oslobađajuća presuda” za direktora Šabanovića.
Šta li će sve snaći Novljane do novih izbornih kampanja i od novih-starih direktora Vodovoda velika je enigma. Zna se jedino da žednim građanima ne fali velikih obećanja da im slavine neće biti suve.

Marija ČOLPA

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo