Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Gradite puteve il’ odosmo za Ameriku

Objavljeno prije

na

gusinje

Pet godina nakon referenduma na kojem su nezavisnost Crne Gore podržali sa 98,5 procenata, stanovnici varošice Gusinje upozorili su da bi zbog permanentnog i nezaustavljivog ekonomskog sunovrata mogli poći u kolektivni egzodus za Ameriku, gdje je i onako mnogo više Gusinjaca nego što ih ima u rodnom kraju. AMERIČKO GUSINJE: Predsjednik ove Mjesne zajednice doktor Rusmin Laličić u dva navrata je takvu ideju saopštavao američkom ambasadoru u Crnoj Gori Roderiku Muru, koji je shvatio ozbiljnije nego crnogorske vlasti.

,,Ni malo se ne šaleći rekao sam ambasadoru da bi smo mogli tražiti kolektivni azil, pa da u Americi formiramo neko novo Gusinje, kao što je to već urađeno u Albaniji 1918. godine, gdje pod tim imenom postoji jedna varošica. On mi je takođe bez šale odgovorio da bi to bilo dobro za Ameriku, jer bi dobila lojalne građane kao što su oni koji su već decenijama tamo, ali da bi bilo tragično za Crnu Goru”, priča Laličić za Monitor.

Dosta je, naglašavaju Gusinjci, bilo laži i paralaži o dobrim namjerama države Crne Gore za ovaj kraj. Ekonomsko potonuće i nazadovanje kreće se geometrijskom progresijom.

,,To postaje neizdrživo. I onako se samo odlazi, i na kraju neće niko ovdje ostati. Pa hajde da to uradimo odjednom i da završimo tu priču”, kaže ogorčeno predsjednik Mjesne zajednice.

SLIJEPO CRIJEVO: Laličić objašnjava da se njegova varošica, zajedno sa Plavom, nalazi u crnogorskom saobraćajnom slijepom crijevu, i ako je od Podgorice starim putem kroz Albaniju, udaljena svega pedeset kilometara.

,,Mi smo sve učinili da se približimo Podgorici. Očekivali smo da sada počne saobraćajno otvaranje ovog kraja, što je uslov za ekonomski oporavak, ali crnogorske vlasti, osim verbalno, u tom pogledu ništa ne čine. Podgorica kao da bježi od nas. Nešto se tu gubi. Očigledno tim ljudima nije lako i da obećaju i da urade”, smatra Laličić.

Mogu li se, zaista, Gusinje i Plav konačno povezati sa Podgoricom na pedeset kilometara, zaboravljenim putem kroz Albaniju, dolinom rijeke Cijevne, umjesto sadašnjih, okolo-naokolo, preko dvjesta? Lijepih želja za relaizaciju tog projekta nije nikada falilo. U novije vrijeme optimistička retorika se pojačava proporcionalno sa učestalošću izbornih ciklusa.

,,Prvi korak ka novom razvoju Plava je otvaranje puta prema Albaniji. Ti putevi trebaju nam za investitore. Tada će biti novih radnih mjesta i boljeg života”, rekao je pred posljednje lokalne izbore predsjednik socijaldemokrata Ranko Krivokapić.

POLITIKA OBEĆANJA: Njegov partijski kolega, ministar saobraćaja, Andrija Lompar pojasnio je zatim da je sa nadležnim ministarstvima iz Albanije dogovoreno da se put od Gusinja do Podgorice, dolinom Cijevne, radi zajednički.

,,Dvije Direkcije za saobraćaj su usaglasile standarde toga puta i raspisale tendere za izradu projekata. Prvi novac u budžetu Crne Gore za taj put biće već iduće godine”, kazao je Lompar i dodao da je za put preko Čakora već za ovu godinu obezbijeđeno miliona eura.

Predsjednik Mjesne zajednice Gusinje tvrdi, međutim, da Lompar samo nastavlja politiku davanja obećanja svoga prethodnika Jusufa Kalamperovića.

,,Kalamperović je prije skoro dvije decenije postao ministar saobraćaja sa obećanjem da će završiti put od Gusinja do Podgorice. Rekao je, ako Albanci počnu da rade danas, mi ćemo sjutra. Ispalo je – malo sjutra. Otišao je u penziju, to obećanje nije ispunio. Nasljednik mu je ‘odličan’. Sva obećanja daje od izbora do izbora”, kaže Laličić.

Gusinje, živopisna varoš koja već duže vrijeme bije sa državom bezuspješnu bitku i za status opštine, nalazi se bukvalno u crnogorskom zapećku. Iz ovog planinskog gradića se sada u nedostatku saobraćajnica može samo nazad.

,,Svakoga dana u svakom pogledu sve više nazadujemo”, kiselo se šali Laličić.

NAJBOLJE PREKO ALBANIJE: On vjeruje da je jedina i najbolja varijanta da se Podgorica približi Gusinju i Plavu, put preko Albanije. Taj put predstavlja još karavansku trasu iz starih vremena. Tuda je, u zlatno doba za Gusinje, bilo najbliže od Skoplja do Dubrovnika. U to vrijeme, nekoliko vjekova unazad, ovo je naselje imalo 600 domaćinstava i 200 trgovinskih i zanatskih radnji. Danas lagano odumire, a jedini put, obično bez povratka, odavde vodi za Sjedinjene Američke Države.
Kako je i kada ovo malo urbano mjesto postalo saobraćajno slijepo crijevo Crne Gore? Dogodilo se to u vrijeme Envera Hodže i staljinizma 1948. godine, kada su granice prema Albaniji za tadašnju Jugoslaviju postale neprobojni bedem. Ta vjekovna saobraćajnica je jednostavno prekinuta. Od tada mještani Gusinja i Plava za Podgoricu putuju ,,kružnim tokom”, preko Berana, Ribarevina i kanjonom Morače.
,,To je prosto neshvatljivo. Pao je Berlinski zid, a nikako da padne i da se otvori ponovo stara saobraćajnica kroz Albaniju. Da ne budem pogrešno shvaćen. Albanci imaju volju i počeli su da rade, a naši samo obećavaju i daju ‘idejna rješenja”’, kaže Laličić.
On ističe da za saobraćajnu i geografsku integraciju sa Podgoricom za Gusinjce i Plavljane ništa ne znači eventualni autoput Bar – Boljare.
,,Mi bi smo se na taj autoput vezali kod Andrijevice, odnosno trideset sedam kilometara odavde, pa onda dalje za Podgoricu. Ovim putem kroz Albaniju mi smo iz Gusinja za 37 kilometara već na domak Podgorice, na teritoriji grada, samo pod uslovom da se otvori novi granični prelaz kod Dinoše, preciznije Cijevna zatrijebačka”, dodaje Laličić.

SREDOZEMNA KLIMA: Osim što je to stara karavanska trasa, i što su sa albanske strane već počeli radovi, ovaj putni pravac ima i drugih prednosti.
,,Vi znate da je Gusinje ispod Prokletija, na nadmorskoj visini od 900 metara, a sredozemna klima, vjerovali ili ne, ovim putem je u neposrednoj blizini”, pojašnjava Laličić.
On kaže da je najveći prevoj na tom putu, od hiljadu i dvjesta metara, u Albaniji, na samo 12 kilometara od Gusinja, dok već poslije šesnaestog kilometra od ove planinske varoši u Crnoj Gori, u Albaniji počinje sredozemna klima i više ne pada snijeg.
,,Znači da bi taj put bio veoma lak za održavanje u zimskim uslovima. Ovaj kraj bi i u bukvalnom smislu postao ono što zapravo jeste – ne sjeveroistok, već jugoistok Crne Gore”, kaže Laličić.
Ranije su i gusinjiski iseljenici u Americi iskazali interesovanje da finansijski pomognu u rekonstrukciji ovoga puta. Gusinjsko-plavski gasterbajteri iz čitavog svijeta, a ponajviše iz Njujorka, tradicionalno se okupljaju za Ilindan, drugog avgusta, na Alipašinim izvorima. Oni prelaze milje i okeane, ali uglavnom svi ističu da im najteže od svega pada dionica od Podgorice do Gusinja. Neki od njih, bogatiji, da bi skratili taj dio puta, kupili su čak i helikoptere, i prelaze ga za desetak minuta, umjesto po nekolko sati kopnom, zaobilazno.

GRANIČNI PRELAZ: Nedavno je u Albaniji, na mjestu gdje bi trebalo napraviti novi granični prelaz, održan zajednički skup mještana Gusinja, Dinoše i Tuzi iz Crne Gore, kao i albanskih varošica Vrmoša i Tamara. Domaćini su bili Albanci, a skupu je prisustvovao i američki ambasador u Crnoj Gori Roderik Mur. Došao je i crnogorski ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović. Helikopterom, i, kažu, nije se mnogo zadržavao. Učesnici karavana koji je krenuo iz Gusinja prema Podgorici mogli su se uvjeriti da Albanci, podržani inostranim kreditima za saobraćajno otvaranje ruralnih područja, uveliko rade na putu dolinom Cijevne. Taj put biće širok šest metara i povezaće granični prelaz Grnčar – Baškimi kod Gusinja i obližnje albansko mjesto Vrmošu, sa jugom njihove zemlje, a pored Cijevne zatrijebačke, odnosno mjesta susreta i mogućeg graničnog prelaza kod Dinoše, proći će na svega nekoliko stotina metara.
U čemu je onda problem da crnogorske vlasti zaziru samo od otvaranja još jednog graničnog prelaza, tridesetak kilometara iznad Božaja, i navezujući se na taj put, najbliže spoje Podgoricu i gusinjsko-plavski kraj? Gusinjci traže odgovor na ovo pitanje prije nego podnesu zahtjev za kolektivnu vizu za Ameriku.

 

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo