Povežite se sa nama

OKO NAS

DUGO PUTOVANJE CRNE GORE U EVROPU: Teško, ali isplativo

Objavljeno prije

na

Za premijera Mila Đukanovića gotovo je sve poznato: naredne godine, u ovo doba, Crna Gora će biti u NATO-u i otvoriće svih 35 pregovaračkih poglavlja s EU. Konstatujući da je ova država mnogo uradila na planu evroatlanskih integracija, on s ponosom ističe da je Crna Gora otvorila 22. poglavlje i privremeno zatvorila dva, te da je spremna da otvori još osam poglavlja.

Među njima su i ona najkomplikovanija, uz famozno 23. i 24. Ona se odnose na poljoprivredu (11) i, naravno, na ekologiju (27) Ove oblasti izuzetno su važne u EU, kako zbog brojnosti propisa, tako i zbog procentualnog učešća tih politika u ukupnom budžetu EU, koje iznosi čak oko 60 odsto.

Prema službenoj dokumentaciji Savjeta EU, radna grupa za proširenje odobrila je poziciona dokumenta za poglavlje 12 (bezbjednost hrane) i 13 (ribarstvo), ali nema dokumenata za poglavlje 11. Još više će biti problema za ekologiju, naročito ako se nastavi dosadašnji odnos Vlade Crne Gore prema ulcinjskoj Solani, ali i zbog činjenice da u saniranje tzv. crnih ekoloških tačaka u zemlji treba uložiti više od jedne milijarde eura.

U Briselu smatraju da se Crna Gora stabilno kreće k članstvu, ali navode da bi prije pristupanja njezini građani trebali da uživaju, primjera radi, u boljoj zaštiti životne sredine, bezbjednosti hrane i zdravstvenim standardima.

„Crna Gora je u posljednje dvije godine puno napredovala u zakonodavnim reformama i sada je potrebno vidjeti da one daju rezultate. Mi ne želimo da vidimo samo da su kancelarije dobro opremeljene, već i da se postižu rezultati, da imamo krivična gonjenja. To je ono što treba da proizađe iz cijele priče o osnivanju i opremanju institucija”, kaže šef Odjeljenja za Crnu Goru u Generalnom direktoratu EK za proširenje Dirk Lange.

Kako ističe, napredak Crne Gore se osjetio i u dostizanju smjernica postavljenih u poglavljima 23 i 24, prije svega kroz rad Specijalnog državnog tužilaštva otvaranjem nekoliko istraga o korupciji na visokom nivou i u slučajevima organizovanog kriminala. Tu se prije svega misli na slučaj protiv drugog čovjeka DPS-a Svetozara Marovića, te hapšenja nekoliko gradonačelnika.

Komesar za proširenje Johanes Han, koji precizira. „Nije na jednom ili dva ministarstava da iznesu borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala kako bi se obezbijedili rezultati: cjelokupan sistem vladavine prava mora da radi zajedno da bi se to ostvarilo”.

Još oštrije kritike i poziv na akciju upućen je nedavno iz Vašingtona. U izvještaju Stejt Departmenta za Crnu Goru u 2015. godini precizno se dijagnostikuju višegodišnji problemi: nekažnjivost vladinih funkcionera za korupciju, neefikasna primjena antikorupcijskih zakona, napadi i pritisci na novinare, medije i predstavnike civilnog sektora koji kritikuju vlast, poljuljano povjerenje građana u izbore.

„Iz ovog izvještaja Stejt Dipartmenta vidi se da su stvari ogoljene do kosti i da se vrlo lijepo vidi i zna šta su uzroci i problemi borbe protiv korupcije i ko je personalno odgovoran za takav sistem”, kaže Vuk Maraš iz MANS-a.

SAD i institucije EU otvoreno ukazuju da „nepravilnosti na izborima zamagljuju liniju između DPS-a i države i podrivaju povjerenje građana u izborni proces”, te podstiču na potrebu rasvjetljavanja afere Snimak.

Lange je tokom boravka u Podgorici rekao da se treba „postarati da naredni izbori budu sprovedeni na adekvatan način”, ističući da treba praviti „neke kompromise i zajednička rješenja za dobrobit cijele zemlje”. Napravljen je pritisak na Đukanovića da opoziciji otvori prostor za kontrolu državnih resursa u izbornom procesu.

U trenutnoj situaciji u svijetu i regionu, u kojoj se u prvi plan stavlja bezbjednost, takav potez je logičan. Manevarski prostor Đukanoviću je ograničen. Osim evropske priče, on nema druge. To traže i njegovi birači i građani. Posljednje istraživanje je pokazalo da gotovo 70 odsto ispitanika u ovoj zemlji ima izuzetno pozitivno mišljenje o članstvu u EU. Za njih, prioritetne politike EU treba da budu: borba protiv siromašta i socijalne isključenosti, upravljanje ekonomijom, porezima i budžetom, kao i borba protiv tereorizma. Ono što DPS stalno obećava: bolji život i sigurnost.

Istraživanje je takođe pokazalo da mladi najbolje razumiju proces evropskih integracija i da mu najviše vjeruju. Oni smatraju da će pristupanje donijeti povećanu mobilnost, mogućnost da im se priznaju diplome i da studiraju i rade u zemljama članicama EU. Ispitanici – njih preko 50 posto slaže se da će pridruživanje EU otvoriti velike mogućnosti za mlade i dugoročno poboljšati uslove života i osigurati mir i prosperitet na Balkanu, ali i omogućiti građanima da imaju jednaka prava kao i građani EU.

Prema riječima čelnika delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, ambasadora Mitje Drobniča, put Crne Gore k EU je izazovno, ali isplativo putovanje. „Između 2007. i 2014. godine, uložili smo preko 235 miliona eura iz pretpristupnih fondova EU u različite projekte, a više od 270 miliona eura opredijeljeno je iz EU fondova za Crnu Goru u narednom sedmogodišnjem periodu. Ove brojke Evropsku uniju čine najvećim međunarodnim donatorom u Crnoj Gori i pokazuje kako proces integrisanja u EU donosi vidljive koristi građanima”, kaže Drobnič.

U svakom slučaju, mnogo je izazova pred Crnom Gorom još u ovoj godini. „U fokusu aktivnosti ostaće pitanje vladavine prava, odnosno sprovođenje akcionih planova za poglavlja 23. i 24, ispunjavanje privremenih i sticanje uslova za dobijanje završnih mjerila u tim oblastima”, kaže glavni pregovarač s EU Aleksandar Andrija Pejović.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo