Radomir Cimbaljević nije ni tajkun niti su mu pare prekipjele da ne bi znao šta sa njima da radi već je sasvim običan poljoprivrednik koji je, kako kaže, želio da spoji tradicionalne vrijednosti i iskustva sa savremenim tehnološkim dostignućima.

Sve to je učinio sa željom da se na svom oglednom imanju, koje zahvata površinu od oko trinaest hektara, bavi proizvodnjom zdrave ekološke hrane.

Cimbaljević podsjeća da je nekad na malenoj Dapsićkoj rijeci postojalo čak šesnaest vodenica potočara koje su, koristeći vodnu energiju, zrna pšenice, kukuruza, ječma, raži i heljde pretvarale u brašno. Sve su one, uglavnom, radile punim kapacitetom, jer se svojevremeno u ovim krajevima spravljao hljeb isključivo od žitarica koje su uzgajane na plodnim oranicama vrijednih domaćina.

Vrijeme je učinilo svoje i svi ti mlinovi prestali su da rade, jer je ostajalo sve manje onih koji su iskazivali potrebu da koriste njihove usluge. Cimbaljević s ponosom kaže kako je sada jedino on na mjestu jedne od starih vodenica podigao novi mlin, uvjeren da će mu donositi prihode.

„Dugi niz godina bavim se poljoprivrednom proizvodnjom. Između ostalog, uzgajam i žitarice od kojih se dobija kvalitetno ekološki zdravo brašno. Do skora sam te žitarice nosio u privatne mlinove da se samelju i nakon toga brašno prodavao ustaljenim mušterijama, koje su prepoznale kvalitet mojih proizvoda”, priča Cimbaljević.

On je sve što proizvede uspijevao da proda, što mu je davalo dodatnu snagu da istrajem u ovom poslu. „Zato sam odlučio da na Dapsićkoj rijeci sagradim sopstvenu vodenicu s malom elektranom i bar donekle iskoristim prirodne blagodeti s kojima raspolažu ovi krajevi”, kaže Cimbaljević.

Vrijedni poljoprivrednik iz Berana ističe da je njegova zamisao svojevremeno naišla na odobravanje i da je Ministarstvo poljoprivrede prihvatilo, obavezujući se da mu nakon realizacije dotiraju pedeset odsto sredstava od njegove ukupne vrijednosti.

„Oni su svoje obećanje ispunili, ali sam ja poslije svega imao nekih dodatnih ulaganja u želji da stvorim sve neophodne uslove za kvalitetnu proizvodnju brašna. Tako je cijela investicija zaokružena na sedamnaest hiljada eura”, kaže Cimbaljević.

On naglašava da je postrojenje konstruisao poznati beranski inovator Ranko Delević, dokazujući da naše rijeke pružaju izvanredne preduslove za realizaciju različitih projekata koji mogu biti od velike koristi za lokalno stanovništvo.

„Pronašao sam dva vodenička kamena koja su, kako se pretpostavlja, stara preko 150 godina. Radi se o specijalnom kamenju koje su u posebnim majdanima dlijetima obrađivali naši preci a kasnije ih koristili za mljevenje žita. Ta dva kamena, od kojih je jedan statični, a drugu radni, ugrađeni su u postrojenje koje je osmislio Ranko Delević, dajući poseban pečat cijelom procesu prerade žitarica”, kaže Cimbaljević.

Prema njegovim riječima, konstruktor turbine uspio je da spoji tradicionalno i moderno i da instalira liniju koja proizvodi brašno vrhunskog kvaliteta.

„U tom inoviranom sistemu postavljena je i turbina koja, koristeći vodu za pokretanje mlina, ujedno proizvodi oko šest kilovata struje, što je dovoljno za elktrifikaciju objekta i rad mašina koje se koriste za sijanje brašna, krunjenje kukuruza i prečišćavanje žita”, objašnjava Cimbaljević.

On najavljuje da će, ako obezbijedi dovoljno obrtnih sredstava, nedaleko od mlina izgraditi i objekat za prihvat turista, koji sve više iskazuju potrebu za konzumiranjem zdrave ekološke hrane.

„Posao ide solidno. Nedavno sam oko 500 kilograma brašna od heljde prodao u Vojvodini. To je rezultat kvaliteta. Ozbiljno razmišljam da uz mlin napravim i jedan manji ribnjak uz neki objekat gdje bi mogli da dođu gosti da se posluže tradicionalnim specijalitetima. Prošle godine ovdje su boravili turisti iz Poljske i drugih evropskih destinacija, oduševljavajući se načinom na koji se proizvodi hrana u mom gazdinstvu”, kaže Cimbaljević.

Poljoprivrednik iz sela Dapsići kod Berana ističe da vodenice poput njegove zadovoljavaju sve kriterijume za proizvidnju brašna vrhunskog kvaliteta.

„U ovom mlinu sto kilograma žita samelje se za tri sata. Električni mlinovi to urade znatno brže, ali kvalitet brašna nije isti. Ovdje se radi o posebnoj tehnologiji koja garantuje visok kvalitet. Sistem je tako podešen da se vodenički kamen okreće ustaljenom sporijom brzinom kako se žito prilikom mljevenja ne bi previše zagrijavalo. Uz to, mekinje se odvajaju posebno, tako da dobijamo brašno koje u sebi nema nikakvih nepotrebnih sastojaka”, naglašava Cimbaljević.

Konstrukotor ove jedinstvene male elektrane i mlina Ranko Delević ranije je izgradio prvu mikro elektranu na sjeveru Crne Gore na planini Konjsko kod Berana, na najvećoj nadmorskoj visini u državi, od 1600 metara. Stočari na planini gdje je locirana, iz nje su dobili struju za svoje kolibe gdje ljeti izdižu, i ne moraju da se nakoliko mjeseci odriču komfora koji pruža električna energija.

Ovaj Beranac istraživačkog duha sav posao oko izgradnje hidroelektrane, odradio je potpuno samostalno i ručno, u svojoj kućnoj radionici.

„To je takozvana ostrvska hidrocentrala, jer se ne vezuje s elektro sistemom. Struje ima dovoljno za desetak planinskih koliba moje najbliže rodbine i mještana, za sijalice, televizore i frižidere, tamo gdje ih nikada nije bilo”, kaže Delević.

On je otišao još dalje, predvidjevši čak i daljinsko upravljanje centralom. „Hidrocentrala radio-vezom ima signal do moje kuće, dolje u selu Buče, i mogu u svakom trenutku da pratim kako radi. i da po potrebi intervenišem”, kaže Delević.

Ništa nije ostavio slučaju. Turbina u zimskom periodu „miruje”. Cijevi se prazne, i tako čeka proljeće, kada se ponovo stavlja u sezonsku upotrebu. Delević vjeruje da nešto slično još niko u Crnoj Gori nije ručno izradio.

„Ova mikro elektrana mogla bi čak i da se izmješta i postavlja negdje gdje bi proizvodila više struje nego što je to moguće na planini. Deset kilovati je dovoljno za kompletnu potrošnju dva velika gradska domaćinstva”, objašnjava Ranko Delević.

On smatra da ne treba biti megaloman i razmišljati samo o velikim projektima jer, kako kaže, u svakom trenutku pored nas, manjim i većim rijekama, u nepovrat protiču ogromne količine neiskorišćene energije.

Na sjeveru Crne Gore nekada je postojalo na hiljade vodenica, poput one koju je obnovio Cimbaljević. Tako ih je, na primjer, samo na području Bihora bilo preko stotinu. Ekološki aktivisti iz ovog kraja dovodili su odavno stručnjake s Mašinskog fakulteta, koji su obišli i rijeku Popču i sve njene pritoke. Njihova ideja bila je da se svuda gdje su bile vodenice lociraju mikro hidroelektrane.

Od svega toga, ipak, do danas nije bilo ništa, a Radomir Cimbaljević i njegov prijatelj Ranko Delević, ostaju usamljeni primjeri izgradnje elektrana od kojih lokalne zajednice imaju koristi. Hidropotencijal kao razvojnu šansu sjevera države sada nemilosrdno eksploatišu tajkuni koji su lagano uplovili u tu priču. Od tajkuna, po nepisanom pravilu, zajednica nema koristi, samo štetu.

Tufik SOFTIĆ

Komentari