Povežite se sa nama

OKO NAS

HIDROPOTENCIJAL: PRIMJERI DOBRE PRAKSE: Neimari svoje budućnosti

Objavljeno prije

na

Radomir Cimbaljević nije ni tajkun niti su mu pare prekipjele da ne bi znao šta sa njima da radi već je sasvim običan poljoprivrednik koji je, kako kaže, želio da spoji tradicionalne vrijednosti i iskustva sa savremenim tehnološkim dostignućima.

Sve to je učinio sa željom da se na svom oglednom imanju, koje zahvata površinu od oko trinaest hektara, bavi proizvodnjom zdrave ekološke hrane.

Cimbaljević podsjeća da je nekad na malenoj Dapsićkoj rijeci postojalo čak šesnaest vodenica potočara koje su, koristeći vodnu energiju, zrna pšenice, kukuruza, ječma, raži i heljde pretvarale u brašno. Sve su one, uglavnom, radile punim kapacitetom, jer se svojevremeno u ovim krajevima spravljao hljeb isključivo od žitarica koje su uzgajane na plodnim oranicama vrijednih domaćina.

Vrijeme je učinilo svoje i svi ti mlinovi prestali su da rade, jer je ostajalo sve manje onih koji su iskazivali potrebu da koriste njihove usluge. Cimbaljević s ponosom kaže kako je sada jedino on na mjestu jedne od starih vodenica podigao novi mlin, uvjeren da će mu donositi prihode.

„Dugi niz godina bavim se poljoprivrednom proizvodnjom. Između ostalog, uzgajam i žitarice od kojih se dobija kvalitetno ekološki zdravo brašno. Do skora sam te žitarice nosio u privatne mlinove da se samelju i nakon toga brašno prodavao ustaljenim mušterijama, koje su prepoznale kvalitet mojih proizvoda”, priča Cimbaljević.

On je sve što proizvede uspijevao da proda, što mu je davalo dodatnu snagu da istrajem u ovom poslu. „Zato sam odlučio da na Dapsićkoj rijeci sagradim sopstvenu vodenicu s malom elektranom i bar donekle iskoristim prirodne blagodeti s kojima raspolažu ovi krajevi”, kaže Cimbaljević.

Vrijedni poljoprivrednik iz Berana ističe da je njegova zamisao svojevremeno naišla na odobravanje i da je Ministarstvo poljoprivrede prihvatilo, obavezujući se da mu nakon realizacije dotiraju pedeset odsto sredstava od njegove ukupne vrijednosti.

„Oni su svoje obećanje ispunili, ali sam ja poslije svega imao nekih dodatnih ulaganja u želji da stvorim sve neophodne uslove za kvalitetnu proizvodnju brašna. Tako je cijela investicija zaokružena na sedamnaest hiljada eura”, kaže Cimbaljević.

On naglašava da je postrojenje konstruisao poznati beranski inovator Ranko Delević, dokazujući da naše rijeke pružaju izvanredne preduslove za realizaciju različitih projekata koji mogu biti od velike koristi za lokalno stanovništvo.

„Pronašao sam dva vodenička kamena koja su, kako se pretpostavlja, stara preko 150 godina. Radi se o specijalnom kamenju koje su u posebnim majdanima dlijetima obrađivali naši preci a kasnije ih koristili za mljevenje žita. Ta dva kamena, od kojih je jedan statični, a drugu radni, ugrađeni su u postrojenje koje je osmislio Ranko Delević, dajući poseban pečat cijelom procesu prerade žitarica”, kaže Cimbaljević.

Prema njegovim riječima, konstruktor turbine uspio je da spoji tradicionalno i moderno i da instalira liniju koja proizvodi brašno vrhunskog kvaliteta.

„U tom inoviranom sistemu postavljena je i turbina koja, koristeći vodu za pokretanje mlina, ujedno proizvodi oko šest kilovata struje, što je dovoljno za elktrifikaciju objekta i rad mašina koje se koriste za sijanje brašna, krunjenje kukuruza i prečišćavanje žita”, objašnjava Cimbaljević.

On najavljuje da će, ako obezbijedi dovoljno obrtnih sredstava, nedaleko od mlina izgraditi i objekat za prihvat turista, koji sve više iskazuju potrebu za konzumiranjem zdrave ekološke hrane.

„Posao ide solidno. Nedavno sam oko 500 kilograma brašna od heljde prodao u Vojvodini. To je rezultat kvaliteta. Ozbiljno razmišljam da uz mlin napravim i jedan manji ribnjak uz neki objekat gdje bi mogli da dođu gosti da se posluže tradicionalnim specijalitetima. Prošle godine ovdje su boravili turisti iz Poljske i drugih evropskih destinacija, oduševljavajući se načinom na koji se proizvodi hrana u mom gazdinstvu”, kaže Cimbaljević.

Poljoprivrednik iz sela Dapsići kod Berana ističe da vodenice poput njegove zadovoljavaju sve kriterijume za proizvidnju brašna vrhunskog kvaliteta.

„U ovom mlinu sto kilograma žita samelje se za tri sata. Električni mlinovi to urade znatno brže, ali kvalitet brašna nije isti. Ovdje se radi o posebnoj tehnologiji koja garantuje visok kvalitet. Sistem je tako podešen da se vodenički kamen okreće ustaljenom sporijom brzinom kako se žito prilikom mljevenja ne bi previše zagrijavalo. Uz to, mekinje se odvajaju posebno, tako da dobijamo brašno koje u sebi nema nikakvih nepotrebnih sastojaka”, naglašava Cimbaljević.

Konstrukotor ove jedinstvene male elektrane i mlina Ranko Delević ranije je izgradio prvu mikro elektranu na sjeveru Crne Gore na planini Konjsko kod Berana, na najvećoj nadmorskoj visini u državi, od 1600 metara. Stočari na planini gdje je locirana, iz nje su dobili struju za svoje kolibe gdje ljeti izdižu, i ne moraju da se nakoliko mjeseci odriču komfora koji pruža električna energija.

Ovaj Beranac istraživačkog duha sav posao oko izgradnje hidroelektrane, odradio je potpuno samostalno i ručno, u svojoj kućnoj radionici.

„To je takozvana ostrvska hidrocentrala, jer se ne vezuje s elektro sistemom. Struje ima dovoljno za desetak planinskih koliba moje najbliže rodbine i mještana, za sijalice, televizore i frižidere, tamo gdje ih nikada nije bilo”, kaže Delević.

On je otišao još dalje, predvidjevši čak i daljinsko upravljanje centralom. „Hidrocentrala radio-vezom ima signal do moje kuće, dolje u selu Buče, i mogu u svakom trenutku da pratim kako radi. i da po potrebi intervenišem”, kaže Delević.

Ništa nije ostavio slučaju. Turbina u zimskom periodu „miruje”. Cijevi se prazne, i tako čeka proljeće, kada se ponovo stavlja u sezonsku upotrebu. Delević vjeruje da nešto slično još niko u Crnoj Gori nije ručno izradio.

„Ova mikro elektrana mogla bi čak i da se izmješta i postavlja negdje gdje bi proizvodila više struje nego što je to moguće na planini. Deset kilovati je dovoljno za kompletnu potrošnju dva velika gradska domaćinstva”, objašnjava Ranko Delević.

On smatra da ne treba biti megaloman i razmišljati samo o velikim projektima jer, kako kaže, u svakom trenutku pored nas, manjim i većim rijekama, u nepovrat protiču ogromne količine neiskorišćene energije.

Na sjeveru Crne Gore nekada je postojalo na hiljade vodenica, poput one koju je obnovio Cimbaljević. Tako ih je, na primjer, samo na području Bihora bilo preko stotinu. Ekološki aktivisti iz ovog kraja dovodili su odavno stručnjake s Mašinskog fakulteta, koji su obišli i rijeku Popču i sve njene pritoke. Njihova ideja bila je da se svuda gdje su bile vodenice lociraju mikro hidroelektrane.

Od svega toga, ipak, do danas nije bilo ništa, a Radomir Cimbaljević i njegov prijatelj Ranko Delević, ostaju usamljeni primjeri izgradnje elektrana od kojih lokalne zajednice imaju koristi. Hidropotencijal kao razvojnu šansu sjevera države sada nemilosrdno eksploatišu tajkuni koji su lagano uplovili u tu priču. Od tajkuna, po nepisanom pravilu, zajednica nema koristi, samo štetu.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo