Povežite se sa nama

OKO NAS

KAKVA JE SUDBINA BOTANIČKE BAŠTE : Umije li država kao Vincek

Objavljeno prije

na

danijel-vincek

Botanička bašta Danijela Vinceka u Dulovinama već preko tri decenije je dio najatraktivnijeg dijela kolašinske turističke ponude. Odnedavno mjesto gdje oko 500 biljnih vrsta, među kojima je i mnogo endema, briga je države. Poznati prirodnjak i njegova supruga Zora odlučili su da rezultat svog predanog naučnog i entuzijastičkog rada povjere društvu na brigu i unapređenje. Vincek tvrdi da njegov životni projekat zahtijeva nadgradnju, proširenje i ulaganja. Očekuje, prije svega, odgovoran odnos nadležnih.

„Konačno se vidjelo da Bašta ne možemo biti nas dvoje.Takođe je primljena naša poruka da je bašta živi organizam, da ne može biti ‘zatvoreni objekat’. I ovim projektom moramo da okupimo inteligenciju i talenat jer to je dio crnogorskog mentaliteta kojeg možemo i da izvozimo. Ovo je naša tačka ulaska u Evropu. Zavrijedili smo saradnju i sa Berlinskom botaničkom baštom. Iza Botaničke bašte u Dulovinama treba da stoji država”, tvrdi on.

U baštu u Dulovinama biljke su unošene sa mnogih crnogorskih planina – Bjelasice, Sinjavine, Durmitora, Komova, Moračkih planina, ali i sa Prokletija, Lovćena, Rumije i Orjena… Bašta raspolaže bazom podataka kojom se prati morfologija i fenofaza pojedinih biljaka, kućnom bibliotekom, zbirkom fotografija.

Kroz 646 kvadratnih metara, smještenih na 1018 metara nadmorske visine, tokom jedne sezone prođe preko 2000 posjetilaca iz cijelog svijeta, a nerijetko većina njih u Kolašin dolazi, upravo zbog činjenice što na jednom mjestu može vidjeti biljno bogastvo Crne Gore. Za sve njih minulih godina Vincek je bio odličan domaćin i edukator, uz manje – više neznatnu pomoć grada i države.

Predstavnici države su nedavno Kolašince ohrabrili tvrdeći da imaju konkretne i ambiciozne planove za jedinstveni prostor nadomak Kolašina. Ti planovi nijesu precizno oročeni, a računa se i na pomoć sa strane. Još nije određen ni upravljač, a nije poznato ni koji je rok za to. Nijesu saopštene ni metode kojima će se nadgraditi i popularizovati jedinstvna biljna i naučna oaza u Dulovinama.

Iz Ministarstva održivog razvoja i turizma Monitoru nijesu do zaključenja broja odgovorili na pitanja koja su se odnosila na konkretne planove vezane za Botaničku baštu i planirana ulaganja države. Daliborka Pejović, državna sekretarka u tom ministarstvu, na okruglom stolu u Kolašinu, početkom aprila, u prvi plan stavila je dvije obaveze države-određivanje budućeg upravljača i traženje sigurnih izvora finansiranja.

„Takođe moramo raditi na popularizaciji i turističkoj valorizaciji Bašte.Treba da obezbijedimo budućnost kakvu Bašta zaslužuje a prije svega treba da bude stjecište mladih”, kazala je tada Pejović.

Podsjećajući da su, prije pet godina, počeli saradnju sa Botaničkom baštom, iz Zavoda za zapošljavanje kažu da su u formi javnog rada, o njihovom trošku, u prosjeku četiri mjeseca godišnje, angažovani radnici na čišćenju, održavanju bašte i njene promocije. Obučeni su i vodiči kroz baštu.

„Interesovanje za dalju sudbinu bašte iskazala je njena ekselencija ambasadorka Savezne Republike Njemačke u Crnoj Gori Gurdun Steinacker. Već je bila u posjeti Vinceku i za baštu najavila mogućnost obezbjeđivanja donatora iz Njemačke. Predstavljen je i projekat razvoja ove prirodne baštine, koji su uradili učesnici Zavodovog programa Mladi su naš potencijal, pružimo im šansu. Bašta može da bude naučna baza za djecu, srednjoškolce, studente, botaničare, ljude od struke i za strance koje to interesuje”, kažu u ZZZ.

Do sada su sugrađani, ali i država, bili relativno „gluvi” na ideje koje su stizale od bračnog para Vincek, a odnosile su se na poboljšanje vidljivosti Kolašina na turitičkoj mapi. Njihove planove za uzgoj „kultivara”, višegodišnjih i sezonskih ukrasnih biljaka, niko do sada nije ozbiljno razmotrio.

„Ogroman novac Crna Gora troši na uvoz takvih biljaka, a gotovo da nigdje na sjeveru ne postoji rasadnik. Prema našim podacima u Kolašin se sedmično uveze ‘kultivara’ vrijednosti preko 12 000 eura. To je frapantan podatak, koji jasno signalizira na što bi se trebalo orijentisati. Predlagala sam da se jedan od rasadnika Uprave za šume, koji se nalazi u Trebaljevu namijeni upravo takvoj proizvodnji. Jasno je koliko bi to koristi donijelo. To je ideja i za sve ostale koji imaju mogućnosti”, objašnjavao je bračni par Vincek.

Predložili su i projekat Kolašin grad u cvijeću. Ideja se sastoji u tome da se na svim raspoloživim površinama zasadi cvijeće, a to bi trebalo da učine svi u svojim dvorištima i baštama. Na taj način je, kako kažu, jedan njemački gradić za svega par godina postao turistička atrakcija. Projekat nije zahtijevao velika ulaganja, ali treba motivisati ljude, promijeniti način razmišljanja, odnosa prema okolini, stepen posvećenosti…

Kolašinski prirodnjaci kažu i da u Crnoj Gori postoji oko 70 vrsta ohideja, koje kako on kaže, nijesu atraktivne kao one mnogo poznatije iz tropskih krajeva, ali su zanimljive na mnogo načina.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo