Povežite se sa nama

OKO NAS

DPS, VUKICA I ZORAN JELIĆ: Lojalnost, porodični biznis

Objavljeno prije

na

vukica-jelic

Čelnica Zavoda za zapošljavanje Crne Gore Vukica Jelić – na osnovu Sporazuma o fer i slobodnim izborima, između vlasti i dijela opozicije – čeka smjenu. Dok ona čeka, mi čitamo izvještaj o primanjima, na osnovu prijavljenih imovinskih kartona: Vukica i suprug, poslanik Demokratske partije socijalista Zoran Jelić, notirali su da su prošle godine skupa zaradili 50.000 eura. Imajući u vidu afere kojima su doprinosili, recimo Snimak, čiji su Jelići jedni od zaštitinih znakova, pa ,,pregnuća” iz Zavoda, jasno je zašto im finansijski dobro ide. Lojalnost kao porodični biznis.

Jelić, suprug, kao savjetnik u Zavodu za zapošljavanje – gdje mu je, dakle, supruga Vukica nadređena – mjesečno je iz državnog budžeta u privatni inkasirao 547 eura. To je tek dodatak njegovim glavnim primanjima. Poslanička funkcija donijela mu je 12.337 eura prošle godine, dok je u svojstvu člana Odbora za reviziju Prve banke dobijao još 665 eura mjesečno. Jelića tako plaćaju oba brata Đukanovića: Milo kroz DPS, Aco kroz Prvu banku. Pa onda Socijalni savjet Vlade: mjesečno još sto eura. Pa 150 eura za konsultantske usluge u preduzeću Kraft nt.

Prati ga i supruga, ujedno i poslodavac (u Zavodu), Vukica. Ona kućni budžet mjesečno pojača sa 750e iz Zavoda za zapošljavanje. Tu su i 254 eura u svojstvu borda direktora Plantaža. Pa iz članstva u Savjetu za kapitalizaciju dodatnih 300 eura svaki mjesec. Prošle godine dobili su, zajedno, još 6.000 eura po osnovu sudskih odluka.

Ima se. Kako bi se Jelići uklopili u dvorsku modu, početkom prošle godine udali su kćerku na gala svadbi sa oko 300 zvanica u hotelu Splendid. Po uzoru na nadređene, ali i ostale partijske kolege. Koji su bili tu. Među zvanicama bili su ministar finasija Radoje Žugić, gradonačelnik Cetinja Aleksandar Bogdanović sa suprugom Milenom Marović Bogdanović (takođe vjenčani u Splendidu), direktor Uprave za inspekcijske poslove Božidar Vuksanović, politički direktor DPS-a Tarzan Milošević, biznismen Veselin Barović i mnogi drugi.

Kako se Jelić nametao i peo po partijskim merdevinama znamo. Posebno iz afere Snimak, kada je na sjednici partijskih organa, pred parlamentarne izbore 2012. godine, kazao: ,,Kroz ove projekte zaposlićemo prije svega članove DPS-a. Imamo svakodnevne kontakte sa predsjednicima odbora DPS-a u svim opštinama jer želimo da prije svega zaposlimo svoje ljude… Planirano je da ih bude 6.000, a mi ćemo ove godine zaposliti preko 8.000 ljudi sa evidencije Zavoda za zapošljavanje, prije svega onih koji podržavaju program DPS-a…”

Pa poentirao za istoriju, ali ne i za crnogorsko pravosuđe: ,,Ako zaposlimo svog čovjeka smanjili smo njima a povećali nama. Hajde da pomognemo čovjeku da se zaposli i imaćemo efekat četiri glasa za DPS”.

Nekoliko godina nakon toga – sredinom ovog januara- supruga Vukica se potrudila da pokaže kako nije Zoran jedini koji u porodici strateški razmišlja u korist partije i vođe. Pred Radnom grupom parlamentarnog dijaloga ne samo što je potvrdila da sprovodi politiku DPS-a kroz Zavod za zapošljavanje, već je pošla i korak dalje od supruga (podređenog) Zorana pa poručila da će one partije koje obećavaju zaposlenost možda moći da računaju i na logiku ,,jedan zaposleni 10 glasova”. Ona je pojasnila da nije mislila to, već nešto drugo – ,,kako funkcionišu politički sistemi”. Čista teorija.

Na istoj sjednici pitali su direktoricu Zavoda za zapošljavanje da li je član DPS-a, na što je ona odgovorila: ,,Jesam član DPS-a, ali nije legitimno da, kako ste vi kazali, sprovodim politiku te stranke”. Sigurno ne sprovodi politiku DPS-a, kao član DPS-a.

Zbog narečenoga, još prije dvije godine, predstavnici MANS-a podnijeli su krivične prijave protiv direktorice i predsjednice Upravnog odbora Zavoda za zapošljavanje Vukice Jelić i Arijane Nikolić-Vučinić, zbog sumnje da kontinuirano sprovode politiku zapošljavanja u korist Demokratske partije socijalista.

Posebna je priča, o kojoj je Monitor detaljno pisao, što su Jelići napravili od Zavoda za zapošljavanje. Prije svega priča o supružnicima Jelić i Zavodu. Nakon što je Zoran, 2008. godine, napredovao do pozicije prvog čovjeka ZZZCG njegovu poziciju (čelnik Biroa rada glavnog grada) preuzela je supruga Vukica. Potom, pošto je Zoran, četiri godine kasnije, napredovao u poslaničke klupe, supruga Vukica zamijenila ga je i na funkciji direktora Zavoda. Ni tada nijesu mogli jedno bez drugoga: Zoran ostaje u Zavodu, kao što smo gore pomenuli, u svojstvu njenog savjetnika za sezonsko zapošljavanje. Sve za partiju.

No alarmantnija je priča, koju je Monitor otkrio, a tiče se manipulacija sa statistikama u vezi sa stepenom (ne)zaposlenih u Crnoj Gori, u Zavodu za zapošljavanje. Najkraće: za vrijeme direktorovanja Jelića enormno se i konstantno krivotvori stopa nezaposlenosti samo sa jednim ciljem – prikazivanjem znatno niže stope od one realne. To postoji samo u Crnoj Gori: Zavod sedmično obračunava stopu nezaposlenosti, što je praksa koja je potpuno mimo svjetske, opšteprihvaćene prakse.

Stručnjak iz ove oblasti, koji je za Monitor uradio detaljnu analizu pokazao je, recimo, da je u prvom mjesecu 2010. godine stvarna stopa nezaposlenosti u Crnoj Gori bila 15,2 procenta, a ne 11,5 odsto, kako je bilo zapisano u zvaničnom (Jelićevom) izvještaju. To znači, dokazali smo, da je stvarna stopa nezaposlenosti bila veća za 32 procenta! Dakle, do dan danas, Zavod pod dirigentskom palicom Vukice Jelić, i, ranije, njenog supruga, fabrikuju procenat nezaposlenosti!

Podsjetimo, najkraće, na uvide do kojih je došao Monitor, i niko demantovao, niti pozvao na ispitivanja čelnike Zavoda. Ilustracija se tiče januara 2010, 2011. i 2012, za koje smo imali mogućnost provjere. Korišćena je svjetski priznata metodologija, ali i zvanični podaci Monstata iz mjesečnog statističkog biltena.

U prvom mjesecu 2010. godine stvarna stopa nezaposlenosti u Crnoj Gori bila je 15,2 procenata, a ne 11,5 odsto, kako stoji u zvaničnom izvještaju gospodina Jelića. To znači da je stvarna stopa nezaposlenosti bila veća za 32 procenta. Potom, u januaru 2011, stvarna stopa nezaposlenosti bila je 17,2 odsto, a ne 12,3, što znači da je stvarna stopa bila veća od Zavodove za 39 odsto. I, napokon, u januaru 2012. stvarna stopa nezaposlenosti bila je 16,3, a ne 11,7 odsto, kako je prikazano u Jelićevom dokumentu, što će reći da je stvarna stopa bila veća za nevjerovatnih 40 odsto!

Riječ o frapantnim zloupotrebama i manipulacijama u vezi sa jednim od najvažnijih ekonomskih pokazatelja – stopom nezaposlenosti, gdje čelnici Zavoda za zapošljavanje umanjuju za 30 – 40 odsto! To i dalje traje. Nadležni ćute.

Supružnici Jelić od Zavoda za zapošljavanje napravili su porodični biznis, familijarni zabran u kojem se štancuju procenti o nezaposlenosti, prema potrebama vođe i partije.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo