Povežite se sa nama

OKO NAS

EKOLOŠKA KATASTROFA NA AUTO-OTPADU NA PUTU KA TUZIMA: Šta je sve vatra progutala – ne zna se

Objavljeno prije

na

U požaru na auto-otpadu u mjestu Kuće Rakića, na putu ka Tuzima, progutani su automobili, i – opasni otpad. Nije poznato šta je sve izgorelo, a stvarne posljedice ekocida znaće se sredinom maja. Od siline jedne od eksplozija, vatra se prenijela preko pruga i puta, i zapalila susjednu livadu. Nijedan hidrant, od grada do Tuzi, nije bio u funkciji

 

Veliki požar koji je prošlog četvrtka izbio na auto-otpadu u mjestu Kuće Rakića, na putu ka Tuzima, lokalizovan je poslije višečasovne mukotrpne borbe. Vatra i eksplozije koje su se mogle čuti u blizini gutale su automobile, i opasni otpad. Šta je sve izgorelo – ne zna se. Ova ekološka katastrofa prošla je gotovo potpuno ispod radara.

Od siline jedne od eksplozija na otpadu, vatra se prenijela preko pruga i puta, i zapalila susjednu livadu. Gorele su gume, ulja, maziva, metal… Na gašenju požara bio je angažovan veliki broj vatrogasaca, a na terenu su bili prisutni i brojni policajci. Vatrogascima su pomagali i radnici sa otpada, koji su sklanjali na sigurno veliku količinu kablova i žica kako ih ne bi zahvatila vatra.

Komandir Službe zaštite i spasavanja u Podgorici Goran Janković saopštio je Televiziji Vijesti da su požar gasile sve raspoložive ekipe, odnosno 10 vozila sa 30 vatrogasaca.

Prema njegovim riječima, nijedan hidrant, od grada do Tuzi, nije bio u funkciji. ,,Od Podgorice do Tuzi ne funkcioniše hidranstka mreža na svim velikim objektima. To je jedan od razloga zašto smo prošle godine tražili izmjene i dopune Zakona o zaštiti i spasavanju. Računamo da ćemo, od početka ljetnje sezone, u Podgorici imati jednog inspektora za zaštitu i spasavanje koji će uočiti i sankcionisati sve negativne pojave na terenu”, objasnio je Janković.

Problem u lokalizovanju požara put Tuzi pravila je parcela do otpada, gdje se nalazi nekoliko cisterni koje se ne mogu pomjeriti.

Iz Glavnog grada su kazali da su, s obzirom na to da je postojala ,,opravdana sumnja” da se na tom mjestu nalazio i otpad koji se može tretirati kao opasan, informisali Upravu policije (UP) i Ekološku inspekciju.

,,Crna Gora ima veliki problem sa požarima u urbanim sredinama. Naročito kada gore napuštene hale, fabrika ili skladišta, jer ne znamo šta se sve u njima nalazi. Slučaj na putu ka Tuzima je takav primjer. Nije bilo popisa koji pokazuje kakvi se sve materijali tamo nalaze. To je ključno za odlučivanje kako će se gasiti požari, jer se ne gasi svaki na isti način“, kaže za Monitor ekološki aktivista Aleksandar Dragićević.

Kako je on objasnio, požari se dijele na klase A, B, C, D i F. U klasu A se svrstavaju požari u kojima gore čvrsti materijali, poput drveta, i oni se gase vodom. U klasi B su požari zapaljivih tečnosti, koji se ne miješaju sa vodom, kao što su derivati nafte, boje, lakovi, masti, rastvarači,… i za njihovo gašenje koriste se prah ili pjena. Pod klasu C potpadaju požari gasova koji se takođe gase prahom, a pod D – požari lakih metala (aluminijuma, magnezijuma i njihovih legura,…), za čije se gašenje koriste suva sredstva, poput suvog kvarcnog pijeska. Takvih je materijala bilo na auto-otpadu put Tuzi. U klasu F spadaju požari biljnih i životinjskih ulja i masnoća.

Iz firme SS Alga Nikšić, koja drži otpad sekundarnih sirovina, kazali su Vijestima da vjeruju da požar nije podmetnut, kao i da ne znaju zbog čega je izbio. Tehnički direktor, Luka Baletić, rekao je da firma posjeduje sve potrebne dozvole za obavljanje otkupa i prevoza sekundarnih sirovina.

U Crnoj Gori ne postoji deponija za trajno odlaganje opasnog otpada, iako bi, prema evropskim standarima, morala. Nema ni spalionica za njegovo uništavanje, pa se opasni otpad izvozi ili nepropisno skladišti i uništava Njegov uvoz je zabranjen. I pored toga što je za projekat pod nazivom Upravljanje industrijskim otpadom i čišćenje od Svjetske banke još 2014. godine uzet kredit od 50 miliona eura, ovaj problem nije riješen. Tako se među komunalnim otpadom, na primjer, mogu pronaći baterije ili hemikalije.

U Izvještaju o sprovođenju Državnog plana upravljanja otpadom u Crnoj Gori za 2020. godinu Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (MEPPU), objavljenom krajem prošle godine, navodi se da se prvo ,,moraju stvoriti uslovi za ostvarivanje pretpostavki za evidentiranje ovog otpada”. To podrazumijeva izradu katastra opasnog otpada, sprovođenje mjera karakterizacije i kategorizacije otpada, obezbjeđivanje i označavanje lokacija na kojima je uskladišten opasan otpad, obezbjeđenje uslova u cilju njegovog zbrinjavanja, kao i remedijaciju degradiranih prostora nakon zbrinjavanja otpada.

U Ekološkoj inspekciji, kao jednoj od najvažnijih karika za sprovođenje Zakona o upravljanju otpadom, prema pomenutom izvještaju, popunjeno je tek sedam mjesta, uključujući i mjesto glavnog inspektora, iako je sistematizovano sedamnaest.

Zakonom o upravljanju otpadom propisana je obaveza za uvoznike i proizvođače proizvoda od kojih nastaju posebne vrste otpada da se uključe u sistem preuzimanja, sakupljanja i obrade. Prema saznanjima Monitora, takvi sistemi u državi nijesu organizovani, i u praksi ne funkcionišu kako je zamišljeno.

Aleksandar Dragićević napominje da bi inspekcijske službe, koje su nadležne za kontrolisanje i skladištenje opasnih materija, trebalo da izvrše dodatne kontrole kako bi se one popisale na teritoriji Crne Gore. ,,Te materije nijesu problematične samo pri sagorijevanju, već i pri izlivanju u podzemne vode, trovanju životinja, ljudi, a neke su i jako eksplozivne”.

Nacionalnoj strategiji za implementaciju i primjenu pravne tekovine EU u oblasti životne sredine za period od 2016. do 2020. godine ističe se da ,,u sistemu upravljanja otpadom u Crnoj Gori još nijesu u potpunosti primijenjeni osnovni principi na kojima se zasniva upravljanje otpadom u EU…”

Iz Agencije za zaštitu životne sredine (AZŽS) su se oglasili tvrdnjom da njihove tri mjerne jedinice nijesu registrovale prekomjerno zagađenje vazduha nakon požara na putu ka Tuzima. Tome su, kako su kazali medijima nakon požara, doprinijeli i povoljni vremenski uslovi. Koliki je stvarni uticaj koji je vatra imala na životnu sredinu, kako su istakli, znaće se tek sredinom maja.

Vatrogasne službe još  ne posjeduju akte o procjeni rizika na radnom mjestu. Uz tu, među drugim poraznim činjenicama, vatrogasci u Crnoj Gori ,,proslavili” su svoj ovogodišnji Međunarodni dan. I njima i građanima, sudeći po spremnosti nadležnih da stanje mijenjaju, preostaje  da se uzdaju u puku sreću da među otpadom nema onog opasnog.

Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo