OKO NAS
EKOLOŠKA KATASTROFA NA AUTO-OTPADU NA PUTU KA TUZIMA: Šta je sve vatra progutala – ne zna se

U požaru na auto-otpadu u mjestu Kuće Rakića, na putu ka Tuzima, progutani su automobili, i – opasni otpad. Nije poznato šta je sve izgorelo, a stvarne posljedice ekocida znaće se sredinom maja. Od siline jedne od eksplozija, vatra se prenijela preko pruga i puta, i zapalila susjednu livadu. Nijedan hidrant, od grada do Tuzi, nije bio u funkciji
Veliki požar koji je prošlog četvrtka izbio na auto-otpadu u mjestu Kuće Rakića, na putu ka Tuzima, lokalizovan je poslije višečasovne mukotrpne borbe. Vatra i eksplozije koje su se mogle čuti u blizini gutale su automobile, i opasni otpad. Šta je sve izgorelo – ne zna se. Ova ekološka katastrofa prošla je gotovo potpuno ispod radara.
Od siline jedne od eksplozija na otpadu, vatra se prenijela preko pruga i puta, i zapalila susjednu livadu. Gorele su gume, ulja, maziva, metal… Na gašenju požara bio je angažovan veliki broj vatrogasaca, a na terenu su bili prisutni i brojni policajci. Vatrogascima su pomagali i radnici sa otpada, koji su sklanjali na sigurno veliku količinu kablova i žica kako ih ne bi zahvatila vatra.
Komandir Službe zaštite i spasavanja u Podgorici Goran Janković saopštio je Televiziji Vijesti da su požar gasile sve raspoložive ekipe, odnosno 10 vozila sa 30 vatrogasaca.
Prema njegovim riječima, nijedan hidrant, od grada do Tuzi, nije bio u funkciji. ,,Od Podgorice do Tuzi ne funkcioniše hidranstka mreža na svim velikim objektima. To je jedan od razloga zašto smo prošle godine tražili izmjene i dopune Zakona o zaštiti i spasavanju. Računamo da ćemo, od početka ljetnje sezone, u Podgorici imati jednog inspektora za zaštitu i spasavanje koji će uočiti i sankcionisati sve negativne pojave na terenu”, objasnio je Janković.
Problem u lokalizovanju požara put Tuzi pravila je parcela do otpada, gdje se nalazi nekoliko cisterni koje se ne mogu pomjeriti.
Iz Glavnog grada su kazali da su, s obzirom na to da je postojala ,,opravdana sumnja” da se na tom mjestu nalazio i otpad koji se može tretirati kao opasan, informisali Upravu policije (UP) i Ekološku inspekciju.
,,Crna Gora ima veliki problem sa požarima u urbanim sredinama. Naročito kada gore napuštene hale, fabrika ili skladišta, jer ne znamo šta se sve u njima nalazi. Slučaj na putu ka Tuzima je takav primjer. Nije bilo popisa koji pokazuje kakvi se sve materijali tamo nalaze. To je ključno za odlučivanje kako će se gasiti požari, jer se ne gasi svaki na isti način“, kaže za Monitor ekološki aktivista Aleksandar Dragićević.
Kako je on objasnio, požari se dijele na klase A, B, C, D i F. U klasu A se svrstavaju požari u kojima gore čvrsti materijali, poput drveta, i oni se gase vodom. U klasi B su požari zapaljivih tečnosti, koji se ne miješaju sa vodom, kao što su derivati nafte, boje, lakovi, masti, rastvarači,… i za njihovo gašenje koriste se prah ili pjena. Pod klasu C potpadaju požari gasova koji se takođe gase prahom, a pod D – požari lakih metala (aluminijuma, magnezijuma i njihovih legura,…), za čije se gašenje koriste suva sredstva, poput suvog kvarcnog pijeska. Takvih je materijala bilo na auto-otpadu put Tuzi. U klasu F spadaju požari biljnih i životinjskih ulja i masnoća.
Iz firme SS Alga Nikšić, koja drži otpad sekundarnih sirovina, kazali su Vijestima da vjeruju da požar nije podmetnut, kao i da ne znaju zbog čega je izbio. Tehnički direktor, Luka Baletić, rekao je da firma posjeduje sve potrebne dozvole za obavljanje otkupa i prevoza sekundarnih sirovina.
U Crnoj Gori ne postoji deponija za trajno odlaganje opasnog otpada, iako bi, prema evropskim standarima, morala. Nema ni spalionica za njegovo uništavanje, pa se opasni otpad izvozi ili nepropisno skladišti i uništava Njegov uvoz je zabranjen. I pored toga što je za projekat pod nazivom Upravljanje industrijskim otpadom i čišćenje od Svjetske banke još 2014. godine uzet kredit od 50 miliona eura, ovaj problem nije riješen. Tako se među komunalnim otpadom, na primjer, mogu pronaći baterije ili hemikalije.
U Izvještaju o sprovođenju Državnog plana upravljanja otpadom u Crnoj Gori za 2020. godinu Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (MEPPU), objavljenom krajem prošle godine, navodi se da se prvo ,,moraju stvoriti uslovi za ostvarivanje pretpostavki za evidentiranje ovog otpada”. To podrazumijeva izradu katastra opasnog otpada, sprovođenje mjera karakterizacije i kategorizacije otpada, obezbjeđivanje i označavanje lokacija na kojima je uskladišten opasan otpad, obezbjeđenje uslova u cilju njegovog zbrinjavanja, kao i remedijaciju degradiranih prostora nakon zbrinjavanja otpada.
U Ekološkoj inspekciji, kao jednoj od najvažnijih karika za sprovođenje Zakona o upravljanju otpadom, prema pomenutom izvještaju, popunjeno je tek sedam mjesta, uključujući i mjesto glavnog inspektora, iako je sistematizovano sedamnaest.
Zakonom o upravljanju otpadom propisana je obaveza za uvoznike i proizvođače proizvoda od kojih nastaju posebne vrste otpada da se uključe u sistem preuzimanja, sakupljanja i obrade. Prema saznanjima Monitora, takvi sistemi u državi nijesu organizovani, i u praksi ne funkcionišu kako je zamišljeno.
Aleksandar Dragićević napominje da bi inspekcijske službe, koje su nadležne za kontrolisanje i skladištenje opasnih materija, trebalo da izvrše dodatne kontrole kako bi se one popisale na teritoriji Crne Gore. ,,Te materije nijesu problematične samo pri sagorijevanju, već i pri izlivanju u podzemne vode, trovanju životinja, ljudi, a neke su i jako eksplozivne”.
U Nacionalnoj strategiji za implementaciju i primjenu pravne tekovine EU u oblasti životne sredine za period od 2016. do 2020. godine ističe se da ,,u sistemu upravljanja otpadom u Crnoj Gori još nijesu u potpunosti primijenjeni osnovni principi na kojima se zasniva upravljanje otpadom u EU…”
Iz Agencije za zaštitu životne sredine (AZŽS) su se oglasili tvrdnjom da njihove tri mjerne jedinice nijesu registrovale prekomjerno zagađenje vazduha nakon požara na putu ka Tuzima. Tome su, kako su kazali medijima nakon požara, doprinijeli i povoljni vremenski uslovi. Koliki je stvarni uticaj koji je vatra imala na životnu sredinu, kako su istakli, znaće se tek sredinom maja.
Vatrogasne službe još ne posjeduju akte o procjeni rizika na radnom mjestu. Uz tu, među drugim poraznim činjenicama, vatrogasci u Crnoj Gori ,,proslavili” su svoj ovogodišnji Međunarodni dan. I njima i građanima, sudeći po spremnosti nadležnih da stanje mijenjaju, preostaje da se uzdaju u puku sreću da među otpadom nema onog opasnog.
Andrea JELIĆ
Komentari
Izdvojeno
PROGRAM PORODIČNO ORIJENTISANE RANE INTERVENCIJE: Osnaživanje porodice

Uz podršku UNICEF-a i EU, novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu s kašnjenjima i smetnjama u razvoju pilotira se u Bijelom Polju i Kotoru
,,Institucije sada imaju ljudski lik preko koga mi dobijemo sve što nam je potrebno i zajedničkim snagama radimo na tome da pomognemo našem djetetu”, kaže Željka Veličković objašnjavajući model porodično orjentisane rane intervencije. Dok Željka razgovara sa nama, sa njenim trogodišnjim sinom Vukašinom igra se njen muž Novica i socijalni radnik Stevan Anđelković. Ćerka Veličkovića je u školi, a da se sada vrati, zatekla bi igračke i dvoje odraslih kako sa smiju i dodaju igračkama sa njenim bratom, kome tepaju Vuk, Vule.
Željka priča da su prije godinu i po primijetili da njihov sin ima neki rizik u razvoju. Krenuli su uobičajenim putem obilaska institucija. ,,Obilazili smo dosta ustanova i nijesmo bili zadovoljni. Prije pola godine psiholog iz Doma zdravlja predložio nam je da se uključimo u ovaj program rane intervencije i to je sasvim drugačija i bolja priča. Već osjećamo olakšanje i mnogo smo osnaženiji kao porodica koja se nalazi pred izazovom’’.
Uz podršku UNICEF-a i Evropske unije novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu sa kašnjenjima i smetnjama u razvoju primjenjuje se u Bijelom Polju i u njemu je porodicama pružena timska pomoć od strane stručnjaka iz Doma zdravlja, vrtića, Centra za socijalni rad, Dnevnog centra.
U ovom gradu se mijenja praksa komplikovane komunikacije među stručnjacima koji su tu da pomognu djeci i roditeljima. Umjesto da roditelj sa djetetom ide u institucije i da prenosi vaspitaču što je kazao logoped, pa logopedu što je ustanovio psiholog, sada jedan od stručnjaka ima stalni kontakt, koji uključuje i kućne posjete, sa porodicom i koordiniše sve.
,,Trudimo se, i za nas je ovo izazov i iz ovog programa dosta i mi učimo”, priča svoje iskustvo sa novim programom Željka. Dodaje da su kao porodica mnogo rasterećeniji i da pored njih kao roditelja u svemu učestvuje i njihova ćerka: ,,Srušena je ta barijera kada je u pitanju terapeut i dijete. Imamo kućne posjete i sada je to sve prilagođeno djetetu. A prije je sve to bilo u okviru Doma zdravlja. To je neuporedivo bolje i dijete to mnogo bolje prihvata”.
Primarni pružalac podrške za porodicu Veličković je psihološkinja Danijela Femić. Ona kaže da je jedna od važnijih stvari koja se desila ovim projektom da su medicinski radnici izašli iz uobičajenog modela rada: ,,Uvijek smo se vodili time da imamo što više papirologije, što više dijagnoza, pa ćemo onda na osnovu toga dalje da postupamo. Sada je paradigma drugačija. Hajde da vidimo šta dijete sve može, koje su jake strane djeteta, kako te jake strane da poboljšamo, a da pri tome ne etiketiramo dijete”.
Predrag NIKOLIĆ
foto: UNICEF/Duško MIljanić
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
JOŠ JEDNA SEZONA BEZ VJEŠTAČKOG SNIJEGA: Pogled u nebo, opet

Mještani više kolašinskih sela, ekološki aktivisti i dio stručne javnosti, osporavaju način na koji je država planirala da obezbijedi vodu za snabdijevanje objekata i osnježavanja ski staza na Bjelasici. Kolašinsko preduzeća Vodovod i kanalizacija je revidovalo provobitni projektni zadatak, pa sada iz rijeke Ljevaje nije predviđena voda za vještači snijeg. Koliko će predstojeća sezona biti uspješna, ponovo zavisi od prirodnih padavina
Uspješnost predstojeće zimske turističke sezone, na državnom Ski centru Kolašin 1600, zavisiće, kao i do sada, prije svega, od broja sniježnih dana. Predviđeni sistem za vještačkog osnježavanje i snabdijevanje vodom planinskih centara Kolašin 1450 i Kolašin 1600, višestruko osporavana i kritikovana i od laičke i od stručne javnosti, još je na nivou projektnog zadatka. Kako su saopštili iz Opštine Kolašin, prvobitno rješenje je nedavno revidovano. Eleborat procjene uticaja na životnu sredinu za prethodni projektni zadatak , prije više od pola godine, lokalni Sekreterijat za zaštitu životne sredinu vratio je obrađivaču na doradu, uz brojne primjedbe i sugestije.
Đuro Milošević, izvršni direktor preduzeća Skijališta Crne Gore za Monitor kaže da kaže da bi nedostatak sniježnih padavina umnogome unazdio poslovanje skijališta. Vještačkom snijegu on se nada tek za sezonu 2024/2025.
“Nažalost, još zavisimo od prirodnih padavina. Zaista se nadamo da ćemo do sledeće sezone uspjeti da makar jedan dio staza pokrijemo “topovima”, kako bi na pravi način, sigurno i nesmetano mogli da imamo veliki broj skijaških dana svake godine”, kaže.
Mještani nekoliko kolašinskih sela i ovih dana poručili su da neće dozvoliti relalizaciju projekta. Stav nijesu promjenili još kada se, nakon vrlo netransparetnih procedura, saznalo kako država namjerava da obezbijedi vodu za lokalitete dva planinska centra na Bjelasici. Plan je bio da se rijeka Ljevaja, na kojoj je 50-ih godina prošlog vijeka, u selu Mušovića Rijeka, izgrađena jedna najstarijih malih hidrocentrala (mHE), cijevima vodi nekoliko kilometra uz planinu do skijališta.
Prije dvije godine, tadašnji ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, sa Bjelasice je obavijesti da je, u okviru prve faze, planirano vještačkog osnježavanja pet ski staza u dužini od 7,5 km. To bi, najavio je tada, podrazumijevalo i stvaranje dva akumulaciona jezera. Probitnim projektnim zadatkom bilo je planirano, da se voda Ljevaje “hvata” na izvoru rijeke, zatim, cijevima spušta do iznad sela Mušovića Rijeka. Na toj lokaciji gradila bi se pumpna stanica, zahvaljujući čemu bi se voda cijevima dovela prvo do privatnog Ski-centra Kolašin 1450, a potom i do državnog Kolašin 1600. Između dva ski-centra gradila bi se još jedna pumpna stanica. Iznad sela Mušovića Rijeka bio bi ostavljen priključak sa kojeg bi se, u budućnosti, uzimala voda za grad.
Idejno rješenje i projektni zadatak urađeni su, kako se ispostavilo, u suprotnosti sa glavnim projektom za osnježavanje ski-centra Kolašin 1600 iz 2019. godine. Umjesto kapaciteta od 100 litara u sekundi (l/s), određeno je da je za osnježavanje potrebno čak 260 l/s za osnježavanje. Za to bi bile neophodne cijevi DN 500 i pumpe od 640 kW, koje se prave isključivo po narudžbi i izuzetno su skupe, umjesto pumpi iz serijske proizvodnje.
Preskupo, predimenzionirano i neodrživo- bile su osnovne kritike struke na idejno rješenje. Slično su tvrdili i mještani, ekološki aktivisti, ali i neki članovi borda direktora Skijališta. Nakon višemjesečne javne rasprave o Elaboratu i polemike u medijima, kolašinski Vodovod, koji je, u međuvremnu, dobio novog direktora, revidirao je projektni zadatak. Vodovod će ubuduće, predviđeno je, upravljati sistemom za vodosnabdijevanje objekata i osnježavanje ski staza na Bjelasici.
Novi predsjednik Opštine Petko Bakić i direktor Vodovoda Miloš Peković sada tvrde da je, revidovanim projektom, predviđeno da se iz rijeke Ljevaje uzima samo 140 litara u sekundi, 110 litara za grad, a ostatak za snabdijevanje objekata na Bjelasici. Navodno, u revidovanom projektnom zadatku sada nema sistema za vještačko osnježavanje. Nema ni zvaničnih informacija na koji način bi se , u budućnosti, proizvodio vještački snijeg i kada.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
OKO NAS
ZAOKRUŽIVANJE SKIJAŠKOG KOMPLEKSA BJELASICE: Betonizacija Jelovice

Da će biti gradnje i urbanizacije planine, goviri i činjenica da su cijene zemljišta na Jelovici kod Berana nastavile da rastu, tako da je u odnosu na samo prije tri mjeseca cijena ara skočila za dvadeset odsto i sada dostiže i 12 hiljada
Da li planini Jelovici kod Berana, kuda prolazi novi regionalni put koji će ovaj grad spojiti sa Kolašinom i skijalištem Jezerine, prijeti takozvana betonizacija? Ono što se može vidjeti i čuti kada se posjeti ova planina i razgovara sa ljudima koji tamo već imaju privatne posjede i ugostiteljske objekte, govori u prilog tome da hoće.
Jedan od urbanističko građevinskih inspektora kojeg smo sreli na terenu, pribojava se takvog ishoda ali kaže da su mu ruke vezane. „Jedino što mogu da uradim je to da zaustavim gradnju ako nisu izdate dozvole, ili nije završen proces dobijanja dozvola za gradnju, što i činimo. Ono na šta treba upozoriti i apelovati je da lokalne uprave kojima pripada ova planina, a to su Berane u Andrijevica, ne izdaju tako olako dozvole, jer postoje mnoge stvari koje prije toga na Jelovici treba da se riješe“, kaže nam inspektor.
On naglašava da to nije slučaj samo sa Jelovicom, već sa svim planinama u ovom regionu, čak i na Prokletijama koju stranci prepoznaju kao najveći planinski ljetnji potencijal Crne Gore. „Sve je to lijepo, i hoteli i restorani. Ali previše betona na planinama, to nije ono što traže strani turisti kojih je proteklog ljeta bilo više nego ikada“, smatra naš sagoovrnik. .
Da će biti gradnje i urbanizacije planine, goviri i činjenica da su cijene zemljišta na Jelovici kod Berana nastavile da rastu, tako da je u odnosu na samo prije tri mjeseca cijena ara skočila za dvadeset odsto i sada dostiže i 12 hiljada. To su Monitoru potvrdili neki od vlasnika zemlje ili ugostiteljskih objekata, hotela ili restorana.
„Cijena ara trenutno se kreće od najniže šest do 12 hiljada eura. Dobar dio zemljišta je već prodat, a većinu do sada prodatog zemljišta kupili su građani Podgorice koji bi ovdje gradili ili već grade vikendice“, priča jedan od ugostitelja. U prošloj godini cijena ara se kretala oko hiljadu eura, a samo nekoliko godina ranije, jedan ar mogao se kupiti za trista do četiristo eura.
Sagovornik Monitora objašnjava da je skok cijene zemljišta primjetan od kada se najavljuje završetak puta i puštanje u funkciju tunela Klisura, koji je od Jelovice udaljen manje od tri kilometra.„Onda imate još svega 2,8 kilometara dug tunel, iz kojeg izlazite na skijalište Jezerine. Pošto je sa te tamo strane tunela, na teritoriji opštine Kolašin, odavno sve rasprodato, Podgoričani su počeli da kupuju zemljište na Jelovici, čija se valorizacija tek sada očekuje.“
Monitor je već pisao o tome da su cijene zemljišta na planini Jelovici počele vrtoglavo da rastu početkom ove godine. Tako su bivši ruski vlasnici pred sam kraj 2019. godine, crnogorskoj kompaniji „Osmanagić“ prodali i hotel „Jelovica“ i više od četiri hektara zemljišta oko tog hotela za svega 158 hiljada eura. Trenutno po najnižoj cijeni od šest hiljada, samo zemljište sada vrijedi 2,4 miliona, a po najvećoj cijeni od 12 hiljada, zemljište bez objekta hotela vrijedi blizu pet miliona eura.
Uporedo sa skokom cijena, ove jeseni je, kako smo mogli saznati, počela intenzivnija gradnja vikendica na obroncima planine.
Jelovica je planina koja je dio masiva Bjelasice. Sa druge strane, prema Kolašinu, već su nikli veliki skijaški kapaciteti. U planu je da se sa vrha Bjelasice žičara i gondola spuste i do Jelovice, i da se ova planina učini dijelom velikog skijaškog kompleksa, sa većim brojem skijaških staza i uspinjača. Sagovornici Monitora koje smo zatekli na Jelovici očekuju da će cijene i dalje da rastu kada počne bolja valorizacija ove planine.
Naime, osim starog hotela koji je kupila kompanija Osmanagić i koji nije u funkciji, na Jelovici trenutno ima samo još jedan ranije izgrađeni hotel, u kojem su smješteni radnici preduzeća Euroasfalt koji rade na dionici puta prema Kolašinu od ulaza u planinu Jelovicu zaključno sa izgradnjom tunela, koji je u svemu i najozbiljniji posao.
Dionicu puta od Berana do mjesnog centra Lubnice, odnosno do ulaza u Jelovicu, ranije je izgradila kompanija „Bemaks“. Ta dionica započeta je 2013. godine, i država je finansirala izgradnju, dok je „Bemaks“, odnosno firma „Hidroenergija Montenegro“ čiji je „Bemaks“ bio u tom trenutku većinski vlasnik, za svoje potrebe kroz trup puta na pojedinim djelovima ugrađivala cijevi za male hidroelektrane.
Prethodna Vlada je kao kranji rok za završetak puta preko Jelovice dala novembar. Novembar je na isteku, a otvaranje u puštanje u saobraćaj tunela, nije još na vidiku. Mada su radovi, kako se može saznati, pri kraju, niko od radnika Euroasfalta koje smo zatekli na Jelovici, nije mogao da kaže kada će put biti zvanično završen i otvoren za saobraćaj.
Bivša Vlada je zaprijetila da bi u slučaju eventualnog prolongiranja otvaranja puta, nakon novembra, neko morao da snosi posljedice. U ovom trenutku niko ne zna kako će se postaviti nova, 44. Vlada po ovom pitanju i problemu.
Tek i kada put bude završen, slijede ozbiljna pitanja kada se radi o budućem razvoju ili betonizaciji Jelovice. Jedno od prioritetnih je pitanje nepostojeće insfrastrukture. Koliko će biti septičkih jama na planini dok ne počnu ozbiljnije kontrole? A sve to na nadmorskim visinama sa kojih se podzemne vode slivaju prema izvorištu gradskog vodovoda koji ispod Lubnica, sa Merića vrela, ide za Berane. Navodno će vlasti svima postaviti uslov da ugrade takozvane bio prečišćivače. I da se svi nadamo da će sadašnji i budući, mali i veliki investitorioni to poslušati i uraditi.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS1 sedmica
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
INTERVJU2 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
DRUŠTVO3 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU3 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično