Godišnje strada i do 200 hiljada jedinki zaštićenih vrsta ptica. Agencija za zaštitu prirode i životne sredine tek se sprema da napravi Crvenu listu, koja je u svijetu osnova za očuvanje bogatstva i raznolikosti vrsta, a lovci plotune pravdaju očuvanjem ravnoteže i zaštitom od predatora

Ljut kao ris.

Frazu ukorijenjenu u govoru nije lako objasniti mlađim generacijama, jer ova najveća vrsta mačke u Evropi je nestala – iskorijenjena  iz crnogorskih šuma.

Ugrožene su rijetke i zaštićene ptice, zmije, ribe i jegulje, mekušci. Tome najviše doprinose krivolov i druge nelegalne aktivnosti ljudi, ali i neadekvatan odnos vlasti i blaga sudska praksa – pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Monitora.

Nabrajanja pojedinačnih vrsta na čiju ugroženost ukazuju ekolozi nije potpun, jer u Crnoj Gori još nema „Crvene liste biljaka, životinja i gljiva“, spiska ugroženih vrsta kakav pravi Međunarodna unija za zaštitu prirode IUCN.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma su za CIN-CG/Monitor potvrdili da, prema Zakonu o zaštiti prirode ovu listu utvrđuje Agencija za zaštitu prirode i životne sredine, uz objašnjenje da će se „u narednom periodu razmotriti mogućnosti obezbjeđivanja sredstava za ovu potrebu“.

Iz Agencije su za CIN-CG/Monitor rekli da su više puta tražili novac iz budžeta ali i od stranih donatora za ovaj projekat, za koji je, kako tvrde potrebno angažovati cjelokupan ekspertski kadar u Crnoj Gori.

Do tada, na primjer, u Nacionalnom parku Skadarsko jezero ostaje dozvoljen lov na jegulju, ugroženu vrstu koja se nalazi na globalnoj Crvenoj listi.

,,Crna Gora voli da potpisuje međunarodne deklaracije, ali ne i da ih poštuje. Tako je kod nas dozvoljen lov na dvije ugrožene vrste sa Crvene liste – jarebice kamenjarke i grlice. Slali smo urgencije da se sa tim prestane, ali uzalud. Jarebica i grlica su sada na neinvazivnoj terapiji, a ako nešto ne uradimo ubrzo će završiti na respiratoru. Sve i da ima dobre volje, grlica je ptica selica – preleti Mediteran, ide za Afriku, teško će je biti zaštititi. A mi je još i lovimo”, kaže za CIN-CG/Monitor ornitolog Darko Saveljić.

U Crnoj Gori godišnje strada oko 200.000 ptica, nedavno su ponovo upozorili iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP). Ovo je podatak iz izvještaja BirdLife International The Killing 2.0 – A view to a kill, iz 2018. godine, u kome se navodi da se svake godine u Crnoj Gori ubije od 64.000 do 197.000 jedinki zaštićenih vrsta ptica. Kada je objavljen izazvao je vatrene reakcije i osporavanja lovačkih organizacija.

Izvještaj je nastao na osnovu podataka lovačkih organizacija i procjene ornitologa na terenu objašnjavaju iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma.

„Kako se ovakve procjene temelje i na izvještajima lovačkih organizacija, a koje su i od strane Agencije ocijenjene kao nepouzdane, smatramo da je jedino rješenje revizija podzakonskih akata koji se odnose na organizaciju lovstva kao i pokretanje društvenog dijaloga kojim bi se došlo do rješenja”, najavljuju iz ovog Vladinog resora.

O neuređenoj oblasti svjedoče i vijesti o pronađenim zabranjenim lovačkim ,,čekama” u parku prirode Ulcinjskoj solani, gnijezdilištu za više od 250 vrsta ptica, nedavno ubistvo mečke u Beranama, držanje vukova u dvorištu u podgoričkom naselju u Tološima, ubijena srna i lane…

Po biodiverzitetu, raznovrsnosti živog svijeta, Crna Gora predstavlja jedno od najznačajnijih područja Evrope, kaže za CIN-CG/Monitor biolog dr Bogić Gligorović. Na teritoriji Crne Gore, kako kaže, procentualno u odnosu na Evropu živi 70 odsto vrsta sisara, 75 odsto vrsta ptica, 50 odsto vrsta slatkovodnih i 79 odsto morskih vrsta riba, 30 odsto vrsta biljaka…

,,Pojedine vrste su u Crnoj Gori bile na ivici istrebljenja ili su nestale zbog pretjeranog lova i krivolova. Takav primjer je balkanski ris koji je istrebljen. U posljednjim istraživanjima pronađeno je samo nekoliko primjeraka sivog sokola, dok su bjeloglavi sup i bijela kanja nestali prije nekoliko decenija zbog trovanja vukova, smanjenja nomadskog stočarstva i nedostatka hrane. Brojnost jedinki vrsta vilinog konjica veliki potočar je smanjena za oko 40 odsto”, nabraja Gligorović.

Postojećim nacionalnim zakonodavstvom u Crnoj Gori zaštićene su 873 vrste: šest algi, 111 gljiva, 27 mahovina, dvije paprati, 272 biljke, devet  sunđera, sedam korala, čest člankovitih crva, 18 mekušaca, pet paukolikih zglavkara, četiri vrste rakova, 14 insekata, šest bodljokožaca, 11 riba, 16 vodozemaca, 26 gmizavaca, 298 ptica i 35 vrsta sisara.

Imamo zaštićene vrste, ali se ne zna kako se one štite, tvrdi biolog Vuk Iković. U razgovoru za CIN-CG /Monitor on podsjeća na zmije otrovnice, među kojima je i poskok, koje su zaštićene u Srbiji i Hrvatskoj, a u Crnoj Gori nisu. Iković ističe i veliki uticaj lovačkog lobija koji je izdejstvovao da se neke vrste ne nađu na spisku zaštićenih.

Iz Ministarstva ekologije su na pitanje CIN-CG/Monitora odgovorili da „ne postoje precizni podaci o stanju i broju svake od zaštićenih životinjskih vrsta”.

,,Spiskovi zaštićenih vrsta nijesu potpuni i imaju nedostataka. Pojedine vrste ne postoje u Crnoj Gori, ili su nestale ili greškom unijete u spiskove. Takođe, veliki broj vrsta koje su izuzetno značajne nijesu zaštićene. Neophodno je uraditi što hitniju reviziju i ažuriranje spiskova, kao i ustanoviti različite nivoe zaštite na osnovu rezultata  detaljnih ekoloških istraživanja”, ističe Gligorović.

Da je spisak potrebno revidirati „na osnovu ekspertskog mišljenja’’, potvrdili su za CIN-CG/Monitor i iz Agencije za zaštitu životne sredine. Iz Ministarstva i Agencije navode da, iako se monitoring sprovodi godinama: ,,dostupna sredstva nisu bila dovoljna da se realizuju sveobuhvatna istraživanja koja bi dala potpunu sliku stanja i statusa svih zaštićenih vrsta’’.

,,Nulto stanje biodiverziteta nije utvrđeno, jer zbog nedostatka sredstava. Utvrđivanje broja prisutnih vrsta, njihovog rasprostranjenja na teritoriji Crne Gore i parametara njihovih populacija treba da bude prvi korak da bi se zaštita biodiverziteta sprovela na odgovarajući način”, kaže Gligorović.

Koliko je stanje loše govori i podatak da o promjenama u brojnosti i strukturi populacija riba u Skadarskom jezeru detaljniji podaci i procjene nijesu obavljivane od 80-ih godina prošlog vijeka, navodi se u analizi Zaštita prirode u Crnoj Gori koju je objavio Green Home.

Podaci koji se godišnje ažuriraju su oni o brojnosti lovnih životinja. Biolozi upozoravaju da se oni prikupljaju na osnovu procjene lovačkih udruženja, da se ne primjenjuju naučni metodi, te da nijesu pouzdani. A i razlikuju se. Podatke o brojnom stanju divljači i odstrjelu prikupljaju Ministarstvo poljoprivrede, Agencija za zaštitu prirode i Monstat. Prema posljednjim dostupnim podacima za 2019. Monstat navodi da je brojno stanje vuka 601 a lisice 7.748, Agencija tvrdi – vukova ima 569, lisica 7.856.

Monstat navodi da je vukova u 2019. odstrijeljeno 31, lisica 1.163, Agencija 29 vukova i 1.190 lisica. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede odobren je odstrijel 181 vuka, a ubijen 31, dok je od odobrenih 1.824, ubijeno 1.233 lisice.

Zakonom o divljači i lovstvu trajni zabran lova odnosi se na veliku lasicu, medvjede, srne, divokoze, košute, kao i na velikog tetrijeba i lještarku.

U popisu Ministarstva poljoprivrede navodi se da je 2019. odobren odstrjel 25 divojaraca, ali da nije ubijen nijedan, a od 49 za lov odobrenih srndaća stradalo je osam.

Zvanično, prema podacima Ministarstva, lovci manje love od onoga što im je odobreno. Tako je 2019. godine odobren lov 1.536 divljih svinja, a ubijeno je 940, stranci su odstrijelili devet. Oboreno je da se ubije 1.941 jarebica kamenjarki, a ustrijeljeno je 537, plus 25 koje su pogodili strani lovci.

Iz Lovačkog saveza Crne Gore za CIN-CG/Monitor kažu da brojno stanje divljači nije moguće sa apsolutnom tačnošću utvrditi, te da se u literaturi navode podaci da dozvoljena greška pri utvrđivanju brojnog stanja iznosi plus/minus 20 odsto.

,,Lovci su jedini koji dobrovoljno rade na održavanju i unapređivanju kvaliteta staništa divljači, a time i svih zaštićenih vrsta. Lako je sjedjeti u kancelariji, čitati i tumačiti propise o očuvanju prirode i pisati šta sve ne valja. Mnogo je teže pratiti sva zbivanja u prirodi i prikupljati podatke o divljim životinjama, njihovom pojavljivanju, brojnosti i stanju populacija”, kažu u Lovačkom savezu.

Iz lovačke organizacije se protive apelu nevladinih organizacija da se uvede moratorijum na lov i naglašavaju da se krivolov ne može i ne smije izjednačavati sa lovom, koji je legalna i regulisana djelatnost.

„Lov danas prestavlja krajnji produkt gazdovanja sa divljači u lovištima i dolazi kao kruna dugogodišnjeg rada lovaca na uzgoju i zaštiti divljači”. trvde iz ovog saveza. Oni naglašavaju da se lov ne bi smio zabraniti i zbog održivog razvoja divljači kojeg obezbjeđuju lovci, zatim i zbog zdravlja ljudi kao izbog zdrastvenog stanja životinja koje može biti ugroženo zaraznim bolestima prenesene sa oboljele divljači na druge divlje i domaće životinje, pa čak i na čovjeka. Tvrde da, kada lovci ne bi ubijali predatore, ubrzo bi bile desetkovane ,,uzgojne populacije zeca, jarebice kamenjarke, srne…“. Još više bi, kažu, bile ugrožene i domaće životinje.

Argument lovaca je i da bi zabranom lova bila ugrožena egzistencija ljudi koji su zaposleni u ovoj djelatnosti, i da ,,neke divlje životinje mogu prouzrokovati štete na imovini, a neke mogu i direktno napadati ljude. Zato postoji opravdana bojazan da bi ljudi mogli u odbranu imovine, kad već nema lova, pribjeći trovanju te divljači i drugim oblicima zakonom nedozvoljenih radnji što je jako opasno i za druge životinje i za ljude”.

Da nije slučajeva koji poput ubijene mečke uznemire javnost pa krivolovci završe u pritvoru, prema presudama sudova krivolova gotovo i nema.

Prema podacima koje je CIN-CG/Monitor dostavio Osnovni sud u Podgorici u posljednjih pet godina donijete su dvije odluke zbog krivičnog djela nezakonit lov protiv tri osobe, od kojih je samo jedna osuđena uslovno.

Od ukupno 127 sudskih slučajeva, između 2013. i 2018. godine, koji su uključivali slučajeve ilegalnog ubijanja životinja, zloupotrebe životinja i uništavanja staništa, više od pola – 84 slučaja je bilo u potpunosti odbačeno.

Pored nedostatka baze podataka, nedovoljno novca za istraživanja, slabog rada institucija i neprimjenjivanje zakona, Gligorović upozorava i da ,,nizak nivo svijesti o značaju očuvanja biodiverziteta predstavlja kočnicu za zaštitu vrsta”.

On smatra da je ,,neophodno sprovesti aktivnosti koje će uticati na promjenu načina razmišljanja i to povećanjem broja časova biologije u školama, kao i drugim edukativnim aktivnostima. Takođe je, kaže, potrebno povećati ulaganja u nauku i jačati kapacitete institucija i nevladinih organizacija i samostalnih naučnika koje se bave istraživanjem i zaštitom životne sredine”.

Predrag NIKOLIĆ