Povežite se sa nama

GLEDIŠTE

GLEDIŠTE: Patriotizam u zagrljaju nacionalizma

Objavljeno prije

na

Patriotizam i nacionalizam su se u crnogorskoj stvarnosti pretvorili u mitološke pojmove,  kult patriotizma i kult nacije kao takvi postali su patološki fenomeni destruktivne nacionalističke i ultranacionalističke ideologije

 

Slika današnje Crne Gore prilično je sumorna u svim sferama društva. Bilansi stanja se tek utvrđuju i, sudeći po nekim najavama i činjenicama, crnji su od svake zamisli. Samovolja i arogancija bivše vlasti u ime nametnutih svetih simbola patriotizma/nacionalizma ostaće upamćena kao jedna od mračnih stranica naše novije istorije. Naslijeđeno stanje bolesnog društva ostalo je kao hipoteka bivše vlasti koje najviše podsjeća na stanje iz devedesetih godina i, što je najgore, žilavo se bori da i dalje opstane i dominira društvenom stvarnosti.

Uprkos najavama nove vlasti o radikalnoj promjeni totalitarnog sistema, etničke/nacionalne i političke paradigme, nažalost, još uvijek se ne nazire demokratski poredak, moderni građanski nacionalni identitet jednog otvorenog društva, ukoliko se pod njim ne podrazumijeva prinudno ispunjavanje direktiva iz poglavlja o evropskim integracijama. Naprotiv, etničko/nacionalno i vjersko bilo je i ostalo najsigurnije utočište političkih partija oko nove/stare većine na svim dosadašnjim parlamentarnim i lokalnim izborima, pa i ovim posljednjim. Ta forma etničkog, nacionalnog i religijskog identiteta dominantno određuje našu noviju političku istoriju i zahvaljujući dominaciji crnogorske ili srpske etničke/nacionalne/vjerske identifikacije, vlast se ovdje smjenjivala, dolazila ili odlazila, kao što su se smjenjivali i dominantni nacionalizmi, zavisno od njihovog stepena ekstremizma i agresivnosti, kao i spoljne podrške. To su pokazali i posljednji parlamentarni izbori. Otuda toliko eksperimentisanje, nesnalaženje, tumaranje, nervoza, pa i opšta nesigurnost, jer nedostaju politički programi i jasno definisana alternativa za demokratsku izgradnju društva.

U političkoj praksi današnje Crne Gore etnički/nacionalni i vjerski identiteti su i dalje noseći stubovi i tačke oslonca političkih partija – i stare i nove većine. Dok se god javno veliča i podstrekava isključiva identifikacija građanina sa „velikom i herojskom nacijom“ i njenim simbolima, imamo posla sa opasnim crnogorskim i srpskim nacionalizmom i nacionalistima, koji stalno produkuju unutrašnje i spoljne neprijatelje/izdajnike, kao indikatore te identifikacije. Zato je iluzorno tako brzo očekivati demontažu nacionalizma na ovim prostorima, jer se nijedna partija ne želi odreći svoga nacionalizma. Uprkos promjenama, izgleda da nema lijeka za našu nacionalnu i kolektivnu depresiju u kojoj živimo decenijama. Jedno je ipak izvjesno – totalitarizam (jedne partije i jednog čovjeka) u Crnoj Gori stvar je prošlosti i nema nikakvih izgleda da se povrati. Građani su se oslobodili straha i to je, ako ništa drugo, epohalna vrijednost demokratske promjene vlasti.

Žalosno je da su kod nas ova pitanja u XXI vijeku, u odnosu na sva druga životna pitanja, izbila u prvi plan i da su predstavljena kao sudbonosna za naš opstanak. Jer, raspirivanje etničkog i nacionalnog i vjerskog fanatizma i isključivosti vratilo nas je i vraća daleko u prošlost koja realno i istorijski ne pripada nama, pa prema tome ne može biti naša današnja sudbina. Pored toga, u odnosu na druga pitanja naše egzistencije, etničko/nacionalno i religijsko nema više tu sudbinsku, epohalnu važnost, kakvu mu danas naši lideri političkih partija vještački pridaju, i to samo u cilju svog političkog opstanka. Izgleda da ni najveće nesreće etničkog nacionalizma u našoj nedavnoj prošlosti nijesu bile dovoljne da izvučemo pouke i naučimo lekcije. Zato je otrežnjenje od zabluda prošlosti i nacionalnih predrasuda, u koju smo svi nevoljno gurnuti, naš najpreči i najvažniji nacionalni zadatak. Bez kritičkog suočavanja sa prošlošću ne možemo kao društvo ozdraviti od nametnutog nacionalizma, nacionalne isključivosti, netolerancije i netrpeljivosti, ne možemo se iščupati iz mreže nacionalizma u koju smo svi, htjeli-ne htjeli, upleteni, i zato je potrebno kritički dekonstruisati uzroke našeg decenijskog sunovrata i propadanja.

U građanskoj državi Crnoj Gori (ali samo deklarativno i na papiru) realno postoje nacionalizam, religija ili vjera sa svojim simbolima moći. Građani, nažalost, ne postoje, kao što ne postoji ni alternativa nacionalizmu, samo postoje poslušni podanici kojima se može manipulisati unedogled u cilju očuvanja vlasti. Dakle, u očima političkih elita, građanske univerzalne vrijednosti i građanski, ja identitet ne postoji. Kada jedna ideologija rasplamsa nacionalizam do usijanja u cilju očuvanja i osvajanja vlasti, i kada on postane za čovjeka sudbinsko pitanje života i smrti, kao što je to uradila bivša vlast sa svojim građanima, onda je ona automatski postala neprikosnoveni i apsolutni gospodar nad njihovim životima. Jer u strukturu  nacionalizma duboko je usađena autoritarna svijest oličena u bespogovornoj poslušnosti, strahu, potčinjavanju, konformizmu i agresivnosti prema svemu drugome. Otuda je lako objasniti trodecenijsko vladanje i nepromjenljivost vlasti. Ali, teško je objasniti konformizam velikog dijela intelektualaca koji su u zanosu nacionalizma, nekritički i slijepo, u mitologizovanim simbolima „svete zemlje slavnih predaka“ i „nebeskog naroda“ vidjeli spasenje kome treba služiti. Sve po cijenu demokratije, slobode i otpora autoritarnom režimu.

Agresivna dominacija simbola nacije i nacionalizma u društvu u ime nestajanja drugog, ljudskosti, čovjeka kao ličnosti i građanina, postala je toliko destruktivna da su plemeniti pojmovi patriotizma i nacionalnog osjećanja (za razliku od nacije i nacionalizma) umnogome kompromitovani i devastirani, pa su zbog ekstremnog i ksenofobičnog značenja i upotrebe, nažalost, postali zbunjujući, čak i strani i odbojni velikom broju građana Crne Gore.

Patriotizam i nacionalizam danas su u Crnoj Gori u zagrljaju, izjednačeni i teško je racionalno objasniti suštinsku razliku između ove dvije kategorije nekome ko se upleo u to klupko etnosa. Ti pojmovi su se od svog izvornog značenja u crnogorskoj stvarnosti pretvorili u svoju suprotnost – mitološke pojmove, formu bez sadržine, kult patriotizma i kult nacije i kao takvi postali patološki fenomeni destruktivne nacionalističke i ultranacionalističke ideologije.

Da bi se što prije izašlo iz postojećih okova autoritarnog sistema u demokratski poredak, potrebno je što prije radikalno napustiti dosadašnje nametnute dogmatske, mitologizovane, kategoričke i apsolutne istine oličene u tradiciji, istoriji, naciji i religiji, jer su one u suprotnosti sa demokratskom emancipacijom čovjeka kao građanina. Potrebno je, dakle, otvoriti procese i stvoriti društvenu klimu za formiranje građanskog/demokratskog identiteta, koji neće isključivati drugoga i gdje će ličnost čovjeka/građanina doći do izražaja. Nacionalno osjećanje kao prirodna potreba za pripadanjem i privatna stvar svakog pojedinca (umjesto isključivosti ideologije nacionalizma) treba da bude ljudska kategorija, most spajanja, tolerancije i povezivanja a ne sjeme razdora, gdje se razlike neće doživljavati kao sudbinska pitanja života i smrti, ksenofobično i neprijateljski. A to znači obezbijediti dosljednu primjenu Ustava i zakona ove zemlje, gdje će doći do izražaja ta druga dimenzija čovjekova i druge forme personalnog identiteta i slobode ličnosti – biti a ne samo imati, dakle individualnost kao bit čovjekova, differentia specifica ljudskosti – samopotvrđivanje, autonomija ljudske ličnosti, dostojanstvo i puna sloboda i prava čovjeka/građanina. Jer, politika nije puko osvajanje vlasti, kako su je mnogi u vlasti shvatili hvaleći se svojim „izbornim matematikama“, već radikalna promjena bolesnog društva, u kome građani Crne Gore treba konačno da izađu iz autoritarnog sistema u demokratski, a većina građana iz najprizemnije biološke borbe za opstanak u život dostojan slobodnog čovjeka.

Vojin CICMIL

Komentari

GLEDIŠTE

O ONIMA KOJI NEGIRAJU GENOCID U SREBRENICI: Oni bi ga ponovili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zato im i rezolucijom Generalne skupštine UN-a treba jasno reći da svijet to više neće tolerisati i da će cio svijet učiti iz ovog iskustva.

Od rane mladosti i saznanja šta je inteligencija, čemu služi, kako se procenjuje i kakvim testovima se utvrđuje, suočena sa mnogim lažima u društvu, brzo sam shvatila da je baš laž najveća uvreda inteligencije.

Svaka prosečno inteligentna osoba zna da razlikuje laž od istine. Zašto to ne čini ili ćuti svakom se „knjiži“ na sopstvenu savest. Jednom će ipak, hteli ili ne, svoditi račune sa sobom ili sa svojim potomcima.

Ne mogu a da ne podsetim na Nemačku nakon Drugog svetskog rata, poraženu, prezrenu, usamljenu, prepolovljenu, pod nadzorom onih koji su je uz ogromne žrtve zaustavili i pobedili. Početkom osamdesetih posetila sam memorijalni kompleks nacističkog logora Dahau udaljenog samo 30 kilometara od Minhena. Logor je otvoren odmah po dolasku Hitlera na vlast, 1933. Prošle godine obeleženo je u celom svetu 90 godina od njegovog osnivanja! Provela sam sate na tom jezivom stratištu na kojem su svi detalji bili izloženi. Prikazivali su i dokumentarni film o ulasku oslobodilaca u logor, snimljene gomile logoraša koje su nacisti ubili, a bežeći pred saveznicima nisu ih stigli spaliti. Snimili su i stotine Nemaca, stanovnika Minhena koji su negirali da znaju šta je bilo u Dahau-u, pa su ih saveznici doveli da vide ono što se dešavalo dvanaest godina u njihovom najbližem susedstvu, a oni nisu znali?! I pored svih negiranja miliona Nemaca koji su okretali glavu od istine, sva ta nacistička zlodela zabeležile su kamere za večnost.

Bilo je teško i bolno Nemcima suočiti se svim posledicama nacizma; iako su proces započeli odmah dugo je trajao, decenijama čak. Pa ipak, iako su milioni bili slepi sledbenici Hitlera, zemlja Getea digla se iz pepela i povratila dostojanstvo u svetu.

Svetlana BROZ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

GLEDIŠTE

“Paf, paf” nije metod

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvođenje vetinga, koji podrazumijeva provjere imovine, integriteta i stručnosti sudija, prijeko potrebno u interesu sudstva i stručnih sudija od integriteta. U mjeri u kojoj je u postojećoj partitokratiji moguće obezbijediti 2/3 većinu za promjenu Ustava i dosljedno sprovođenje vetinga, postoji i nada u očuvanje kompetentnog sudijskog kadra od integriteta za oporavak sudstva

 

 

Na ulici ispred probušene crnogorske “palate pravde” nastavlja se novoustanovljena praksa “dvorskih advokata”, uz učešće bivšeg i sadašnjeg predsjednika Advokatske komore Crne Gore. Branioci pritvorenih i optuženih visokopozicioniranih osoba u pravosuđu i bezbjednosnim strukturama obavljaju zastupanja svojih klijenata “edukujući” javnost o sopstvenoj verziji sadržine i pravnog značaja presude Evropskog suda pravde iz Luksemburga o dokaznoj snazi Sky podataka. Na drugoj strani, advokat Veselin Radulović oponira kolegama riječima: “neozbiljno je i nekorektno prema javnosti, ali posebno i prema optuženim licima, to saopštavati i obećavati”.

Uporedo pišem žalbu Višem sudu u Podgorici protiv presude, ilustrativne za stanje u sudstvu, koju je donio donedavni član Sudskog savjeta iz reda sudija kadrovski najjačeg osnovnog suda u Crnoj Gori. Naglašavam, u građanskopravnom postupku protiv Crne Gore, radi naknade štete zbog nepravilnosti i nezakonitosti u radu tog i Osnovnog suda u Podgorici, pišem Višem sudu u Podgorici pred kojim se vode sudski postupci na Sky dokazima uz primjenu relevantne prakse međunarodnih sudova. U obije vrste postupaka odluke se temelje na presudama međunarodnih sudova kojima se ustanovljavaju opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava koja, prema članu 9 našeg Ustava, imaju primat nad domaćim zakonodavstvom.

Prisjećam se svojeg uzaludnog nadanja u kadrovske promjene u sudstvu nakon odlazaka u penziju notornih neznalica u togama: dugogodišnje sutkinje koja mi, punomoćniku stranke u brakorazvodnoj parnici, odbija dati kopiju zapisnika jer “suđenje nije javno”, zatim starog sudije koji mi prigovara da sam “doveo u zabludu klijenta da je list nepokretnosti dokaz da je on vlasnik porodične kuće a ne tuženi stric” i td. U dijelu građansko-pravnih postupaka protiv države partitokrata izostao je očekivani pad uticaja političkih centara moći u sudstvu odlaskom u penziju ovih sudija, “lojalnih državi” po kriterijumima Duška Markovića i Zorana Pažina iz Saopštenja sa 67. sjednice Vlade od 8. marta 2018. godine.

I nakon odlaska Vladarke? sudske vlasti i njenog procesuiranja, sudije Osnovnog i Višeg suda nastavljaju da predano sprovode direktivu izvršne vlasti protiv “nelojalnih građana” koji se odvaže da svoja prava i slobode pokušaju zaštititi pred sudovima svoje države u skladu sa Ustavom Crne Gore i potvrđenim i objavljenim međunarodnim konvencijama i time “slabe finansijsku moć države”. To čine pozivajući se na presude evropskih sudova na način koji kompromituje sud i funkciju sudije.

Nakon što je njegov mlađi kolega u istom sudu (sin donedavnog istražnog sudije u Višem sudu u Podgorici), istim nonsensom odbio istovjetnu tužbu protiv Države, donedavni član Sudskog savjeta iz reda sudija u drugom postupku na isti način odbija tužbu istog tužioca, citirajući iste besmislice iz presuda koje potvrđuju neznalice u Višem sudu u Podgorici! Svi sa istim defektom u (ne)znanju.

Neznalice u togama ne razlikuju Evropski sud pravde iz Luksemburga kao sud Evropske unije kojoj Crna Gora (verbalno) teži i čije presude su obavezujuće za članice Evropske unije, od Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, kao suda Savjeta Evrope čiji je Crna Gora član. Pri tome, neznalice u togama u postupajućim sudovima, uz nerazumijevanje svrhe i sadržine presuda međunarodnih sudova, presudu Evropskog suda pravde u predmetu Gerhard Kubler protiv Austrije redovno pripisuju Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, stvarno nenadležnom za suđenje u predmetima protiv Austrije. Pri tome, sudovi oba nivoa krivotvore bitne poruke te presude o obavezama država članica EZ/EU, istovjetnim sa obavezama država članica SE i sa materijalno-pravnim propisima Crne Gore, “štiteći finansijsku moć države” kršenjem svih nacionalnih propisa zaključno sa najvišim, bez ikakve odgovornosti.

U tom ambijentu u setu od dvadesetak predmeta protiv Crne Gore postupa i mlada sutkinja od integriteta. Advokati i mediji ne pokazuju spremnost da javno, konkretno i argumentovano prezentuju bitno različite stručne i etičke pristupe sudija u vršenju te složene i odgovorne funkcije. To rezultira nekritičkim uopštavanjem i generalizovanjem na štetu sudstva i sudija od znanja i integriteta. Stoga je uvođenje vetinga, koji podrazumijeva provjere imovine, integriteta i stručnosti sudija, prijeko potrebno u interesu sudstva i stručnih sudija od integriteta. U mjeri u kojoj je u postojećoj partitokratiji moguće obezbijediti 2/3 većinu za promjenu Ustava i dosljedno sprovođenje vetinga, postoji i nada u očuvanje kompetentnog sudijskog kadra od integriteta za oporavak sudstva.

“Paf, paf” nije metod.

Budislav MINIĆ

Komentari

nastavi čitati

GLEDIŠTE

Malo rukah, malena i snaga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve druge teme u medijima padaju u sjenku privođenja predsjednika u Specijalno tužilaštvo, radi procesuiranja! Na predsjednika Atlas grupe mislim U svakom slučaju, “obruč se steže”. Da li samo oko tvoraca mafiokratskog sistema ili i oko  njihovih nasljednika na vlasti koji, nakon 2020. godine, suludaju u partitokratiji – vidjećemo

 

Krenem danas na pješačenje od  podgoričkog Tuškog puta prema Zabjelu. Policija blokirala saobraćaj ulicama 4. jula i Zetskih vladara u oba smjera dokle pogled seže?! Poprečne ulice i bulevari začepljeni nepreglednim kolonama vozila. Kod jednih od više policijskih vozila duž ulice, mladi policajac, uz osmijeh, potvrđuje moju pretpostavku: “Plava torba stiže iz Londona”!

Sve druge teme u medijima padaju u sjenku privođenja Predsjednika u Specijalno tužilaštvo, radi procesuiranja! Na predsjednika Atlas grupe mislim.

Bivam zatečen činjenicom da mi logika bivšeg bezbjednjaka potpuno potisnu advokatsku logiku. Šest potvrđenih optužnica – za organizovanje kriminalne grupe, pranje novca i zloupotrebe u privredi, povodom kojih je uslijedilo izručenje “odbjeglog biznismena” iz Velike Britanije, bivaju mi nebitne(?!) kod činjenice da je dolazeći predsjednik poznavalac iznutra višedecenijskog procesa mafiokratskog devastiranja Crne Gore od strane “dvorjana” navodno odlazećeg iz politike “predsjednika svih Crnogoraca” i njemu bliskih struktura. Nadzemnih i podzemnih.

Prisjetih se Afere koverta  i svojih (bezuspješnih) nastojanja,  u najužem rukovodstvu Odupri se,  kao advokata i edukovanog bezbjednjaka, da sa međunarodnim predstavništvima u Crnoj Gori realizujemo koncept zdravog jezgra u pravosuđu, koje će biti kadro da se izbori sa izazovima “koverti”. Ne zaboravljam riječi bezbjednjaka u britanskoj ambasadi koji, nakon što me saslušao, kaže: “Gospodine, godinama čekamo od predstavnika naroda da čujemo tako nešto. Britanija je, uz prethodni pristanak crnogorske vlasti, finansirala projekat protiv visoke korupcije. Angažovali smo eksperta koji je taj koncept prethodno realizovao na Tajlandu i krenuli smo u realizaciju projekta.” Međutim, dok se tajlandski Šinavatra, sa crnogorskim državljanstvom, sklonio kod crnogorskog da izbjegne krivični progon, vlast se predomislila i projekat je obustavljen. Tadašnju opoziciju to nije interesovalo.

Nakon isteka pet godina od te 2019., i obznane Afere koverta u “ondašnjoj Crnoj Gori”,  stiže “odbjegli biznismen” sa plavom torbom u “sadašnju” Crnu Goru. Mnogo toga se u Crnoj Gori promijenilo u proteklih pet godina, nabolje i nagore. No, svjedočimo i izostanku onih dugo očekivanih promjena. Nekadašnja vlast je  opozicija a opozicija je na vlasti već četvrtu godinu. “Sve je isto samo Njega nema” reklo bi se u pogledu nastavka stare prakse u državnom sistemu i izostanka ozbiljnih reformskih procesa u državnom sistemu. Te dvije rečenice odslikavaju ambijent u kojem iznova rastu nerealna očekivanja dok, uz rotacije i zvuke sirena policijskih vozila, kolona velikom brzinom grabi prema Palati pravde u Njegoševoj. “Apsurdistan” u kojem živimo spojio je u Spužu isporučenog “odbjeglog biznismena” optuženog za organizovani kriminal sa glavnim specijalnim tužiocem i njegovim najvažnijim zamjenikom iz vremena optuženja?! Predsjednica tadašnjeg crnogorskog sudstva je svojim izlaskom oslobodila mjesto u istražnom zatvoru i, šesnaestim odlaganjem ročišta u Višem sudu u Podgorici, šalje jasne poruke javnosti iz netaknutog bedema posljednje odbrane visokopozicioniranih graditelja mafiokratskog sistema.

Ne napušta me (realan) pesimizam u pogledu ishoda postupaka u nereformisanom pravosuđu sa kadrovima u tužilaštvu iz vremena prije izbora Novovića i Markovića i bez ikakve odgovornosti za brojne katastrofalne nepravilnosti i nezakonitosti u svom radu i teškim posledicama. Ne napušta me pesmizam  u  pogledu “dijeljenja pravde” u netaknutom sudstvu od najvećeg nepovjerenja javnosti od početaka dijeljenja pravde u crnogorskim plemenima. Isto tako, ni u pogledu “finansijskih istraga” i drugih vještačenja sudskih vještaka kakve sam godinama sretao po crnogorskim sudovima… Uz (rijetke) izuzetke u svim djelovima pravosuđa, najmanje na čelnim pozicijama.

Ipak, optimistički gledam na aktuelne postupke inicirane od tužilaštva, nezavisno od njihovog ishoda pred crnogorskim sudovima. Kroz sučeljavanje argumenata i dokaza u procesima koji predstoje saznaćemo bitne činjenice za koje smo bili uskraćeni u proteklom vremenu. Te činjenice će (pr)osvijetliti svijest crnogorskih građana o sopstvenoj ulozi u izgradnji/razgradnji crnogorske države i društva, kako ko shvata taj proces u ambijentu podjela kojima se odvijao proteklih decenija.

U svakom slučaju, “obruč se steže”. Da li samo oko tvoraca mafiokratskog sistema ili i oko  njihovih nasljednika na vlasti koji, nakon 2020. godine, suludaju u partitokratiji – vidjećemo.

Zasluga svih “političkih elita” višedecenijske simulirane višestranačke demokratije u Crnoj Gori do danas je što će tužilaštvo i u ovom vrlo složenom slučaju postupati sa motom:  “Malo rukah, malena i snaga”.

Budislav MINIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo