Možda vam je, dok ste kitili jelku i negdje pod njom ušuškavali najnoviji tablet za nasljednika, promakla informacija da je 70 hiljada stanovnika Crne Gore u siromaštvu dočekalo 1. januar odlazeće 2013. godine. Prema svježe objavljenim podacima MONSTAT-a, prošle godine je sa prihodima manjim od 182,43 eura mjesečno – što je takozvana linija siromaštva – živjelo 11,3 odsto stanovnika Crne Gore.

Ostavimo, makar za sada, po strani to što državnim statističarima treba 12 mjeseci da obrade čak i najosnovnije podatke o kvalitetu života u državi. I usredsredimo se na ,,brojke koje život znače”. Za godinu dana, u periodu 2011. – 2012, broj siromašnih u Crnoj Gori porastao je za dva procenta ili za više od 11 hiljada ljudi. Vratimo li se još samo jedan korak unazad, naći ćemo MONSTAT-ov podatak prema kome je u 2008. godini u ovoj zemlji živjelo 4,9 odsto siromašnih. Danas ih je , skoro, dva i po puta više!

Pardon, ne danas. Prije godinu dana bilo ih je dva i po puta više nego 2008. Sada, na kraju 2013. godine, ta brojka može biti samo veća. I to poprilično. Podaci govore sami za sebe.

Više od polovine zapošljenih u Crnoj Gori, zvaničan je to i uljepšan podatak, preživljava sa platom manjom od 250 eura mjesečno. Ista statistika kazuje i sljedeće: prosječna crnogorska porodica broji 3,3 člana i jednog zapošljenog. Zato ne čudi klackalica: kada bi se linija siromaštva sa pomenutog mjesečnog iznosa od 182,43 eura pomjerila prema gore za samo pet odsto, stopa siromaštva bi se uvećala sa 11,3 na 14,1. Mnogo je – kako bi pravnici rekli – indicija, da se tako nešto već dogodilo, tokom 2013. godine.

A opet, ukoliko bi za liniju siromaštva uzeli iznos od 228 eura, tada bi se ispod nje našla skoro četvrtina stanovništva Crne Gore. Precizno – 23,1 odsto.

Sve ovo je mnogo lakše shvatiti ukoliko se vratimo nekih 365 dana unazad. U decembru prošle godine, preuzimajući svoju sedmu vladu, premijer Milo Đukanović je najavio da će novi budžet biti ,,izraz aktuelne ekonomske realnosti”. Posebno će, najavio je Đukanović, ,,pod lupom biti plate i penzije”. Ako nijeste zaboravili – praktično prva odluka nove Đukanovićeve vlade bila je ona o zamrzavanju penzija. Sličan recept najavljen je i za 2014. godinu. ,,Moramo prekinuti spiralu troškova koji nemaju uporišta u bruto-društvenom proizvodu (BDP) i suzbiti prekomjernu potrošnju”, saopštio je Đukanović i obećao da će Vlada ,,učiniti sve da u što kraćem roku vrati punu ravnotežu javnih finansija i učvrsti ekonomsku održivost”. Onda smo za KAP-ove dugove, nakon što je isti na insistiranje Vlade otišao u stečaj, platili 130 miliona eura. Crnogorska delegacija je na proslavu prijema Hrvatske u EU išla u tri odvojena leta. Filip Vujanović, Milo Đukanović i Igor Lukšić išli su odvojeno, svako za svoj račun, ali svi o našem trošku. Potom smo i u kumovsku Vektru uložili – ne zna se ni koliko ni zašto – ali ne mari. Može valjati jednog dana.

,,Raspoloživi indikatori o kretanju prosječnih zarada i potrošnje u 2012. godini pokazuju da je povećanje stope siromaštva očekivani rezultat takvih ekonomskih kretanja”, saopštio je MONSTAT. Ako ne razumijete šta je pisac htio da kaže, odnosno da li je izrečeno dobro ili loše za premijera Mila Đukanovića i njegov tim, možda vam mogu pomoći izvodi iz saopštenja NVO Banka hrane: ,,Sve je veći broj mnogočlanih porodica koje nemaju nijednog zaposlenog i koji žive ili od penzije ili od socijalne pomoći i čija su primanja ispod 100 eura, a nemaju ni zemlju, ni stan, ni bilo kakva druga primanja”.

I dok broj onih što žive u siromaštvu raste po stopi većoj od 20 odsto godišnje, u Vladi zbrajaju vlastite uspjehe i najavljuju još ,,dobrih godina”. Malo golfa i stanova na obali, malo autoputa, male i(li) velike elektrane, red kredita, pa red donacija i eto nama ,,berićeta”, kako bi to svojevremeno najavljivao Novak Kilibarda.

Doduše, ne pominju se tu onih 6.000 državnih službenika koji će, prema najavama iz Vlade, uskoro ostati bez posla. A opet, ni u tih šest hiljada nijesu ubrajali 30-ak Budvana/Budvanki koji su bez posla ostali, koliko juče, kao kolateralna šteta pokušaja Vlade da ,,ostane neutralna” u sporu sindikat-poslodavci po pitanju: mora li se, ili se ne mora poštovati važeći Zakon o radu?

Ukratko, u državnom vrtiću u Budvi otpustili su sve zapošljene koji su duže od dvije godine radili po ugovoru na određeno vrijeme. Rekli su im da na posao dolaze do kraja januara, pa da im se nanovo jave poslije zimskog raspusta, u februaru. Tada će, valjda, ponovo biti posla za njih.

Znamo li da država, samo u prosvjeti, zapošljava hiljade ljudi na određeno vrijeme – bojati se da bi, samo po tom osnovu, stopa siromaštva u Crnoj Gori mogla ozbiljno porasti. Ukoliko resorni ministri Slavoljub Stijepović i Predrag Bošković drugačije ne odluče.

Novi, budžet za 2014. ne obećava previše. I dalje se tu može pronaći pregršt novca namijenjenog za gašenje požara u privatnim kasama tzv. strateških investitora, ali nema previše toga što bi opravdalo ustavnu odredbu o državi socijalne pravde.

,,Kada vam premijer obećava milijarde i milijarde novih investicija – očekujte nove poreze i namete”, sažeo je crnogorski ,,san i javu” poslanik Pozitivne CG Srđan Perić. ,,Kad čujete priču o 40 hiljada novih radnih mjesta, treba da očekujete povećanje nezaposlenosti, kad vam kažu da neće biti stezanja kaiša – znajte da baš to slijedi”.

Istovremeno se Perić osvrnuo i na ponašanje „Vlade bez plana i (njene) mjere bez smisla”:

„Ako pitate zašto penzije i plate tapkaju u mjestu, odgovor je: imamo pet novootvorenih poglavlja u pregovorima sa EU. Ako je pitanje: što nema posla?, odgovor je: očekujemo strateškog partnera. Ako je pitanje: zašto se loše živi?, odgovor je: svi nam se dive kako nam je dobro”.

„Još malo pa će se Vlada hvaliti kako semafori rade, kako mostovi stoje na svom mjestu, kako sunce svakog jutra izađe i svake večeri zađe. To vam je ozbiljnost ove vlade”, zaključuje Perić. A sirotinja raja?

Ona, uglavnom, stišće zube i računa. Koliko je dana još ostalo do kakvoga glasanja. Naći će se već, tada, neka poizdalja tetka, bivša komšinica, kumova školska drugarica da udijeli po koji euro za čokoladu, kafu, čast i glas. Taman da se preživi do naredne rate socijalne pomoći.

Bude li iste.

Kao da se u Crnoj Gori ne dešava sve ovo što se dešava (broj siromašnih iz dana u dan raste dok se jaz između onih na ekonomskom vrhu i dnu povećava iz minuta u minut) Vlada i dalje insistira na naumu da štedi na socijalnim davanjima.

Tako će, prođe li u parlamentu Vladin prijedlog budžeta za 2014. godinu, Savjet za privatizaciju imati budžet veći za 200 hiljada eura, dok će u kasi Zavoda za zapošljavanje biti 1,1 milion eura manje u odnosu na ovu godinu. MUP će, po istom principu, na raspolaganju imati tri miliona eura više (ko zna koliko predavanja o NATO integracijama Veselin Veljović može održati za taj novac). Zanimljivo – za isti iznos biće zakinuti crnogorski penzioneri. Generalni sekretarijat Vlade imaće budžet za dvije trećine veći nego ove godine (570 namjesto sadašnjih 350 hiljada eura), dok će sa manjkom novca kuburiti Fond rada, Zaštitnik ljudskih prava, DRI, Crveni krst i mnogobrojne institucije kulture.

Dakle, uz hljeb, faliće nam i igara.

Zoran RADULOVIĆ