Povežite se sa nama

DRUŠTVO

EKSPLOATACIJA PLJEVALJA: Bogatstvo u magli

Objavljeno prije

na

Ne morate ništa znati o PM 10 česticama da bi vam bilo jasna priča o Pljevljima. Jednostavno je: riječ je o opštini bogatoj ugljem i šumom, gradu u kotlini u kojoj su zimi česte magle. Da, zimi je i zima, pa se ljudi moraju grijati. Dok sagorijeva ugalj kako bi proizvela struju Termoelektrana generator hladi vodom. Vodenu paru koja tako nastaje ispušta u atmosferu, umjesto da grije Pljevljake. Kompanija Vektra koja je dobila koncesije da najbogatije šume u Crnoj Gori koristi 30 godina, ne proizvodi pelet. I Pljevljacima opet ostaje da se griju na drva i ugalj. Onda ih država, koja nije u stanju da im omogući da koriste čak ni nus-proizvode prirodnih bogatstava koja eksploatiše, kaže kako su za to što u njihovoj magli ima svega i svačega – sami krivi.

I ove godine je pala magla, u Pljevljima se teško diše. Magla se nije dizala od 1. do 8 decembra. „Ovo su opasne situacije jer može da dođe do efekta akumulacije zagajujućih čestica”, piše u Izvještaju o meteorološkim uslovima Zavoda za meteorologiju i seizmologiju koji je pripremio načelnik Odsjeka za analizu i prognozu vremena Branko Micev. On objašnjava kako bi, da je preko dana dolazilo do razbijanje magle, dolazilo do naglog podizanja uvis zagadjujućih čestica koje bi se prenijele u više slojeve atmosfere i distribuirale na veći prostor ili veće udaljenosti što bi rezultiralo smanjenjem lokalnih prizemnih koncentracija u gradu.

Prema podacima Agencije za zaštitu životne sredine kvalitet vazduha u Pljevljima je standardno loš. ,,Situacija u Pljevljima tokom sezone grijanja, kao i većem dijelu naše zemlje sa aspekta kvaliteta vazduha nije zadovoljavajuća. Prekoračenja dozvoljene srednje dnevne koncentracije PM10 čestica evidentiraju se gotovo na svim mjernim mjestima” kazao je direktor Agencije za zaštitu životne sredine Ervin Spahić. Prema njegovim riječima u Pljevljima je 2010. godine bilo 162 prekoračenja, 2011. – 193, 2012. – 217, 2013. – 177, 2014. – 184 i 2015. do 1. decembra 158.

Magla, koja je zapravo kondenzovana vodena para, pojednostavljeno rečeno, skuplja razna zagađenja i otežava disanje. Sitne praškaste čestice koje se prenose putem vazduha, prema objašnjenjima stručnjaka, prodiru duboko u respiratorni trakt i mogu da izazovu niz zdravstvenih problema, počevši od iritacije očiju, organa disanja do ozbiljnih poremećaja uključujući smanjenu funkciju pluća, bronhitis, pogoršanje zdravstvenog stanja astmatičara pa čak i prijevremenu smrt.

Oko pitanja – ko zagađuje vazduh u Pljevljima – mišljenja u crnogorskoj javnosti su podijeljena. Jedni kažu da su krivci Termoelektrana i kopovi uglja, drugi upiru prst u gradske kotlarnice i ,,individualna ložišta”. Oni koji ,,brane” Termoelektranu tvrde da se ona nalazi na 760 metara nadmorske visne, da je visina njenog dimnjaka 250 metara tako da, kažu, dimi na preko 1000 metara od zemlje.

Nevladina organizacija Green Home najavila je protest u Pljevljima 22. decembra i pozvala građane nezadovoljne kvalitetom vazduha i životne sredine kao i odnosom nadležnih prema njima i njihovom zdravlju, da dođu na gradski trg.

U Pljevljima su u prvih deset dana decembra zabilježena dva ledena dana kada je temperatura tokom 24 sata bila ispod nule. Inače tokom decembra prosječno bude 13 dana sa maglom, 24 mrazna dana i osam ledenih dana, objašnjava Branko Micev. Ljudi se moraju grijati. Najčešće se griju na drva i ugalj, jer je tako najjeftinije ,,Grijemo samo jednu sobu na drva i ugalj i opet jedva izađemo na kraj sa računima za struju”, objašnjava Monitorova sagovornica iz Pljevalja.

Lani, isto u decembru, situaciju u Pljevljima je razmatrao skupštinski Odbor za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje. Pozvali su Vladu da donese plan zašitite i saniranja životne sredine u tom gradu i Upravu za inspekcijske poslove da izvrši inspekcijski nadzor svih zagađivača u toj lokalnoj samoupravi u cilju zaštite zdravlja građana. Šta je urađeno vidi se ovih dana – sve isto ko i lani.

Vlasti su najavile kako će subvencionisati nabavku peleta za domaćinstva u iznosu od 50 odsto. Dva tendera su dosad propala. Na prvi se niko nije javio, u narednom pokušaju javila se firma iz Srbije sa, kažu naši sagovornici, ,,bezobrazno viskom cijenom”.

U toku je proces neposredne pogodbe u kojem su, prema posljednjim informacijama, ponuđene cijene od 164 eura za tonu peleta i 168 eura za tonu briketa. Pogodba bi mogla biti sklopljena kad prođe rok za žalbe od osam dana. Građani će moći da kupe najviše dvije tone peleta ili briketa.

Tona uglja za domaćinstva košta 60 eura, metar drva je 35. Tona peleta, kažu upućeni, može zamijeniti tri metra drva. Sve i da je pelet u pola cijene na vrijeme obezbijeđen, opet bi bio skuplji od uglja. ,,Brže sagori i opet je za tu vrstu grijanja potrebna struja”, kažu u Pljevljima. Posebna priča je to što najmanja peć na pelet, koja može da zagrije 50 kvadrata košta 1250 eura.

,,Prednost briketa je u tome što se može koristiti u običnom šporetu. Sve to, međutim, pošto ljudi ovdje ogrijev nabavljaju u avgustu, ove godine može biti korišteno samo eksperimentalno”, kaže naš sagovornik iz Pljevalja.

U Agenciji za zaštitu životne sredine, kao rješenje vide toplifikaciju grada. Prema riječima direktora Agencije postoji više načina kojima se može doći do bolje situacije u Pljevljima. ,,Na Vladi je da odluči da li je to drugi blok Termoelektrane, da li je to prijedlog kojim će se riješiti centralno grijanje u Pljevljima, prelazak na novu vrstu goriva, jeftinija struja i slično”, rekao je Spahić.

,,Mnogi ljudi, kad vide onaj veliki, široki dimnjak Termoelektrane pomisle da se tako zagađuje vazduh. Kroz taj dimnjak izbacuje se samo vodena para. Time se zagrijava atmosfera, umjesto da se griju kuće”, kaže jedan od naših sagovornika. Pljevaljska Termoelektrana obezbjeđuje trećinu struje koja se proizvede u Crnoj Gori više od tri decenije. Tačno je da toplifikacija grada nikad nije koštala malo, ali reklo bi se da su stanovnici mjesta čiji se prirodni resursi tako obilato koriste zaslužili da i oni od toga imaju neku fajdu. Nemaju.

Imaju zagađen vazduh i Vezišnicu – najzagađeniju rijeku u Crnoj Gori. Ni Ćehotina na pojedinim mjestima nije mnogo bolja. ,,Ne znamo ni mi koja je koja rijeka ponekad. Svaka je braon boje”, kaže Monitorova sagovornica.

O da, Pljevlja imaju šume, iz čega bi se moglo pomisliti da imaju i drvnu industriju i, kao njen nusproizvod piljevinu od koje se pravi pelet. Pljevaljske šume su, međutim, tajkunizirane.

Pravo na korišćenje 13 gazdinskih jedinica u pljevaljskim šumama dobila je 2006. firma Vektra biznismena Dragana Brkovića. Na trideset godina. Uprkos raznim najavama, sa partnerima od Njemačke do Abu-Dabija, proizvodnja u Vektri Jakić nije stigla dotle da može napraviti pelet ili brikete.

Naši sagovornici tvrde da u svakom trenutku na granici prema Prijepolju ima deset-dvadest kamiona koji odvoze drvo. Zvuči nestvarno, ali kako tvrde naši izvori dešava se da trupci iz Pljevalja u Srbiji bivaju pretvoreni u pelet i onda se prodaju u Crnoj Gori. U izvještaju DRI jednom je zaključeno da ugovor između Vlade i Vektre ne sadrži normu „obavezuje se” ili „obavezan je”, čime je omogućeno koncesionaru da posječenu drvnu masu izvozi kao trupce. Usput, radničke plate u Vektri su oko 200 eura, ako se za familiju obezbijedi ugalj – dobro je.

U prvih deset mjeseci ove godine u Pljevljima su rođene 133 bebe, umrlo je 318 ljudi. Priprodni priraštaj je 185 u minusu. Da je tako decenijama svjedoče podaci da su Pljevlja 1971. imala 46.834 stanovnika, 1991. – 39.405, prema posljednjem popisu 2011. – 31.060.

Magla u kojoj su ovih dana Pljevljaci će proći, za razliku od magle koju čini državna politika prema ovom gradu.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo