Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POUKE SMJENE MINISTRA ODBRANE BRATISLAVA GAŠIĆA: Govori lijepo i guši medijske slobode

Objavljeno prije

10 godina

na

gasic210414ras-foto-mladen-

Srpski ministar odbrane Bratislav Gašić je postao prvi član vlade koji je smijenjen otkako je Srpska napredna stranka (SNS) došla na vlast 2012. godine. Gašić, inače jedan od potpredsjednika SNS i Vlade, smijenjen je nakon, i za prilike u ovoj zemlji, nevjerovatne izjave . Poručio je izvještačici medijske kuće B92 da „voli novinarke koje lako kleknu”.

Seksističku rečenicu izgovorio je pred novinarima nakon posjete fabrici Prva petoletka u Trsteniku, kada je pred sobom ugledao dopisnicu B92 Zlatiju Labović, koja je čučnula da ne bi ometala snimatelje.Uslijedila je brza i oštra reakcija premijera Srbije Aleksandra Vučića koji je rekao da je šokiran Gašićevim ponašanjem za koje ne postoje riječi opravdanja.

Poslije toga se ministar preko Tvitera izvinio, ali je to zvučalo kao pokušaj smanjivanja štete. Nekoliko sati kasnije Vučić je, konačno, prelomio i saopštio novinarima da Gašić poslije tog ispada ne može da ostane ministar u Vladi Srbije, iako je odlično obavljao svoj posao. Objasnio je da Gašić ne može ostati ministar „nakon što je uvredio sve žene”.

Gašićeva izjava izazvala je mnogobrojne komentare medijskih organizacija, institucija za zaštitu ljudskih i rodnih prava, opozicionih stranaka, čak i članova vlade. Svi se slažu da je dobro što Gaših odlazi iz vlade, makar na ,,godinu, dve dana” kako je kazao premijer.

On funkciju napušta iznenada, pošto je politički preživio mnoge druge „nezgodne” situacije i bio kao ministar vojske sporan izbor od samog početka. Sumnjalo se u to da li zaista posjeduje diplomu srednje škole; na početku mandata Ministarstvo odbrane je kovalo zlatnike sa njegovim likom; Ministarstvo odbrane nije postupalo u skladu sa Zakonom o vanrednim situacijama tokom poplava 2014.

Samo u posljednjih godinu dana Gašić je pet puta izbjegao smjenu. Naime, on je u tom periodu učestvovao u više afera zbog kojih je traženo da ode sa funkcije.

Kada se u martu ove godine, u širem rejonu Aerodroma Nikola Tesla, srušio vojni helikopter koji je iz Raške prevozio bebu za Beograd, niko nije mogao da pretpostavi da će za ovu nezapamćenu tragediju, u kojoj je stradalo sedam ljudi, do danas biti pokrenuti samo predistražni postupak i disciplinski postupci protiv dva oficira Vojske Srbije. Gašić i njegov stranački kolega zadužen za resor zdravlja Zlatibor Lončar, kao nadležni ministri, ubrzo su u medijima označeni kao odgovorni i zatražena je njihova smjena, ali je takav zahtjev ostao bez epiloga. Sam Gašić je dugo izbjegavao javno da odgovori na pitanje o svojoj odgovornosti, a gotovo mjesec dana od tragedije je rekao da ne osjeća odgovornost za pad helikoptera i da bi, da može, sve ponovo uradio.

Gašićeva ostavka tražena je više puta i zbog sukoba koje je imao sa zaštitnikom građana Sašom Jankovićem kome je uskraćivao pravo na kontrolu rada državnih organa. Gašić je, naime, odbijao da ombudsmanu dostavi informacije o incidentu u kom su učestvovali vojna policija i premijerov brat Anderej Vučić na Paradi ponosa 2014. Odbijao je i da Jankoviću dostavi informacije u vezi sa nezakonitim prisluškivanjem ljudi iz pravosuđa.

Protiv Gašića je u vrijeme ministrovanja podnijeta i krivična prijava zbog diskriminacije. Naime, prijavu je podnijela transrodna majorka Vojske Srbije Helena (M. V.), koja je prošle godine penzionisana naredbom ministra odbrane u kojoj je pisalo da njena psihijatrijska dijagnoza može uzrokovati štetne posljedice po ugled Vojske Srbije. Helenu je, inače, komisija VMA ocijenila kao sposobnu za rad, a Gašić je kasnije izjavio da će joj se javno izviniti i da u Vojsci Srbije nema diskriminacije ni po jednom osnovu.

Agencija za borbu protiv korupcije pokrenula je protiv Gašića postupak utvrđivanja sukoba interesa. Postupak je pokrenut zbog tvrdnji da je Gašić kao gradonačelnik Kruševca od jula 2012. do aprila 2014. preusmjerio 14,3 miliona dinara iz gradskog budžeta medijskim preduzećima u vlasništvu članova svoje porodice.

Gašić je od samog početka bio katastrofalno loš izbor. Ali, zbog svega toga niko u Vladi Srbije, uključujući i premijera, nije se mnogo potresao, a premijer je i otvoreno stajao u njegovu odbranu. Uz to, da je smijenjen onda kada se za to ukazala prva prilika, on nikada ne bi ni došao u situaciju da javnosti prikaže i sve drugo za šta je (ne)sposoban. Da je bilo tako, ne bismo vidjeli i čuli ni njegove posljednje prostačke izjave i seksističke stavove….

,,Naravno da su i ranije postojali razlozi za odlazak ministra Gašića. Premijer je, očigledno, smatrao da to nije dovoljno i govorio je: ne dam Gašića!”.

Premijer Vučić za Gašića i sada, kada je odlučio da mu više nije mjesto u njegovom kabinetu, kaže da nije donio odluku zbog ,,napada i orkestrirane kampanje onih koji ćute na pljačke i nepoštenje drugih” već zbog ,,politike pristojne, poštene i uspešne Srbije”. Pitanje je, međutim, zašto je baš seksistički komentar „prelio čašu” i Gašiću zapečatio ministarsku karijeru.

Profesor Bogoljub Milosavljević smatra da je u pitanju slijed loših događaja, pa je to kap koja je prevršila čašu. ,,A, sa druge strane, jedna želja koju treba pozdraviti, da se postave granice nekim ispadima funkcionera izvršne vlasti. To je jako dobro kao poruka iz cijelog ovog događaja.”

Poslanik Demokratske stranke Borislav Stefanović ocijenio je da je najavljena smjena samo politički manevar nakon kojeg će dosadašnji ministar otići na neku drugu dužnost, kao ambasador ili na neko drugo mjesto. Demokratska stranka Srbije smatra da je Vučićava odluka motivisana podizanjem sopstvenog rejtinga.

Predstavnici medija i regulatornih tijela smatraju kako bi bilo dobro da incident koji se dogodio bude odskočna daska za pokretanje novog odnosa vlasti prema medijima, ali i prema položaju žena u društvu. Ukoliko do toga ne dođe, onda od odlaska Gašića sa funkcije minista neće biti prave koristi, primijetio je zaštitnik građana Saša Janković.

Reagovala je ovim povodom i povjerenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković, je ukazala da je nasilje nad ženama gorući problem. ,,Verujem da će svi nosioci javnih funkcija ubuduće voditi računa o javno izgovorenoj reči”, kazala je. Janković smatra da bi bilo pozitivno da se na čelu Ministarsta odbrane nađe žena.

Predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) Vukašin Obradović, takođe smatra da bi postavljanje žene na čelo ovog resora bio dobar gest koji bi bar formalno pomogao poboljšanju položaja žena. Po njemu, mediji snose dobar dio odgovornosti za seksističku atmosefru u društvu. ,,Pogledajte novine i videćete kakav tretman žene u njima imaju”, rekao je on.

Više medijskih kuća, agencija i portala, među njima i oba novinarska udruženja, zatražili su odmah nakon incidenta Gašićevu smjenu, pozivajući novinare da bojkotuju konferencije za medije i druge javne događaje kojima on prisustvuje.

Obradović misli da najava smjene ministra Gašića nije kraj, nego početak priče o nedopustivom odnosu vlasti prema novinarima. On je dodao i da ni jedna vlast u Srbiji od 2000. godine do danas nije gledala na medije kao na dio demokratskog procesa, već kao na sredstvo da se postignu neki njihovi kratkoročni ili dugoročni ciljevi.

,,Ovdje postoji konstantan problem da vlast medije uporno gura u politički tabor, ovaj ili onaj. Mi ne želimo da budemo ni uz vlast ni uz opoziciju, već da nam se dozvoli da radimo svoj posao i da se otvori prostor za kritički dijalog. Ne želimo da nas svrstavaju tamo gde ne pripadamo, ali namera vlasti je da političkim etiketiranjem novinare denunciraju pred građanima”, istakao je on.

Predsjednik NUNS-a ukazao je da i sami novinari snose veliku odgovornost za položaj u kojem su se našli. Međutim, kako je dodao, tome doprinose i novinari koji su se dobrovoljno svrstali u određene političke kolone. ,,Na to smo, na žalost, sami pristali.”

MINISTROV BIZNIS

Ono što Gašića odvaja (bar od većine) kolega jeste što poslije odlaska sa ministarskog mjesta on može da se vrati veoma uspješnom privatnom biznisu. Prema sopstvenim riječima, privatnim preduzetništvom se bavi od 1989., vlasnik je preduzeća Saco u čijem sastavu funkcioniše televizija Plus, kao i firma Santos koja se bavi ,,proizvodnjom čaja, nat proizvoda i kafe”. U pojedinim izveštajima navodi se da je Gašić vlasnik dvije velike benzinske pumpe. U nedavno objavljenom istraživanju Savjeta za borbu protiv korupcije stoji da je njegov sin Vladan vlasnik televizije Zona iz Niša, a preko firme Zona plus vlasnik je i jedne sportske televizije iz Kruševca. Takođe, navedeno je i da se Gašićeva TV Plus jednim dijelom finansira iz budžeta Kruševca, čiji je gradonačelnik Gašić bio od jula 2012. do aprila 2014. godine. O tome kako ga pamte komšije svjedoči i pjesma koju mu je posvetio učitelj vjeronauke, navevši da je ,,Gašić spasio brod koji sigurno tone i da je sada on kruševački Don Korleone”. Osim toga što će biti upamćen kao prvi ministar za koga je premijer rekao da to ,,više ne može da bude”, Bratislav Gašić je bio prvi srpski ministar odbrane koji je učestvovao na samitu NATO, ali i vjerovatno jedini ministar odbrane koji nije znao šta Vojska kojom indirektno rukovodi posjeduje. Zbog toga se došlo u situaciju da se upućuju molbe predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu za akumulatore za vojne avione, dok su naši stajali zatureni u skladištu u Pančevu. Mediji su spekulisali da je Gašićeva preporuka za to mjesto bilo organizovanje proslave godišnjice Vojske Srbije u Kruševcu u aprilu 2013. godine, potpredsjednika SNS i gradonačelnika Kruševca.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DRUŠTVO

OTVARANJE SVETOG STEFANA: Sporazum o poravnanju po mjeri zakupca

Objavljeno prije

5 dana

na

10 Aprila, 2026

Objavio:

Nameće se zaključak da je zakupac poravnanjem sačuvao svoje interese, gazdovanje državnom zemljom u Miločeru na 90 godina, gradnju i prodaju stanova na najvrjednijoj lokaciji u Crnoj Gori, legalizaciju bespravno sagrađenih objekata na Svetom Stefanu i u zaleđu male Kraljičine plaže. Uz punu kontrolu plažnog prostora na tri najljepše plaže Crnogorskog primorja

 

 

Na sjednici održanoj  2. aprila Vlada je donijela odluku o prihvatanju uslova poravnanja u arbitraži koja se vodi pred međunarodnim sudom u Londonu između Crne Gore i kompanije Adriatic properties. Time je započet proces ponovnog otvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer.

„ Sa velikim zadovoljstvom obavještavam crnogorsku javnost da su se stekli i formalni uslovi za ponovno otvaranje grad-hotela Sveti Stefan, dugogodišnjeg simbola i zaštitnog znaka našega turizma. Vlada je zvanično usvojila prijedlog uslova poravnanja u postupku koji se vodi pred Međunarodnim sudom u Londonu. Ovoj odluci prethodili su intenzivni i odgovorni pregovori, tokom kojih smo uspjeli da zaštitimo državni interes i otklonimo rizik potencijalne štete koja bi bila preko stotinu miliona eura“ – kazao je premijer Spajić u zvaničnom obraćanju naciji.

Vlada i kompanija Adriatik propertis, zakupac hotela Sveti Stefan i Vile Miločer, potpisali su ugovor ili sporazum o poravnanju kojim je definisano da dvije strane u roku od sedam dana od potpisivanja obavijeste zajedničkim podneskom Arbitražni sud u Londonu o odustajanju od arbitražnog postupka, te da će hoteli Sveti Stefan i Vila Miločer biti otvoreni najkasnije u junu ove godine.

Tekst sporazuma između Vlade i kompanije Adriatic nije moguće naći na sajtu Vlade. Nije dostavljen ni medijima pa se sa sigurnošću ne mogu znati svi uslovi pod kojima je nastao, odnosno šta je sve u pogledu zahtjeva zakupca država prihvatila a šta nije.

Premijer Spajić je istakao osnovne odredbe sporazuma o povećanju godišnje zakupnine za elitne crnogorske hotele, produžetak roka zakupa i novinu o učešću u zajedničkom profitu. Druge ključne stavke sukoba između lokalne zajednice i zakupca oko korišćenja plaža i javnih staza kroz Miločerski park, zbog kojih je spor i nastao i doveo do zatvaranja hotela i pauze u radu koja je trajala četiri turističke sezone, u njegovom obraćanju su ostale nerazjašnjenje.

Pojedini mediji prenijeli su nezvanična saznanja u vezi toga, pa nije jasno zašto integralni tekst dogovora o poravnanju nije dostupan svima pod istim uslovima.

„Postignutim rješenjem ne samo da smo sačuvali sredstva svih građana, već smo obezbijedili i povoljnije finansijske uslove za domaća preduzeća Sveti Stefan hoteli i HTP Miločer, čije će se zakupnine odnosno prihodi povećati sa 1,285,000, odnosno 350,000 na 1,555,000 odnosno 423,000 eura, a ti iznosi će se indeksirati i uvećavati sa inflacijom odmah od početka rada. Razlika od 500 hiljada eura u obračunatoj zakupnini biće bez odlaganja isplaćena. Takođe, u prethodnom dogovoru nije isplaćivan PDV na sve te iznose, dok će se ovoga puta urediti taj dio i značajno povećati prihodi države od 21 posto na sve to. Posebno je značajno da će država, u skladu sa novim aranžmanom, ostvarivati i učešće u profitu u visini od 10 posto, što je kruna novih uslova dogovora“, rekao je Spajić.

Podsjećamo da je iznos zakupnine za tri hotela, nekoliko restorana i kafea u ekskluzivnom ljetovalištu prema odredbama osnovnog ugovora o zakupu iz 2007. godine iznosio 1,96 miliona eura.

Pored povećanja zakupnine, predviđen je i produžetak zakupa hotela za pet godina, koliko je ovaj poznati turistički rizort bio zatvoren za posjetioce.

To je već drugo produženje zakupa u odnosu na osnovni ugovor, kojim je Sveti Stefan izdat na rok od 30 godina. Prva promjena uslova ugovora izvršena je 2013. godine u Skupštini Crne Gore kada je poslanička većina usvojila amandmane ministra održivog razvoja i turizma, Branimira Gvozdenovića, o produženju roka zakupa sa 30 na 42 godine za hotele Sveti Stefan i Miločer uz smanjenje zakupnine za 30 odsto.

Nakon svega, rok zakupa hotela elitnog ljetovališta produžen je za 17 godina u odnosu na prvobitni ugovor i trajaće do 2055. godine. Međutim, rok na koji je otuđeno državno zemljište u Miločeru produžen je na 90 godina. Tim aktom skupštinske većine zapečaćena je sudbina miločerskog parka koji trpi  urbanistički cunami, nevjerovatnu devastaciju prostora, jedinstvenu ambijentalnu cjelinu za koju je kod nadležnih državnih institucija zatražen status zaštićenog prirodnog i kulturno-istorijskog predjela paštrovske rivijere.

Poravnanjem je utvrđeno da u miločerskom parku nema dodatne gradnje, mimo one predviđene građevinskom dozvolom i u postojećim gabaritima.

Upravo ovaj dio sporazuma Vlade i Adriatic propertiesa izazvao je najviše negativnih komentara u javnosti, mještana Svetog Stefana i građana Budve. Kako je moguće da poslije četiri godine zatvorenih hotela i mnogih protesta mještana i lokalnih vlasti zbog neprimjerene gradnje u Miločerskom parku u kojem zakupac podiže ogroman hotelsko-apartmanski kompleks sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina, čija je gradnja 2021. zaustavljena, odjednom dobija saglasnost Vlade za nastavak radova “u skladu sa građevinskim dozvolama”.

Poznato je da građevinska dozvola nikada nije ni izdata niti postoji planski dokument na osnovu kojeg bi i mogla biti. Urbanističko tehnički uslovi za gradnju monstruozne građevine u Miločeru izdalo je Ministarstvo održivog razvoja i turizma na osnovu dokumenta koji je osmislio tadašnji ministar Gvozdenović – Turistički rizort Miločer,  koji nema utemeljenje ni u jednom važećem planskom dokumentu.

Saglasnost na idejni projekat hotelsko-apartmanskog kompleksa koji se gradi na lokaciji porušenog hotela Kraljičina plaža, na zahtjev HTP Miločer i Adriatic prperties, potpisao je glavni državni arhitekta Dušan Vuksanović 2019. godine.

Kompleks se gradi na parceli površine 12.255 m2. Oko 126 smještajnih juedinica, 60 soba i 66 apartmana od kojih svaki raspolaže sa oko 120 kvadrata, sa svim pratećim sadržajima, imaće više od 37.000 kvadrata bruto površine, u sred borove šume Miločerskog parka. Bivši premijer i lider GP URA Dritan Abazović problematizovao je stav Vlade o nastavku gradnje u Miločeru. On je izveo računicu po kojoj ni jedan stan namijenjen prodaji ne vrijedi manje od dva miliona eura te da će investitor, Adriatic Proeprties i krajnji vlasnici iz kompanie Aidwey staviti u džep čistih 80 miliona eura od ove investicije.

Nijedna od političkih partija koje su se zalagale za zabranu gradnje u Miločeru, u vrijeme kada su na republičkom nivou bile opozicija a u lokalu u Opštini Budva vlast, nije se oglasila povodom potpisivanja sporazuma sa zakupcem Svetog Stefana u dijelu koji se odnosi na nastavak započete investicije.

U julu 2016. godine u budvanskom parlamentu većinom glasova odbornika svih partija usvojena je Deklaracija o zaštiti miločerskog parka i neposrednog zaleđa ostrva Sveti Stefan, koja je imala za cilj da zaustavi megalomanske projekte na vrijednom neizgrađenom prostoru poznatog turističkog rizorta. Organizovani su tada protesti u Miločeru na kojima su pored tadašnjeg predsjednika Opštine, Marka Bata Carevića, učestvovali predstavnici svih stranaka, DF-a, Demokrata, GP URA i mještani, složni u jednom, da ne dozvole  betoniranje miločerskog parka i svetostefanskih maslinjaka.

Aktuelni predsjednik Opštine, Nikola Jovanović, podržao je sporazum o otvaranju hotela Sveti Stefan bez rezervi u pogledu nastavka gradnje stanova u Miločeru na šta ga obavezuje opštinska Deklaracija o zaštiti Miločera.

Država očigledno nije pokazala institucionalnu snagu odlukom da ne podrži nastavak gradnje višespratnice u Miločeru sa stanovima za tržište za koji je i uslove i saglasnosti donosila vlast DPS čiji su visoki funkcioneri involvirani u ovaj visokoprofitni projekat.

Zato se nameće zaključak da je zakupac ovakvim poravnanjem sačuvao svoje interese. Gazdovanje državnom zemljom u Miločeru na 90 godina, gradnju i prodaju stanova na najvrjednijoj lokaciji u Crnoj Gori, legalizaciju bespravno sagrađenih objekata na Svetom Stefanu i u zaleđu male Kraljičine plaže. Uz punu kontrolu plažnog pristora na tri najljepše plaže Crnogorskog primorja.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INSTITUCIJE I SLUČAJ CARINE: Iko odgovoran?

Objavljeno prije

5 dana

na

10 Aprila, 2026

Objavio:

Vlasnik Carina Čedomir Popović uhapšen je tek pošto je gotovo izgradio hotel u Baošićima mimo gabarita i  nasuo more zemljom u veličini dva fudbalska terena. Institucije su žmurile. Niko danas ne pominje njihovu  odgovornost

 

Vlasniku Carina, Čedomiru Popoviću, krajem prošlog mjeseca određen je pritvor od mjesec dana. Razlog – gradio je hotel u Baošićima mimo gabarita predviđenih građevinskom dozvolom, a uz to je za potrebe hotelske plaže nasuo more zemljom u veličini dva fudbalska terena. Uspjele su Carine da nasipajući zemljom, kamenjem i pijeskom do dubine od čak devet metara, oduzmu od mora 14.500 kvadrata za potrebe ,,investicionog kupališta”.

Premijer Milojko Spajić obećao je da će Vlada raskinuti taj i sve druge ugovore za izgradnju investicionih kupališta na crnogorskom primorju. Raskidi se još uvijek nijesu desili, a Spajić je upozorio da se nasipanje mora u Baošićima mora pod hitno zaustaviti, jer veoma negativno utiče na očuvanje statusa dijela Bokokotorskog zaliva na listi svjetske prirodne i kulturne baštine pod patronatom UNESCO-a.

Nakon hapšenja u javnosti se odmotala priča o pregaocu Popoviću koji je upornim radom, ne osvrćići se na institucije i pravila, uspio da pod ploču stavi hotel od šest spratova i još tri etaže pod zemljom. Veći problemi i zatvor su ga sačekali tek kod završnih radova – nasipanja mora za plažu. Institucije su žmurile, neizlazile na teren, tromo djelovale, tako da je neimar uspio u svom naumu.

Hotel u Baošićima je praktično završen iako je Urbanističko- građevinska inspekcija još u oktobru 2024. donijela rješenje o zabrani gradnje na više parcela na kojima se prostiru objekti hotela. Na pitanje kako je to moguće, iz Direktorata za inspekcijski nadzor koji djeluje u okviru Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem čelu je Slaven Radunović, Pobjedi su odgovorili da se ,,suočavaju sa ograničenim kadrovskim kapacitetima u odnosu na obim posla, što se odražava na učestalost i dinamiku kontrole na terenu”.

Ljudstva za kontrolu nema, ali za izdavanje dozvola ne nedostaje. Početkom godine Sekretarijat za urbanizam Opštine Herceg Novi izdaje dozvolu koja je omogućila devastaciju mora i obale u Baošićima, a u febuaru ministar Radunović je na sjednici nacionalne Komisije za UNESCO saopštio da je od ,,nadležne inspekcije tražio da se provjeri građevinska dozvola”, te da je ,,utvrđeno da je ona ispravna”.

I pored toga što je po nadležnima sve bilo ispravno, Uprava za zaštitu kulturnih dobara naložila je obustavu radova i vraćanje prostora u prvobitno stanje, jer su radovi u Baošićima obavljani bez njene saglasnosti i bez odobrenog konzervatorskog projekta. Ogromni graditeljski zahvat odvija se u zaštićenom području i to kada iz UNESCO-a šalju upozoravajuće poruke o gubljenju zaštite upravo zbog ovakvih i sličnih graditeljskih poduhvata i nemoći države da ih spriječe i valjano sankcionišu.

Uprava je zbog svoje revnosti dobila i skupštinsku kritiku, od strane potpredsejdnice parlamenta Zdenke Popović. Ona je ovoj instituciji sa skupštinske govornice poručila da ne ,,obilaze objekte koji su u završnoj fazi izgradnje i koji imaju građevinsku dozvolu i da ne prijete vlasnicima tih objekata da će im donijeti rješenje o zaustavljanju gradnje“. Nakon što se ispostavilo da građevinska dozvola nije baš u redu, a Popović završio iza rešetaka, potpredsjednica Skupštine sada traži da ,,istraga o Čedu Popoviću ide do kraja”. Osvrnula se i na Popovićev bogati, kako kaže nazakoniti, minuli rad za vrijeme vlasti DPS-a, pa zaključila da je pokušaj da se poveže sa Čedom Popovićem ,,politička podvala svojstvena profilima onih koji to izgovaraju”.

Advokat Veselin Radulović  je nedavno Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) podnio  dopunu krivičnih prijava protiv političke partije Demokrate, više njenih funkcionera i drugih osoba, u kojoj tvrdi da postoji osnovana sumnja da je na teritoriji Herceg Novog djelovala organizovana struktura koja je, kroz zloupotrebe službenog položaja i devastaciju prostora u Baošićima, sticala nezakonitu korist na štetu države i životne sredine.

Prijavom su obuhvaćeni i potpredsjednica Skupštine Zdenka Popović,  predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić, vlasnik kompanije Carine Čedomir Popović, nekadašnji vršioc dužnosti glavnog državnog arhitekte Siniša Minić, kao i više NN službenika i funkcionera.

Minić je u martu 2024. godine odobrio spratnost hotela Carina koja odstupa od urbanističko-tehničkih uslova iz 2019. i tada važeće planske dokumentacije. Rješenjem Minića od 11. marta 2024. godine data je saglasnost kompaniji Carine na dopunjeno idejno rješenje hotela spratnosti 3Po+Su+6 (tri sprata podruma, suteren i šest etaža), iako je planom predviđena spratnost Po+Su+6 (podrum, suteren i šest etaža).

Nakon podnošenja krivične prijave, Radulović je pozvao SDT da hitno postupi po prijavama i ispita ulogu svih nadležnih institucija i funkcionera.,,Prvu krivičnu prijavu protiv ove kriminalne organizacije podnio sam 28. avgusta 2025. godine, a do danas nijesam dobio bilo kakvu informaciju od tužilaštva”, rekao je Radulović. Navodi da je zbog podnošenja prijava bio izložen prijetnjama.

A u međuvremenu, kompanija Carine nastavlja da djeluje i institucionalno. Nakon devastacije obale, Carine su tražile smjernice od države da postave svjetionik na preuređenom morskoj obali. Uprava pomorske sigurnosti (UPS) odbila je zahtjev kao neosnovan.

Ranije je Inspekcija sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Kotor  obavijestila UPS da je u Baošićima došlo do velikog zatrpavanja mora u pojasu od najmanje 35 metara od dotadašnje linije obale, kao i da je tim radovima objekat sigurnosti plovidbe, obalno pomorsko svjetlo, stavljen ,,van funkcije obezbjeđenja sigurnosti plovidbe”. Uslijedila je zabrana plovidbe na tom dijelu plovnog puta i upozorenje učesnicima pomorskog saobraćaja na opasnost i nefunkcionalnost obalnog pomorskog svjetla u Baošićima.

Nakon što je vlasniku Carina određen 30 dnevni pritvor, njegov advokat Dražen Medojević kazao je  da smatra da nije bilo mjesta određivanju zadržavanja njegovom klijentu: ,,Došlo se u apsurdnu situaciju da su objekti vrijedni preko stotinu miliona sagrađeni, a da se investitor i direktor hapsi i da mu se određuje pritvor kako bi se izbjegla opasnost od ponavljanja djela. Šta da ponovi, kad je već skoro sve izgrađeno, a ti objekti su od javnog interesa”.

 

Raniji radovi i upozorenja

Mještani Kumbora su nadležne još 2018. upozoravali da izvođači radova na gradnji luksuznog hotela kompanije Carine, istovaraju zemlju u more, a peru i kamione mješalice čiji sadržaj se spira u more. Iste radnje, navodili su mještani, obavljala je tada i kompanija Azmont u sklopu gradnje turističkog kompleksa visoke kategorije Portonovi.

,,Gradnja hotela u Kumboru, u aranžmanu kompanije Carine Čedmira Popovića i Srpske pravoslavne crkve, po ponašanju i poštovanju zakona, samo je replika izgradnje depandansa hotela Delfin u Bijeloj čiji je Popović takođe vlasnik. Znamo kako je tamo gradio hotel i nasipao obalu, sve bez građevinske dozvole i saglasnosti JP Morsko dobro.  Nije ga usporilo ni što mu je inspekcija zatvarala gradilište i pečatila objekat”, upozoravala je tada Nada Popović, predsjednica NVO Južni Jadran koji okuplja manjinske akcionare firme koju je Popović privatizovao.

,,Samoinicijativno su skidali državni pečat i nastavljali da grade pokazujući svima da zakon za njih ne važi. Istina, zbog evidentnih krivičnih djela prvostepeno je osudjen u Osnovnom sudu u Herceg Novi na tri mjeseca, uslovno godinu dana zatvora”, podsjetila je uz tvrdnje da se vlasnik Carina i u Kumboru u zoni Morskog dobra ponaša identično, a ,,inspekcije se prave da nijesu odavde”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OPTUŽENI U AFERI STANOVI PONOVO PRED SUDOM: Apelacioni sud tvrdi da je oslobađajuća presuda nejasna

Objavljeno prije

5 dana

na

10 Aprila, 2026

Objavio:

Afera Stanovi, slučaj sumnjive dodjele državnih stanova i kredita funkcionerima za rješavanje stambenih pitanja, nije dobila konačan sudski epilog. Nakon oslobađajuće presude u maju, predmet je vraćen na ponovno suđenje odlukom Apelacionog suda Crne Gore

 

 

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podiglo je 2024. godine optužnicu protiv više bivših funkcionera i to Predraga Boškovića, Budimira Šegrta, Suada Numanovića, Sanje Vlahović, Ivana Brajovića, Dražena Miličkovića, Damira Šehovića, Dragice Sekulić, Osmana Nurkovića, Suzane Pribilović, Jelene Radonjić i Aleksandra Jovićevića, zbog postojanja osnovane sumnje da su, u periodu od 2016. do 2020. godine, kao članovi Komisije za stambena pitanja Vlade Crne Gore, u saizvršilaštvu, učinili produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja, za koje je propisana kazna zatvora od dvije do 12 godina. Prema tvrdnjama SDT-a, oštetili su državni budžet za oko 2,6 miliona eura jer su kredite dodjeljivali bez odgovarajućih planova i procjena, u iznosima od 17.500 do 40.000 eura. Propisi su predviđali znatno niže limite i strožije procedure.

Prvostepeni sud ocijenio je da tvrdnje SDT nijesu potkrijepljene dokazima koji imaju pravnu snagu i optužene oslobodio od krivice, nakon čega je tužilaštvo najavilo žalbu.

Skoro godinu kasnije, drugostepeni sud žalbu SDT, ali i Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa države, ocijenio je osnovanim uz zaključak da je prvostepena presuda zahvaćena bitnim povredama postupka i nejasnim zaključcima.

Apelacionom sudu, prema saopštenju dostavljenom medijama, u fokusu je bilo  pitanje nadležnosti Komisije za rješavanje stambenih potreba.

Naime, prvostepeni sud zaključio je da Komisija nije donosila odluke, već je imala isključivo tehničku ulogu odnosno da priprema informacije i daje prijedloge, dok je konačne odluke donosila Vlada Crne Gore.

Međutim, Apelacioni sud smatra da je takav zaključak nejasan i nedovoljno obrazložen. Ukazuje se da je Komisija, prema važećim propisima, bila zadužena da sprovede postupak i Vladi dostavi konkretne prijedloge odluka, uključujući i iznose stambenih kredita.

Posebno je problematizovano to što su predloženi iznosi kredita u pojedinim slučajevima prelazili ograničenja predviđena odlukama Vlade, što prvostepeni sud, smatraju u Apelacionom,nije adekvatno razmotrio.

Za sudije tog suda sporne su tvrdnje da Komisija nije odlučivala o pravima, već samo sprovodila zaključke Vlade, ocjenjujući da je takvo tumačenje nedovoljno utemeljeno u činjenicama.

Ovo je samo dio razloga ukidanja prvosptepene oslobađajuće presude, a detaljnije obrazloženje do zaklučenja ovog broja nije bilo dostupno na sajtu Apelacionog suda.

Sutkinja specijalnog odjeljenja podgoričkog Višeg suda Vesna Kovačević, podsjetimo, u maju prošle godine oslobodila je optužene, uz obrazloženje da tužilaštvo nije ponudilo validne dokaze.

Ključni problem, kako je tada saopštila,  bio je u tome što su dokazi dostavljeni u formi „kopija kopija“, bez originala ili ovjerenih primjeraka. Kako se autentičnost te dokumentacije nije mogla garantovati, Sud je zauzeo stav da takvi dokumenti ne mogu imati dokaznu snagu u krivičnom postupku.

U obrazloženju oslobađajuće presude, sutkinja je istakla  da su i sud i tužilaštvo pokušali da pribave originalnu dokumentaciju od Vlade, Državnog arhiva i Uprave za imovinu, ali bez uspjeha, nakon čega je pozivajući se na sudsku praksu i Zakonik o krivičnom postupku, zaključeno da se presuda ne može zasnivati na nepouzdanim dokazima, naročito kada se krivica mora dokazati „van razumne sumnje“.  Uz to, naglašeno je da bi korišćenje spornih dokaza predstavljalo i povredu prava na pravično suđenje, garantovano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.

U obrazloženju izrečene presude sud je naveo da je zaključeno da se bez saglasnosti Vlade nisu mogla rešavati stambena pitanja  funkcionera.

„U konkretnom slučaju, komisija kao radno tijelo Vlade, donosi svoj predlog a onda Vlada odlučuje o njemu. Optuženi su bili dužni da postupe na osnovu zaključka Vlade, šta su i uradili i u svakoj odluci su citirali zaključak Vlade“,  smatrala je sutkinja Kovačević koja je dodala da Stambena komisija nema ovlašćenja da razmatra zaključak i odluke Vlade, već obavezu da ih implementira.

Prvostepenom presudom je ukazano još da je Vlada Crne Gore, u svakom pojedinačnom slučaju, davala saglasnost i donosila zaključke kojima je zaduživala Komisiju da postupi, zbog čega je sud  ocijenio da Komisija nije mogla samostalno odlučivati, već je djelovala u okviru naloga Vlade, što dovodi u pitanje postojanje krivične odgovornosti njenih članova.

Takođe je tada naglašeno da bi Vlada mogla odbiti prijedloge Komisije da je smatrala da nijesu u skladu sa propisima, ali to nije učinila.

Dodatnu dilemu sud je, prilikom donošenja oslobađajuće odluke, vidio u činjenici da je Specijalno tužilaštvo, 2020. godine, na osnovu istih ili sličnih dokaza, zaključilo da nema osnova za pokretanje postupka, da bi tri godine kasnije zauzelo suprotan stav. SDT je prije 2020. vodio Milivoje Katnić, kome se sada sudi zbog zloupotrebe položaja.

Na kraju, sutkinja Kovačević je u obrazloženju svoje odluke je navela da je sud primijenio princip in dubio pro reo – u slučaju sumnje, u korist optuženog – i oslobodio sve optužene.

Odlukom Apelacionog suda predmet se vraća na ponovno suđenje, u kojem će biti neophodno razjasniti ključna pravna i činjenična pitanja. Istovremeno, očekuje se i odgovor na ono što javnost najviše zanima:  da li su predsjednik i članovi Komisije za rješavanje stambenih pitanja zloupotrijebili službene položaje i ovlašćenja, kako to tvrdi SDT. Ukoliko se te tvrdnje potvrde, ostaje otvoreno pitanje sudbine onih koji su stanove dobili pod povoljnim uslovima, kao i način nadoknade štete za koju tužilaštvo procjenjuje da prelazi dva miliona eura.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo