DRUŠTVO
POUKE SMJENE MINISTRA ODBRANE BRATISLAVA GAŠIĆA: Govori lijepo i guši medijske slobode

Srpski ministar odbrane Bratislav Gašić je postao prvi član vlade koji je smijenjen otkako je Srpska napredna stranka (SNS) došla na vlast 2012. godine. Gašić, inače jedan od potpredsjednika SNS i Vlade, smijenjen je nakon, i za prilike u ovoj zemlji, nevjerovatne izjave . Poručio je izvještačici medijske kuće B92 da „voli novinarke koje lako kleknu”.
Seksističku rečenicu izgovorio je pred novinarima nakon posjete fabrici Prva petoletka u Trsteniku, kada je pred sobom ugledao dopisnicu B92 Zlatiju Labović, koja je čučnula da ne bi ometala snimatelje.Uslijedila je brza i oštra reakcija premijera Srbije Aleksandra Vučića koji je rekao da je šokiran Gašićevim ponašanjem za koje ne postoje riječi opravdanja.
Poslije toga se ministar preko Tvitera izvinio, ali je to zvučalo kao pokušaj smanjivanja štete. Nekoliko sati kasnije Vučić je, konačno, prelomio i saopštio novinarima da Gašić poslije tog ispada ne može da ostane ministar u Vladi Srbije, iako je odlično obavljao svoj posao. Objasnio je da Gašić ne može ostati ministar „nakon što je uvredio sve žene”.
Gašićeva izjava izazvala je mnogobrojne komentare medijskih organizacija, institucija za zaštitu ljudskih i rodnih prava, opozicionih stranaka, čak i članova vlade. Svi se slažu da je dobro što Gaših odlazi iz vlade, makar na ,,godinu, dve dana” kako je kazao premijer.
On funkciju napušta iznenada, pošto je politički preživio mnoge druge „nezgodne” situacije i bio kao ministar vojske sporan izbor od samog početka. Sumnjalo se u to da li zaista posjeduje diplomu srednje škole; na početku mandata Ministarstvo odbrane je kovalo zlatnike sa njegovim likom; Ministarstvo odbrane nije postupalo u skladu sa Zakonom o vanrednim situacijama tokom poplava 2014.
Samo u posljednjih godinu dana Gašić je pet puta izbjegao smjenu. Naime, on je u tom periodu učestvovao u više afera zbog kojih je traženo da ode sa funkcije.
Kada se u martu ove godine, u širem rejonu Aerodroma Nikola Tesla, srušio vojni helikopter koji je iz Raške prevozio bebu za Beograd, niko nije mogao da pretpostavi da će za ovu nezapamćenu tragediju, u kojoj je stradalo sedam ljudi, do danas biti pokrenuti samo predistražni postupak i disciplinski postupci protiv dva oficira Vojske Srbije. Gašić i njegov stranački kolega zadužen za resor zdravlja Zlatibor Lončar, kao nadležni ministri, ubrzo su u medijima označeni kao odgovorni i zatražena je njihova smjena, ali je takav zahtjev ostao bez epiloga. Sam Gašić je dugo izbjegavao javno da odgovori na pitanje o svojoj odgovornosti, a gotovo mjesec dana od tragedije je rekao da ne osjeća odgovornost za pad helikoptera i da bi, da može, sve ponovo uradio.
Gašićeva ostavka tražena je više puta i zbog sukoba koje je imao sa zaštitnikom građana Sašom Jankovićem kome je uskraćivao pravo na kontrolu rada državnih organa. Gašić je, naime, odbijao da ombudsmanu dostavi informacije o incidentu u kom su učestvovali vojna policija i premijerov brat Anderej Vučić na Paradi ponosa 2014. Odbijao je i da Jankoviću dostavi informacije u vezi sa nezakonitim prisluškivanjem ljudi iz pravosuđa.
Protiv Gašića je u vrijeme ministrovanja podnijeta i krivična prijava zbog diskriminacije. Naime, prijavu je podnijela transrodna majorka Vojske Srbije Helena (M. V.), koja je prošle godine penzionisana naredbom ministra odbrane u kojoj je pisalo da njena psihijatrijska dijagnoza može uzrokovati štetne posljedice po ugled Vojske Srbije. Helenu je, inače, komisija VMA ocijenila kao sposobnu za rad, a Gašić je kasnije izjavio da će joj se javno izviniti i da u Vojsci Srbije nema diskriminacije ni po jednom osnovu.
Agencija za borbu protiv korupcije pokrenula je protiv Gašića postupak utvrđivanja sukoba interesa. Postupak je pokrenut zbog tvrdnji da je Gašić kao gradonačelnik Kruševca od jula 2012. do aprila 2014. preusmjerio 14,3 miliona dinara iz gradskog budžeta medijskim preduzećima u vlasništvu članova svoje porodice.
Gašić je od samog početka bio katastrofalno loš izbor. Ali, zbog svega toga niko u Vladi Srbije, uključujući i premijera, nije se mnogo potresao, a premijer je i otvoreno stajao u njegovu odbranu. Uz to, da je smijenjen onda kada se za to ukazala prva prilika, on nikada ne bi ni došao u situaciju da javnosti prikaže i sve drugo za šta je (ne)sposoban. Da je bilo tako, ne bismo vidjeli i čuli ni njegove posljednje prostačke izjave i seksističke stavove….
,,Naravno da su i ranije postojali razlozi za odlazak ministra Gašića. Premijer je, očigledno, smatrao da to nije dovoljno i govorio je: ne dam Gašića!”.
Premijer Vučić za Gašića i sada, kada je odlučio da mu više nije mjesto u njegovom kabinetu, kaže da nije donio odluku zbog ,,napada i orkestrirane kampanje onih koji ćute na pljačke i nepoštenje drugih” već zbog ,,politike pristojne, poštene i uspešne Srbije”. Pitanje je, međutim, zašto je baš seksistički komentar „prelio čašu” i Gašiću zapečatio ministarsku karijeru.
Profesor Bogoljub Milosavljević smatra da je u pitanju slijed loših događaja, pa je to kap koja je prevršila čašu. ,,A, sa druge strane, jedna želja koju treba pozdraviti, da se postave granice nekim ispadima funkcionera izvršne vlasti. To je jako dobro kao poruka iz cijelog ovog događaja.”
Poslanik Demokratske stranke Borislav Stefanović ocijenio je da je najavljena smjena samo politički manevar nakon kojeg će dosadašnji ministar otići na neku drugu dužnost, kao ambasador ili na neko drugo mjesto. Demokratska stranka Srbije smatra da je Vučićava odluka motivisana podizanjem sopstvenog rejtinga.
Predstavnici medija i regulatornih tijela smatraju kako bi bilo dobro da incident koji se dogodio bude odskočna daska za pokretanje novog odnosa vlasti prema medijima, ali i prema položaju žena u društvu. Ukoliko do toga ne dođe, onda od odlaska Gašića sa funkcije minista neće biti prave koristi, primijetio je zaštitnik građana Saša Janković.
Reagovala je ovim povodom i povjerenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković, je ukazala da je nasilje nad ženama gorući problem. ,,Verujem da će svi nosioci javnih funkcija ubuduće voditi računa o javno izgovorenoj reči”, kazala je. Janković smatra da bi bilo pozitivno da se na čelu Ministarsta odbrane nađe žena.
Predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) Vukašin Obradović, takođe smatra da bi postavljanje žene na čelo ovog resora bio dobar gest koji bi bar formalno pomogao poboljšanju položaja žena. Po njemu, mediji snose dobar dio odgovornosti za seksističku atmosefru u društvu. ,,Pogledajte novine i videćete kakav tretman žene u njima imaju”, rekao je on.
Više medijskih kuća, agencija i portala, među njima i oba novinarska udruženja, zatražili su odmah nakon incidenta Gašićevu smjenu, pozivajući novinare da bojkotuju konferencije za medije i druge javne događaje kojima on prisustvuje.
Obradović misli da najava smjene ministra Gašića nije kraj, nego početak priče o nedopustivom odnosu vlasti prema novinarima. On je dodao i da ni jedna vlast u Srbiji od 2000. godine do danas nije gledala na medije kao na dio demokratskog procesa, već kao na sredstvo da se postignu neki njihovi kratkoročni ili dugoročni ciljevi.
,,Ovdje postoji konstantan problem da vlast medije uporno gura u politički tabor, ovaj ili onaj. Mi ne želimo da budemo ni uz vlast ni uz opoziciju, već da nam se dozvoli da radimo svoj posao i da se otvori prostor za kritički dijalog. Ne želimo da nas svrstavaju tamo gde ne pripadamo, ali namera vlasti je da političkim etiketiranjem novinare denunciraju pred građanima”, istakao je on.
Predsjednik NUNS-a ukazao je da i sami novinari snose veliku odgovornost za položaj u kojem su se našli. Međutim, kako je dodao, tome doprinose i novinari koji su se dobrovoljno svrstali u određene političke kolone. ,,Na to smo, na žalost, sami pristali.”
MINISTROV BIZNIS
Ono što Gašića odvaja (bar od većine) kolega jeste što poslije odlaska sa ministarskog mjesta on može da se vrati veoma uspješnom privatnom biznisu. Prema sopstvenim riječima, privatnim preduzetništvom se bavi od 1989., vlasnik je preduzeća Saco u čijem sastavu funkcioniše televizija Plus, kao i firma Santos koja se bavi ,,proizvodnjom čaja, nat proizvoda i kafe”. U pojedinim izveštajima navodi se da je Gašić vlasnik dvije velike benzinske pumpe. U nedavno objavljenom istraživanju Savjeta za borbu protiv korupcije stoji da je njegov sin Vladan vlasnik televizije Zona iz Niša, a preko firme Zona plus vlasnik je i jedne sportske televizije iz Kruševca. Takođe, navedeno je i da se Gašićeva TV Plus jednim dijelom finansira iz budžeta Kruševca, čiji je gradonačelnik Gašić bio od jula 2012. do aprila 2014. godine. O tome kako ga pamte komšije svjedoči i pjesma koju mu je posvetio učitelj vjeronauke, navevši da je ,,Gašić spasio brod koji sigurno tone i da je sada on kruševački Don Korleone”. Osim toga što će biti upamćen kao prvi ministar za koga je premijer rekao da to ,,više ne može da bude”, Bratislav Gašić je bio prvi srpski ministar odbrane koji je učestvovao na samitu NATO, ali i vjerovatno jedini ministar odbrane koji nije znao šta Vojska kojom indirektno rukovodi posjeduje. Zbog toga se došlo u situaciju da se upućuju molbe predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu za akumulatore za vojne avione, dok su naši stajali zatureni u skladištu u Pančevu. Mediji su spekulisali da je Gašićeva preporuka za to mjesto bilo organizovanje proslave godišnjice Vojske Srbije u Kruševcu u aprilu 2013. godine, potpredsjednika SNS i gradonačelnika Kruševca.
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
VRŠNJAČKO NASILJE U CRNOJ GORI U PORASTU: Djetinjstvo u strahu

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto. Sličnih podataka za Crnu Goru – nema. Samo u toku 15 dana marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja
Samo od početka do sredine ovog marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, u kojima je učestovalo preko 20 tinejdžera. To su alarmantne brojke. Koliko se nasilja zapravo dešava, teško je znati – mnoge žrtve ne prijavljuju teror koji doživljavaju, u školama ili u onlajn prostoru, gdje se nasilje često prenosi.
Učenik osmog razreda podgoričke OŠ „21. maj” bio je žrtva napada koji se prije dvadesetak dana dogodio u blizini te škole. Brutalno ga je pretukla grupa đaka devetog razreda OŠ „Savo Pejanović”. Užasni snimak napada širio se društvenim mrežama. Dječak leži na travi, dok ga gomila šutira nogama.
Pokrenut je krivični postupak protiv četvorice četrnaestogodišnjaka zbog sumnje da su počinili djelo nasilničko ponašanje. Škola koja pohađaju namijenila im je vaspitnu mjeru – smanjenje ocjene iz vladanja.
Ovaj je dječak bio duže vremena izložen nasilju.
Početkom marta nikšićka policija podnijela je krivičnu prijavu protiv četiri osobe koje se sumnjiče za nasilničko ponašanje nad mladićem u holu Gimnazije „Stojan Cerović” u Nikšiću.
Zabilježen je i slučaj nasilja u OŠ „Lovćenski partizanski odred” na Cetinju
Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina, koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci, u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto.
Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
RAMBO AMADEUS, NEPLANIRANO NASILJE: Čovječe, posrami se

Producentkinja TV emisije Dnevnica Lejla Kašić objavila je da je poznati muzičar Antonije Pušić seksualno uznemiravao i vrijeđao na snimanju posljednje epizode. Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić. Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtvu kulturnog modela u kojem živimo. Onda su gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Podržale su je brojne NVO i građanski aktivisti
Seksualno uznemiravanje je, prema konvenciji Savjeta Evrope, svako neželjeno verbalno ili neverbalno, odnosno fizičko ponašanje seksualne prirode u svrhu, odnosno uz ishod povrede dostojanstva osobe, posebno kada se stvara zastrašujuća, neprijateljska, degradirajuća, ponižavajuća i uvredljiva atmosfera. U crnogorski Krivični zakonik tek treba da se uvede ovo krivično djelo.
U Crnoj Gori mnogi ne priznaju seksualno uznemiravanje kao vrstu nasilja nad (najčešće) ženom i dovođenje te osobe u ponižavajući položaj. U brojnim komentarima na ispad čuvenog muzičara Antonija Pusića, koji nastupa pod pseudonimom Rambo Amadeus, ta svijest je došla do punog izražaja.
„Šta treba, svaka cica kojoj si rekao da ti se sviđa njeno dupe i da bi je rado pojebao iz mesta, da skoči sa varijantom da je uznemiravaš….ma daj …pa onda smo svi manijaci i ajmo u zatvor….toliko mi ide na k….cela ova varijanta gde sve žene skaču da kamenuju nekog, a pri tome se žale da nema pravih muškaraca i zato su same, a pri tome imamo ekspanziju svih vrsta polova i trans budalaština“, navodi se u jednom od komentara.
Lejla Kašić, voditeljica i producentkinja TV emisije Dnevnica, objavila je da je Antonio Pusić, u toku snimanja, seksualno uznemiravao i omalovažavao. Nije htjela da govori o detaljima. Slučaj je prijavila policiji.
Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić. Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtve kulturnog modela u kojem živimo. U međuvremenu su gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama razuzdano vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Od toga da je sve zaslužila, do toga da namjerno diže paniku kako bi se proslavila preko popularnog muzičara iz Herceg Novog.
„Ona je ozbiljan bolesnik…ali kako da je kriviш jadnu kad niko živ ne zna za nju, a silno želi da postane poznata… Platiće ova Rambu nekoliko miliona i raznim valutama za ovo“, kazao je jedan od komentatora.
Rambo je u reagovanju ukazao da je sve skupa u stvari bila kulminacija njegove nervoze zbog koncepta emisije. Inače radi se o emisiji koja se odavno emituje i čiji koncept nije nikakva tajna. Na učestvovanje u Dnevnici Pušić je dragovoljno pristao. Lejlu Kašić, on je i u reagovanju, objavljenom na svom fb profilu, nazvao „ludačom“ i ustanovio „da treba da se liječi“. Odbio je da joj se izvini.
„Dotičnu gospođicu sam… sasvim neplanirano pipnuo ili pljesnuo po dupetu ili pak štipnuo, pojma nemam sad. To nema nikakve veze sa seksom, barem ne s moje strane. Htio sam da joj nekako dojavim da nemam više što, da me je satjerala u ponižavajući položaj. Nekakav zadnji pokušaj da odustane od grubog upada u intimu jedne porodice. Nesretno artikulisan kvazi-drugarski alarm. Seksističan možda, seksualan ne. Nije to niko vidio, nije se ni ona bunila, mogao bih da negiram, ali mrzi me da foliram. Nisam taj lik“, napisao je Rambo Amadeus.
Njegov odgovor pokrenuo je novi talas trolovsko-botovskog nasilja nad Lejlom Kašić, ali i nad svim ženama i muškarcima koje su stale u njenu odbranu. Mlada novinarka i aktivistkinja Jovana Damjanović napisala je autorski tekst Seksualno uznemiravanje nije udvaranje: Šta vas briga šta se tačno desilo. U tekstu je pokušala da odgovori na dva najčešća pitanja internet komentatora, zabrinutih za budućnost alfa muškarca – kako se udvarati a da ne popiješ prijavu i zašto žrtva ne kaže šta se tačno dogodilo.
„Ako ne znaš kako se udvarati a da se tvoje udvaranje ne završi prijavom onda nemoj da se udvaraš. Možda zvuči grubo, ali ukoliko ne primjećuješ da se u toku komunikacije neke stvari ne trebaju raditi ili izgovoriti, onda treba da radiš na sopstvenim komunikacionim vještinama. Ukoliko misliš da neko treba da trpi vulgarnosti ili prostakluk jer ti ne znaš kako drugačije, postaje vrlo jasno u kome je problem“, piše Damjanović.
Ubrzo nakon ovog teksta, internet nasilje se okrenulo ka njoj. Bilo je mnogo zlonamjernih, uvrjedljivih i seksističkih komentara. Ona za Monitor kaže da je očekivala sličnu reakciju, jer zna u kakvom društvu živimo, ali nije očekivala psovke i uvrede na ličnoj osnovi.
„Mislim da je dobro da se komunicira na ovu temu i dobro je da se priča o seksualnom uznemiravanju. Sa više muškaraca i žena na internetu, koji misle suprotno, ušla sam u raspravu oko ove teme i sigurna sam da su shvatili šta sam željela da kažem. Oni koji su samo vrijeđali, vjerujem da nijesu ni pročitali tekst, već samo naslov“, kaže Jovana Damjanović.
Lejla Kašić smatra da će i negativni komentari pomoći da se problem bolje mapira i pokazati koliko nam je emancipacija neophodna. Na komentare je reagovala i građanska aktivistkinja Bojana Jokić. „Nama je kao društvu ’ništa strašno’ da muškarac bez dozvole neprimjerno dodiruje ženu“, kazala je ona. „Čitam – ’izmislila je’, ’hoće slavu’ i još niz komentara slične sadržine i optužbi da je to samo i isključivo njena krivica i pitam se da li bi to isto pisali da je na Lejlinom mjestu bila njihova majka, sestra ili ćerka“, ukazuje Jokićeva.
Crnogorske organizacije koje se bave ženskim pravima izdale su zajedničko saopštenje povodom slučaja Lejle Kašić. One su posebno fokusirale saopštenje Antonija Pušića. Navode da pravdajući odbijanje izvinjenja žrtvi svog ponašanja time što je diskvalifikuje kao osobu ,,koja treba da se liječi”, ,,koja se prenemaže”, ,,koja koketira”, on opravdava nasilje prema ,,nedostojnima” i čini isto što su prije njega činili poznati nasilnici. Nebitno je jesu li nedostojni ,,ludaci”, ,,ženetine koje se prenemažu”, ,,pederi”… princip pravdanja nasilja – za koje nema opravdanja – ostaje isti.
„Simptomatično je i to da svoje nezadovoljstvo emisijom u kojoj je pristao da učestvuje, nije izrazio njenom uredniku – muškarcu, nego producentkinji – ženi i to na veoma čudan i apsolutno neprihvatljiv način“, istakle su nevladine organizacije.
Građanski aktivista Jovan Ulićević tvrdi da poznati muzičar pravda svoj postupak kao što svaki nasilnik pravda svoj. On je parafrazirao opravdanja koja je naveo Pušić u svom saopštenju. Bio sam nervozan, bio sam umoran, ne znam što mi je bilo, sistem je sjeban…„Mrzim ovaj sistem, kapitalizam je raspad, stoga, iskaliću se na ženi pored mene, jer se osjećam nemoćno da zaustavim nešto u čemu sam i sam učesnik. I opet, ona je kriva, što je ’luda’ i nije shvatila da mi treba podrška da malo neđe izdušim“, napisao je Ulićević na svom profilu.
Talas prijavljivanja slučajeva seksualnog uznemiravanja od strane moćnika odavno je krenuo u svijetu i u regionu. Kod nas je prva progovorila Lejla Kažić.
„Seksualno uznemiravanje ne smije biti normalna stvar. Ne smije imati opravdanje. Ne smije biti nešto na šta se ćuti i prema čemu smo ravnodušni. Može da se desi svima i to nije do nas. Do nas je da ne ćutimo na ovakve slučajeve, ne uplašimo se pred onima koji žele da iskoriste svoj položaj moći“, ističe Lejla Kašić.
Antonije Pušić, Rambo Amadeus, godinama je ambasador dobre volje u organizaciji UNICEF. Nakon što je Lejla Kašić o incidentu obavijestila ovu organizaciju, Pusićev angažman je suspendovan do daljnjeg. Ovo društvo tek treba da se suoči sa sobom i sa svojim nasilničkim potencijalima. Građanin Antonije Pušić ne bi smio propustiti priliku da pogleda ko je sve i na koji način stao u odbranu njegovog nasilničkog gesta. Da se čovjek prepadne. Ili, posrami.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način

Viši sud u Podgorici oslobodio je gradonačelnika Nikšića Marka Kovačevića optužbi da je negiranjem genocida u Srebrenici širio mržnju. Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina
Televizija Crne Gore prikazivala je u večeri 29. decembra 2021. godine bosanskohercegovački film Quo vadis, Aida. Riječ je kinematografskom ostvarenju Jasmile Žbanić, nominovanom za prestižnu američku nagradu – Oskar, a dobitnik je i više značajnih međunarodnih nagrada. Film obrađuje genocid u Srebrenici 1995. godine.
Iste večeri, pred prikazivanje filma, okupilo se nekoliko desetina, uglavnom, srednjovječnih muškaraca da protestuju protiv filma. Skup su, navodno, organizovali pripadnici pravoslavnih bratstava, koji svoje nacionalističke ideje i pokliče često kriju iza vjere i humanitarnog rada. Na glavnom ulazu u Radio-televiziju Crne Gore raširili su transparent – „Srebrenica nije genocid“. Riječi na transparentu obrazložio je i epski pjesnik Slavko Perošević, počasni član nikšićkog pravoslavnog bratstva Zavjetnici Tvrdoš. „Smatramo da zločin koji se dogodio u Srebrenici nikako ne može biti tretiran kao genocid… Može da se razmatra na nekim nivoima da li se u Srebrenici dogodio određeni zločin. Sigurno je da se i dogodio. Strijeljanje ratnih zarobljenika može da se tretira kao ratni zločin, ali nikako kao genocid“, kazao je tada on.
Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina.
„Kazniće se i ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazvati mržnju prema grupi lica ili članu takve grupe, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom suda u Crnoj Gori ili međunarodnog krivičnog suda“, navodi se u Krivičnom zakoniku Crne Gore.
Više državno tužilaštvo u Podgorici u ovom događaju tada je pokrenulo izviđaj, ali je donijelo odluku da nije počinjeno nijedno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. Oni su predmet proslijedili Upravi policije kako bi utvrdili da li u ovim radnjama ima prekršaja. Međutim, ni policija nije našla da je u radnjama ovih lica bilo nekih kršenja zakona.
Tužilaštvo je nastavilo da ignoriše širenje mržnje, koje se moglo čuti u pjesmama i vidjeti na transparentima koje su nosile ove grupe dok su demonstrirale na ulicama. Sve dok u Skupštini Crne Gore nije usvojena Rezolucija o Srebrenici.
Nakon toga je gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, član Glavnog odbora Demokratskog fronta (DF) i Nove srpske demokratije (NSD), koji je navodno blizak sa gorepomenutim pravoslavnim bratstvima, na jednoj srbijanskoj televiziji ponovio tezu da Srebrenica nije genocid. On je tada kazao da se u Skupštini vidjelo ko je izdajnik, da su Srbi napadnuti i da treba da se brane.
„Uostalom, mislim Kartaginu treba razoriti. Uostalom, mislim nije bio genocid u Srebrenici“, kazao je Kovačević.
Demokratska partija socijalista tada je podnijela krivičnu prijavu protiv Kovačevića. Više državno tužilaštvo u Podgorici je ovog puta podiglo optužni predlog protiv gradonačelnika Nikšića. Smatrali su da je javnim negiranjem genocida širio nacionalnu i vjersku mržnju.
„U predmetu formiranom u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, protiv M.K., zbog krivičnog djela – izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, nakon sprovedenog postupka izviđaja tokom kojeg je isti saslušan u svojstvu osumnjičenog, na okolnosti povodom iznijetog stava o genocidu u Srebrenici, koji je iznio u emisiji Usijanje dana na TV Kurir, dana 18. 06. 2021. godine, te prikupljenih drugih neophodnih dokaza, ovo tužilaštvo je protiv M.K. podnijelo optužni predlog Višem sudu u Podgorici zbog navedenog krivičnog djela“, objasnila je tada rukovoditeljka tog tužilaštva Lepa Medenica.
Međutim, sud je utvrdio da tužilaštvo nije dokazalo da je način negiranja genocida bio takav da može dovesti do nasilja ili izazivanja mržnje prema grupi lica ili članu neke takve grupe. U obrazloženju presude sud se pozvao i na presudu evropskog suda u Strazburu u predmetu Perinček protiv Švajcarske. Tužilaštvo je prošle sedmice uložilo žalbu na ovakvu odluku.
Dio pravnika sa kojima je razgovarao novinar Monitora, smatraju da ovaj slučaj nije mogao biti primijenjen u ovom predmetu jer je Perinček u Švajcarskoj negirao genocid Otomanske imperije nad Jermenima 1915. godine. Iako je Švajcarski nacionalni savjet ovaj događaj priznao kao genocid, on nije kao takav priznat međunarodnom presudom. A genocid je zločin koji mora utvrditi sud, što je bio i razlog presude Evropskog suda protiv Švajcarske. S druge strane, međunarodni sud u Hagu je donio presudu da je u Srebrenici počinjen genocid.
Drugi pravnici smatraju da, kao i u ovoj međunarodnoj presudu, tužilac Višeg tužilaštva nije dokazao kako je izjava Kovačevića izazvala ili mogla da izazove javne nerede i nemire. To je Evropski sud i naveo u svojoj presudi u korist Perinčeka.
Neki pravnici apostrofiraju dvostruke standarde tužilaštva kada je riječ o negiranju genocida u Srebrenici. Bivši ministar pravde Vladimir Leposavić, pravoslavna bratstva ili, pojedini predstavnici Srpske pravoslavne crkve, nijesu izvedeni pred sud zbog izjava sličnih Kovačevićevoj. Jedina razlika je što je protiv Kovačevića krivičnu prijavu podnijela partija za čijeg zemana je postavljena većina tužilaca.
Uglavnom, negiranje genocida u Crnoj Gori je i dalje nekažnjivo. A gradonačelnik Kovačević je javnosti pozat i po pjevanju pjesme u kojoj „kukaju bule“.
Deset mjeseci zbog poziva na klanje Cetinjana
Posljednji izvještaj državnog tužilaštva (za 2021) kaže da je zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje prijavljeno 45 osoba. Najviše ih je gonjeno zbog govora mržnje na internetu.
Većinu prijava tužilaštvo je odbacilo. Tužioci su odlučili da ne gone 32 osobe. Većina optuženih je završila u zatvoru.
„Sud je protiv šest lica donio osuđujuće presude, od čega je protiv pet lica izrečena kazna zatvora i protiv jednog lica uslovna osuda; protiv 3 lica donijete su oslobađajuće presude“, navodi se u izvještaju.
Uvidom u nekoliko javno dostupnih presuda može se vidjeti da su ljudi većinom pozivali na nasilje prema određenoj nacionalnoj ili vjerskoj grupi. U jednoj presudi navodi se da je okrivljeni podsticao na nasilje i mržnju u ime religije. Za to krivično djelo dobio je 10 mjeseci zatvora.
„Na svom profilu koji je registrovan pod imenom ’S.M.’ objavio govor sadržine ’Ja sam spreman za Cetinje. Malo mi se grb iskrivio, ali dobro. Drma mi se, drma mi se na šubari cveće, ubićemo, zaklaćemo ko sa nama neće. Svi na Cetinje, aloo! Nema, nema zajebancije, evo kapa se pripremila, jedno dva- tri noža da ponesemo i boli nas uvo’, piše u presudi.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS4 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO4 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS1 sedmica
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom